- 1 -              Poslovni broj: Usž-3230/22-3

Poslovni broj: Usž-3230/22-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. K. iz Ž., zastupanog po opunomoćenici G. Š., odvjetnici u Ž., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi tjelesnog oštećenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 4 Us I-511/2022-6 od 8. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2023.,

p r e s u d i o   j e

1. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku,

poslovni broj: 4 Us I-511/2022-6 od 8. lipnja 2022.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 141- 06/21-01/03065510944, URBROJ: 341-99-05/3-21-8887 od 23. ožujka 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V. KLASA: UP/I 141-06/21-01/03065510944, URBROJ: 341-22-05/3-21-13940 od 10. studenoga 2021. te se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 10. studenoga 2021. kojim je tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 50% - nastavno (točka I.) te je odbijen tužiteljev zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (točka II.).

3.               Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog svih zakonom propisanih razloga. U žalbi ponavlja navode iz tužbe te u bitnome navodi da je do umirovljenja ostvarivao sva prava kao osoba koja je pretrpjela ozljedu na radu. Nakon pretrpljene ozljede 1982. bio je upućen na profesionalnu rehabilitaciju, a koje pravo ne bi mogao ostvariti da pretrpljena ozljeda nije bila ozljeda na radu. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u V. od 28. studenoga 2019., priznato mu je pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, te mu je radi te činjenice obračunat radni staž u trajanju 40 godina. Smatra kako mu upravna tijela neosnovano osporavaju postojanje ozljede na radu. Osporava tvrdnju tuženika da mu ozljeda na radu nije priznata od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te nepravilno  tuženik od njega traži potvrdu o priznanju ozljede na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Ne postoji zakonska odredba koja propisuje da se ozljeda na radu priznaje samo potvrdom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Predlaže ovom Sudu poništiti pobijanu presudu i riješiti upravnu stvar. Traži naknadu troškova sastava žalbe.

4.              Tuženik se protivi razlozima žalbe.

5              Žalba nije osnovana.

6.               Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7.               Prema podacima spisa, u upravnom postupku, povodom zahtjeva tužitelja za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja od 14. srpnja 2021., pribavljen je nalaz i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u O. od 9. studenoga 2021. Istim je utvrđeno kako kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje 50%, da u spisu nedostaje nova medicinska dokumentacija te je potvrđen utvrđeni postotak oštećenja od prije dok novo oštećenje ne postoji. Postupajući po žalbi tužitelja, pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda, od 22. veljače 2022. Istim je potvrđena ocjena prvostupanjskog tijela vještačenja o nastavno utvrđenom tjelesnom oštećenju tužitelja od 50%.

8.               U prvostupanjskom upravnom sporu sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju javnih isprava pribavljenih u upravnom postupku. Tužitelj tijekom upravnog spora nije dostavio dokaze o priznatoj ozljedi na radu od strane nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja, a što je, suprotno navodima žalbe, jedini način utvrđivanja činjenice da bi pretrpio ozljedu na radu.  Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u V. od 28. studenoga 2019.  kojim se tužitelju priznaje pravo na invalidsku mirovinu nije dokaz da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu te isto opravdano nije uzeto u obzir prilikom odlučivanja o tužiteljevom zahtjevu u smislu prihvaćanja zahtjeva osnovanim.

9.              Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, članak 61. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.; dalje: ZOMO).

10.               Člankom 61. stavkom 1. ZOMO-a  propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Stavkom 2. istog članka određeno je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti

11.               Kako tužitelj, nije dostavio valjan dokaz da je pretrpio ozljedu na radu, koja činjenica se utvrđuje u posebnom postupku, pravilno je odbijen tužiteljev zahtjev za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

12.               Činjenica da se u obrazloženju Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u V. od 28. studenoga 2019.  kojim se tužitelju priznaje pravo na invalidsku mirovinu, navodi kako je invalidnost nastala kao posljedica ozljede na radu jest irelevantna u postupku priznavanja prava na naknadu za tjelesno oštećenje sukladno odredbi članka 61. ZOMO-a.

13.               Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir  činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

14.               S obzirom na navedeno, nisu osnovani žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ni pogrešne primjene materijalnog prava.

15.              Kako je žalba odbijena to tužitelj nema pravo na trošak za sastav žalbe sukladno članku 79. stavak 4. ZUS-a ( točka II. izreke presude).

16.               Budući ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda ( točka I. izreke presude).

U Zagrebu, 26. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić, v.r.