- 1 -              Rev 2950/2017-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2950/2017-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. V. iz L., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u L., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u P.-P., radi utvrđenja prava vlasništva, te po protutužbi tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u P.-P. protiv tužitelja E. V. iz L., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u L., radi isplate i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-495/17-2 od 3. listopada 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Labinu poslovni broj P-1134/16 od 17. ožujka 2017., u sjednici održanoj 26. travnja 2023.,

 

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-495/17-2 od 3. listopada 2017., u dijelu kojim je prihvaćena žalba tuženice i preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Labinu poslovni broj P-1134/16 od 17. ožujka 2017., u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu i o protutužbenom zahtjevu te predaji u posjed, te u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka te se predmet u tom dijelu vraća tome sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se da je tužitelj E. V., iz L., oib: ..., vlasnik k.č. 1958 vinograd upisana u z.k.zkl. 64 k.o. P., k.č. 2058, k.č. 2063, k.č. 1903/1 i k.č. 1903/2, sve upisane u z.k.ul. 913 k.o. P., te k.č. 2905/366, k.č. 2905/365, k.č. 2905/367 i k.č. 2905/368, sve upisane u z.k.ul. 930 k.o. P., u cjelini.

 

II. Nakon pravomoćnosti ove presude Zemljišnoknjižni odjel Labin, Općinskog suda u Puli-Pola izvršit će upis prava vlasništva na nekretninama iz točke I. presude, sa imena i vlasnosti tuženika-protutužitelja na ime i vlasnosti tužitelja-protutuženika.

 

III. Tuženica-protutužitelja je dužna tužitelju-protutuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 15.418,90 kn (petnaesttićačetristoosamnaestkunaidevedesetlipa), u roku od 15 dana.„

 

II. U preostalom dijelu u iznosu od 1.118,46 kn (tisućustoosamnaestkunaičetrdesetšestlipa) odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom troškova postupka, kao neosnovan.

 

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice koji glasi:

 

„I.Nalaže se tužitelju/protutuženiku da tuženoj/protutužiteljici preda u posjed nekretnine oznake k.č.  2905/365 u naravi pašnjak sa 422 m2, k.č. 2905/366 u naravi pašnjak s 4713 m2 i k.č. 2905/367 u naravi pašnjak sa 772 m2, sve upisane u z.k.ul. 1874 k.o. P., slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tužitelju/protutuženiku da isplati tuženoj/protutužiteljici iznos od 1.340,27 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. rujna 2013. g nadalje po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narode banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve do dana isplate, sve u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tužitelju/protutuženiku da tuženoj/protutužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od zaključenja glavne rasprave nadalje po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve do dana isplate u roku od 15 dana.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Prihvaća se žalba tuženice i protutužiteljice, preinačuje se presuda Općinskog suda Puli-Pola, Stalna služba u Labinu posl.br. 2 P-1134/16 od 17. ožujka 2017. godine u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu i protutužbenom zahtjevu za predaju u posjed, te u tom dijelu sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužitelj i protutuženik vlasnik k.č. 1958 vinograd upisane u z.k.zkl. 64 k.o. P., k.č. 2058, k.č. 2063, k.č. 1903/1 i k.č. 1903/2, sve upisane u z.k.ul. 913 k.o. P., te k.č. 2905/366, k.č. 2905/365, k.č. 2905/367 i k.č. 2905/368, sve upisane u z.k.ul. 930 k.o. P., u cjelini, kao i zahtjev da nakon pravomoćnosti ove presude Zemljišnoknjižni odjel Labin, Općinskog suda u Puli-Pola izvrši upis prava vlasništva na tim nekretninama u korist  tužitelja i protutuženika.

 

Nalaže se tužitelju i protutuženiku da tuženoj i protutužiteljici preda u posjed nekretnine k.č. 2905/365 u naravi pašnjak sa 422 m2, k.č. 2905/366 u naravi pašnjak s 4713 m2 i k.č. 2905/367 u naravi pašnjak sa 772 m2, sve upisane u z.k.ul. 1874 k.o. P., slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

 

U ostalom dijelu, kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tužitelju i protutuženiku da tuženoj i protutužiteljici isplati iznos od 1.340,27 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 16. rujna 2013. godine do isplate, žalba tuženice i protutužiteljice se odbija kao neosnovan i u tom dijelu se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Labinu posl.br. 2 P-1134/16 od 17. ožujka 2017. godine.

 

Nalaže su tužitelju i protutuženiku da tuženoj i protutužiteljici naknadi troškove cijelog postupka u iznosu od 8.500,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od 10. veljače 2017. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“.

