REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 74 Pž-996/2022-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Draženke Deladio, sutkinje
izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OSIJEK-KOTEKS
d.d. Osijek, Šamačka 11, OIB 44610694500, kojeg zastupa punomoćnik Mojmir
Ostermann, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ostermann i partneri d.o.o, Zagreb
protiv tuženika MERITUM d.o.o. Koprivnica, A. Šenoe 1, OIB 93918306390, kojeg
zastupa punomoćnik Damir Barišić, odvjetnik iz Koprivnice, radi proglašenja ovrhe
nedopuštenom, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u
Osijeku poslovni broj P-51/2021-60 od 1. veljače 2022. i dopunske presude istog
suda poslovni broj P-51/2021-69 od 6. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 26.
travnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Osijeku poslovni broj P-51/2021-60 od 1. veljače 2022. u točki I. njezine
izreke i dopunska presuda istog suda poslovni broj P-51/2021-69 od 6. prosinca

2022.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj
P-51/2021-60 od 1. veljače 2022. u točki I. njezine izreke i dopunska presuda istog
suda poslovni broj P-51/2021-69 od 6. prosinca 2022. u dijelu nedosuđenih troškova i
sudi:

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.409,10 EUR / 10.616,87 kn.

r i j e š i o j e

I. Uvažava se tužiteljeva žalba i ukida presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-51/2021-60 od 1. veljače 2022. u točki II. njezine izreke.

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 74 Pž-996/2022-4 2

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju troškove
žalbenog postupka u iznosu od 935,79 EUR / 7.049,75 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. njezine izreke Trgovački sud u Osijeku
proglasio je nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u
Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj Ovr-2170/2018 od 10.
prosinca 2018. za iznos od 67.282,17 EUR / 506.937,51 kn, naloženo je tuženiku u
roku od osam dana vratiti tužitelju navedeni iznos s pripadajućim zateznim
kamatama koje teku od 18. svibnja 2020. do isplate i naknaditi troškove parničnog
postupka u iznosu od 6.292,51 EUR / 47.410,90 kn. U pobijanoj točki II. njezine
izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha
određena istim rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom
Manastiru za iznos od 28.211,13 EUR / 212.556,77 kn.

2. Dopunskom presudom Trgovački sud u Osijeku proglasio je nedopuštenom
ovrhu određenu istim rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom
Manastiru za iznos od 4.711,60 EUR / 35.499,54 kn, naložio je tuženiku u roku od
osam dana vratiti tužitelju navedeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama koje
teku od 18. svibnja 2020. do isplate i nadoknaditi mu troškove parničnog postupka u
iznosu od 464,58 EUR / 3.500,35 kn.

3. Iz obrazloženja pobijanih presuda proizlazi da je prvostupanjski sud tako
odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave
priložene u spis i izveo vještačenje po vještaku financijske struke te utvrdio da je
presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-1011/11 od 20. ožujka 2012.
održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine
Ostović iz Koprivnice Ovrv-239/2011 od 15. lipnja 2021. kojim je naloženo ovdje
tužitelju platiti ovdje tuženiku iznos od 38.955,89 EUR / 293.513,19 kn s pripadajućim
zateznim kamatama, troškove ovršnog postupka u iznosu od 536,29 EUR / 4.040,70
kn s pripadajućim zateznim kamatama od 16. lipnja 2011. i troškovima parničnog
postupka u iznosu od 2.898,14 EUR / 21.836,00 kn, da je ta presuda potvrđena
presudom ovog suda poslovni broj Pž-2935/16 od 8. rujna 2018., da je rješenjem
Financijske agencije od 2. rujna 2013. nad tužiteljem otvoren postupak predstečajne
nagodbe, da je ovdje tuženik u predstečajnom postupku prijavio svoju tražbinu u
iznosu od 71.303,91 EUR / 537.239,28 kn, koja je osporena te da je rješenjem
prvostupanjskog suda poslovni broj Stpn-224/14 od 16. veljače 2015. između ovdje
tužitelja i njegovih vjerovnika odobrena sklopljena predstečajna nagodba. Ovdje
tuženik je na temelju pravomoćne i ovršne presude prvostupanjskog suda poslovni
broj Povrv-1011/11 od 20. ožujka 2012. podnio prijedlog za ovrhu i Općinski sud u
Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj
Ovr-2170/2018 od 10. prosinca 2018. (predmetna ovrha), a Financijska agencije je
temeljem tog rješenja s računa tužitelja u korist tuženika uplatila ukupno 100.204,90
EUR / 754.993,82 kn. Tuženikovo potraživanje prema tužitelju temelji se na
privremenim situacijama te ulazi u drugu skupinu tražbina vjerovnika iz predstečajne
nagodbe poslovni broj Stpn-224/14 od 16. veljače 2015. koje se namiruju u 40%-
tnom iznosu utvrđene tražbine u obrocima u periodu od pet godina nakon počeka od

