REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Valpovu
Kralja Petra Krešimira IV 3
31550 Valpovo

Poslovni broj: 66. ref : P-1428/2019-23

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu po sucu Zvonimiru Rogić u
pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB …. , V. zastupanog po punomoćniku G. M., odvjetniku iz V., protiv
tuženika E.&S. B. d.d., OIB …., , R. zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku iz Z., radi
ništetnosti i isplate, 26. travnja 2023.

r i j e š i o j e

Odbija se prigovor tuženika mjesne nenadležnosti ovoga suda.

Obrazloženje

1. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor mjesne nenadležnosti
ovoga suda budući da su parnične stranke odredbom čl. 14. Ugovora o kreditu,
ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora, odnosno tuženika. Dakle,
ugovorena je mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u R. obzirom da je
sjedište tuženika u R., a na ovaj slučaj se primjenjuju pravila o opće mjesnoj
nadležnosti temeljem kojih je sud u Rijeci također mjesno nadležan.

2. Na ročištu održanom 27. studenog 2020. tuženik je ostao kod istaknutog
prigovora mjesne nenadležnosti i kod zahtjeva da se o tom prigovoru odluči prije
upuštanja u glavnu stvar, dok se tužitelj usprotivio prigovoru tuženika.

3. Sud je svojim rješenjem od 2. ožujka 2021. (list spisa 222) odbio prigovor
tuženika mjesne nenadležnosti ovoga suda, koje je povodom žalbe tuženika
rješenjem Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-265/2021-2 od 31. ožujka 2021.
ukinuto i predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

Poslovni broj: 66. ref : P-1428/2019-23

4. U ponovljenom postupku tuženik je ostao kod istaknutog prigovora mjesne
nenadležnosti dok se tužitelj usprotivio takvom prijedlogu.

5. Tužitelj je u podnesku od 19.10.2021. (list spisa 484) istaknuo da sud treba
uzeti u obzir odredbu čl. 81.st.1. Zakona o zaštiti potrošača, koji je zakon bio na snazi
na dan 13.8.2004. kada je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o kreditu jer je tom
odredbom propisano da se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije
pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje
značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Na ovakav zaključak sudu upućuje i stava iskazan kroz presudu Suda Europske
unije, spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98, a kojim presudama je utvrđena
obveza nacionalnih sudova da ex offo ispitaju uvijek nepoštenost spornih odredbi
ugovora bez obzira radi lis e o materijalnim ili postupovnim odredbama. U citiranim
presudama Suda Europske unije sud je zaključio da se prorogacijska klauzula u
potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu
glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga i o kojoj odredbi stranke
ugovora nisu posebno pregovarale, treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3.
Direktive. Naveo je da je s tuženikom sklopio predmetni ugovor o kreditu kao i kasnije
njegov dodatak u ispostavi tuženika u O. i sve dogovore i druge pravne radnje
koje su bile povezane s pregovaranje te zaključivanjem predmetnog ugovora bile su
izvedene na području nadležnosti ovoga suda. Tuženik ima podružnice diljem
Republike Hrvatske te bi on i njegov punomoćnik morali na svaku raspravu putovati u
500 km udaljenu R. u odnosu na trenutno stanje, dok punomoćnik tuženika ima
sjedište Pisarnice u O., slijedom čega bi odluka suda o prihvaćanju mjesne
nadležnosti suda u R. predstavljala evidentno kršenje čl. 3. Direktive EU na štetu
tužitelja. Zbog toga smatra da je odredba iz predmetnog ugovora o kreditu o mjesnoj
nadležnosti suda u R. suprotna načelu savjesnosti i poštenja jer stvara evidentnu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

6. Na ročištu održanom 11. travnja 2023. tuženik je ostao kod prigovora
mjesne nenadležnosti i predložio donošenje pisanog rješenja o prigovoru mjesne
nenadležnosti.

7. Sud je na istom ročištu saslušao tužitelja koji je iskazao da je predmetni
ugovor o kreditu sklopio s tuženikom u njegovoj poslovnici u O., Vezano za predmetni kredit pregovarao je s osobnim bankarom tuženika I.
P. i pribavio svu dokumentaciju vezanu za kredit i donio u poslovnicu tuženika,
a nakon čega mu je u toj poslovnici u O. i odobren kredit. Dobio je pripremljene
ugovore koje je odnio na ovjeru kod javnog bilježnika L. P. u O. i nakon
toga ugovore je vratio u poslovnicu u O. i nakon kratkog vremena mu je
realiziran kredit. Naveo je da nije štediša te banke, ali je rate kredita uredno plaćao
na šalteru te poslovnice 11 godina gdje je kredit i otplatio. Nikada nije bio u R.
gdje je sjedište banke već isključivo je sve poslove vezano za kredit i otplatu obavljao
u poslovnici te banke u O. koja i dan danas postoji i posluje u O.. Naveo je
da mu osobna bankarica nije spominjala nikakvu odredbu vezanu za nadležnost
suda u slučaju spora već mu je samo rekla da ukoliko bude bilo kakvih problema
vezano za ugovor i realizaciju da se njoj javi. Ugovor je djelomično pročitao prije
ovjere kod javnog bilježnika, ali nije čitao navedenu odredbu za nadležnost suda u

2

Poslovni broj: 66. ref : P-1428/2019-23

slučaju spora. Smatrao je da je za eventualni spor nadležan sud na području O.
jer svu dokumentaciju i kredit je ostvarivao u poslovnici u O. i da ga je trebao
ostvarivati u R. zasigurno ga onda ne bi ni podizao u toj banci.

