-1-                                    Broj: Ppž-6374/2022

 

 

                             

 

 

                                 U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te  Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća,    uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog K.H., zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj putem braniteljice I.B., odvjetnice u K., protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Slunju od 29. travnja 2022., broj: 30 PpP-1455/2020, u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I         U povodu žalbe okr. K.H. a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točki I.1., te se izriče:

 

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) protiv okr. K.H. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

   ODBIJA SE OPTUŽBA

 

da bi dana 15. travnja 2020. u 16,30 sati upravljao vozilom M1 marke Mercedes, reg. oznake i broja KA 732-CF, državnom cestom br. 36, odnosno cestom kroz naselje Š. u smjeru zapada, odnosno u smjeru naselja K., K., te dolaskom u blizinu kbr. 39, nije se kretao vozilom sredinom obilježene prometne trake, već se po ulasku u lijevi zavoj nastavio kretati ravno i po izlasku iz istog sletio udesno van kolnika, na meki travnati teren, gdje je prednjim lijevim dijelom vozila udario u drveni nosivi stup kabela električnog voda, vl. HEP d.d., a u prometnoj nesreći na vozilu i stupu električnog voda nastala je materijalna šteta,

 

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 46. stavaka 1. i 3. u svezi 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

II               Žalba okrivljenika u odnosu na djelo u točki I.1. izreke pobijane presude je bespredmetna.

 

III                 Uslijed odluke u točki I izreke ove presude i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se činjenično opisano postupanje u točki I.2. pravno označava djelom prekršaja iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju tog propisa okrivljeniku se izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 EUR (trisodevedeset eura) / 2.938,46 kn[1] (dvijetisućedevetstotridesetosam kuna i četrdesetšest lipa), koju kaznu je dužan platiti u roku trideset dana po primitku ove presude, pa ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

 

IV   Uslijed odluke u točki I ove presude, na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. tog Zakona u iznosu od 212,37 EUR (dvjestodvanaest eura i tridesetsedam centi) / 1.600,00 kn (tisućušesto kuna), padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

V        U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. K.H. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

VI               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura) / 452,07 kn (četiristopedesetdvije kuna i sedam lipa) u roku trideset dana od primitka ove presude.

   Obrazloženje

 

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Slunju okr. K.H. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz člana 46. stavka 1. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. i članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na temelju citiranih propisa kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 4.300,00 kuna.

        

1.1.              Istom presudom okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

 

1.2.   Okrivljenik je istom presudom obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 450,00 kuna i stvarne troškove postupka u iznosu od 1.720,00 kuna.

 

1.3.   Na temelju odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen od optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude u točki VIII, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

2.              Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu djela u točki I.1. te zbog odluke o kazni i troškova vještačenja.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              U odnosu na djelo u toč. I.1. izreke pobijane presude žalba je bespredmetna, a u ostalom dijelu žalba nije osnovana. 

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u osuđujućem dijelu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da je u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona u odnosu na djelo u toč. I.1. izreke pobijane presude, zbog čega je presudu trebalo preinačiti i odbiti optužbu za djelo iz člana 46. stavka 1. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uslijed čega je žalba okrivljenika u tom dijelu bespredmetna.

 

5.              Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaj počinio 15. travnja 2020.

 

5.1.              Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, dok je odredbom članka 239. stavka 1. točke 2. istog Zakona propisano da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu.

             

5.2.              Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane fiksne kazne u iznosu od 260,00 eura za djelo pod toč. I.1. izreke pobijane presude, očigledno je da se radi o prekršaju za koje je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz citiranog članka i Zakona, o čemu se u konkretnom slučaju radilo pa je ovlašteni tužitelj podnio optužni prijedlog.

 

5.3.              Međutim, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na citirane prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine. 

 

5.4.              Zbog navedenih razloga, pravilnom primjenom odredbe članka 13. stavka  2. Prekršajnog zakona, za djelo iz članka 46. stavka 1. i 3. u svezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nastupila je zastara prekršajnog progona, pa je na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona za to djelo trebalo odbiti optužbu, kao u izreci ove presude u točki I.

 

6.              Uslijed odluke u toč. I ove presude, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je za preostali prekršaj, činjenično i pravno opisan u točki I.2. izreke pobijane presude izrekao kaznu, kao u   toč. III ove odluke.

 

6.1.              Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje nešto niže novčane kazne za predmetni prekršaj. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis  koji je najblaži za počinitelja. Stoga je ovaj Sud po službenoj dužnosti izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer novi zakon dovodi do povoljnije kazne za okrivljenika. To stoga jer je prvostupanjski sud okrivljeniku za djelo iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela odmjerio novčanu kaznu u minimalno propisanom iznosu od 3.000,00 kuna (398,17 eura), a novim zakonom propisana je minimalna novčana kazna u iznosu od 390,00 eura.

 

7.              Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj Sud smatra da je za počinjeni prekršaj odmjerena kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno  težini i značaju djela, stupanju prekršajne odgovornosti i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te suprotno tvrdnji žalitelja nije prestroga, budući da je za djelo u točki I.2. kazna odmjerena u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu, koju mjeru kazne je po službenoj dužnosti, primjenom blažeg zakona, izrekao i ovaj Sud.

 

7.1.  Najniža mjera kazne za počinjeni prekršaj prihvatljiva je i ovom Sudu, smatrajući istu u svemu pogodnom za postizanje svrhe specijalne i generalne prevencije,dok žalitelj ne ističe i ne doprinosi dokaze o postojanju naročito olakotnih okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni, primjenom instituta ublažavanja.

 

8.     Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

 

9.      Uslijed odluke u točki I ove presude, sukladno odredbe članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik je oslobođen obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka koji se odnose na troškove vještačenja u iznosu od 212,37 eura / 1.600,00 kuna, te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

10.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka. 

 

11.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                 U Zagrebu 26. travnja 2023.

 

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.