Republika Hrvatska              

Županijski sud u    

              Rijeci              

              Žrtava fašizma 7               Poslovni broj Gž Ob-68/2022-5

51000 Rijeka

             

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski  sud u  Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke MaričićOrešković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u  pravnoj  stvari tužiteljice protutuženice L. P. iz B., OIB: ..., zastupane po punomoćnici I. J., odvjetnici u B., protiv tuženika protutužitelja V. J. iz B., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku H. K., odvjetniku u B., radi utvrđenja, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-292/2021-6 od 1. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2023., 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-292/2021-6 od 1. lipnja 2022. potvrđuje.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-292/2021-6 od 1. lipnja 2022. potvrđuje u točki II. izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Citiranom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da su tužiteljica-protutuženica (dalje: tužiteljica) i tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) suvlasnici nekretnina iz zk.ul. ... k.o. G. B. i to k.č.br. ... prizemna stambena zgrada broj 2 sa potkrovnim stanom i dvorište u ulici ... površine 450m2 te k.č.br. ... oranica Kućište površine 504 m2, svaki u 1/2 dijela, te se određuje razvrgnuće navedene suvlasničke zajednice sukladno suvlasničkim omjerima.

 

2. Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika u dijelu kojim traži da se utvrdi da su navedene nekretnine imovina stranaka stečena tijekom trajanja njihove bračne zajednice tako da tuženiku pripada iznad 1/2 suvlasničkog dijela do 3/4 suvlasničkog dijela navedenih nekretnina, te u dijelu da je tužiteljica dužna priznati i trpjeti da se tuženik upiše kao vlasnik 3/4 suvlasničkog dijela navedenih nekretnina u zemljišnoj knjizi.

 

3. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odbačena je protutužba tuženika u dijelu kojim traži da se utvrdi da je nekretnina upisana u z.k.ul. ... i to k.č.br. ... i k.č.br. ... k.o. G. B. imovina stranaka stečena tijekom bračne zajednice tako da tuženiku pripada ½ suvlasničkog dijela a tužiteljici ¼ suvlasničkog dijela tih nekretnina.

 

4. Točkom II. izreke rješenja tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 16.500,00 kn, u roku od 15 dana.

 

5. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke rješenja žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku   („Narodne  novine“ broj  53/91,

91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) te predlaže da se uvaženjem žalbe presuda preinači i zahtjev tužiteljice odbije a usvoji protutužbeni zahtjev uz obvezu da mu tužiteljica naknadi troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

7. Žalba nije osnovana. 

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da joj na ime imovine stečene za vrijeme trajanja braka s tuženikom pripada ½ dijela utuženih nekretnina pa da se dioba istih izvrši sukladno tako utvrđenim omjerima, odnosno zahtjev tuženika da mu na ime njegova udjela pripada više od navedenog, odnosno ¾ dijela tih nekretnina. Stoga je i u fazi žalbenog postupka prijeporan suvlasnički udio stranaka na tim nekretninama.

 

9. Neprijeporno je te sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće:

-                      navedene nekretnine u zemljišnim knjigama upisane su kao prizemna stambena zgrada broj 2 u Ulici ... površine 450 m2 i oranica površine 504 m2 i to na ime stranaka svakog u ½ dijela;

-                      tužiteljica je kao predlagateljica kod suda prvog stupnja pokrenula postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice koji je vođen pod poslovnim brojem R1-123/14 u kojem je tuženik osporio navedene suvlasničke omjere pa je predmetni postupak rješenjem od 25. veljače 2016. obustavljen  a tužiteljica kao predlagateljica upućena protiv tuženika pokrenuti parnicu;

-                      stranke su brak zaključile 18. travnja 1992. a razveden je presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-743/2010-15 od 29. prosinca 2010., u braku je rođeno dvoje djece i to R. J. 10. rujna 1992. i M. J. 20. studenoga 1995.;

-                      na toj nekretnini stranke su započele gradnju 1992. godine na način da su najprije napravljeni temelji, 1993. započelo je zidanje objekta time da su se stranke u isti uselile 1995., za stanovanje je bilo osposobljeno prizemlje kuće, dnevni boravak i kuhinja, a po useljenju je uređena kupaonica;

-                      uz objekt građena je i garaža koja je završena u vrijeme kada i prizemlje objekta;

-                      tuženik je prije početka gradnje na drugom građevinskom zemljištu na kojem je imao namjeru započeti gradnju imao kupljen građevinski materijal i to cigle, pijesak i armaturno željezo koji je dijelom ugrađen u predmetni objekt;

-                      roditelji tužiteljice su prije gradnje živjeli i radili u Njemačkoj pa je i tužiteljica prije sklapanja braka nekoliko godina živjela i radila u Nnjemačkoj dok je tuženik prethodno također živio i radio u inozemstvu i to u Švicarskoj i Njemačkoj.;

