Baza je ažurirana 02.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
- 1 - Poslovni broj: I Kž-65/2023-13
Poslovni broj: I Kž-65/2023-13
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog O. Y., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 153. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 4. studenog 2022., broj K-23/2022., u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2023.,
r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba optuženika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Županijski sud u U Bjelovaru, presudom od 4. studenog 2022., broj K-23/2022. proglasio je krivim optuženog O. Y., zbog ukupno 24 teška kaznena djela protiv spolne slobode, iz članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 153. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisana u izreci te presude, te mu je na temelju članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 51. stavak 1. KZ/11. za svako od počinjenih kaznenih djela utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 3 (tri) godine pa je na temelju članka 51. stavak 1. i stavak 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom O. Y. je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. svibnja 2022. u 09,16 sati pa nadalje.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., dalje ZKP/08.) optuženik je oslobođen od obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. koji troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženik je dužan podmiriti oštećenoj H. Y. troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. na ime nužnih izdataka te nužnih izdataka i nagrade opunomoćenika.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne kaznu zatvora primjereno težini i broju počinjenih kaznenih djela.
3. Žalbu je podnio i optuženik osobno te po branitelju J. B., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Oba podneska razmatraju se kao jedna žalba.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Postupajući po zahtjevu optuženika i njegovog branitelja, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici su obaviješteni optuženik i njegov branitelj kao i nadležni državni odvjetnik.
6. Sjednica je održana u prisutnosti optuženika osobno, njegovog branitelja, te sudskog tumača za turski jezik u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08. a u odsutnosti državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavak 4. ZKP/08.
7. Žalba optuženika je osnovana a žalba državnog odvjetnika bespredmetna.
8. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i to u svim propisanim oblicima iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/8.
8.1. Između ostalog optuženik upućuje da prvostupanjski sud samo navodi da spisu prileži ispis svih poruka razmijenjenih putem aplikaciju Whatsapp međutim ni na koji način se ne osvrće na sadržaj takvih poruka niti iste stavlja u kontekst inkriminacije i iskaza oštećenice H.Y. pa time izostaju razlozi o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud (točke 10.4), doduše šturo i uopćeno iznosi razloge vezane uz razmijenjene poruke između optuženika i oštećenice smatrajući da se radi o uobičajenoj svakodnevnoj komunikaciji gdje se razmjenjuju izrazi ljubavi, a u odnosu na sadržaj jedne poruke gdje oštećenica navodi da voli optuženika i moli ga da se vrati ne nalazi vezu s počinjenjem kaznenog djela. Dakle prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju upućuje optuženik. Detaljna analiza sadržaja tih poruka može biti nužna za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja o čemu će naknadno biti riječ. Nadalje, valja uputiti da ostali istaknuti žalbeni navodi u okviru bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kako u pogledu ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenice tako i odbijanja dokaznih prijedloga suštinski predstavljaju žalbu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa će se kao takvi razmatrati.
9. I u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi ponavlja da je prvostupanjski sud propustio sadržaj WhatsApp korespondencije između optuženika i oštećenice dovesti u vezu s iskazom oštećenice, a vezano uz to je neosnovano odbio dokazni prijedlog za dopunskim ispitivanjem oštećenice i suočenje s optuženikom, sve radi razjašnjenja spornih činjenica vezanih uz sadržaj prethodno navedenih poruka. Optuženik nadalje smatra da upravo sadržaj tih poruka diskreditira iskaz oštećenice i ukazuje na nestabilnost njezine ličnosti, što sve, uz postojanje niza motiva, od osvete zbog međusobnih bračnih nesuglasica, namjere optuženika za napuštanjem zajedničkog doma i želje za razvodom, čini odbijanje dokaznog prijedloga za psihijatrijsko vještačenje neosnovanim a zbog čega je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.
10. Valja ukazati da se pobijana presuda u najvećoj mjeri temelji na iskazu oštećene H. Y. koji prvostupanjski sud smatra detaljnim, okolnosnim, jasnim, logičnim i životnim (točka 7.2.) te da iz tog iskaza proizlazi da je optuženik postupao upravo na način opisan u optužnici. Po stavu prvostupanjskog suda vjerodostojnost iskazivanja oštećenice proizlazi iz činjenice da je optuženik uhićen 6. svibnja 2022. u 9,16 sati, a oštećenica je 6. svibnja 2022. u 10,05 sati na zapisniku kod nadležne policijske postaje podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika (točka 9.).
10.1. Nadalje, prvostupanjski sud iskaz oštećenice dovodi u vezu s obranom optuženika koju u više točaka smatra neprihvatljivom. Naime, optuženik u obrani (isto ponavlja u okviru žalbenih navoda) navodi da je oko 17. travnja 2022. bio ozlijeđen te kad se probudio u bolnici imao je šavove na usnici i hematome na licu i po tijelu zbog čega nije mogao obavljati normalne aktivnosti, čak ga je supruga tuširala pa tako nisu niti imali seksualne odnose.
