1              Posl. br. 8 Povrv-61/2021

 

                                                                                    

REPUBLIKA HRVATSKA       

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU                                         Posl. br. 8 Povrv-61/2021

Metković, Andrije Hebranga 9

20350 Metković

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji tog suda Marijani Zloić-Talajić, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Ivice Kurana, u pravnoj stvari tužitelja - ovrhovoditelja HUO, Z Martićeva 73, OIB: …, zastupan po punomoćniku M. D., odvjetniku iz S., …, protiv tuženika - ovršenika 1. I.K. iz V., …, OIB: …i 2. N.K. iz V., …, OIB: … oboje zastupano po punomoćniku N. P., odvjetniku iz V., … radi naplate, nakon glavne rasprave zaključene 16. ožujka 2023. u nazočnosti  punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženih, a u odsutnosti tuženika, dana 26. travnja 2023. godine,

 

presudio je

 

I.              Djelomično se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika I.K. iz V., posl. br. Ovrv-... od dana 29.12.2015. godine, kojim je naloženo ovršenicima sada tuženicima solidarno isplatiti ovrhovoditelju sada tužitelju iznos od 1.891,30 EUR/14.250,00 kn[1] zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 3.241,09 EUR/24.420,00 kn(1) teče od 30.12.2010. g. do 201.01.2015. g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, na iznos od 3.154,82 EUR/23.770,00 kn(1) teče od 21.01.2015. g. do 25.03.2015. g.  po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, na iznos od 3.064,57 EUR/23.090,00 kn(1) teče od 26.03.2015. g. do 04.06.2015. g.  po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, na iznos od 2.523,06 EUR/19.010,00 kn(1) teče od 05.06.2015. g. do 22.07.2015. g.  po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, na iznos od 2.432,81 EUR/18.330,00 kn(1) teče od 23.07.2015. g. do 31.07.2015. g.  po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. g.  pa do 18.08.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznos od 2.342,56 EUR/17.650,00 kn[2] teče od 19.08.2015. g. do 25.09.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznos od 2.252,31 EUR/16.970,00 kn(2) teče od 26.09.2015. g. do 10.11.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznos od 2.162,05 EUR/16.290,00 kn(2) teče od 11.11.2015. g. do 18.11.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznos od 2.071,80 EUR/15.610,00 kn(2) teče od 19.11.2015. g. do18.12.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena¸ na iznos od 1.981,55 EUR/14.930,00 kn(2) teče od 19.12.2015. g. pa do 18.01.2016. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznos od 1.891,30 EUR/14.250,00 kn(2) teče od 19.01.2016. g. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do konačne isplate (namirenja tužitelja) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i solidarno isplatiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 76,32 EUR/575,00 kn(2) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29.12.2015. g. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do konačne isplate (namirenja tužitelja) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

II.              Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.661,10 EUR/20.050,06 kn(2) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

Obrazloženje

             

1.              Na prijedlog ovrhovoditelja sada tužitelja,  javni bilježnik I.K. iz V. je dana 29. prosinca 2015. godine  donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-..., a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.981,55 EUR (tada 14.930,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

 

2.              Protiv tog rješenja ovršenici, sada tuženici, uložili su prigovor kojim osporavaju u cijelosti potraživanje ovrhovoditelja, sada tužitelja. U prigovoru  navode da je ovršenik pod brojem I. radi pravnog neznanja i obmane od strane ovrhovoditelja plaćao navodno regresno potraživanje ovrhovoditelja te je isto u cijelosti platio. Ističu da ovršenik pod II. nije sklapao ugovor ili postigao dogovor u svezi plaćanja navedenog regresnog potraživanja, te ističu prigovor kako pasivne tako i aktivne legitimacije. Pobijaju ovršno rješenje u vezi s troškom ovršnog postupka koji su priznati ovrhovoditelju.

 

3.              Općinski sud u D., Stalne služba u P. je rješenjem  posl. br. Povrv-... od dana 15. siječnja 2016. godine, stavio  izvan snage donijeto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-... od 29. prosinca 2015. godine javnog bilježnika I.K. iz V., u dijelu kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u prigovoru protiv platnog naloga.

 

4.              Potraživanje tužitelja se odnosilo na regresno potraživanje štete počinjenje upotrebom neosiguranog vozila od strane tuženika.