Poslovni broj: 74 Pž-996/2022-4 3

12 mjeseci od sklapanja predstečajne nagodbe, a ovdje tužiteljeva obveza prema
vjerovnicima iz navedene skupine se smanjuje za 60% utvrđene tražbine. Iz izračuna
iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije utvrđeno je da 40% od
prijavljenog iznosa od 70.527,83 EUR / 531.391,93 kn iznosi 28.211,13 EUR /

212.556,77 kn, za koji iznos je predmetna ovrha dopuštena i u tom dijelu je tužbeni
zahtjev odbijen kao neosnovan. Za više naplaćen iznos iz predmetne ovrhe u visini
od 71.993,77 EUR / 542.437,04 kn (67.282,17 EUR / 506.937,50 kn po presudi od 1.
veljače 2022. i 4.711,60 EUR / 35.499,54 kn po dopunskoj presudi), prvostupanjski
sud je proglasio ovrhu nedopuštenom i naložio ovdje tuženiku vratiti tužitelju
navedeni iznos. Odluka se temelji na odredbi članka 71. stavka 1., članka 80. stavka

1. i članka 81. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne
novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13; dalje: ZFPPN) i članka 50. stavka 1.
točke 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i
131/20; dalje: OZ), a odluka o troškovima parničnog postupka na odredbi članka 154.
stavka 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:
148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 148/09, 142/12, 103/14,
118/14 i 107/15; dalje: Tbr...OT).

4. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točki II. njezine izreke i u točki I.
njezine izreke u dijelu troškova parničnog postupka, a dopunsku presudu u dijelu
odluke o troškovima parničnog postupka. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz
članka 354. stavka 2. točaka 11. i 12. ZPP-a. Navodi da je podnescima od 26. travnja

2011. i 14. listopada 2021. povukao tužbeni zahtjev za iznos od 28.211,13 EUR /

212.556,77 kn pa u tom dijelu nije trebalo meritorno odlučivati. Smatra da je time
ostvaren i žalbeni razlog iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 193.
stavkom 4. ZPP-a. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno
pravo – odredbu članka 80. stavaka 1. i 2. ZFPPN-a. Smatra da osnovano zahtijeva
naknadu troškova za sve podneske sukladno Tbr. 8/1 OT, da je u predmetnom sporu
uspio sa 100%, a ne sa 70% od visine predmeta spora. Predlaže prvostupanjsku
presudu ukinuti u točki II. njezine izreke i preinačiti odluku o troškovima u
prvostupanjskoj i dopunskoj presudi ili ih ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti
prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog
postupka u iznosu od 2.177,45 EUR / 16.406,01 kn.

5. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točki I. njezine izreke i dopunsku
presudu zbog svih žalbenih razloga. Navodi da je tužitelj mogao podnijeti tužbu
temeljem članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a, a ne iz članka 50. stavka 1. točke 3.
OZ-a. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 66.,
članka 71. stavka 1. i članka 81. ZFPPN-a. Ističe da njegova tražbina nije
obuhvaćena predstečajnom nagodbom poslovni broj Stpn-224/2014 i da ovršna
isprava – presuda prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-1011/11 nije izgubila
pravnu snagu u odnosu na tužitelja. Smatra da je prvostupanjski sud trebao saslušati
vještaka na glavnoj raspravi sukladno članku 260. ZPP-a te da je ostvaren žalbeni
razlog iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. Dopunsku presudu pobija zbog
žalbenog razloga iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a navodeći da tužitelj nema
pravnog interesa zahtijevati proglašenje nedopuštenosti ovrhe zato što je ovrha
provedena te da postoji nesklad između obrazloženja dopunske presude i izreke o

Poslovni broj: 74 Pž-996/2022-4 4

troškovima parničnog postupka. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu
preinačiti u smislu žalbenih navoda ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom
sudu na ponovno suđenje, a dopunsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev.
Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.467,81 EUR /

18.593,75 kn.