10.2. Prvostupanjski sud ukazuje na dokumentaciju Policijske postaje Pitomača (list 427-429) te O. bolnice V. (list 435-436) iz koje proizlazi da je optuženik zadobio tjelesne ozljede razderotine gornje usne, a utvrđeno je i natučenje lica i akutna opijenost. S obzirom na sadržaj dokumentacije te vjerodostojnost iskazivanja oštećene, prvostupanjski sud smatra da je obrana optuženog neprihvatljiva u dijelu da bi zbog pada i zadobivenih ozljeda bio nepokretan (točka 9.). Nadalje, prvostupanjski sud upućuje na nalaz i mišljenje vještaka za vještačenje digitalnih zapisa, telefonske i informatičke opreme (list 442) po kojem, u memoriji mobilnog uređaja optuženika, nisu pronađene fotografije i videozapisi seksualno eksplicitnog sadržaja između optuženog i oštećenice , a što je suprotno obrani optuženika kada isti navodi da su takav sadržaj razmjenjivali (točka 10.).
10.3. Po stavu ovog drugostupanjskog suda, zaključak prvostupanjskog suda u pogledu vjerodostojnosti iskazivanja oštećenice te sukladno tome neprihvatljivosti obrane optuženika je preuranjen, zbog čega je činjenično stanje, za sada, pogrešno utvrđeno.
10.4. Naime, iako se ne radi, samo po sebi, o značajnim činjenicama za ostvarenje obilježja terećenog kaznenog djela, prvostupanjski sud prethodno navedene dijelove iskaza optuženika koristi za diskvalifikaciju obrane u cijelosti a samim time i kao kontrolu iskaza oštećenice ali pritom propušta cijeniti dijelove njenog iskaza. Naime, u odnosu na razmjenu video zapisa seksualno eksplicitnog sadržaja (nebitno kojih sudionika) i sama oštećenica navodi da je i ona optuženiku slala takav video sadržaj, a što relativizira zaključak prvostupanjskog suda i to bez obzira na nalaz i mišljenje vještaka za informatiku, koji doista takav video sadržaj nije pronašao u mobitelu optuženika. Isto se odnosi i na dio iskaza optuženika kada navodi da zbog zadobivenih povreda, hematoma i šavova deset dana (dio inkriminiranog razdoblja) nije mogao koristite ruke i noge, te da mu je oštećenica pomagala u tuširanju što i sama oštećenica priznaje (iskaz od 26.8.2023, strana 373 spisa), ali navodi da je tako postupala jer joj je bilo žao optuženika. Pritom valja ukazati da je optuženik nesporno imao konstatirane ozljede (medicinska dokumentacija-list 435) a oštećenica dodatno ne pojašnjava zbog čega joj je bilo žao optuženika do te mjere da mu pomagala tuširati se, iako po vlastitom iskazu, zbog zdravstvenog stanja ta pomoć nije bila potrebna. Ovdje valja ponoviti da prethodno navedene činjenice, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, imaju samo kontrolni značaj i njihovo utvrđenje (zdravstveno stanje optuženika, seksualno eksplicitne poruke,) ne znače da optuženik nije počinio terećena kaznena djela ali niti da je njegova obrana potpuno nevjerodostojna. Isto se odnosi i na, po iskazu oštećenice, činjenicu spolnih odnosa uz njen pristanak po danu u inkriminiranom razdoblju a što poriče optuženik.
10.5. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka optuženik i oštećenica su u inkriminiranom periodu (4. travanj – 3. svibanj 2022.) razmijenili 1717 poruka, 224 glasovnih poziva putem WhatsAppa , 91 telefonski poziv putem GSM mreže i 7 SMS poruka kao i 10 poruka putem aplikacije Instagram (točka 10.). Optuženik u žalbi ukazuje na sadržaj određenih poruka u inkriminiranom razdoblju, stavlja ih u kontekst inkriminacije i smatra da je upravo iz sadržaja poruka vidljivo da nije došlo do počinjenja kaznenih djela. Međutim, prvostupanjski sud ne analizira detaljnije sadržaj poruka, već samo navodi (točka 10.4.) da se radi o uobičajenoj svakodnevnoj komunikaciji u kojoj optuženik i oštećenica razmjenjuju i poruke u kojima iskazuju međusobnu ljubav. Iako ni prethodno navedena učestalost komunikacije kao niti sadržaj razmijenjenih poruka (kako ih prezentira optuženik u žalbi) ne znači samo po sebi da optuženik nije počinio kaznena djela, isto bi, barem za sada, ukazivalo na burnu i strastvenu ljubavnu vezu koju je upravo u inkriminiranom razdoblju, sukladno iskazu oštećenice, optuženikovoj obrani i po sadržaju poruka, optuženik namjeravao raskinuti. Stoga sadržaj poruka i vrijeme njihovog razmjenjivanja zahtijeva detaljniju analizu prvostupanjskog suda, jer je to značajano za ocjenu vjerodostojnosti iskaza same oštećenice kao i (na što ukazuje optuženik u žalbi) potencijalnih motiva za prijavljivanje optuženika.