 

5.              Prije svega treba napomenuti da je Ž. sud u Z. svojim rješenjem posl. br. Gž--- od dana 26. ožujka 2021. godine, prihvatio žalbu tužitelja na presudu ovog suda posl. br. Povrv--- od dana 17. prosinca 2020. godine, te predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

 

6.              Tijekom ovog postupka sud je izvršio uvid u spis predmeta javnog bilježnika  I.K. iz V., posl. br. Ovrv-1153-15 (list 1-5 spisa), Izvod otvorenih stavaka (list 6 spisa), Prigovor ovršenika (list 14 spisa), Preslika plaćenih uplatnica regresnog duga (list 17 spisa), Podnesak tužitelja od 03.03.2016. godine (list 23-24 spisa), Podaci o prometnoj nezgodi (list 25 spisa), Zapisnik o očevidu od 24.06.2010. godine (list 26-28 spisa), Situacijski plan (list 29-30 spisa), Odštetni zahtjev (list 31 spisa), Tužba radi naknade štete s prilozima (list 32-37 spisa), Obavijest I.V. od 12.10.2010. (list 37 spisa), Obavijest B.B. od 12.10.2010. godine (list 38 spisa), Zamolba za dostavu podataka (list 39 spisa), Ugovor o prodaji motorkotača (list 40 spisa), Odštetni zahtjev (list 41-43 spisa), Ponuda za isplatu štete (list 44 spisa), Obavijest o isplati nespornog dijela (list 45 spisa), Obavijest o povlačenju tužbe (list 50 spisa), Poziv za uplatu regresnog duga A. P. od 28.08.2012.g. (list 51 spisa), Dopis A. P. od 06.09.2012. g. (list 52 spisa), Dokaz o isplati odvjetnici S. B. (list 54 spisa), Poziv za uplatu regresnog duga I.V. od 28.08.2012. g. (list 55 spisa), Zadnja opomena prije utuženja (list 57 spisa), Poziv za isplatu regresnog duga N. K. od 31.07.2013. g. (list 58 spisa), Zadnja opomena prije utuženja (list 59 spisa), Zadnja opomena prije utuženja (list 60 spisa), Podnesak punomoćnika tuženih (list 61 spisa), Odgovor na podnesak punomoćnika tuženih (list 63 spisa), Ugovor o načinu plaćanja regresnog duga (poleđina lista 64 spisa), Zadnja opomena prije utuženja (list 66-69 spisa), Podnesak tuženih od 31.03.2016. g. (list 72 spisa), Podnesak tuženih od 8.6.2016. g. s prilozima (list 83-88 spisa), Vještačenje vještaka N. K. (list 98-106 spisa), Vještačenje vještaka A. A. (list 107-110 spisa), Podnesak tuženih (list 114-115 spisa), Podnesak tužitelja (list 116 spisa), Spis posl. br. K-13/14, Iskaz svjedoka G. K.., S. A., M. A., Iskaz parničnih stranaka I.K. i N.K., kao i dopunu vještačenja prometne nezgode vještaka N. K. (list 175-177 spisa).

 

7.              Uvidom u navedene isprave te ocjenom takvih dokaza temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/222 i 144/22; u daljnjem tekstu: ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

 

8.              U podnesku od 08.03.2016. godine tužitelj navodi da su neistiniti navodi tuženika pod I. da je platila cjelokupno predmetno regresno potraživanje tužitelja, a što je i razvidno i iz potvrda o uplati koje tuženici dostavljaju uz prigovor. Također ističe da su neosnovani navodi da je ista bila obmanuta, te da je dio regresnog duga platila zbog pravnog neznanja. Naime, tuženici su i u mirnom postupku, tj. prepisci s tužiteljem bili zastupani putem punomoćnika-odvjetnika, koji je dopisom od 04.08.2014. god. kao punomoćnik tuženika kontaktirao tužitelja, a što je i u istom svojstvu ponovio 09.06.2015. god.  S obzirom da je tužitelj detaljno obrazložio tuženicima pravnu osnovu predmetnog potraživanja, te da su tuženici bili zastupani po punomoćniku-odvjetniku, navodi tuženika su neosnovani.

