Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-1321/2023-2

                                                       

Poslovni broj: Usž-1321/2023-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda dr.sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. G. iz Ž., Bosna i Hercegovina, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Z., radi statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2221/2021-9 od 19. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2221/2021-9 od 19. siječnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-562-02/20-01/2249, urbroj: 522-4/1-1-1-21-2 od 2. lipnja 2021.

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Z., Gradskog ureda za branitelje, klasa: UP/I-564-01/20-031/233, urbroj: 251-24-02-20-13 od 5. studenog 2020.

3.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznanje statusa HRVI iz Domovinskog rata s osnove zatočeništva, uz obrazloženje da nisu ispunjeni uvjeti prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", 121/17., 98/19., dalje: ZHBDR), jer tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

4.              Tužitelj (dalje: žalitelj) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog povrede pravila postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Citira odredbe članaka 13. i 14. ZHBDR-a, te članke 17. i 18. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) te smatra da je tuženik njegov zahtjev trebao dostaviti nadležnom tijelu koje je nadležno za donošenje odluke radi priznanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, što predstavlja prethodno pitanje prema članku 55. stavku 1. ZUP-a. Stoga predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi presudu i rješenje tuženika te predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak radi donošenja odluke o prekidu postupka, dok se ne riješi prethodno pitanje o priznanju njegovog statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

5.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

6.              Žalba nije osnovana.

7.              Člankom 12. stavkom 1. ZHBDR-a propisano je da je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojemu je organizam oštećen najmanje 20% zbog: a) rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske; b) zatočeništva u neprijateljskom zatvoru, logoru ili drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili c) bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti, odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

8.              Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je predmetni postupak pokrenut na zahtjev žalitelja 1. lipnja 2020. za priznanje statusa HRVI iz Domovinskog rata te da prema očitovanjima nadležnih tijela (Ministarstva hrvatskih branitelja od 9. srpnja 2020., Ministarstva obrane od 14. srpnja 2020. te Ministarstva unutarnjih poslova od 9. rujna 2020.) žalitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, što on ni ne osporava.

9.              Žalitelj je prema podacima spisa bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (u razdoblju od 26. lipnja 1993. do 30. travnja 1994. te zatočen u logoru Asambari – Maglaj od 13. rujna 1993. do 5. ožujka 1994. prema uvjerenju od 25. svibnja 2020. i rješenju od 10. lipnja 2019. nadležnih tijela Bosne i Hercegovine te potvrdi Instituta za nestale osobe od 2. studenoga 2011.), pa je prema ocjeni ovoga Suda, pravilno zaključeno da nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenje statusa HRVI iz Domovinskog rata prema članku 12. stavku 1. točkama a) do c) ZHBDR-a u vezi s člankom 3. stavkom 1. točkama a) do f) ZHBDR-a. Naime, prema jasnom izričaju članka 12. ZHBDR-a, za priznanje statusa HRVI iz Domovinskog rata potrebno je imati utvrđeni status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, čemu nije udovoljeno.

10.              Pritom pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nema uvjeta za primjenu odredbe članka 55. stavka 1. ZUP-a, koja propisuje da ako se u postupku rješavanja u upravnoj stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe. Kako tom odredbom, a niti odredbom ZHBDR-a na temelju  kojeg se ostvaruje predmetno pravo, nije propisano da će se prekinuti postupak  dok se ne riješi pitanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, prigovor žalitelja istaknut u tom smislu nije osnovan. Žalitelj je u obvezi uz zahtjev priložiti dokaz (potvrdu ili rješenje)  o utvrđenom  statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata radi dokazivanja da ispunjava sve pretpostavke  iz članka  12. ZHBDR-a. Stoga je  pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je odbilo njegov zahtjev.

11.              Žalbeni navodi stoga nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.

12.              Na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 26. travnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

dr.sc. Sanja Otočan, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu