- 1 -              Rev 2778/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2778/2019-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Brarać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. A. iz V. G., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika D. B., iz Z., kojega zastupa punomoćnik P. B., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-129/2019-2 od 21. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1043/17-78 od 22. studenoga 2018., na sjednici održanoj 26. travnja 2023.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I/              Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja, koju je donio tuženik R. A., OIB: ..., dana 17.  8. 2012.

 

Utvrđuje se da je nedopušten i nezakonit Odgovor na zahtjev za zaštitu prava tužitelja uložen na Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koji je donio tuženik R. A., OIB: ..., dana 11.09 2012.

 

Nalaže se tuženiku R. A., OIB: ..., da tužitelju Z. A., OIB: ... vrati natrag na radno mjesto Referent naplate, Tim za administrativne poslove u naplati, Odjel podrške procesu naplate, Direkcija naplate od retail klijenata, Sektor upravljanja kreditnim rizicima, kako je to prvotno ugovoreno Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 01.07.2008. u roku 8 dana od pravomoćnosti presude.

 

Nalaže se tuženiku R. A., OIB: ..., da tužitelju Z. A., OIB: ... isplatiti sve dospjele bruto plaće i naknade u ukupnom iznos od 356.788,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od 01.08. 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

-              na iznos od 1.853,58 kn od 16. rujna 2012. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. listopada 2012. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. studenog 2012. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. prosinca 2012. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. siječnja 2013. do isplate,

-              na iznos od 4.598,78 kn od 16. veljače 2013. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. ožujka 2013. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. travnja 2013. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. svibnja 2013. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. lipnja 2013. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. srpnja 2013. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. kolovoza 2013. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. rujna 2013. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. listopada 2013. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. studenog 2013. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. prosinca 2013. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. siječnja 2014. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. veljače 2014. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. ožujka 2014. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. travnja 2014. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. svibnja 2014. do isplate,

-              na iznos od 3.965,14 kn od 16. lipnja 2014. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. srpnja 2014. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. kolovoza 2014. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. rujna 2014. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. listopada 2014. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. studenog 2014. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. prosinca 2014. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. siječnja 2015. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. veljače 2015. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. ožujka 2015. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. travnja 2015. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. svibnja 2015. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. lipnja 2015. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. srpnja 2015. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. kolovoza 2015. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. rujna 2015. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. listopada 2015. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. studenog 2015. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. prosinca 2015. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. siječnja 2016. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. veljače 2016. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. ožujka 2016. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. travnja 2016. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. svibnja 2016. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. lipnja 2016. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. srpnja 2016. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. rujna 2016. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. listopada 2016. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. studenog 2016. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. siječnja 2017. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. veljače 2017. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. ožujka 2017. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. travnja 2017. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. svibnja 2017. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. lipnja 2017. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. srpnja 2017. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. kolovoza 2017. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. rujna 2017. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. listopada 2017. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. studenog 2017. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. prosinca 2017. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. siječnja 2018. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. veljače 2018. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. ožujka 2018. do isplate,

-              na iznos od 5.328,78 kn od 16. travnja 2018. do isplate, sve u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, pa nadalje svakog 16. dana u mjesecu za prošli mjesec po dospijeću svakog pojedinog iznosa

 

te iznos od 15.250,00 kn na ime dospjele naknade za Uskrs i naknade za Božić sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na sljedeće iznose:

-              na iznos od 1.500,00 kn od 7. prosinca 2012. do isplate,

-              na iznos od 500,00 kn od 26. ožujka 2013. do isplate,

-              na iznos od 2.000,00 kn od 7. prosinca 2013. do isplate,

-              na iznos od 1.250,00 kn od 9. travnja 2014. do isplate,

-              na iznos od 1.250,00 kn od 6. prosinca 2014. do isplate,

-              na iznos od 1.250,00 kn od 31. ožujka 2015. do isplate,

-              na iznos od 1.250,00 kn od 4. prosinca 2015. do isplate,

-              na iznos od 1.250,00 kn od 31. ožujka 2016. do isplate,

-              na iznos od 1.250,00 kn od 7. prosinca 2016. do isplate,

-              na iznos od 1.250,00 kn od 31. ožujka 2017. do isplate,

-              na iznos od 1.250,00 kn od 7. prosinca 2017. do isplate,

-              na iznos od 1.250,00 kn od 31. ožujka 2018. do isplate, sve u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

             

Nalaže se tuženiku R. A., OIB: ..., da tužitelju Z. A., OIB: ... isplati prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 8 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe."

 

II/              Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 13 Pr-1043/17-78 od 22. studenoga 2018.

 

II. Odbija se žalba umješača na strani tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 13 Pr-1043/17-78 od 22. studenoga 2018. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim mu nisu dosuđeni više zatraženi troškovi postupka.“.

 

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je njegova žalba odbijena i potvrđena presuda suda prvog stupnja, tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 149/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove sastava revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju odbiti.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu te odgovora na zahtjev za zaštitu prava, zatim zahtjev za vraćanjem na rad, kao i zahtjev za isplatu dospjelih plaća i naknada.