 

9.              Nadalje, u podnesku tužitelj pojašnjava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da se u ovom slučaju radi o regresnom potraživanju štete pričinjene upotrebom neosiguranog vozila. Naime dana 24.06.2010. godine oko 14,30 h u Ulici Šetalište Mate Raosa u V., nasuprot pekare Jadran tužena pod I. je upravljajući neosiguranim mopedom marke Yamaha bez. reg. ozn. u vlasništvu tuženika pod II. prouzrokovala prometnu nezgodu prilikom  koje je nastala neimovinska i imovinska šteta malodobnoj M. A.. Malodobna M. A. zastupana po z.z. majci S. A., a obje zastupane po punomoćnici S. B. je podnijela odštetni zahtjev tužitelju radi naknade štete pričinjene upotrebom neosiguranog vozila. Oštećena je podigla tužbu za naknadu štete protiv Hrvatskog ureda za osiguranje pred Općinski građanskim sudom u Z., a koji postupak je nastavljen pred Općinskim sudom u M.. Nakon provedenog postupka tužitelj je isplatio oštećenoj dana 29.12.2010. godine nesporan iznos od 3.241,09 EUR (24.420,00 kn), od čega 2.842,92 EUR (21.420,00 kn) na ime naknade štete, a 398,17 EUR (3.000,00 kn) za troškove zastupanja.

10.              Dakle, tužitelj je temeljem članka 29. st. 1. i 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("NN" broj 151/05; u daljnjem tekstu: ZOOP) na teret Garancijskog fonda isplatio na ime naknade štete i troškova, ukupan iznos od 3.241,09 EUR (24.420,00 kn), te je temeljem čl. 29. st. 5. ZOOP-a stekao pravo regresa prema tuženicima.

 

11.              Tužitelj je tuženika u više navrata obavijestio o predmetnom dugovanju, te je ponudio tuženicima i obročnu otplatu duga pa je na traženje i u dogovoru s tuženicom pod I. poslao na potpis Ugovor o izmirenju regresnog duga. Iako navedeni Ugovor nije potpisan, tužena pod I. je izvršila nekoliko obročnih uplata u sveukupnom iznosu od 1.247,59 EUR (9.400,00 kn). Tužitelj navodi da je tužena pod I. nakon utuženja, pa čak i nakon prigovora na rješenja o ovrsi dana 19.01.2016. godine, uplatila daljnji iznos od 90,25 EUR (680,00 kn) što znači da je ukupno uplaćeno 1.349,79 EUR (10.170,00 kn), pa je ostalo neplaćeno potraživanje tužitelja u visini od 1.891,30 EUR (14.250,00 kn).

12.              Isplaćeni iznos štete je kod tužitelja ostao u knjigovodstvenoj evidenciji kao nepodmireno dugovanje, jer ga tuženik unatoč pozivima nije dobrovoljno platio. Stoga je tužitelj temeljem svoje knjigovodstvene evidencije, odnosno izvoda otvorenih stavki – vjerodostojne isprave, podnio prijedlog za ovrhu, a sve kako bi se sukladno čl. 29. st. 5. ZOOP-a naplatio potraživanje od tuženika kao odgovorne osobe.

13.              Nadalje, navodi da u privitku dostavlja relevantnu dokaznu dokumentaciju na okolnost vlasništva predmetnog mopeda, nastanka nezgode, isplate i visine štete, kao i obavijesti tuženicima u mirnom postupku. Navodi da je uvidom u Zapisnik o očevidu PP Vrgorac broj 511-12-35-03-KU-54-2010 od 04.06.2010. godine, ustanovio da je vlasnik neregistriranog mopeda B. B. iz Dubrovnika, koji je nakon upućenog dopisa od strane tužitelja, istom dostavio Kupoprodajni ugovor od dana 31.08.2007. godine iz kojeg je vidljivo da je predmetni moped prodao A. P.. A. P. je dopisom od 06.09.2012. godine obavijestio tužitelja kako je predmetni moped nekoliko dana prije prometne nezgode prodao tuženiku pod II., također navodi da je po primitku dopisa od strane tužitelja, kontaktirao tuženika pod II. te je isti izjavio da prihvaća odgovornost, te da će on preuzeti obvezu podmirenja štete. Predlaže pribaviti spis broj KMP-DO-119/10 ODO Dubrovnik, od Općinskog suda u Dubrovniku pribaviti kazneni spis ukoliko je isti vođen protiv tužene pod I., u svojstvu svjedoka saslušati M. A. te provesti prometno tehničko vještačenje na okolnost nastanka nezgode i medicinsko vještačenje na okolnost visine štete.

