Poslovni broj Gž Ovr-479/2022-2

 

Poslovni broj Gž Ovr-479/2022-2

 

 

 

 

             

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Crnković, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja F. Ć. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. R., odvjetniku iz Z., protiv ovršenice Z. M. iz Z., OIB: ...., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-514/2022-14 od 30. lipnja 2022., 26. travnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

I              Odbija se žalba ovrhovoditelja, kao neosnovana, te potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-514/2022-14 od 30. lipnja 2022.

 

II              Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Rješenjem prvostupanjskog suda, u točki I. izreke odbačen je prijedlog za ovrhu od 12. veljače 2022., kao nedopušten. U točki II. izreke naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda da izvrši upis zabilježbe odbačenog prijedloga za ovrhu u odnosu na nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k.o. C., zk. uložak br. 6505, kat. čestica br. 7125, 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-6). U točki II. izreke naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda da zabilježbu odbačenog prijedloga za ovrhu iz točke II. izreke upiše na mjesto u prvenstvenom redu osigurano zabilježbom pokrenutog postupka čiji je upis naložen zaključkom naslovnog suda od 16. ožujka 2022, poslovni broj Ovr-514/2022, zaprimljenim pod brojem Z-15197/2022.

 

2.               Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) koji se zakon primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ), s prijedlogom da se usvoji žalba i pobijano rješenje preinači. Predlaže i da mu se nadoknadi trošak žalbenog postupka.

 

3.               Žalba nije osnovana.

 

4.               Iz stanja u spisu proizlazi da je ovrhovoditelj 12. veljače 2022. podnio prvostupanjskom sudu prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika, radi naplate svoje tražbine, a na temelju bjanko zadužnice od 7. prosinca 2012. ovjerene od strane javnog bilježnika V. Č. pod brojem OV-14015/12, kao ovršne isprave.

 

5.               Prvostupanjski je sud utvrdio kako ovršna isprava koju je dostavio ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu, na kojoj je od strane FINA istaknut pečat s naznakom „preslika istovjetna s izvornikom“, ne udovoljava pretpostavkama iz članka 36. stavka 1. OZ-a, a to je da je dostavljena u izvorniku ili ovjerovljenoj preslici jer FINA ne predstavlja jedno od tijela ovlaštenih izdavati ovjerene prijepise sukladno članku 3. Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa („Narodne novine“ broj 6/74, 47/90, 72/94 i 80/22), a niti je, zakonom ili posebnim propisom određeno da je ista ovlaštena izdavati ovjerene prijepise u smislu članka 16. stavka 1. istog zakona zbog čega je prvostupanjski sud predmetni prijedlog za ovrhu utvrdio nedopuštenim te isti odbacio.

 

6.               Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbacio prijedlog za ovrhu kao nedopušten.

 

7.               Naime, odredbom članka 36. stavka 1. OZ-a propisano je da u situaciji kada se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, uz prijedlog se podnosi ovršna isprava, u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, na kojoj je stavljena potvrda o ovršnosti, odnosno vjerodostojna isprava. Dakle, u konkretnoj situaciji ovrhovoditelj je bio obvezan dostaviti ovršnu ispravu – zadužnicu u ovjerenoj preslici ili originalu što isti iako je bio pozvan da to učini, nije učinio, već je dostavio presliku isprave na kojoj je od strane FINA istaknut pečat s naznakom „preslika istovjetna s izvornikom“, a koja isprava sukladno stajalištu i ovog suda ne udovoljava pretpostavkama iz članka 36. stavak 1. OZ-a. FINA, kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud ne predstavlja niti jedno od tijela koja su ovlaštena izdavati ovjerene prijepise u smislu članka 3. stavka 1. Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa, a koja su županijski ured za opću upravu i ispostave tih županijskih ureda, gradski ured Grada Z. za opću upravu te javni bilježnik, a niti je zakonom ili posebnim propisom određeno da je ista ovlaštena izdavati ovjerene prijepise, kako to propisuje članak 16. stavak 1. naprijed citiranog zakona iz kojeg razloga predmetna isprava predana u preslici s naznakom „preslika istovjetna s izvornikom“, a koju naznaku je sačinila FINA ne predstavlja adekvatnu ispravu na temelju koje bi se mogla odrediti ovrha.

 

8.               Slijedom navedenog neosnovani su svi žalbeni navodi te je valjalo odbiti žalbu ovrhovoditelja i primjenom članka 380. točke 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

9.               Ovrhovoditelju koji nije uspio sa žalbom nisu priznati troškovi žalbenog postupka  (članak 166. stavak 1., u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a te člankom 21. stavkom 1. OZ-a).

 

 

U Rijeci, 26. travnja 2023.

 

 

       Sudac

                                  Larisa Crnković