6. U odgovorima na žalbe stranke navode da je žalba protivne strane
neosnovana i predlažu da se odbiju, a prvostupanjske presude potvrde u pobijanom
dijelu. Tužitelj zahtijeva naknadu daljnjeg troška žalbenog postupka u iznosu od

2.583,95 EUR / 19.468,75 kn.

7. Žalba tuženika je neosnovana, a žalba tužitelja je osnovana.

8. Pobijana prvostupanjska presuda i dopunska presuda ispitane su sukladno
odredbi članka 365. ZPP-a pazeći po služenoj dužnosti na bitne povrede odredaba
parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 6., 8., 9., 11., 13. i 14. tog
Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.
Tuženiku je dana mogućnost raspravljanja pred sudom i tuženik je aktivno
sudjelovao u predmetnoj parnici na ročištima i putem podnesaka. Točno je da
prvostupanjski sud nije usmeno saslušao stalnog sudskog vještaka za financije na
glavnoj raspravi, ali tuženik nije prigovarao izračunu iz nalaza i mišljenja sudskog
vještaka od 3. listopada 2021. već je ukazivao na sposobnost vještaka za izradu
nalaza i mišljenja. Iz dostavljenog rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj
Su-222/2018-4 od 4. travnja 2018. proizlazi da Financije j.d.o.o. iz Bilja ispunjava
uvjete iz članka 4. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima za obavljanje poslova
sudskog vještačenja financijsko-knjigovodstvene struke i bankarstva i da može
obavljati vještačenje u razdoblju od 4. travnja 2018. do 4. travnja 2022. Također je
utvrđeno da je Lidija Balog, dipl. oec. iz Bilja, osnivač društva Financije j.d.o.o. Bilje,
koja je izradila predmetni nalaz i mišljenje za Financije j.d.o.o. Bilje, stalni sudski
vještak za financije, knjigovodstvo i bankarstvo. Zbog povrede odredbe iz članka 260.
ZPP-a nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.

10. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na
koje ukazuje tužitelj u svojoj žalbi protiv prvostupanjske presude i dopunske presude
i tuženik u svojoj žalbi protiv dopunske presude. Pobijana prvostupanjska presuda i
dopunska presuda mogu se ispitati, izreke tih presuda su razumljive, ne proturječe
same sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni razlozi o činjenicama
koje je prvostupanjski sud ocijenio odlučnim.

11. Osnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a na koji se tužitelj sadržajno poziva u svojoj žalbi.

12. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj u tužbi zahtijevao utvrđenje da je
nedopuštena ovrha za iznos od 95.493,03 EUR / 719.494,28 kn. Podneskom od 26.
travnja 2021. (list 220. spisa) tužitelj je odredio tužbeni zahtjev tako što je zahtijevao
da sud utvrdi da ovrha nije dopuštena preko iznosa od 28.211,13 EUR / 212.556,77

Poslovni broj: 74 Pž-996/2022-4 5

kn (znači da je dopuštena za iznos od 28.211,13 EUR / 212.556,77 kn). Tuženik se u
podnesku od 21. svibnja 2021. očitovao na sniženje tužbenog zahtjeva (točka 5.
podneska) na način da se nije protivio sniženju tužbenog zahtjeva. Slijedom
navedenog osnovan je žalbeni navod da sud nije trebao odlučivati o nedopuštenosti
ovrhe za iznos od 28.211,13 EUR / 212.556,77 kn. Prvostupanjski sud je svojom
odlukom u prvostupanjskoj presudi od 1. veljače 2022. u točki II. njezine izreke
prekoračio tužbeni zahtjev.

13. Slijedom navedenog, sukladno odredbi članka 369. stavka 5. ZPP-a
tužiteljevu žalbu valjalo je uvažiti i ukinuti prvostupanjsku presudu u točki II. njezine
izreke.

