1              Poslovni broj: I Kž-326/2022-10

Poslovni broj: I Kž-326/2022-10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. N.-N., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv osuđujućeg dijela presude Županijskog suda u Rijeci od 9. lipnja 2022. broj: K-28/2021-113., u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog L. N. N. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci od 9. lipnja 2022., broj: K-28/2021-113 optuženi L. N.-Najev proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. i 3. KZ/11. činjenično i pravno opisanog pod točkom 1., te kaznenog djela omogućavanja trošenja droge iz članka 191. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. činjenično i pravno opisanog pod točkom 2., te mu je za kazneno djelo iz članka 190. stavak 3. utvrđena kazna zatvora u trajanju tri godine, a za kazneno djelo iz članka 191. stavak 2. KZ/11. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine, pa je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvor u trajanju 3 godine i 6 mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom L. N. - N. se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 13. – 14. svibnja 2020. godine.

1.2. Na temelju članka 77. KZ/11. u vezi čl. 560. stavkom 1, i 2, i člankom 559. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. -  dalje u tekstu: ZKP/08) utvrđeno je da novčani iznos od 10.100,00 kn (deset tisuća sto kuna) predstavlja imovinsku korist koju je optuženi L. N. - N. ostvario kaznenim djelom, da novčani iznos od 10.100,00 kn (deset tisuća sto kuna) postaje imovina Republike Hrvatske te se od optuženog L. N. – N. oduzima 3.040,00 kn (tri tisuće četrdeset kuna) te je naloženo optuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, preostali novčani iznos od 7.060,00 kn (sedam tisuća šezdeset kuna) uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

 

1.3. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženog L. N.-N. oduzet je mobitel marke Nokia model 2700C, IMEI broja … sa pripadajućom SIM karticom pozivnog broja ….

 

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. i 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08. nalaženo je optuženom L. N.-N. da u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenoga postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kn (dvije tisuće kuna), da u istom roku podmiri troškove toksikološkog vještačenja u iznosu od 1.860,00 kn (tisuću osamsto šezdeset kuna) te nagradu branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika B. K. u iznosu od 6.750,00 kn (sedam tisuća sedamsto pedeset kuna), trošak vještaka prof.prim.dr.sc. K. R. u ukupnom iznosu od 3.502,00 kn (tri tisuće petsto dvije kune), dok će se o ostalim troškovima donijeti posebno rješenje.

 

1.5. Nasuprot tome na temelju članka 452. stavka 3. ZKP/08. protiv optuženog L. N.-N. je odbijena optužba da bi počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11.

 

1.6. Na temelju članka  79. stavka 3. KZ/11. od optuženog L. N.-N. oduzeto je 5,36 grama droge amfetamin te digitalna vaga crne boje marke Usa Weight, model Boston, kapaciteta vaganja 100 grama za precizno mjerenje s tragovima amfetamina, kokaina, tetrahidrokanabinola (THC) i sintetskog kanabinoida nF-MDMB-PICA.

 

1.7. Na temelju članka 149 stavak 1. ZKP/08. određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, u ovom dijelu, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv osuđujućeg dijela te presude žale se državni odvjetnik i optuženik.

 

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne primjereniju kaznu zatvora.

 

2.2. Optuženi L. N.-N. je žalbu podnio po braniteljici, odvjetnici I. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i zbog oduke o kazni, oduzimanju protupravno stečene imovinske koristi i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijani dio presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. U skladu s člankom 474. stavak 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

 

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su na njihovo traženje optuženi L. N.-N. i njegova braniteljica, odvjetnica I. B. te državni odvjetnik, koji su o održavanju sjednice uredno obaviješteni, no nisu pristupili pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti u smislu članka 475. stavka 3. ZKP/08.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

7. Optuženi L. N.-N. ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ne navodeći o kojem se vidu te povredu niti ju na ikoji način konkretizira, kao i povredu kaznenog zakona, pri čemu iz sadržaja žalbe ne proizlazi u čemu se za povreda sastoji. Stoga je drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08. utvrdio da nisu ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi ex offo, niti je kazneni zakon povrijeđen na štetu optuženika.

 

8. Daljnji žalbeni prigovori optuženika tiču se pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako optuženik, ne osporavajući postojanje svog protupravnog postupanja, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio kome je optuženik prodavao drogu i u koliko navrata. Uz to žalitelj dovodi u pitanje činjenicu je li znao da su osobe kojima je prodavao drogu djeca odnosno osobe mlađe od 18 godina.

