Poslovni broj: 8 Gž-340/2023-2

1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. P iz Z., OIB: …., koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. C: i I. V., Z., protiv tuženika C. osiguranje d.d., Z., OIB: ….., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2884/2018-33 od 1. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika C. osiguranje d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2884/2018-33od 1. veljače 2023. u dijelu pod toč. I i III izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d., Z., OIB: …… da tužiteljici I. P., Z., OIB: ……, na ime imovinske štete isplati iznos od 2.408,69 eur1 / 18.148,27 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. veljače 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, u roku 15 dana.

II Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.900,22 eur1 / 21.851,73 kn kao s dijelom koji nije osnovan te u dijelu u kojem zahtjeva isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 21. ožujka 2017. do 31. siječnja 2023.

III Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d., Z., OIB: ….. da tužiteljici I. P., Z., OIB: … na ime parničnog troška isplati iznos od 1.005,28 eur1 / 7.574,25 kn. kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. veljače 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, u roku 15 dana.“

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč I i III izreke žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud kada je prihvatio tužbeni zahtjev kako je navedeno u toč. I izreke pogrešno primijenio materijalno pravo. Ističe da je izračun vještaka u cijelosti pogrešan budući da je vještak pogrešno kao osnovicu za obračun primijenio novu nabavnu vrijednost vozila umanjivši istu zbog tehničke zastarjelosti za 15 % te posljedično tome došao do pogrešnog izračuna visine štete. Naime, vještak da nije uzeo u obzir isprave dostavljene u spis predmeta odnosno dostavljenu policu osiguranja automobilskog kaska broj 492644002690, a kojom policom je izričito ugovoreno da osnovica za obračun premije i gornja granica obveze prema čl. 23. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska iznosi 544.700,00 kn. Također, da je tuženik dostavio i Uvjete za osiguranje automobilskog kaska, u kojima je propisan način utvrđivanja odnosno obračuna totalne štete. U svezi s time ukazuje na sadržaj odredbe čl. 21. st. 1. toč. 1. navedenih Uvjeta navodeći da vještak prilikom izračuna visine štete nije uzeo u obzir dokumentaciju dostavljenu u spis te je vještak posljedično tome pogrešno utvrdio osnovicu za obračun totalne štete. Kako su osnovicu za obračun totalne štete, tužitelj i tuženik izričito ugovorili da se uzima ona vrijednost koja je naznačena u sklopljenoj polici odnosno Ugovoru o osiguranju te da se od iste oduzimaju faktori propisani u čl. 21. st. 1. toč. 1. navedenih Uvjeta te se nakon toga oduzima tržišna vrijednost ostatka vozila i dolazi se do konačne visine štete. Prihvaćajući nalaz vještaka koji je izrađen suprotno sklopljenoj polici i Uvjetima te donoseći suprotnu odluku, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo te pogrešno utvrdio činjenično stanje. Dakle, odlukom u toč. I izreke prvostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Navedenu bitnu povredu počinio je kada je poklonio vjeru nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka ne uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu te je izreka prvostupanjske presude u dijelu pod toč. I izreke proturječna istima. Kako tuženik pobija toč. I presude u pogledu glavne stvari, pobija i toč. III u pogledu odluke o troškovima. Budući da je tuženik u mirnom postupku isplatio cjelokupnu štetu na vozilu tužbeni zahtjev je trebalo odbiti u cijelosti te u skladu s tim trošak parničnog postupka dosuditi tuženiku. Slijedom iznesenog predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odnosno ukinuti i predmet u tom dijelu, vratiti na ponovno raspravljanje uz priznavanje tuženiku troška žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice radi naknade imovinske štete koja šteta joj je nastala oštećenjem vozila koje je bilo osigurano kod tuženika policom automobilskog kaska broj 004644002690.

8. Prvostupanjski sud je, primjenom odredbe čl. 8. ZPP prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice te obvezao tuženika da joj naknadi imovinsku štetu u iznosu od 2.408,69 EUR (18.148,27 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od 1. veljače 2023., dok je zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan za iznos od 2.900,22 EUR (21.851,73 kn) kao i u dijelu zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 21. ožujka 2017. do 31. siječnja 2023. Prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I izreke obrazlaže time da je u cijelosti poklonjena vjera nalazu i mišljenju vještaka koje smatra sačinjenim stručno i objektivno na temelju opsežne dokumentacije koja se nalazi u spisu, kao i sačinjenu po pravilima struke i iskustva, uzimajući u obzir i očitovanja vještaka po prigovorima stranaka. Dakle, utvrđuje da je na vozilu tužiteljice nastala totalna šteta u iznosu od 88.052,27 kn s time što je tužiteljici u mirnom postupku priznata šteta u visini od 64.904,00 kn, od kojeg iznosa je oduzeto 1.954,00 kn koji se odnosi na neplaćeni iznos po osnovu police kasko osiguranja za ugovoreni period tako da je tužiteljici isplaćen iznos od 67.950,00 kn. Prema tome tuženik po osnovi imovinske štete na vozilu tužiteljici duguje daljnji iznos od 18.148,27 kn koji je valjalo dosuditi tužiteljici sa zakonskom zateznom kamatom prema odredbi čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.).