-                      tužiteljica se prije sklapanja braka i rođenja djeteta vratila u RH a kraće vrijeme i tuženik kada su živjeli u iznajmljenom stanu do Božića 1992., a potom do useljenja u predmetnu kuću 1995. u kući roditelja tužiteljice u B. zajedno sa njenom bakom, s time da nisu plaćali najamninu niti režijske troškove već je iste plaćala baka od iznosa koji su joj davali roditelji tužiteljice;

-                      prije sklapanja braka dok su stranke živjele zajedno tuženik je radio na različitim građevinskim poslovima i u različitim tvrtkama dok je tužiteljica obavljala poslove čuvanja djece, a po povratku u RH zaposlila se od rujna 1993. u B. gdje je radila kao ugostitelj do ožujka 1996., za vrijeme porodiljnog dopusta nakon rođenja drugog djeteta ostvarivala je pravo na porodiljnu naknadu, nije bila zaposlena do 2005. kada se zaposlila u K.;

-                      tuženik je kroz to vrijeme najprije radio u jednoj građevinskoj tvrtci u Švicarskoj do 1993. ili 1994. kada se vratio u RH, potom također radio u raznim građevinskim tvrtkama da bi 1995. preko jedne zagrebačke tvrtke otišao na rad u Njemačku, dio vremena radio je "na crno" u raznim građevinskim tvrtkama a ponovo se za stalno zaposlio 1998. i radio do 2000., a nakon toga u Italiji "na crno" dvije godine da bi se potom 2012. stalno zaposlio u građevinskoj tvrtci u Italiji.

 

10. Sud prvog stupnja analizirajući iskaze stranaka i svjedoka te sadržaj priložene dokumentacije u bitnom zaključuje da su u vrijeme kupnje nekretnine za izgradnju kuće stranke živjele u izvanbračnoj zajednici te zajednički donijele odluku o kupnji iste i gradnji kuće. Sredstva za kupnju (tadašnjih između 12.000-15.000 DEM) da su stranke imale iz ušteđevine koju su ostvarile radom za vrijeme trajanja te zajednice. Nadalje, zaključuje da su roditelji stranaka pomagali prilikom gradnje kuće financijski i fizičkim radom i to roditelji tuženika na način da su davali hranu za radnike prilikom izvođenja određenih radova, dok su roditelji tužiteljice pomagali i financijski na način da su platili priključak za struju, kupili PVC stolariju, a po useljenju u objekt kupili namještaj radi opreme stana.

 

11. U odnosu na tvrdnje tuženika da je u gradnju predmetnog objekta uložen materijal koji je on kupio prije zajedničkog života sa tužiteljicom utvrđuje da je doista bila kupljena cigla, šljunak, željezo i cement i da se taj materijal nalazio u N., ali da je odustao od gradnje kuće na tom predjelu tako da je dio materijala utrošen i za predmetni objekt. Nadalje utvrđuje iz iskaza svjedoka P. P. da mu je tuženik pozajmio 1000 komada cigle koja se nalazila kod njegovog oca, a kada mu je htio platiti dogovorili su se da će mu on to odrediti tako da mu je ozidao jedan zid u prizemlju. Iz navedenog zaključuje kako se na nedvojben način ne može utvrditi vrijednost građevinskog materijala koji je tuženik prethodno kupio svojim sredstvima i uložio, ali da je neprijeporno dio tog materijala ugrađen u kuću stranaka, s time da bi taj materijal predstavljao vlastitu imovinu tuženika dok bi dio koji se odnosi na priključak struje predstavljao vlastitu imovinu tužiteljice jer da su taj iznos podmirili isključivo njeni roditelji.

 

12. Iz navedenog sud prvog stupnja zaključuje da je s obzirom na doprinos stranaka u stjecanju te nekretnine njihov udio približno isti pa da su slijedom toga stranke suvlasnici iste na jednake dijelove te prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice, dok protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik suvlasnik i preostale ¼ dijela (ukupno 3/4 suvlasničkog dijela) odbija kao neosnovan.

 

13. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu i rješenje (odluku o trošku) ovaj sud nije utvrdio da bi njihovim donošenjem bila počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. 

 

14. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika pravilno je sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude  primijenio materijalno pravo. Naime, s obzirom na razdoblje u kojem je prijeporna kuća sa okućnicom građena do faze da je bila useljiva, u odnosu na udio stranaka u stjecanju te imovine primjenjuje se Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/99, dalje ZBPO). Prema odredbi čl. 276. citiranog Zakona bračni drugovi mogu imati zajedničku i posebnu imovinu, s time da je sukladno odredbi čl. 277. imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Nadalje, odredbom čl. 287. st. 2. toga Zakona propisano je da u slučaju spora između bračnih drugova sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećavanju zajedničke imovine. 

