1              Poslovni broj: 1 Us I-191/2022-18

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
        Erazma Barčića 5            

Poslovni  broj: 1 Us I-191/2022-18

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića u upravnom sporu tužitelja M. T. iz R., ..., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, kojeg zastupa opunomoćenica E. Z.-T., radi invalidske mirovine, 26. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika  Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/21-03/03095367043, URBROJ: 341-99-06/2-21-7880 od 12. siječnja 2022.

 

Obrazloženje

 

1.  Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/II 141-02/21-03/03095367043, URBROJ: 341-14-06/2-21-13406 od 6. listopada 2021. tužitelju je odbijen zahtjev za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine prema mirovinskom stažu ostvarenom u Republici Hrvatskoj s obrazloženjem da kod tužitelja ne postoji smanjenje, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz čl. 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje: ZOMO).

 

2.  Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/21-03/03095367043, URBROJ: 341-99-06/2-21-7880 od 12. siječnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

 

3.  Navedeno prvostupanjsko rješenje doneseno je u ponovnom postupku nakon što je rješenjem tuženika od 26. travnja 2021. uvažena žalba tužitelja i poništeno prvotno doneseno prvostupanjsko rješenje od 9. studenoga 2020. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak s uputom da je drugostupanjsko tijelo vještačenja postupajući po žalbi tužitelja mišljenja da je predmet potrebno vratiti vijeću vještaka koje će pozvati žalitelja na pregled i dostavu eventualno nove medicinske dokumentacije te ponovo vještačiti radnu sposobnost imajući u vidu funkcionalni status i zahtjeve radnog mjesta tužitelja.

 

4.  Tužitelj je pravodobno podnio tužbu ovom Sudu u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika od 12. siječnja 2022., a u tužbi iznosi iste razloge kao i u žalbi. Opisuje svoje zdravstveno stanje te navodi u bitnome da je njegovo zdravstveno stanje trajno narušeno i da nije sposoban obavljati bilo kakve poslove, a pogotovo poslove svog radnog mjesta. Navodi da su vještačenja trajala vrlo kratko maksimalno 10 minuta i da se nije obraćala pažnja na priloženu medicinsku dokumentaciju (u kojoj se navodi da je bolest napredovala od parapareze na tetraparezu, da se zanemaruju psihička oboljenja…) i da mu nije dozvoljeno da ista objašnjava. Smatra da je njegova bolest kronična s nemogućnošću poboljšanja. Slijedom navedenog, iz tužbenih navoda tužitelja slijedi kako predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

 

5.  Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

6.  U tijeku spora održana je rasprava dana 5. listopada 2021. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je tužitelj i opunomoćenica tuženika. Tužitelj je na navedenoj raspravi predložio da se u ovom sporu provede dokaz medicinskim vještačenjem.

 

7.  Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu. S obzirom da su u ovom sporu sporne odlučne stručno-medicinske činjenice, koje je se mogu utvrditi jedino stručnim vještačenjem, to je Sud usvojio dokazni prijedlog tužitelja te je u sporu proveden dokaz medicinskim vještačenjem, a vještakom je imenovan stalni sudski vještak D. V., dr. med., specijalist medicine rada.

 

8.  Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

9.  Prema odredbi čl. 39. st. 1. ZOMO, smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Odredbom čl. 39. st. 2. ZOMO je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz st. 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Prema čl. 39. st. 3. ZOMO, djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz st. 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Nadalje, prema odredbi čl. 39. st. 4. ZOMO, potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Prema čl. 39. st. 5. ZOMO, uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

 

10.  Odredbom čl. 133. st. 3. ZOMO propisano je da ako se žalbom pobija rješenje koje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje, središnja ustrojstvena jedinica Zavoda dužna je prije donošenja rješenja o žalbi pribaviti nalaz i mišljenje središnjeg ureda Zavoda za vještačenje.

 

11.  Sukladno čl. 15. st. 1. Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj 67/17 i 56/18, dalje: Uredba) propisano je da ako vijeće vještaka utvrdi da kod osiguranika još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenu radnu sposobnost (jer je bolest u fazi liječenja ili nađena patološka stanja nisu dovoljno definirana pa je potrebna daljnja medicinska obrada i eventualno liječenje, ili utvrđena bolest nije do sada odgovarajuće ni dovoljno liječena), donosi nalaz i mišljenje da smanjenje radne sposobnosti ne postoji.

 

12.  Uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Rijeci, od 27. rujna 2021., kojim nalazom i mišljenjem je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti.

 

13.  Nadalje, utvrđeno je da je osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika doneseno na temelju nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, od 10. siječnja 2022. kojim je utvrđeno da nema osnova za promjenu ocjene Vijeća vještaka jer je definitivna ocjena radne sposobnosti preuranjena, budući da je u tijeku obrada i liječenje po nadležnim specijalistima. 