 

9. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj tijekom 2005. zatražio i dobio namjenski kredit kod tuženika, da se radilo o kreditu od 85.000,00 EUR-a (670.000,00 kuna), da je bio namjenski (stambeni), da za tu namjenu nije iskorišten, da je kredit u prvo vrijeme uredno otplaćivan od strane druge osobe D. M., da je tužitelj tijekom 2011. započeo s otplatom, da je plaćanje naknadno prestalo, da se tužitelj u međuvremenu zaposlio kod tuženika (2007.) i da je sve to, kao i sve drugo vezano za taj kredit (da je nekretnina koja je bila navedena kao zalog bitno manje vrijednosti od one za koju se smatralo) tužitelj prešutio tuženiku kada se kod istog zaposlio, to je tuženik pravilno postupio kada je tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu odlukom od 17. kolovoza 2012., zbog počinjene kreditne prijevare utvrđene izvješćem interne izvanredne revizije od 10. kolovoza 2012. te gubitka povjerenja u tužitelja kao radnika koji radi u financijskoj instituciji. Zaključak je nižestupanjskih sudova da je izvanredni otkaz dopušten u smislu čl. 108. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) kojim je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, pri čemu je ugovor o radu izvanredno otkazan u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji; pa slijedom toga odbijaju zahtjev na utvrđenje nezakonitom pobijane odluke o otkazu i odgovora na zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava i nastavno zahtjev za vraćanjem na rad, kao i zahtjev za isplatu dospjelih plaća i naknada.

 

10. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 108. st. 2. ZR te posljedično i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tužitelj obrazlaže tvrdnjom kako su se prve sumnje o počinjenju povrede radne obveze pojavile još 2008. te kako su odgovorne osobe s njim obavljale razgovore i kako su imale sve potrebne informacije vezane za predmetni kredit te da je prekluzivni rok od 15 dana u kojem je poslodavac mogao izvanredno otkazati ugovor o radu počeo teći puno prije nego je što je okončana interna izvanredna revizija tuženika, zbog čega smatra da je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova pogrešno, pozivajući se na praksu revizijskog suda Rev-943/01 od 3. listopada 2001. i Revr-756/11 od 23. travnja 2013.

 

11. Suprotno tvrdnjama revidenta, nižestupanjski sudovi su dali logične, dostatne i uvjerljive razloge ističući da je tuženik u postupku provjere eventualnih nezakonitosti vezanih za odobrenje kredita tužitelju, proveo internu izvanrednu reviziju tog kredita tužitelja, koja je revizija okončana 10. kolovoza 2012. i kojom su utvrđene nepravilnosti vezane za kredit odobren tužitelju, te da je pravilno tuženik kao poslodavac postupio kada je prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju nastojao nedvojbeno utvrditi je li tužitelj prilikom zasnivanja radnog odnosa počinio kreditnu prijevaru, odnosno je li prešutio bitne činjenice zbog kojih tuženik s istim ne bi zasnovao radni odnos da je znao te činjenice, jer je od toga ovisila i odluka vezana uz radno-pravni status tužitelja kod tuženika, pa tako i donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Dakle, u ovom slučaju nižestupanjski sudovi su zaključili da je početak tijeka prekluzivnog roka od petnaest dana iz odredbe čl. 108. st. 2. ZR, počeo teći od dana kada je završena izvanredna interna revizija tuženika. Kako je prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tuženik za činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju nedvojbeno saznao 10. kolovoza 2012. (kada je primio izvještaj Sektora unutarnje revizije o provedenoj izvanrednoj reviziji, kako to proizlazi i iz odluke o otkazu), pa kako je otkaz dan 17. kolovoza 2012., to su pravilno nižestupanjski sudovi zaključili da je otkaz ugovora o radu tužitelju dan u roku iz citirane odredbe čl. 108. St. 2. ZR. Pri tome je neodlučno pozivanje tuženika na odluke ovog suda Rev-943/01 od 3. listopada 2001. i Revr-756/11 od 23. travnja 2013. jer pravilna ocjena o tome je li održan zakonom propisani rok za izvanredni otkaz ovisi o svim okolnostima svakog pojedinog i konkretnog slučaja.

 

12. Naime, budući da tužitelj kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o pravno odlučnim činjenicama (pravovremenost odluke o otkazu), riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što je nedopušteno u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

13. Nadalje, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 111. st. 2. ZR te posljedično i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tužitelj obrazlaže tvrdnjom da u drugostupanjskoj presudi nema razloga o odlučnim činjenicama – odnosno je li tuženik poštivao sve odredbe o postupku prije otkazivanja, što je nužan preduvjet za valjanost odluke o otkazu.

 

14. Okolnost što tuženik u ovom slučaju prije otkazivanja ugovora o radu tužitelja nije pozvao na iznošenje pisane obrane ne čini otkaz ugovora o radu nedopuštenim. Prema pravnom shvaćanju ovog suda propust poslodavca da radniku omogući iznošenje obrane ne mora imati sama po sebi značenje povrede koja dovodi do ništavosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Revr 1827/14-2 od 5. siječnja 2016.). Obzirom na ozbiljnost i težinu povreda iz radnog odnosa tužitelja, prvostupanjski je sud dao valjano obrazloženje zašto u konkretnom slučaju nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju omogući iznošenje obrane (čl. 111. st. 2. ZR), a koje razloge je odbijanjem žalbe tužitelja prihvatio i drugostupanjski sud.

 

15. Dakle, neosnovano revident ističe da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

 

16. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja protiv pobijane presude odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 26. travnja 2023.

 

                                   Predsjednik vijeća:

                                                                                 Đuro Sessa, v.r.