8. Po ocjeni suda u odnosu na prigovor tuženika valjalo je primijeniti Zakon o
zaštiti potrošača ( NN 79/07,125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12, 56/13, 41/14,
110/15, 14/19- u daljnjem tekstu ZZP) u kojem je između ostalih implementirana iz
smjernica 99/13 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim odredbama
potrošačkih ugovora te na taj način se hrvatsko zakonodavstvo uskladio sa pravnom
stečevinom Europske unije na području zaštite potrošača.

9. Odredbom čl. 49. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno
pregovaralo te koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je nepoštena
ugovorna odredba. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj obvezi nije pojedinačno
pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije
imao utjecaja na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed
formuliranog ugovora trgovca.

10. Odredbom čl. 51. ZZP-a, propisano je da prilikom ocjene je li ugovorna
odredba poštena, uzimati će se u obzir priroda proizvoda ili usluge koja predstavljaju
predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne
odredbe kao i neki drugi ugovor koji je obzirom na ugovor koji se ocjenjuje
predstavlja glavni ugovor, a odredba čl. 55. ZZP-a propisuje da je nepoštena
ugovorna odredba ništetna.

11. U konkretnom slučaju Ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed
formuliranom obrascu pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o
unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale te
tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Osim toga, sud u R. čija je
mjesna nadležnost određena ugovorom je od prebivališta tužitelja udaljen oko 500
kilometara.

12. Prema čl. 2 Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 75/09, 12/12,
143/13, 147/13, 9/15, 78/15,102/15 i 52/16) potrošač je fizička osoba koja u
transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili
slobodnog zanimanja dok je ugovor o kreditu ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili
obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične
financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda
iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne
njihove isporuke u obliku obroka.

13. Valja imati u vidu da je prema čl. 19. l. st. 1. Zakona o potrošačkom
kreditiranju propisano je da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu
potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorene strane bilo pred sudovima
države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge
ugovorne strane pred sudom mjesta gdje potrošač ima prebivalište, što je u

3

Poslovni broj: 66. ref : P-1428/2019-23

konkretnom slučaju pred Općinskim sudom u Osijeku, sukladno čl. 2.st.1.toč.1
Zakona o područjima i sjedištima sudova s obzirom na prebivalište tužitelja.
13.1. Osim toga, odredba čl. 19. l st. 1. ZPK-a je postupovna odredba, a takve
odredbe se primjenjuju na postupke započete nakon stupanja na snagu zakona,
neovisno o tome kada je sklopljen ugovor o kreditu.

14. Uzimajući u obzir sve okolnosti, prilikom sklapanja ugovora u konkretnoj
situaciji odredba ugovora o mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu
odredbu obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja
je sročena od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora
povjere sudu njegovog sjedišta te se time ostvari pogodnost i bitno manje troškove.
Uzimajući u obzir udaljenost mjesta prebivališta tužitelja od suda čija je nadležnost
ugovorena, takova ugovorna odredba za tužitelja bi izazvala visoke troškove dolaska
na sud, a time i znatnu neravnotežu u procesno-pravnom položaju ugovornih
stranaka.

15. Iz navedenih razloga proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana
prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP-a.

16. Osim toga, na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih
sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 5.
studenog 2020. prihvaćen je zaključak (broj 11) po kojemu je prorogacijska klauzula
(o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke o kojoj se nije posebno
pregovaralo ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znanu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u
vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i
sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način
dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće
imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti u svakom pojedinom slučaju.

17. Iako je tužitelj u ovom postupku angažirao punomoćnika iz redova
odvjetnika kojega bi kod Općinskog suda u Rijeci mogao mijenjati zamjenski
punomoćnik te iako postoji mogućnost i zamolbenog saslušanja tužitelja kod ovoga
suda, svrsishodnije je a i zbog načela neposrednosti postupak provesti kod ovoga
suda sukladno čl. 59 ZPP-a, a naročito ako se uzme u obzir činjenica da je tužitelj
sklopio ugovor u tuženikovoj poslovnici na području nadležnosti ovoga suda.

18. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Valpovu, 26. travnja 2023.

Sudac

Zvonimir Rogić

4

Poslovni broj: 66. ref : P-1428/2019-23

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana
od dana dostave prijepisa rješenja, putem ovog suda na nadležni županijski sud
pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

5