 

8.1. Optuženi L. N.-N. tvrdi da nema dokaza da je G. D. prodao drogu. Međutim, protivno takvoj tvrdnji žalitelja činjenica da je od G. D. uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta 13. svibnja 2020. oduzeto 0,31 grama opojne u neposrednoj blizini mjesta stanovanja optuženika, pri čemu je pretragom mobilnog telefona optuženika utvrđena SMS komunikacija između optuženika i svjedoka G. D., što je prvostupanjski sud iznio u točki 7.10.1. obrazloženja pobijane presude, predstavlja okolnosti koje su i prema ocjeni drugostupanjskog suda dovoljne za zaključak da je optuženik upravo G. D. prodao drogu, jer nije ni životno ni logično da droga oduzeta od G. D. pripada njegovom prijatelju te da su druge osobe, koje pritom ne označava, komunicirale s njegovog mobitela s optuženikom.

 

8.2. Jednako tako žalbom optuženog L. N.-N. nije doveden u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik drogu prodavao i E. B.. Upirući na činjenicu da je svjedok E. B. odstupio na raspravi od svog ranijeg iskaza u kojem je detaljno opisao način kupnje droge od optuženika, žalitelj s pravom ističe da iskaz svjedoka ispitanog u odsutnosti optuženika i branitelja tijekom istrage (tzv. nekonfrontirani iskaz) nema težinu kao i iskaz svjedoka na raspravi, međutim ispušta iz vida da je jasan i detaljan iskaz ovog svjedoka iz istrage potkrijepljen SMS komunikacijom između optuženika i svjedoka E. B., iz koje proizlazi da je optuženi L. N.-N. u više navrata prodavao svjedoku drogu. Sadržaj razgovora karakterizira uporaba raznih šifri koju koriste očito za drogu (struja, trenirka), što uz učestalost komunikacije, najavu donošenja novaca, izračun duga, traženje droge za drugoga i sl. i prema ocjeni drugostupanjskog potvrđuju zaključak prvostupanjskog suda da je optuženi L. N.-N. višekratno prodavao drogu svjedoku E. B., slijedom čega je pokušaj žalitelja da SMS komunikaciji optuženika s ovim svjedok prida drugačije značenje bez uspjeha.

 

8.3. Nije u pravu optuženi L. N.-N. da se zaključak prvostupanjskog suda kako je optuženik prodavao drogu i J. M. temelji isključivo na iskazu ove svjedokinje koja  također nije ispitana uz prisutnost obrane, jer i sam optuženik u svojoj obrani nije osporio da joj je prodavao u više navrata opojnu drogu te da je višekratno dolazila u njegov stan po prethodnom dogovoru radi kupnje droge. Stoga nema govora o tome da je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio isključivo na iskazu svjedokinje koji nije konfrontiran, već je s pravom prihvatio iskaz svjedokinje J. M. o učestalosti kupnje droge od optuženika, jer ne postoji niti jedan razlog koji upućuje da iskaz ove svjedokinje nije istinit te da lažno tereti optuženika. Jednako tako taj iskaz nije doveden u sumnju činjenicom da nije utvrđena SMS komunikacija između optuženika i svjedokinje J. M., uzimajući u obzir da optuženik niti ne poriče da je svjedokinji doista i prodavao drogu.

 

8.4. Jednak je slučaj i s utvrđenjem prvostupanjskog suda na temelju ranijeg iskaza svjedoka F. S. koji je na raspravi odstupio od ranijeg iskaza u pogledu učestalosti kupnje droge od optuženika, umanjujući broj pojedinačnih kupnji, pri čemu je prvostupanjski sud ocijenio da je odstupanje svjedoka od ranijeg iskaza usmjereno ka umanjenju kaznene odgovornosti optuženika, pri čemu svjedok nije imao razlog pri prvom ispitivanju lažno teretiti optuženika.

 

8.5. Međutim, u svim ovim slučajevima riječ je o pojedinačnim radnjama koje su sastavnice produljenog kaznenog djela zbog kojeg je optuženi L. N.-N. osuđen, slijedom čega nema riječi o tome da je osuda optuženika utemeljena isključivo na iskazima svjedoka E. B., J. M. i F. S., već i na iskazima drugim svjedoka i dokazima, čiju vjerodostojnost optuženik žalbom ne dovodi u pitanje. K tome i da nije riječ o pojedinačnim radnjama u sastavu produljenog kaznenog djela, broj prodaja ne utječe na ostvarenje zakonskih obilježja ovog kaznenog djela, pri čemu jedino broj pojedinačnih prodaja droge svakom svjedoku predstavlja razliku u iskazima ovih svjedoka pri ispitivanju u istrazi i na raspravi.