14.              Tužitelj je istim podneskom precizirao tužbeni zahtjev na način pobliže naveden u izreci presude.

15.              U odgovoru na podnesak tužitelja od 11.03.2016. godine, tuženici navode da se protive preinačenju tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja, ističu prigovor preuranjenosti tužbe iz razloga što tužitelj traži da se sada utvrdi postojanje regresnog potraživanja štete a što po njihovom mišljenju treba utvrditi posebnom tužbom radi utvrđenja osnovanosti. Ističu prigovor zastare kao i prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije u odnosu na tuženika pod II.,  a s obzirom da niti iz zapisnika o očevidu a niti i uz druge dokumentacije ne proizlazi da bi tuženik pod II. bio vlasnik mopeda, te ponovo navode da su bili obmanuti od strane tužitelja zbog čega su i prihvatili obročnu otplatu potraživanja tužitelja.

16.              Na ročištu održanim pred ovim sudom dana 11. studenog 2020. godine stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te predlažu zaključiti raspravljanje.

 

17.              Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja u visini od 1.891,30 EUR (14.250,00 kn) s pripadajućim kamatama što ga tužitelj temelji na tvrdnji kako je na ime naknade štete i troškova postupka isplatio oštećenici M. A. u ukupnom iznosu od 3.241,09 EUR (24.420,00 kn) (2.842,92 EUR (21.420,00 kn) na ime naknade štete i 398,17 EUR (3.000,00 kn) na ime troškova postupka), a koja šteta je nastala uslijed prometne nesreće od 24.06.2010. godine oko 14,30 sati u V. u Ulici šetalište Mate Raosa, nasuprot pekare Jadran, na način da je tužena pod I. upravljajući neregistriranim mopedom marke Yamaha, u vlasništvu tuženika pod II., prouzrokovala prometnu nezgodu prilikom koje je nastala neimovinska i imovinska šteta oštećenoj malodobnoj M. A..

18.              Među parničnim strankama nije sporan naprijed navedeni način nastanka prometne nesreće od 24.06.2010. godine, obzirom da isto proizlazi iz dostavljenog  Zapisnika o očevidu PU Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Vrgorac br. 511-12-35-03-KU-54-2010 od 24. lipnja 2010. godine (list 26-28 spisa), priznanja tužene pod I. te pravomoćne presude od 22. travnja 2014. godine – okrivljenica I. V. sada K.  proglašena krivom i to zbog izazivanja prometne nesreće u kojoj je druga osoba teško ozlijeđena, upravljajući vozilom bez registracijskih dozvola, brzinom većom od dopuštene i osuđena na kaznu zatvora od tri mjeseca uz primjenu uvjetne osude na rok kušnje od godinu dana .

19.              Isto tako nije sporno da je tužitelj dana 29. prosinca 2010. godine isplatio oštećenoj M. A. putem punomoćnice odvjetnice S. B. iznos od 24.420,00 kn, od čega 21.420,00 kn na ime naknade štete i 3.000,00 kn za troškove.

20.              Isto tako, nije sporno da je tužena pod I. u više navrata putem uplatnica uplaćivala rate regresnog duga, te je tako ukupno uplatila iznos od 1.349,79 EUR (10.170,0 kn), pa je od iznosa od 3.241,09 EUR (24.420,00 kn) ostao neplaćeni iznos od 1.891,30 EUR (14.250,00 kn).

21.              Kao sporno, odnosno kao glavno pitanje u ovom postupku valjalo je raspraviti pitanje zastare, visine tužbenog zahtjeva te odgovornosti za štetu pod. I. Ivane Kurevije i pod II. N.K. kao i to da su tuženi bili obmanuti od strane tužitelja.

22.              Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da su tuženik pod II. N. K. kao vlasnik mopeda i tuženik pod I. I. K. u smislu čl. 1107. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO) zajedno prouzročili štetu i to na način da je tuženik pod II. N. K. dopustio tuženiku pod I. I. K. upravljanje neosiguranim mopedom, a da je tuženik pod I. I. K. kao vozač tog mopeda štetu neposredno prouzročila pa bi uz primjenu čl. 1067. st. 4. ZOO-a bili solidarno odgovorni za štetu.

23.              Zakon o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO), propisuje u odredbi čl. 1069. st. 1., da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik.

24.              U odredbama čl. 1070. st. 1. i st. 2. ZOO-a, propisano je da neovlašteni korisnik motornog vozila odgovara trećim osobama umjesto vlasnika i jednako kao vlasnik. Pored neovlaštenog korisnika i solidarno s njim odgovara i vlasnik motornog vozila, ako je svojom krivnjom ili krivnjom osobe koja se je trebala brinuti o vozilu, omogućio neovlašteno korištenje vozila.

