- 1 -              Revd 1350/2023-2

Broj: Revd 1350/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G., iz V., OIB …, zastupane po punomoćniku N. K., odvjetniku u K., protiv tuženika: 1) R. G. iz S., OIB …, 2) Ž. S. iz K., OIB …, 3) M. D. iz V. OIB …, 4) A. K. iz V. OIB … i 5) K. Ž. iz V. OIB …, zastupanih po punomoćnici N. B., odvjetnici u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-656/2021-2 od 8. prosinca 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-628/18-54 od 25. veljače 2021., na sjednici održanoj 26. travnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-656/2021-2 od 8. prosinca 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-628/18-54 od 25. veljače 2021. postavljajući pravno pitanje koje drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koje glasi:

"Je li II-stupanjski sud počinio pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 36. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?".

2. Kao razlog zbog kojeg pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica se poziva na raniju ukidnu odluku Županijskog suda u Zadru broj Gž-346/17-2 od 21. veljače 2018. u istom predmetu, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u toj odluci te zauzetih pravnih shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženici predlažu isti odbiti.

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

5.1. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pravno pitanje koje je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se pravnim pitanjem u smislu odredbe čl.385.a st.1. ZPP podrazumijeva opće pitanje o načinu na koji se razrješavaju dvojbe u primjeni prava koje se pojavljuju u većem broju slučajeva, koji su u bitnim elementima podudarni. Pravno pitanje zbog kojeg se podnosi prijedlog za dopuštenje revizije mora biti postavljeno tako, da se odgovorom na to pitanje na opći način otklanjaju nedoumice u tumačenju i primjeni prava u činjenično i pravno podudarnim situacijama, a istovremeno o tom pitanju treba ovisiti rješenje u sporu u kojem se podnosi prijedlog za dopuštenje revizije. U konkretnom slučaju postavljeno pravno pitanja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu, jer se tužiteljica u postavljenom pitanju poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava,  a u sadržaju prijedloga za dopuštenje revizije i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka u konkretnom slučaju, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.

5.2. Uz navedeno, a u vezi iznesenih razloga važnosti postavljenog pitanja, valja reći da tužiteljica polazi do pogrešne pretpostavke da je tužbeni zahtjev odbijen zbog toga što je traženo utvrđenje prava vlasništva na određenom realnom dijelu nekretnine, u kojem smjeru se poziva i na raniju ukidnu odluku Županijskog suda u Zadru broj Gž-346/17-2 21. veljače 2018., a i na zauzeto pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske kako geometrijski odijeljeni dio nekretnine može biti predmet vlasničke zaštite, već se pobijana presuda temelji na utvrđenju da tužiteljica nije dokazala temelj stjecanja prava vlasništva na tom realno određenom dijelu nekretnine.

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 26. travnja 2023.