Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1545/22-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković, i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice N. G. M. iz Z., zastupane po opunomoćenici Z. Z. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Puli, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1293/2021-20 od 25. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2023.
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1293/2021-20 od 25. siječnja 2022.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/13-01/101, URBROJ: 514-04-02-01-01-16-03 od 21. studenoga 2016. i rješenja Ureda državne uprave u I. županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/97-01/95, URBROJ: 2163-06-01-12-39 od 14. rujna 2012.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 21. studenoga 2016. odbijena je žalba Đ. D. (pravnog prednika tužiteljice) izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 14. rujna 2012. Potonjim rješenjem je u ponovnom postupku odbijen njegov zahtjev za naknadu imovine označene kao k.č.br. 753/1, k.č.br. 753/3 i k.č.br. 753/4, sve k.o. P.
2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu, kojom zakonitost iste pobija iz svih zakonom predviđenih razloga.
2.1. U bitnom, ističe kako tijekom upravnog postupka, a niti tijekom upravnog spora nije utvrđen državljanski status M. M.. Ističe kako predniku tužiteljice nije dostavljeno radi očitovanja i uvida navodno pribavljeno uvjerenje o namjeni od 5. rujna 2012., a iz kojeg navodno proizlazi da je predmetna nekretnina izvan granica građevinskog zemljišta. Takvim postupanjem tužiteljici u upravnom sporu, a njenom predniku tijekom upravnog postupka nije bila dana mogućnost raspravnog sudjelovanja i zaštita stečenih prava stranke u postupku.
2.2. Smatra da postupak nije zakonito proveden i da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer je ranijim rješenjem drugostupanjskog tijela dana izričita uputa da je u postupku potrebno pribaviti očitovanje Općinskog državnog odvjetništva u Puli na navode podnositelja iznesene na ročištu 13. listopada 2006., a koje očitovanje nije pribavljeno ni do okončanja upravnog postupka, a niti tijekom upravnog spora.
2.3. Naglašava da je prednik tužiteljice valjano stekao predmetnu nekretninu temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog 1981. godine s M. M., a sve temeljem činjenice da je ista bila upisana kao vlasnica u zemljišnoj knjizi te da u pogledu predmetne nekretnine nije postojala nikakva zabrana odnosno ograničenje u pogledu raspolaganja istom. Ističe i da je temeljem navedenog ugovora razrezan i naplaćen porez na promet nekretnina, a kojom prilikom nikakva zabrana od strane državne vlasti nije upućivala na to da se zemljištem ne može raspolagati.
2.4. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu tužiteljice te da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/15., 94/16. i 29/17., 110/21., dalje: ZUS).
6. Naime, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je osnovano zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 18. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: Zakon o naknadi) za konvalidaciju predmetnih kupoprodajnih ugovora sklopljenih 21. travnja 1981. i 2. rujna 1981. između prednika tužiteljice i M. M. rođ. D., radi kupnje k.č. 753/1, k.č. 753/3 i k.č. 753/4, sve k.o. P.
6.1. Prema odredbi članka 18. stavka 1. Zakona o naknadi, pravni poslovi koje su prijašnji vlasnici sklopili protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu smatraju se valjanim ukoliko nemaju drugih nedostataka koji ih čine ništavim ili pobojnim. Prema pak stavku 2. citirane zakonske odredbe, osobi koja je na temelju stavka 1. ovoga članka stekla pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu, pravo vlasništva priznat će na njezin zahtjev služba nadležna za obavljanje imovinskopravnih poslova u uredima državne uprave u županijama.
7. Dakle, da bi se, u smislu navedene pravne norme, sklopljeni pravni posao smatrao ex lege valjanim moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta. Prvi uvjet je da je pravni posao sklopljen protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu, a drugi da tako sklopljeni pravni posao ne trpi od drugih nedostataka koji ga čine ništavim ili pobojnim.
8. Naime, valjani pravni posao usmjeren na prijenos prava vlasništva određene nekretnine prije svega pretpostavlja da je s nekretninom raspolagao vlasnik, jer samo onaj tko je zaista vlasnik nekretnine može na temelju pravnog posla prenijeti svoje pravo vlasništva nekretnine na drugu osobu.
9. Primjenjujući citiranu zakonsku odredbu, tuženik je za donošenje svoje odluke dao valjane i argumentirano obrazložene razloge zbog kojih smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za konvalidaciju predmetnog kupoprodajnog ugovora, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud, kao što ih je osnovano prihvatio i prvostupanjski upravni sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza priloženih spisu predmeta. Naime, iz uvjerenja o namjeni za predmetne nekretnine od 5. rujna 2012. slijedi da predmetno zemljište nije bilo građevinsko zemljište, te da i danas ima isti status, a sijedom čega proizlazi da se ovdje radi o prometu poljoprivrednog, a ne građevinskog zemljišta te da na istom zemljištu M. M. nije imala pravo vlasništva niti pravo korištenja/raspolaganja u trenutku njegove prodaje. Dakle, riječ je o pravnom poslu s takvim nedostacima koji ga čine ništavim ili pobojnim, što pak predstavlja zapreku za konvalidaciju istog u smislu, prethodno citiranog, članka 18. stavka 1. Zakona o naknadi.
10. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u postupku, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava. Činjenica što uvjerenje o namjeni za predmetne nekretnine od 5. rujna 2012. nije dostavljeno predniku tužiteljice, pored prethodno utvrđenih činjenica, ne može dovesti do drukčijeg rješenja ove upravne stvari.
11. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 26. travnja 2023.
Predsjednica vijeća
mr.sc. Inga Vezmar Barlek,v.r.