 

25.              Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("NN" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), koji je stupio na snagu s danom 01. siječnja 2006. god., propisuje u odredbama čl. 29. st. 1., 4. i 5., da oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. Obradu i isplatu takvih šteta, HUO može povjeriti svome članu, koji je obvezan štetu isplatiti na teret Garancijskog fonda. HUO ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.

26.              Tuženik pod II. N. K. je osporavao vlasništvo predmetnog mopeda na način da on nikada nije bio upisan kao vlasnik navedenog mopeda. Uvidom u spis sud je utvrdio da je temeljem Ugovora o prodaji motorkotača, koji je ovjeren po JB A. S. dana 31.08.2007. god, posl. br. Ovrv-16810/2007 prodavatelj B. B. predmetno vozilo prodao A. P. iz V.. Pregledom podneska A. P. od dana 06.09.2012. godine, upućenog Hrvatskom uredu za osiguranje, utvrđeno je da je A. P. predmetno vozilo par dana prije nastanka prometne nezgode prodao N. K., s kojim je dogovorio naknadno sklapanje Ugovora o kupoprodaji. Također je utvrđeno da je A. P. nakon prometne nezgode kontaktirao N. K. koji mu je izjavio da prihvaća odgovornost te da će on i supruga preuzeti obvezu podmire štete.

27.              Tuženi pod II. N. K. na ročištu održanom pred Općinskim sudom u D., Stalna služba u M. dana 8. lipnja 2016. godine saslušan kao parnična stranka izjavio da je u lipnju 2010. godine uzeo motor od A. P. da ga proba jer je imao namjeru isti kupiti. Motor nije bio registriran, te je imao namjeru isti registrirati. Sjeća se da je 24.06.2010. god. došao pred kraj smjene svoje tadašnje djevojke u kafić u kojem je ista radila. Ona je sjela na motor zajedno s prijateljicom a on nije siguran da li ga je obavijestila o tome. Nedugo nakon toga došla je njena prijateljica i rekla da su doživjele nesreću. Nakon završenog liječenja svoje tadašnje djevojke a danas supruge, a s obzirom da je motor bio uništen isti je otkupio od A. P. za 398,17 EUR (3.000,00 kn). Nisu pravili kupoprodajni ugovor. Zna da su on i supruga platili nekakvu parnicu 623,00 EUR (4.700,00 kn)  te da su do sada platili oko 1.327,23 EUR (10.000,00 kn), te da je po zahtjevu tužitelja ostalo još 1.327,23 EUR (10.000,00 kn). Kad je došla ova tužba odvjetnik ih je savjetovao da ne plaćaju više. Nadalje na poseban upit tužitelja da se očituje na okolnost navoda A. P. da mu je prodao motor neposredno prije nezgode te da se obvezao isti prebaciti na sebe, izjavljuje da je on dobar prijatelj s A. P. te da nije želio da njega netko goni te je preuzeo odgovornost da je motor njegov.

28.              Tužena pod I. I. K. na ročištu za glavnu raspravu održanom pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalna služba u Pločama dana 10. svibnja 2016. godine saslušana kao parnična stranka izjavljuje da je u lipnju 2010. godine bila na poslu, a da je sporni moped dovezao  njen tadašnji momak, danas suprug, tuženik pod II. Pozvala je svoju prijateljicu G. K. da se provozaju po V.. Kad su iz jedne sporedne ulice pored Konzuma izlazile na glavnu cestu propustila je jedno auto, te je jednom trenutku iznenada sa lijeve na desnu stranu pretrčavala pješakinja za koju je kasnije saznala da se zove M. A.. Udarila ju u nju, a i sama je imala ozljede. Ističe da je kasnije uslijedio kazneni postupak u kojem je osuđena zbog kaznenog djela izazivanja prometne nezgode. Ističe da i dan danas ne zna čiji je moped kojeg je doveo njen tadašnji momak, a zna da joj je rekao da ga je posudio od prijatelja. Ne zna zašto se vodi ovaj postupak, jer je telefonski tražila od tužitelja da joj dozvoli plaćanje na rate, iz razloga nemogućnosti plaćanja 3.318,07 EUR (25.000,00 kn) odjednom, a koje plaćanje i dan danas izvršava. Ističe da na mjestu gdje se dogodila prometna nezgoda nije u blizini pješački prijelaz već dalje. Navodi da je u trenutku nezgode njen tadašnji momak, a sad tuženik pod II. bio u kafiću, da je moped pokrenula ključem koji se nalazio u motoru.