 

3. Protiv drugostupanjske presude (u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, te u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev za predaju u posjed) reviziju je podnio tužitelj zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 84/14 - dalje: ZPP), kao i pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže da se uvaži revizija tužitelja te da se preinači drugostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva u cijelosti, kao i u pogledu dijela protutužbenog zahtjeva kojim je prihvaćen protužbeni zahtjev na predaju u posjed.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa, ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b toga Zakona.

 

6.1. S obzirom da je u ovom predmetu drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu sadržajno donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, a što revident i prepoznaje podnoseći protiv pobijane odluke redovnu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dopuštena je revizija tužitelja iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP, koja je kao takva i razmatrana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je on dosjelošću stekao vlasništvo na kč.br. 1958 vinograd upisan u zk.ul. 64 k.o. P., kč.br. 2058, kč.br. 2063, č.br. 1903/1 i kč.br. 1903/2 upisanih u zk.ul. 913 k.o. P., te kč.br. 2905/366, kč.br. 2905/365, kč.br. 2905/367 i kč.br. 2905/368 upisanih u zk.ul. 930 k.o. P. u cjelini, da zemljišnoknjižni odjel istog suda nakon pravomoćnosti izvrši upis prava vlasništva s imena i vlasnosti tuženice na ime i vlasnost tužitelja, te protutužbeni zahtjev tuženice da joj tužitelj preda u posjed kč.br. 2905/366, kč.br. 2905/365, kč.br. 2905/367 i kč. br. 2905/368 upisane u zk.ul. 930 k.o. P.

 

8. Nižestupanjski sudovi su utvrdili kako slijedi:

 

- da je tuženica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina k.č. 1958 vinograd upisanih u zk.ul. 64 k.o. P., k.č. 2058, k.č. 2063, k.č. 1903/1 i k.č. 1903/2, upisanih u zk.ul. 913 k.o. P.,

 

- da su u vrijeme pokretanja ovog spora nekretnine k.č. 2905/365, k.č. 2905/366, k.č. 2905/367 i k.č. 2905/368, upisane u zk.ul. 930 k.o. P., sve u naravi pašnjak, u zemljišnoj knjizi bile upisane kao društveno vlasništvo, na kojima je temeljem rješenja Skupštine Općine L. od 24. lipnja 1964. godine i od 1. srpnja 1966. godine bilo upisano pravo korištenja u korist Šumskog gospodarstva B.-Š. L., a da su sada upisane u z.k.ul. br. 1874 k.o. P. kao vlasništvo tuženice,

 

- da je iz povijesnog izvoda iz posjedovnog lista za predmetne nekretnine utvrđeno da su prema talijanskom katastarskom operatu iz 1920. godine nekretnine k.č. 2063, 2058, 1903/1 i 1903/2 k.o. P. bile upisane na posjednika T. G. fu N. – F., k.č. 1958 na suposjednike D. D., D. D. i D. L., a k.č. 2905/366, k.č. 2905/365, k.č. 2905/367 i k.č. 2905/368 k.o. P. su bile upisane na posjednika C. a. d. F.,

 

- da je prema istom povijesnom izvodu iz posjedovnog lista nakon prijepisa talijanskog operata za k.o. P. 1952. godine k.č. 1958 bila upisana na posjednika D. V. pok. M., k.č. 2905/367 i k.č. 2905/368 kao posjed V. M., udove I., k.č. 2063, 2058, 1903/1, 1903/2 i k.č. 2905/365 kao posjed V. T., pok. V., a k.č. 2905/366 na V. A., pok. B., dok su izmjenama u posjedovnom listu 1974. godine na k.č. 2905/367 kao posjednici upisani V. Z. i M., da su 1987. godine iza posjednika T. V. kao posjednici upisani su njegovi nasljednici K. V., E. V. i M. V., 1992. godine upisani su samo E. V. i M. V., na k.č. 1958 upisan je D. V., pok. M., zatim njegovi nasljednici, a 2012. godine izvršena je promjena za predmetne nekretnine te su upisane na posjednika Republiku Hrvatsku,

 

- da je na uviđaju vještak mjerničke struke identificirao sporne nekretnine i utvrdio da k.č. 2905/365, k.č. 2905/366, k.č. 2905/367 i k.č. 2905/368 u naravi čine jednu cjelinu i zarasle su u visoko i nisko raslinje, da nekretnine k.č. 1903/1 i k.č. 1903/2 također u naravi čine jednu cjelinu, a preostale parcele k.č. 1958, k.č. 2603 i k.č. 2058 su u naravi livade.

 

- da su svi saslušani svjedoci i tužitelj u bitnim činjenicama suglasno iskazali da su tužitelj i njegovi prednici uživali-koristili sporne nekretnine oduvijek i da im to nitko nije prigovarao, te da iste (iskaz svjedokinja I. M. i P. T., te tužitelja) nikada nije imala u posjedu obitelj T., a niti D.,

 

- da predmetne nekretnine tužitelj drži u posjedu.

