1                            Broj: Ppž-1409/2022

 

                                    

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. B.S., zbog prekršaja iz članka 39. stavak 1. točke 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11.), odlučujući o žalbama okrivljenika i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VII Policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2021., broj:  84. Pp - 20413/2021, u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I.              Odbijaju se žalbe okr. B.S. i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VII Policijske postaje Zagreb kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II.              Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3 c.) u vezi sa člankom 139. stavkom 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okr. B.S. oslobađa se dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2021., broj: 84. Pp - 20413/2021, proglašen je krivim okr. B.S. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 39. stavak 1. točke 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je, izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana, u koju se temeljem članka 40. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 2 dana zatvora pa je okrivljeniku preostalo za izdržati kaznu zatvora u trajanju od 13 dana te je na temelju članka 41. u svezi sa člankom 44. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku primijenjena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene.

 

1.1.           Istom presudom, na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona, okrivljeniku je

izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta – jedna crna kapa tzv. „fantomka“ sa prorezima za oči, crne boje sa crveno-plavim crtama i grbom, prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta ser. br. 00158475.

 

2. Protiv te presude, žalbe su pravodobno podnijeli okr. B.S. po branitelju

S.M. odvjetniku u Odvjetničkom društvu XX d.o.o., naznačujući da se žali zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to samo u odnosu na izrečenu kaznu te tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, VII Policijska postaja Zagreb, naznačujući da se žali zbog odluke o neizricanju zaštitnih mjera predloženih u Optužnom prijedlogu.

 

3.              Žalbe nisu osnovane.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik i tužitelj pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              Žaleći se zbog odluke o izrečenoj kazni zatvora te primijenjenoj uvjetnoj osudi, okrivljenik ističe da je izrečena sankcija preoštra te da se pri izricanju isti nisu sagledale sve olakotne okolnosti. Ističe da je mlada osoba, sa tek navršenih 18 godina koja se još mentalno razvija te je podložan raznim utjecajima, ali da se iz njegovog ponašanja ne vidi stvarna namjera stvaranja bilo kakvih nereda i izazivanje ili sudjelovanje u istima. Osim toga, ističe da nije kažnjavan za istovrsni prekršaj niti se protiv njega vodi drugi prekršajni ili kazneni postupak, a iz čega proizlazi da nije osoba sklona izazivanju sukoba i nereda ili bilo kakvom društveno neprihvatljivom ponašanju.  Napominje da je još uvijek učenik te ga uzdržavaju roditelji te da bi se svrha mogla ostvariti i blažom kaznom jer je okrivljenik priznao počinjenje prekršaja, izrazio kajanje i shvatio neprihvatljivost svog ponašanja.

 

5.1.              Prvenstveno se ističe da je pogrešno prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost cijenio dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika radi istovrsnog prekršaja, budući da iz Potvrde Ministarstva pravosuđa proizlazi da je okrivljenik pravomoćno osuđivan radi prekršaja iz članka 39.a stavak 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima i to odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp J-3875/2019 od 30. lipnja 2021., koja je postala pravomoćna 11. studenog 2021. Zaključak prvostupanjskog suda da je prema okrivljeniku primijenjena sudski ukor kao odgojna mjera, a ne kazna, nije od utjecaja na činjenicu da li je okrivljenik osuđivana ili neosuđivana osoba budući da je sudski ukor – odgojna mjera kao vrsta prekršajnopravne sankcije koja se primjenjuje na maloljetne počinitelje prekršaja, ali primjena te sankcije ne znači da se osoba prema kojoj je primijenjena smatra neosuđivanom osobom. Stoga, imajući u vidu dosadašnju osuđivanost okrivljenika radi istovrsnog prekršaja, a što ukazuje na sklonost okrivljenika prema činjenju prekršaja,  a iz čega i proizlazi činjenica da dosadašnjim kažnjavanjem nije ostvarena svrha kažnjavanja, nema nikakve mogućnosti izricanja blaže kazne, kako se to sugerira u navodima žalbe, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Osim toga, prema okrivljeniku je u smislu članka  44. stavak 1. Prekršajnog zakona primijenjena  uvjetna osuda, kao prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim tim Zakonom, pa u vrijeme provjeravanja okrivljenik ima mogućnost dokazati svoju buduću nesklonost prema činjenju prekršaja.

 

5.2.              Stoga, nije bilo osnova za prihvaćanjem žalbe okrivljenika.

 

6.              Žaleći se zbog odluke o neizricanju zaštitnih mjera predloženih u optužnom prijedlogu, tužitelj ističe da je u cilju sprječavanja okrivljenika u daljnjem činjenju prekršaja okrivljeniku potrebno izreći zaštitnu mjeru zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama u RH i inozemstvu na kojima nastupa HNK Hajduk i Hrvatska reprezentacija u trajanju od jedne godine.

 

6.1.              Međutim, zaštitne mjere u sadržaju koji tužitelj ističe u žalbenim navodima nisu propisane Zakonom o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

 

6.2.               Naime, odredbom člankom 32. stavak 1. podstavak 1. i 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima propisano je:

„(1)              Prekršajni sud može počinitelju prekršaja propisanog ovim Zakonom uz novčanu kaznu i kaznu zatvora, pored zaštitnih mjera i mjera opreza propisanih Prekršajnim zakonom izreći i zaštitnu mjeru:

-          zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima na području

Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju,

-          zaštitna mjera zabrane odlaska na određena športska natjecanja u

inozemstvu na kojima sudjeluju hrvatske reprezentacije ili športski klubovi s obvezom javljanja u policijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave.“.

 

6.3.              Imajući u vidu naprijed citirani zakonskih sadržaj zaštitnih mjera propisanih Zakonom o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, jasno je da zaštitne mjere koje tužitelj predlaže u optužnom prijedlogu te svojim žalbenim navodima, nisu zakonom propisane.

 

6.4.               Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanjem žalbe tužitelja.

 

7.              Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3 c.) u vezi s člankom 139. stavkom 6. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka kako plaćanjem troškova žalbenog postupka, obzirom da je isti bez vlastitih prihoda, ne bi bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

8.              Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 26. travnja 2023.

 

 

 

Zapisničarka:                                                                                                Predsjednica vijeća: 

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                         Kristina Gašparac Orlić, v.r.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.