29.              Saslušanjem svjedokinje - oštećenice M. A. i svjedokinje G. K. utvrđen je nastanak prometne nesreće koji u postupku uopće nije bio sporan jer proizlazi iz svih naprijed navedenih dokaza pa je tako svjedokinja M. A.  navela da se ne sjeća detalja prometne nezgode. Navodi da je prelazila cestu na mjestu gdje nema pješačkog prijelaza, te kad je već jednom nogom bila na trotoaru da je osjetila udar s desne strane. Kasnije je saznala da je na nju naletio motor ali kako je udarila glavom ne sjeća se ničega. Zna da je bila u bolnici, ne zna koliko dugo te da je imala frakturu lubanje i potres mozga. Kasnije je realizirala svoje pravo na naknadu štete. Svjedokinja G. K. je  izjavila da je prošlo dosta vremena pa se ne sjeća svih detalja. Sjeća se da joj je u kafiću gdje je radila u V., došla I. K. s mopedom te ju je pozvala da se provozaju. Uključivali su se sa sporedne ceste na glavnu cestu, da je I. propustila jedan automobil, a kad su bile na glavnoj cesti s lijeve na desnu stranu gledajući u pravcu njihovog kretanja je cestu pretrčavala oštećena. Ne sjeća se da je oštećenu vidjela prije nego je započela pretrčavanje, te da je oštećenu u svakom slučaju moped udario. Sjeća se da je oštećena ostala ležati gdje je bio sraz nje i mopeda, ne sjeća se da li je u blizini bio pješački prijelaz te izjavljuje da ne zna čiji je moped.

30.              Svjedokinja S. A. se nije mogla očitovati o predmetnoj nezgodi iz razloga što o istoj nije imala nikakav saznanja. Svjedokinja je izjavila da joj je kćer doživjela prometnu nezgodu, uslijed koje je imala frakturu lubanje, unutarnje krvarenje mozga te potres mozga. Provela je u bolnici dva tjedna. Nakon toga kontaktirao ju je čovjek koji radi u bonus grupi te koji joj je ponudio da za nju odradi sve potrebno radi naknade štete. Ta ista osoba joj je rekla da se neće naplaćivati od I. K. Ističe da je potpisala da neće tužiti I. kao i N. K..

31.              Iz nalaza i mišljena sudskog vještaka N. K. dostavljenom ovom sudu 03.07.2019. godine proizlazi da se mjesto prometne nezgode nalazi u V. na kolniku ulice Šetalište Mate Raosa u neposrednoj blizini križanja sa ulicom Janka Bobetka  te da je tužena pod I. mogla izbjeći nalet na pješakinju uz uvjet da se moped uspio održati na svom pravcu gibanja bez pada, uz prikočavanje došlo bi do kašnjenja mopeda na mjesto sraza i izlaska pješakinje sa kolničke površine i na taj način izbjegavanja naleta.

32.              Iz nalaza i mišljenja imenovanog sudskog vještaka A. A. dostavljenom ovom sudu 03.07.2019. godine proizlazi da je oštećenica A. K. zadobila razderotinu vlasišta zatiljno, prijelom zatiljne kosti lubanje i nagnječenje mozga. Oštećenica je osjećala bolove jakog intenziteta i trajnog karaktera 5 dana, srednjeg intenziteta i trajnog karaktera 25 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera 30 dana. Strah jakog intenziteta, primarnog karaktera, trajao je jedan dan, da bi prešao u zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha, koji je bio, jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, slabog intenziteta 10 dana. Primarni strah nije ostavio trajnih posljedica. Tuđa pomoć i njega bila je potrebna u prva dva tjedna 2 sata dnevno, te tijekom drugog tjedna po 1 sat dnevno. Kao trajna posljedica je umanjenje prava osobnosti od 20%.

 

33.              Na nalaze i mišljenje sudskih vještaka stranke nisu imale primjedbe, stoga i ovaj sud poklanja vjeru mišljenjima i nalazima vještaka.

34.              Što se tiče zastare, treba reći da se ovdje primjenjuje petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a, kao i to da zastarijevanje regresne tražbine tužitelja prema osobi odgovornoj za štetu nanesenu uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti počinje teći prvog dana  kada je društvo za osiguranje isplatilo naknadu štete oštećenoj osobi (pravno shvaćanje VSRH br. Jpzg-50/07 od 1. lipnja 2009.) Kako je naknada štete oštećenoj M. A. izvršena 29. prosinca 2010. godine, te od tog dana (odnosno od 30. prosinca 2010. godine.) do dana podnošenja prijedloga za ovrhu (28. prosinca 2015. godine) nije istekao petogodišnji zastarni rok.