 

9. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da sve utvrđene činjenice ukazuju na zaključak da su, bez obzira na upise u posjedovnom listu i zemljišnoj knjizi, sve predmetne nekretnine bile oduvijek u nesmetanom i kontinuiranom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika, te da upisani knjižni vlasnici nikad nisu bili u njihovom posjedu, a da je tužitelj dokazao da je posjed tužitelja i njegovih prednika bio pošten.

 

9.1. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj putem svojih pravnih prednika u nesmetanom i neprekinutom posjedu spornih nekretnina više od 120 godina, te da su dosjelošću stekli sporne nekretnine prije nego što su prešle u društveno vlasništvo, odnosno da je dosjedanje dovršeno do 6. travnja 1941. godine i da je protekao rok od 40 godina koji je bio potreban poštenom posjedniku da stekne pravo vlasništva nekretnina dosjelošću u smislu § 328 bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ), čija se pravna pravila primjenjuju u predmetnom slučaju.

 

9.2. Pri tome je, cijeneći okolnost da je tužitelj neposredno prije pokretanja predmetnog postupka, odnosno nakon zaprimanja pismena Odsjeka za katastarsko geodetske poslove, Ispostave Labin zaprimio rješenje da je tuženica upisana kao posjednik spornih nekretnina te da je nakon toga provjerom u zemljišnim knjigama tog suda utvrdio i to da je tuženica upisana kao vlasnica spornih nekretnina, prvostupanjski sud zaključio da tužitelj do tada nije imao saznanja da je tuženica upisana kao vlasnica spornih nekretnina, te je zaključio da su tužitelj i njegovi pravni prednici pošteni posjednici.

 

9.3. Zbog svega navedenog, a polazeći od toga da se poštenje presumira, te ocjenjujući da u predmetnom postupku nitko nije tvrdio suprotno niti je dokazao da tužitelj i njegovi prednici nisu pošteni posjednici spornih nekretnina, prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj dokazao sve pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva spornih nekretnina dosjelošću u smislu § 328 bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ). Nadalje ocjenjujući da tuženica nije dokazala da tužitelj koristi sve predmetne nekretnine, pa tako i one koje su predmet protutužbenog zahtjeva bez pravne osnove, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, a odbio protutužbeni zahtjev.

 

10. Međutim, drugostupanjski sud je ocijenio da takav zaključak prvostupanjskog suda nije pravilan i da ne proizlazi iz utvrđenih činjenica, jer da prema ocjeni drugostupanjskog suda, iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tuženica dokazala da tužiteljev posjed nije pošten.

 

10.1. Pri tom je drugostupanjski sud sadržajno primjenjujući odredbu čl. 373.a ZPP utvrdio:

 

- da iz povijesnog izvatka za nekretnine k.č. 2063, 2058, 1903/1 i 1903/2 k.o. P. proizlazi da je kao vlasnik tih nekretnina 1932. godine na temelju kupoprodajnog ugovora upisan T. G. pok. N. iz P. koji se vodio kao posjednik,

 

- da se k.č. 1958 vodila na suposjednike D. D., D. D. i D. L.,

 

- a da su se k.č. 2905/366, k.č. 2905/365, k.č. 2905/367 i k.č. 2905/368 k.o. P. vodile na posjednika C. a. d.F.,

 

- da je tužitelj u tužbi naveo da je njihov djed nekretnine dobio na korištenje od A. m. i prije od V., da bi u toku postupka tvrdio da je djed, prema navodima njegovog oca, kupio  nekretnine od T. G., a objasnio je da je do sklapanja tog ugovora došlo zbog djedovog duga toj osobi.

 

10.2. Zbog toga je drugostupanjski sud analizirajući navode tužitelja iz tužbe i (navodne) tvrdnje tužitelja iznesene tijekom postupka (u smislu odredbe čl. 373.a ZPP) ocijenio da već iz tih navoda tužitelja proizlazi suprotan zaključak od zaključka što ga je donio prvostupanjski sud, jer da ako je djed tužitelja dobio nekretnine na korištenje od države da je morao znati da su u vlasništvu te države, a kada je u knjige upisan kupoprodajni ugovor sklopljen između tužiteljevog djeda i T. G. da je očito tužiteljev djed znao da on nije vlasnik tih nekretnina, čak i da je ranije bio (kako to tvrdi tužitelj). Zbog toga drugostupanjski sud utvrđuje da tužiteljev djed nije bio pošten posjednik.

 

10.3. Drugostupanjski sud utvrđuje također da ni sam tužitelj, kad u postupku iznosi činjenice o navedenom načinu na koji su njegovi pravni prednici stekli posjed predmetnih nekretnina, nije pošteni posjednik, jer je iz okolnosti morao misliti da je stvar koju posjeduje tuđa (§ 326 OGZ).