 

15. Iako iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je dio građevinskog materijala koji je tuženik kupio prije zasnivanja bračne zajednice odnosno početka zajedničkog življenja stranaka, platio vlastitim sredstvima, rezultati dokaznog postupka ne potvrđuju da bi vrijednost istog dovela do povećanja suvlasničkog dijela tuženika u stjecanju predmetne nekretnine. Ovo pored daljnjih utvrđenja da su roditelji tužiteljice financijski pomagali prilikom početka i tijekom gradnje kuće pa tako i sam tuženik potvrđuje da su snosili i troškove priključka plina, dok preostali rezultati dokaznog postupka potvrđuju da su također platiti i troškove priključka struje, da su prilikom dolazaka iz Njemačke gdje su tada radili, financijski pomagali i na druge načine i za druge potrebe obitelji te da su dali novac za nabavku stolarije. 

 

16. U odnosu na preostale žalbene tvrdnje tuženika kako sud prvog stupnja nije cijenio da je on svojim osobnim radom sudjelovao u gradnji objekta kao i njegovi prijatelji i rodbina pa da je na taj način njegov doprinos veći, valja odgovoriti da su ti navodi neosnovani. Naime, i ovaj sud prihvaća da je tuženik koji je inače radio u raznim građevinskim tvrtkama u RH i inozemstvu zasigurno u tim poslovima sudjelovao u većoj mjeri u odnosu na tužiteljicu. Uz to svjedok P. je potvrdio da je na ime cigle koju mu je tuženik pozajmio izvršio zidanje jednog zida u prizemlju pa i to predstavlja također doprinos u stjecanju te nekretnine. Međutim, kao što je prethodno navedeno kod utvrđivanja visine doprinosa u stjecanju zajedničke imovine bračnih drugova sukladno odredbi čl. 287. st. 2. ZBPO-a cijeni se ne samo zarada koju su stranke ostvarivale nego i pomoć, rad u domaćinstvu, briga oko odgoja i podizanja djece i drugi oblik rada. Tuženik je kroz razdoblje gradnje do useljenja u kuću redovno radio uglavnom u inozemstvu a povremeno u RH i ostvarivao veće prihode u odnosu na tužiteljicu. Međutim, ubrzo po sklapanju bračne zajednice a odmah nakon početka gradnje kuće rodio se prvi sin stranaka, a dvije godine nakon toga drugi pa tuženik koji je veći dio vremena izbivao od kuće nije objektivno mogao sudjelovati u brizi oko odgoja i podizanja djece, već je to bila u obvezi tužiteljica. Osim toga, u takvim okolnostima prilikom gradnje kuće i brigu oko organiziranja gradnje, nabavke materijala, pripreme hrane za radnike zasigurno je u većoj mjeri snosila tužiteljica. Stoga prema mišljenju ovoga suda kada se uzima u obzir sve naprijed navedeno, dakle sveukupni doprinos stranaka u stjecanju te imovine kako kroz zaradu i ostvareni dohodak, tako i rad u domaćinstvu te brigu oko djece uz sudjelovanje u organizaciji gradnje i pripremi hrane za radnike, tada proizlazi da je doprinos stranaka u stjecanju te imovine približno isti, kao što to pravilno zaključuje sud prvog stupnja. 

 

17. Slijedom iznesenog na pravilnost primjene materijalnog prava u donošenju pobijane odluke (kao i eventualnom postupku u kojem će biti provedeno razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina) irelevantni su zaključci suda prvog stupnja o vrijednosti pojedinih ulaganja koja su stranke izvršile (na ime građevinskog materijala odnosno priključka za struju), na što tuženik posebno upire žalbom jer je sve to cijenjeno kroz utvrđenja njihova sveukupnog doprinosa u stjecanju te imovine i konačne ocjene o veličini njihova suvlasničkog omjera. 

 

18. U konkretnom slučaju tužiteljica je prethodno pokrenula izvanparnični postupka u kojem je tuženik osporio veličinu suvlasničkih omjera pa je izvanparnični postupak obustavljen a ista upućena na parnicu, tako da nije bilo zapreke, odnosno valjalo je u okviru parničnog postupka u takvoj situaciji provesti i postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice. Međutim, tužiteljica je prethodno takav zahtjev postavila ali je isti povukla, pa kako je sud vezan zahtjevima stranaka (čl. 2. st. 2. ZPP-a), to je u okviru tako postavljenog zahtjeva sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio kao u točki I izreke, a protutužbeni zahtjev tuženika u preostalom dijelu (za ¼ suvlasničkog dijela) odbio kao neosnovan.

 

19. S obzirom na ovakav ishod postupka sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a a uz daljnju primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - Tarifa), obvezao tuženika naknaditi tužiteljici prouzročene parnične troškove kako je to odlučeno točkom II izreke rješenja. 

 

20. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2.  ZPP-a odlučeno je kao u izreci. 

 

21. Rješenje suda prvog stupnja u točki I. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

 

U Rijeci, 26. travnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.