 

9. Nadalje, u odnosu utvrđenje suda o svijesti optuženog L. N.-N. da opojnu drogu prodaje djeci, a što optuženik osporava ne navodeći jasno i detaljno čija dob mu je bila sporna, već samo općenito tvrdeći da nije znao da kupci opojne droge nemaju … godina, i drugostupanjski sud prihvaća zaključak da ni u kojem slučaju optuženiku nije moglo promaknuti da su svjedoci K. i M. rođeni …. slijedom čega u vrijeme počinjenja djela nisu imali ni … godina, bez obzira na općepoznato ranije sazrijevanje djece. Jednako tako ocjena je i drugostupanjskog suda je optuženi L. N.-N. znao da su svjedokinje P. P. T. i A. V. maloljetne s obzirom na to da je s P. P. T. bio u ljubavnoj vezi dok se s A. V. i njezinim dečkom M. G. družio pa nije niti životno niti logično da optuženik nije znao dob svoje djevojke odnosno osobe s kojom se druži. Konačno, u odnosu na svjedoke D., M. i T. koji su u vrijeme počinjenja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret navršili … godina i bili na pragu punoljetnosti, pri čemu je u pravu žalitelj i da osoba od … godina može redovito pohađati zadnji razred srednje škole te se može prihvatiti tvrdnja optuženika da isti doista nije znao niti mogao znati da je riječ o maloljetnim osobama, ta činjenica ne utječe na pravnu kvalifikaciju kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret i njegovo osudu jer je riječ tek o tri pojedinačne radnje od ukupno šest radnji prodaje droge djeci u sastavu produljenog kaznenog djela.

 

10. Slijedom svega izloženoga, ocjena je drugostupanjskog suda, da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

11. Optuženik i državni odvjetnik se žale zbog odluke o kazni. Državni odvjetnik smatra da je sud prvog stupnja optuženiku izrekao preblagu kaznu, dok optuženik predlaže da mu se izrekne blaža kazna.

 

11.1. Međutim, protivno tvrdnji državnog odvjetnika i optuženika, ispitavši u svjetlu suprostavljenih stajališta stranaka izrečenu kaznu drugostupanjski ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno i u potpunosti utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, te izrekao kaznu koja je primjerena utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima i ostvarenju svrhe kažnjavanja, u smislu specijalne i generalne prevencije.

 

11.2. Iako optuženik opravdano navodi da prvostupanjski nije mogao otegotnim cijeniti njegovo protupravno postupanje koje nije sadržano u činjeničnom opisu kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret te za koja je osuđen te da se podatak što je drogu prodavao djeci ne može cijeniti otegotnim jer se radi o zakonskom obilježju kaznenog djela, zbog kojeg je osuđen, ovi propusti ne utječu na izbor vrste i mjere kazne, imajući u vidu da je optuženi L. N.-N. opojnu drogu višekratno prodavao većem broju osoba i to kako maloljetnih tako i punoljetnih u kratkom razdoblju te da je riječ o vrsti opojne droge tzv. sintetskom kanabinoidu čiji je učinak snažniji i dugotrajniji od tzv. prirodnih kanabinoida. Pritom cijeneći činjenicu da je riječ o osobi mlađe životne dobi koja do sada nije kazneno osuđivana zbog ove vrste kaznenih djela, pri čemu je riječ o ovisniku o psihoaktivnim tvarima, s pravom je prvostupanjski sud optuženiku za svako kazneno djelo utvrdio najmanju mjeru kazne zatvora te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 godine i 6 mjeseci, kojom kaznom će se ostvariti svrha kažnjavanja, na način da se utječe na optuženika, ali i na sve ostale članove društvene zajednice, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo i pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno. Izrečena kazna sadrži i dostatnu moralnu i društvenu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem ovog kaznenog djela prouzročio, a njome će se istovremeno jačati povjerenje građana u pravni poredak koji je utemeljen na vladavini prava. Pri tome valja naglasiti da na izbor vrste i mjere kazne utječe niz okolnosti svakog konkretnog slučaja te osobnih i životnih okolnosti svakog pojedinog optuženika, zbog čega nema mjesta uspooređivanju s kaznom izrečenom drugom optuženiku u drugom kaznenom postupku, što čini žalitelj uspoređujući kaznu koje je odmjerena optuženom L. N.-N. s kaznom odmjerenom drugom optuženiku u drugom kaznenom postupku zbog istovrsnog kaznenog djela.

 

12. Konačno u odnosu na žalbu optuženika glede odluke o troškovima kaznenog postupka, s pravom je prvostupanjski sud istom naložio podmiriti troškove kaznenog postupka, imajući u vidu da je riječ o mladoj i radno sposobnoj osobi, pri čemu nije isključena primjena članka 148. stavka 6. ZKP/08., prema kojoj predsjednik vijeća i nakon pravomoćnosti presude može optuženika osloboditi obveze plaćanja troškova kaznenog postupka, zbog lošeg imovnog stanja ili ako bi plaćanje troškova kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je on dužan uzdržavati.

 

13. Ispitivanjem pobijane presude u skladu s obvezom iz članka 478. ZKP/08., utvrđeno je da su od optuženika oduzeti predmeti primjenom kogentne odredbe članka 79. stavak 3. KZ/11.

 

14. Slijedom izloženoga, kako navodi podnesenih žalbi državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovani, a pobijanom presudom nisu ostvarene niti povrede zakona na štetu optuženika na koje ovaj sud, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odbiti žalbu državnog odvjetnika i optuženika te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 26. travnja 2023.