14. Neosnovano tuženik smatra da tužitelj nema pravnog interesa zahtijevati
proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom zato što je ovrha provedena. U
predmetnom spisu ne prileži rješenje o dovršetku predmetne ovrhe. Osim toga, da bi
tužitelj osnovano mogao zahtijevati povrat stečenog bez osnove bilo je potrebno
proglasiti predmetnu ovrhu nedopuštenom za iznos koji je neovlašteno prenesen s
računa tužitelja na račun tuženika.

15. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Odlučne činjenice u predmetnoj pravnoj stvari koje je utvrdio
prvostupanjski sud između stranaka niti nisu bile sporne:

- pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-1011/11
od 20. ožujka 2012. naloženo je ovdje tužitelju platiti ovdje tuženiku iznos od

38.955,89 EUR / 293.513,19 kn s pripadajućim zateznim kamatama, troškovima
ovršnog postupka u iznosu od 536,29 EUR / 4.040,70 kn s pripadajućim zateznim
kamatama koje teku od 16. lipnja 2011. i troškovima parničnog postupka u iznosu od

2.898,14 EUR / 21.836,00 kn (potvrđena presudom ovog suda poslovni broj
Pž-2935/16 od 8. rujna 2018.),

- rješenjem Financijske agencije od 2. rujna 2013. nad tužiteljem je otvoren
postupak predstečajne nagodbe, tuženik je prijavio svoju tražbinu iz predmetnog
spora, a tražbina je osporena,

- rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Stpn-224/14 od 16. veljače

2015. sklopljena je predstečajna nagodba između ovdje tužitelja i njegovih
vjerovnika,

- rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru,
donesena je predmetna ovrha poslovni broj Ovr-2170/2018 od 10. prosinca 2018.,
- Financijska agencija je po predmetnoj ovrsi s računa tužitelja prenijela na
račun tuženika iznos od 100.204,90 EUR / 754.993,82 kn,

- tuženikovo potraživanje iz predmetnog spora temelji se na privremenoj i
okončanoj situaciji i pripadalo bi u drugu skupinu tražbina vjerovnika iz predstečajne
nagodbe poslovni broj Stpn-224/2014 od 16. veljače 2015. koja se namiruje u 40%-
tnom iznosu utvrđene tražbine u razdoblju od 5 godina nakon počeka od 12 mjeseci
od sklapanja prestečajne nagodbe,

- tuženikovo potraživanje iz predmetne parnice iznosi 70.527,83 EUR / 531.391,93 kn, a 40% od tog iznosa iznosi 28.211,13 EUR / 212.556,77 kn koji je

Poslovni broj: 74 Pž-996/2022-4 6

dospijevao u obrocima: 1. lipnja 2016., 31. prosinca 2016., 1. lipnja 2017., 31.
prosinca 2017., 1. lipnja 2018., 31. prosinca 2018., 1. lipnja 2019. i 31. prosinca

2019., svaki obrok u iznosu od 3.526,39 EUR / 26.569,57 kn,

- po predmetnoj ovrsi, u odnosu na pravo naplate potraživanje iz predstečajne
nagodbe poslovni broj Stpn-224/2014 od 16. veljače 2015. više je naplaćen iznos od

71.993,77 EUR / 542.437,04 kn.

17. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno
primijenio odredbe članka 81. ZFPPN-a. Svrha predstečajne nagodbe je da se
dužniku koji je postao nelikvidan omogući financijsko restrukturiranje na temelju
kojeg će postati likvidan i solventan, a vjerovnicima da se omoguće povoljniji uvjeti
namirenja njihovih tražbina od uvjeta koje bi vjerovnici ostvarili da je protiv dužnika
pokrenut stečajni postupak (članak 20. ZFPPN-a). U postupku predstečajne nagodbe
dužnik je dužan jednako postupiti prema svim vjerovnicima istog položaja i ne
poduzimati radnje koje bi za posljedicu imale dovođenje vjerovnika u nejednaki
položaj (članak 22. ZFPPN-a). Odredbom članka 71. stavka 1. ZFPPN-a propisano je
da pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve
tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka, ako nije
drugačije propisano navedenim zakonom. Odredbom članka 81. stavka 1. ZFPPN-a
propisan je pravni učinak predstečajne nagodbe: na temelju predstečajne nagodbe
dužnik se oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka
prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s
predstečajnom nagodbom. U konkretnoj pravnoj stvari, tuženikova tražbina iz
pravomoćne presude prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-1011/11 od 20.
ožujka 2012. nastala je prije otvaranja predstečajnog postupka i vjerovnik se može
namiriti sukladno postignutoj predstečajnoj nagodbi poslovni broj Stpn-224/2014-5 od