 

10.4. Na temelju navedenih utvrđenja, drugostupanjski sud je zaključio da nije pravilan ni zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti protutužbenog zahtjeva, već zbog toga što je neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj stekao vlasništvo dosjelošću.

 

10.5. Pri tom je, s obzirom na utvrđenje da je tuženica vlasnica nekretnina koje su predmet protutužbenog zahtjeva, te da je tužitelj u posjedu tih nekretnina, drugostupanjski sud zaključio da su ostvarene pretpostavke da tužitelj preda u posjed predmetne nekretnine tuženici, u smislu odredbi čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP) slijedom čega je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev, a prihvatio protutužbeni zahtjev tuženika.

 

11. Za sada se ne može prihvatiti zaključak drugostupanjskog suda da tužitelj i njegovi prednici nisu bili pošteni posjednici predmetnih nekretnina.

 

12. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

13. Tužitelj izrijekom i sadržajno revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka temelji na tvrdnji o počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i 373.a ZPP te iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, učinjenim pred drugostupanjskim sudom.

 

14. Naime, tvrdnja je revidenta da je drugostupanjski sud donoseći pobijanu odluku (sadržajno na temelju odredbe čl. 373.a ZPP), počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, s obzirom da drugostupanjski sud izvedene dokaze, svakog zasebno i sve zajedno, nije ocijenio ni savjesno ni brižljivo, što se najprije odnosi na ocjenu izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka i tužitelja, koje dokaze je u cijelosti propustio ocijeniti, te da je radi pogrešne primjene procesnih pravila izveo nepravilne zaključke o relevantnim činjenicama, a što je bilo od utjecaja na donošenje nepravilne i nezakonite pobijane presude.

 

15. Osnovana je tvrdnja tužitelja da je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

16. Naime, odredbom čl. 373.a ZPP propisano je da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze (st. 1.). Prigodom donošenja odluke iz. stavka 1. toga članka, drugostupanjski sud je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio (st. 2).

 

16.1. Navedenom zakonskom odredbom odstupljeno je od načela neposrednosti koje traži da između suda i izvora informacija ne bude posrednika i da sud koji zapaža procesni materijal bude onaj isti sud koji odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava.

 

16.2. U situaciji kad drugostupanjski sud koristi ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP, dakle ovlaštenje da odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava iako nije sud koji neposredno zapaža procesni materijal, drugostupanjski sud izvedene dokaze mora, jednako kao i prvostupanjski sud, ocjenjivati na način propisan odredbom čl. 8. ZPP. Pritom treba dati i dodatne razloge o tome zbog čega ne prihvaća ocjenu dokaza izvedenu po prvostupanjskom sudu, kao sudu koji je neposredno zapažao procesni materijal.

 

16.3. Prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

17. U postupku je izveden veći broj dokaza i to uvidom u priložene isprave, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka M. V., Đ. M., P. T. i I. M., kao i saslušanjem tužitelja kao stranke.

 

17.1. Međutim, osnovano tužitelj navodi u reviziji da je donoseći pobijanu presudu drugostupanjski sud propustio ocijeniti sve provedene dokaze (svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno) i to sve priložene isprave, iskaze naprijed navedenih saslušanih svjedoka kao i iskaz tužitelja, te je propustio dati razloge o tome zbog čega ne prihvaća ocjenu ovih dokaza izvedenu po prvostupanjskom sudu o činjenici načina stjecanja posjeda predmetnih nekretnina od strane pravnih prednika tužitelja, kao i o činjenici poštenja posjeda tužitelja i njegovih prednika.

 

18. Dakle, ne ocijenivši iskaze navedenih svjedoka i tužitelja, te ne dajući razloge zbog čega ne prihvaća ocjenu ovih dokaza izvedenu po prvostupanjskom sudu, drugostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite presude, zbog čega je pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

18.1. Pri tom se napominje da osnovano tužitelj ukazuje i na postojanje proturječnosti između onoga što se u razlozima drugostupanjske presude navodi o sadržaju zapisnika o navodima i iskazu tužitelja danim u postupku (glede navodne tvrdnje tužitelja o kupnji predmetnih nekretnina njegovog prednika (tužiteljevog djeda) od T. G. i razloga te kupoprodaje) i samih tih zapisnika.

 

19. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti presudu drugostupanjskog suda u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti tome sudu na ponovno suđenje, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

19.1. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude, vodeći računa i o navodima predmetne revizije, a  poglavito o tome da ga ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a ZPP na utvrđivanje činjenica obvezuje na poštivanje odredbe čl. 8. ZPP - prema kojem odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odnosno, vodeći računa o svim okolnostima i specifičnostima konkretnog slučaja.

 

 

 

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 26. travnja 2023.