35.              U pogledu istaknutog prigovora tuženika da su bili obmanuti os strane tužitelja radi pravnog neznanja, sud je uvidom u spis utvrdio pregledom dopisa odvjetnika Nikole Pervana iz V. od dana 04.08.2014. godine i 09.06.2015. godine, da je isti kontaktirao HUO kao punomoćnik N. i I. K. i I. K.. Također je utvrđeno da je tužitelj dana 22. rujna 2014. godine tuženiku pod I. poslao na potpis Ugovor o načinu plaćanja regresnog duga br. RS20100656.

36.              Uvidom u spis utvrđeno je da je tužitelj nakon što je oštećena pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu podigla tužbu za naknadu štete protiv Hrvatskog ureda za osiguranje, a koji  postupak je nastavljen pred Općinski sudom u M.  pod posl. br. P-1002/10, isplatio nesporan iznos od 3.241,09 EUR (24.420,00 kn), od čega 2.842,92 EUR (21.420,00 kn) na ime naknade štete i 398,17 EUR (3.000,00 kn) za troškove, nakon čega je oštećena povukla tužbu.

37.              Dakle, imajući u vidu da je tužitelj oštećenici na temelju članka 29. st. 1. ZOOP-a na teret Garancijskog fonda isplatio na ime naknade štete i troškova ukupan iznos od 3.241,09 EUR (24.420,00 kn), da je tužena pod I. u međuvremenu isplatila dio regresnog duga u iznosu od 1.349,79 EUR (10.170,00 kn), te da je ostao neplaćeni iznos od 1.891,30 EUR (14.250,00 kn), može se reći da je tužitelj dokazao visinu svog potraživanja.

38.              U ponovljenom postupku sud je zatražio Dopunu vještačenja prometne nezgode od strane sudskog vještaka dipl. ing. N. K. što je isti i napravio. Na samu dopunu vještačenja prometne nezgode, stranke nisu imale prigovor.

39.              Punomoćnik tuženika u svome podnesku od 06.03.2023. godine ističe kako iz same Dopune iščitava da nema odgovornosti I. K. za prometnu nezgodu jer je ista pravovremeno reagirala, te da nije kriva za prometnu nezgodu, te da ne postoji tzv. "intervencijski efekt " prema tuženicima, iz razloga što tužitelj nije obavijestio tuženike o parnici koju je pokrenula oštećena A. K. prema tužitelju.

40.              Na samom ročištu održanim pred ovim sudom dana 16. ožujka 2023. godine punomoćnik tužitelja ističe kako je podnesak tuženika u potpunosti neosnovan iz razloga što je tužena pravomoćno kazneno osuđena za izazivanje prometne nezgode, a što jer i sud utvrdio pribavom spisa posl. br. K-13/14 Općinskog suda u M., te da se ovdje radi o prejudiciranom pitanju kojim je sud vezan. Nadalje što se tiče "intervencijskog efekta" ističe da je sud i tu vezan predmetom posl. br. K-13/14 u kojem je utvrđena kaznena odgovornost I. tužene, te da se nemaju zašto koristiti dokazi iz drugog postupka u pogledi odgovornosti. Nadalje ističe da je u ovom predmetu izveden dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost visine štete, te da ni tu nije bitan intervencijski efekt, budući je građanska odgovornost šira od kaznene odgovornosti. U odnosu na Vještačenje prometne nezgode od strane prometnog vještaka i Dopune istog, ističe kako punomoćnik tuženika citira samo jedan pasus istog vještačenja dok istodobno vještak u predzadnjem pasusu osnovnog Vještačenja navodi "da tužena koja je upravljala motociklom  nije pala zajedno s motociklom i naletila tako na pješakinju je mogla prikočavanjem i održavanjem ravnoteže izbjeći nalet na pješakinju", te da ovdje ne postoji doprinos pješakinje za samu prometnu nezgodu. Također ističe činjenicu da I. tužena u trenutku nastanka same nezgode nije imala vozačku dozvolu "A" kategorije.

41.              Punomoćnik tuženika je na istom ročištu ponovio da ostaje kod svih dosadašnjih navoda iznijetih tijekom postupka.