16. veljače 2015. Tuženikova tražbina pripadala bi skupini tražbina po osnovi
ugovora za kupoprodaju roba ili usluga koje nisu osigurane, koje se namiruju u visini
od 40% utvrđene tražbine u obrocima koji su dospjeli od 1. lipnja 2016. do 31.
prosinca 2019. Slijedom navedenog, tuženik je svoju tražbinu prema tužitelju koja je
nastala prije otvaranja predstečajnog postupka mogao namiriti u omjeru kao i ostali
vjerovnici tužitelja koji su imali tražbine prema njemu prije otvaranja predstečajnog
postupka po osnovi ugovora za kupoprodaju roba ili usluga koje nisu bile osigurane
neovisno od činjenice što je za svoju tražbinu imao pravomoćnu presudu.
Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 1111. Zakona o obveznim
odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22
i 156/22; dalje: ZOO) i naložio tuženiku vratiti tužitelju iznos koji je bez pravne osnove
prešao u imovinu tuženika.

18. Tužitelj je bio upućen u parnicu zaključkom Općinskog suda u Osijeku,
Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj Ovr-2170/2018-9 od 31. siječnja

2019. iz razloga zbog kojeg je izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi poslovni broj
Ovr-2170/2018-2 od 10. prosinca 2018. – članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a. Tužitelj
tvrdi da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave
– presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-1011/11 od 20. ožujka

2012., što odgovora odredbi članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a.

Poslovni broj: 74 Pž-996/2022-4 7

19. Slijedom navedenog, sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a,
tuženikovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu
od 1. veljače 2022. u točki I. njezine izreke u dijelu kojim se proglašava
nedopuštenom predmetna ovrha za iznos od 67.282,17 EUR / 506.937,51 kn i kojom
se nalaže tuženiku u roku od osam dana vratiti tužitelju taj iznos s pripadajućim
zateznim kamatama i dopunsku presudu prvostupanjskog suda od 6. prosinca 2022.
u dijelu kojim se proglašava nedopuštenom predmetna ovrha za iznos od 4.711,60
EUR / 35.499,54 kn i kojom se nalaže tuženiku u roku od osam dana vratiti taj iznos
tužitelju s pripadajućim zateznim kamatama.

20. Tuženik pobija odluke o troškovima parničnog postupka smatrajući da je
tužbeni zahtjev neosnovan pa da je stoga pogrešna i odluka o troškovima parničnog
postupka te ističe žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, zato što je
u izreci dopunske presude navedeno da je tuženik dužan platiti tužitelju troškove
parničnog postupka, a u obrazloženju te presude navedeno da je tužitelj dužan platiti
tuženiku te troškove parničnog postupka.

21. Točan je tuženikov navod da je u izreci dopunske presude od 1. veljače

2022. naloženo tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od
464,58 EUR / 3.500,35 kn, a da je u obrazloženju te presude navedeno da je taj
iznos tužitelj dužan platiti tuženiku. Međutim, iz sadržaja obrazloženja troškova
parničnog postupka iz dopunske presude proizlazi da se radi o očitoj omašci u
pisanu i da je navedene troškove tuženik dužan platiti tužitelju, kako je navedeno u
izreci dopunske presude.

22. Tužitelj je uspio u predmetnoj pravnoj stvari sukladno odredbi članka 154.
stavka 1. ZPP-a osnovano zahtijeva naknadu potrebnih troškova radi vođenja
predmetne parnice.