10.6. S obzirom na prethodno navedeno zasad je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda (točka 12.) da istinitost iskaza oštećenice ni sa čim nije dovedena u pitanje dok neprihvatljivost obrane optuženika proizlazi iz iskaza oštećenice kao i iz informatičkog vještačenja koje ne potvrđuju navode obrane (točka 10.4.). Stoga je za adekvatno utvrđenje relevantnih činjenica i ocjenu dokaza potrebna detaljnija analiza tih dokaza ali i provođenje drugih raspoloživih dokaza da bi se otklonila svaka sumnja te nedvojbeno utvrdilo je li optuženik počinio teška kaznena djela za koje je optužen. Ovdje valja uputiti prvostupanjski sud da je doista u odnosu na žrtvu (članak 43.-45. ZKP/08.) nužno, u procesnom smislu, obzirno i pažljivo postupanje da bi se spriječila nepotrebna traumatizacija, pri čemu treba imati na umu da afirmacija prava žrtve ne smije biti prepreka za potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja.
10.7. Naime, u tijeku postupka je obrana predlagala, između ostalog, dopunsko ispitivanje oštećenice na okolnosti utvrđene informatičkim vještačenjem (sadržaj poruka) te psihijatrijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja eventualnih poremećaja ličnosti a koji dokazni prijedlozi su, barem za sada, preuranjeno odbijeni kao nevažni.
10.8. Iako bi se komunikacija optuženika i oštećenice u inkriminiranom razdoblju pa i s obzirom na broj i sadržaj poruka (kako to prezentira optuženik u žalbi jer izostaje odgovarajuća analiza prvostupanjskog suda) mogla definirati, kako to zaključuje prvostupanjski sud, u okviru uobičajne i svakodnevne komunikacije pod uvjetom da se njihov odnos promatra izvan konteksta inkriminacije, u konkretnom slučaju ta komunikacija zahtjeva detaljniju analizu i u kontekstu utvrđene strukture i osobina ličnosti optuženika (koja je provedena) i oštećenice. Provedenim psihijatrijsko – psihologijskim vještačenjem u odnosu na optuženika utvrđeno je (točka 11.1.) da nisu pronađeni nikakvi psihopatoloških elementi koji bi reducirali sposobnost shvaćanja djela i upravljanja voljom ali niti elementi koji bi govorili u prilog seksualno devijantnog ponašanja optuženika iz kojeg razloga vještaci ne preporučuju sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja niti postavljaju bilo kakvu dijagnozu.
10.9. Dakle, s obzirom na sve prethodno navedeno u ponovljenom postupku bit će nužno provesti i psihologijsko psihijatrijsko vještačenje oštećenice i to na okolnosti je li sklona sugestibilnosti, manipulacijama, konfabulacijama, njena sposobnost percepcije, memoriranja i prezentacije događaja u smislu vjerodostojnog svjedočenja, prisutnosti i eventualnih uzroka traumatiziranosti kao i eventualnih psihopatoloških elemenata.
10.10. Stoga će prvostupanjski sud količinu i sadržaj poruka razmijenjenih između optuženika i oštećenice dovesti u vezu s rezultatima psihologijsko psihijatrijskog vještačenja i na detaljniji način analizirati životnu situaciju tempore criminis optuženika i oštećenice kao i u trenutku prijavljivanja (napuštanje bračne zajednice od strane optuženika, razvod) i nakon toga na prihvatljiv i pouzdan način ocjenjivati vjerodostojnost iskazivanja oštećenice i optuženika. Prvostupanjski će sud dodatno pojasniti kronologiju i sadržaj prijavljivanja optuženika policiji i u kakvoj je to vezi s vjerodostojnosti iskazivanja oštećenice ( kako to navodi u obrazloženju u točki 9.), a s obzirom da je upravo prijavljivanje dovelo do uhićenja optuženika.
11. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku s većom pažnjom pristupiti ocjeni i drugih dokaznih prijedloga obrane, a po vlastitoj procjeni provesti i druge dokaze koji bi eventualno imali kontrolni značaj. U to smislu valja uputiti da je oštećenica po vlastitom iskazu (rasprava od 26. kolovoza 2022 – list 561) nakon napuštanja bračne zajednice od strane optuženika, razgovarala sa svojom sestrom i roditeljima, ispričala im što se događalo, nakon čega je majka pozvala policiju i oštećenica podnijela kaznenu prijavu.
12. Prvostupanjski sud će tek nakon provedene svestrane analize i ocjene rezultata dokaznog postupka iznova ocijeniti ima li pouzdanih dokaza o učinu terećenih kaznenih djela te donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju će u svim odlučnim činjenicama valjano i potpuno obrazložiti.
13. Slijedom svega naprijed izloženog, trebalo je na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. odlučiti kao u izreci.
Predsjednik vijeća
|
Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.