42.              U odnosu na navode punomoćnika tuženika da u odnosu na tuženike ne postoji tzv. "intervencijski efekt", potrebno je istaknuti da intervencijski efekt u građanskom procesnom pravu je učinak koji pravomoćna sudska odluka iz prethodne parnice ima u idućoj parnici između jedne od stranaka iz prethodne parnice i određene treće osobe, intervencijski efekt očituje se u tome da će sud u toj budućoj parnici između jedne od stranaka iz prethodne parnice i određene treće osobe biti vezan ne samo za izreku odluke donesene u toj prethodnoj parnici, već i za činjenično i pravno utvrđenje na kojima se izreka te odluke zasniva.

43.              Sud je uvidom u pribavljeni spis Općinskog suda u M. posl.br. K-13/14 utvrdio da je presudom posl. br. K-13/14 od dana 22. travnja 2014. godine I. K. proglašena krivom za izazivanje prometne nezgode u kojoj je nastradala tada mld. A. K., te da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u D. posl. br. Kž--- od dana 07. srpnja 2014. godine. Također sud je  uvidom u pribavljeni spis utvrdio da je prilikom prometne nezgode po nalazu sudskog vještaka, I. K. upravljala motociklom brzinom veće od propisane, te da nije pravodobno reagirala na istup pješakinje na kolnik, kao i to da je upravljala motociklom propisanom brzinom, da se mogla zaustaviti na vrijeme i tako izbjeći prometnu nezgodu.

44.              Nadalje sud je na osnovu Dopune vještačenja prometne nezgode i samog Vještačenja utvrdio da je I. tužena prilikom nastanka prometne nezgode mogla istu izbjeći da je prikočavanjem i održavanjem ravnoteže u trenutku uočavanja pješakinje istu izbjeći da nije pala zajedno sa motociklom i tako naletila na pješakinju. Također je potrebno za istaknuti da I. tužena u trenutku nastanka prometne nezgode nije posjedovala valjanu vozačku dozvolu "A" kategorije.

45.              U odnosu na II. tuženoga potrebo je za istaknuti da je isti izjavio na ročištu održanim pred ovim sudom dana 08.06.216. godine kako je u lipnju 2010. godine uzeo neregistrirani motor kako bi ga probao, te se s istim dovezao pred ugostiteljski objektu u kojem mu je tada radila djevojka (sada supruga I. K.),  a koju nije spriječio u namjeri probanja motocikla znajući da je isti neregistriran te da ona ne posjeduje valjanju vozačku dozvolu "A" kategorije, čime joj je omogućio korištenje motocikla znajući da isti nije registriran odnosno da I. tužena nije osposobljena za upravljanje istim.

46.              Slijedom navedenog, može se reći da je tužitelj dokazao da bi dug tuženika pod I. I. K. i pod II. N.K. bio 1.891,30 EUR (14.250,00 kn) pa je prihvaćen tužbeni zahtjev i održan na snazi platni nalog sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a. Tuženici bi svoju obvezu trebali podmiriti solidarno, sukladno čl. 1067. st. 4. ZOO-a i čl. 29. st. 5. ZOOP-a.

47.              Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, dok je visina određena prema članku 29. st. 2. ZOO-a, slijedom čega je o tijeku zateznih kamata odlučeno kao u točki. I. izreke presude.

48.              Odredbom članka 164. st. 4. ZPP-a. o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudovima. Prema zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. godine u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog sadržan iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv  platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude pa je odlučeno kao u točci II. izreke presude.

49.              Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku, i to za sastav podneska od 03.03.2016.g. 100 bod. i 10.11.2020.g. 100 bod., pristup  na četiri ročišta od 06.04.2016.g. , 10.05.2016.g. , 08.06.2016.g., 11.11.2020.g. i 16.03.2023. g.  po 100 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 350 EUR sukladno Tbr. 42. Tarife, u iznosu ukupno 1.750,00 EUR. Tužitelju je nadalje priznat trošak sudske pristojbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 2/1 Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02 i 125/11)) kao i troškovi koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka i to troškovi vještačenja u iznosu od 663,61 EUR  pa ukupni trošak tužitelja iznosi 2.661,00 EUR te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

50.              Tužitelju javnobilježnički predvidivi troškovi nisu priznati jer mu s obzirom na podneseni prigovor ti troškovi nisu nastali.

51.              Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

Metković, 26. travnja 2023.

 

                                                                                                         S u t k i n j a:

                                                                                         Marijana Zloić - Talajić

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni Županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

 

 

DNA:

1.  M. D., odvjetnik, S.,

2.  N. P., odvjetnik, V.,