 

14.  Dakle, tijela stručnog vještačenja oba stupnja su utvrdila da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz citiranog čl. 39. ZOMO budući da sukladno citiranom čl. 15. st. 1. Uredbe kod tužitelja kao osiguranika još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenu radnu sposobnost.

 

15.  Da su navedeni nalazi i mišljenja valjano sačinjeni, u skladu s navedenom Uredbom i pravilima struke te da je tim nalazima i mišljenjima dana točna procjena tužiteljeve radne sposobnosti, potvrđeno je i medicinskim vještačenjem koje je provedeno u ovom sporu.

 

16.  Naime, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicine rada D. V., dr. med., slijedi da je tužitelj sada u dobi od 63 godine života, da iz Općih podataka slijedi da obavlja posao referenta za upis boravišne pristojbe i naplatu za plovila, te vođenje evidencije, da se je po operaciji grudne kralježnice razvila parapareza zbog čega se tužitelj otežano kreće, PR mu je obostrano pojačan do subklonusa, a osjet vibracije na nogama je ugašen, dok je duboki osjet sačuvan, da je tužitelj zbog navedenog kroz dvije godine povremeno provodio fizikalnu terapiju u svrhu ojačanja i poboljšanja kretnji, da je tijekom tog provođenja hod tužitelja bio bolji, sigurniji, a pri hodu se povremeno oslanjao na štap, da se je tužitelj od 2014. i psihijatrijski liječio, ambulantno i bolnički, zbog depresivnih smetnji, te da se redovitim psihijatrijskim tretmanom kod tužitelja od lipnja 2020. prati stabilizacija psihičkog stanja, pa se je u kolovozu 2021. utvrdilo da je tužitelj urednog psihičkog statusa, da je stanje prominirajućih psihopatoloških fenomena, bez proboja anksioznosti, dobro raspoložen, pokretljiviji, stabilniji, boljeg hoda. Stoga je vještak utvrdio da kod tužitelja ne postoji invalidnost, odnosno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ili djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer je njegov posao kancelarijski koji zahtijeva rad s prstima, šakom i za koji je potreban uredan vid, a na posao svakodnevno ide automobilom, psihički status tužitelja je sada uredan, a hod poboljšan.

 

17.  Tužitelj je u svom podnesku zaprimljenom u Sudu 15. veljače 2023. iznio primjedbe na navedeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka radi čega je Sud usmeno saslušao navedenog vještaka. Vještak je u svom usmenom iskazu u potpunosti otklonio sve primjedbe tužitelja te je dao jasna i logična obrazloženja radi kojih tegobe koje spominje tužitelj nisu takve da bi utjecale na njegovu radnu sposobnost. Vještak je tako pojasnio da tužitelj posao obavlja u kancelariji pri čemu hoda, sjedi i stoji, a za obavljanje takvog posla potreban je vid, rad prstima i šakom, što sve tužitelj ima i zato je radno sposoban bez obzira na činjenicu da se pri hodu koristi štakom, dok je u odnosu na navode tužitelja da ne može sjediti više od jednog sata naveo da tužitelj nakon fizikalne terapije ojača svoju muskulaturu što je potkrijepljeno nalazima fizijatra pa tužitelj može naizmjenično sjediti i stajati. Vještak je naveo kako se tužitelj ne može izliječiti, ali da kontinuiranom fizikalnom terapijom, a ne povremenom kako je to tužitelj provodio, može održati postojeće stanje te se njegovo stanje ne bi pogoršavalo. Vještak je naveo kako je iz nalaza psihijatra iz mjeseca rujna 2021. vidljivo da je psihijatar utvrdio da je tužitelj boljeg raspoloženja, da je stabilniji i boljeg sna. Zaključno vještak je pojasnio da dok se bolest može normalizirati primjenom terapije da tada ta bolest ne utječe na invalidnost te da je nesporno da kod tužitelja postoje bolesna stanja, ali da se radi o takvim stanjima koja se mogu normalizirati primjenom propisane terapije radi čega ta bolesna stanja zasada ne utječu na invalidnost tužitelja.

 

18.  Slijedom svega navedenoga, Sud utvrđuje da je pravilna ocjena stručnih tijela vještačenja oba stupnja iz upravnog postupka da kod tužitelja zasada ne postoji smanjenje, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz čl. 39. ZOMO.

 

19.  Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitima na temelju čl. 57. st. 1. ZUS radi čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u izreci ove presude.

 

 

U Rijeci 26. travnja 2023.

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                  Vesna Perić

 

 

 

 

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).