23. Tužiteljevi potrebni troškovi u predmetnoj pravnoj stvari bili su: sastav
tužbe, što sukladno Tbr. 7/1 OT iznosi 720,68 EUR / 5.430,00 kn, sastav podneska
od 14. listopada 2021., što sukladno Tbr. 8/1 OT iznosi 720,68 EUR / 5.430,00 kn te
podnesaka od 4. travnja 2019., 26. travna 2021. i 30. travnja 2021., što sukladno Tbr.
8/3 OT iznosi 3x66,36 EUR / 500,00 kn, zastupanje na ročištima održanim 11. travnja

2018. i 21. prosinca 2021., što sukladno Tbr. 9/1 OT iznosi 2x720,68 EUR / 5.430,00
kn, na ročištu održanom 15. lipnja 2021., što sukladno Tbr. 9/2 OT iznosi 360,34
EUR / 2.715,00 kn i ročištu od 4. svibnja 2018., što sukladno Tbr. 9/5 OT iznosi 66,36
EUR / 500,00 kn, sastav žalbe od 31. svibnja 2019., što sukladno Tbr. 10/1 OT iznosi
900,86 EUR / 6.787,50 kn, PDV na ove iznose, što sukladno Tbr. 42. OT iznosi

1.102,35 EUR / 8.305,62 kn, sudske pristojbe za tužbu, presudu i žalbu, što iznosi
3x663,61 EUR / 5.000,00 kn i troškovi vještačenja u iznosu od 663,61 EUR /

5.000,00 kn. Ukupni tužiteljevi potrebni troškovi iznose 8.166,18 EUR / 61.528,12 kn.
Pobijanom presudom i dopunskom presudom tužitelju je dosuđeno na ime troškova
parničnog postupka ukupno 6.757,08 EUR / 50.911,25 kn. Stoga je tuženikovu žalbu
u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovanu
i potvrditi prvostupanjsku presudu od 1. veljače 2022. u točki I. njezine izreke i
dopunsku presudu od 6. prosinca 2022. u dijelu dosuđenih troškova parničnog
postupka sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Poslovni broj: 74 Pž-996/2022-4 8

24. Tužitelj pobija odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući da je u
cijelosti uspio u predmetnom sporu i da mu pripada zatraženi iznos u 100%-tnom
iznosu, a ne u omjeru od 70%. Smatra da mu pripada i naknada troškova za sastav
podnesaka od 28. svibnja 2021. i od 21. listopada 2021. sukladno Tbr. 8/1 OT.

25. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je u cijelosti uspio u predmetnoj
pravnoj stvari čija je vrijednost predmeta spora iznos od 71.993,77 EUR / 542.437,05
kn. Tužiteljevi potrebni troškovi u predmetnoj pravnoj stvari navedeni su u točki 23.
obrazloženja ove presude i ukupno iznose 8.166,18 EUR / 61.528,12 kn. Pravilno je
prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelj u podnescima od 28. svibnja 2021. i 21.
listopada 2021., kojima se očitovao na podneske tuženika, iznosio već ranije
iznesene stavove o predmetnom sporu i da isti nisu bili potrebni za vođenje
predmetne parnice. Razlika između potrebnih i dosuđenih troškova iznosi 1.409,10
EUR / 10.616,87 kn. Sukladno odredbi članka 373. točke 3. ZPP-a prvostupanjsku
presudu od 1. veljače 2022. i dopunsku presudu od 6. prosinca 2022. valjalo je
preinačiti u dijelu nedosuđenih troškova i naložiti tuženiku da nadoknadi tužitelju
parničnog postupka u daljnjem iznosu od 1.409,10 EUR / 10.616,87 kn.

26. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166.
stavaka 1. i 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Tužiteljevi potrebni troškovi u žalbenom
postupku bili su: sastav žalbe od 8. veljače 2022., što sukladno Tbr. 10/1 OT iznosi
414,76 EUR / 3.125,00 kn, sastav žalbe od 16. prosinca 2022., što sukladno Tbr.
10/5 OT iznosi 33,18 EUR / 250,00 kn, PDV na ove iznose što sukladno Tbr. 42. OT
iznosi 111,98 EUR / 843,75 kn i sudska pristojba za žalbu u iznosu od 375,87 EUR /

2.831,00 kn.

27. Ukupni tužiteljevi potrebni troškovi u žalbenom postupku iznose 935,79
EUR / 7.049,75 kn. Prema stavu ovoga suda, sastavi odgovora na žalbe tuženika
nisu bili potrebni za vođenje predmetne parnice pa ni troškovi njihovog sastava po
odvjetniku ne padaju na teret tuženika.

Zagreb, 26. travnja 2023.

Predsjednica vijeća Tatjana Kujundžić Novak

Broj zapisa: 9-30857-49ee6

Kontrolni broj: 0ccde-10333-b6736

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Tatjana Kujundžić Novak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.