9. I u ovoj fazi postupka ostala je sporna visina tužbenog zahtjeva koju žalitelj dovodi u pitanje tvrdnjom da je pogrešno utvrđena osnovica za obračun totalne štete.

10. Ovaj sud ocjenjuje da žalbeni navodi kojima tuženik upućuje na sadržaj odredbe čl. 21. st. 1. toč. 1. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska (dalje: Uvjeta) ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu ovo stoga što iz spisa predmeta slijedi da je tuženik dostavio Uvjete iz kojih proizlazi da se primjenjuju od 1. siječnja 2017., a iz police osiguranja sklopljene sa tužiteljicom (l.s. 11) slijedi da je dan početka trajanja osiguranja 23. srpnja 2016. i da polica ističe 23. srpnja 2017. Dakle, u vrijeme kada je tužiteljica ugovarala osiguranje nisu se primjenjivali Uvjeti na koje se poziva tuženik (čl. 31. Uvjeta, l.s. 28).

10.1. Nadalje, iz police osiguranja proizlazi da je osnovica za obračun premije i gornja granica obveze prema "čl. 23. Uvjeta AK" 544.700,00 kn. Međutim, odredba čl. 23. Uvjeta koji su priloženi spisu (l.s. 23-28) regulira štete koje ne utječu na bonus, a ne utvrđivanje visine štete na što se poziva žalitelj.

10.2. Ujedno je žalitelju ukazati na sadržaj njegova odgovora na tužbu u kojem je istaknuo da "Sukladno Uvjetima za osiguranje automobilskog kaska i to čl. 23. st. 1. vrijednost vozila neposredno prije štete utvrđuje se na način da se nabavna cijena novog vozila na dan izračuna štete korigira za faktore zastare tipa, rabljenosti prema godinama starosti, pogonskog učinka, općeg stanja vozila, uvjeta i načina eksploatacije te ponude i potražnje na tržištu".

10.3. Dakle, slijedi da je upravo tuženik ukazao na način utvrđivanja vrijednosti vozila neposredno prije štete, slijedom čega nisu osnovani suprotni žalbeni navodi.

11. Pravilno je prvostupanjski sud visinu štete na vozilu tužiteljice utvrdio temeljem nalaza i mišljenja N. E., dipl. ing., stalnog sudskog vještaka za promet, vozila, plovila i strojarstvo. Naime, isti je visinu totalne štete na predmetnom vozilu utvrdio u iznosu od 88.815,25 kn s obrazloženjem da je do navedene visine došao na način da je od dobivene tržišne vrijednosti vozila u iznosu od 118.420,34 kn odbio vrijednost ostatka vozila u iznosu od 29.605,08 kn. Međutim, nakon što su stranke iznijele prigovore vještak je sačinio dopunu nalaza i mišljenja te visinu potpune štete na vozilu tužiteljice, dobivenu na temelju razine dodatne opreme i stanja vozila tužiteljice iz naknadno dostavljenog izvida štete tuženika, utvrdio u iznosu od 88.052,27 kn. I na tako sačinjenu dopunu nalaza i mišljenja tuženik je izjavio prigovor da je vještak polaznu veličinu za obračun totalne štete trebao utvrditi sukladno čl. 21. st. 1. toč. 1. Uvjeta, međutim, takav prigovor ni po ocjeni ovog suda nije doveo u sumnju pravilnost danog nalaza i mišljenja, a ovo iz naprijed navedenih razloga.

12. Dakle, kada se od utvrđene totalne štete na vozilu u iznosu od 88.052,27 kn oduzme iznos od 69.904,00 kn (od tog iznosa oduzeo je 1.954,00 kn koji se odnosi na neplaćeni iznos po osnovu police kasko osiguranja) koji je tuženik tužiteljici isplatio u mirnom postupku pravilno je sud prvog stupnja, po osnovu imovinske štete na vozilu tužiteljice, obvezao tuženika da tužiteljici isplati i daljnji iznos od 2.408,69 EUR (18.148,27 kn) sa zakonskim zateznim kamatama.

13. Kako, dakle, ovaj sud nije ustanovio da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I izreke, kao i u dijelu pod toč. III izreke kojim je pravilno odlučeno o troškovima parničnog postupka, tako da je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci ove odluke.

14. U preostalom, a ne pobijanom dijelu pod toč. II izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 26. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica