1

Broj: Ppž-3587/2023

Broj: Ppž-3587/2023

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika M. B., zbog prekršaja iz članka 216. stavak 3. i prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010 , 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022 i 114/2022), rješavajući o žalbi ovlaštenog tužitelja, Policijske uprave dubrovačko - neretvanske, Policijske postaje Korčula, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u  Dubrovniku, broj: Pp-585/2023, od 13. ožujka 2023. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 26. travnja 2023. godine,

                                         p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Policijske uprave dubrovačko - neretvanske, Policijske postaje Korčula kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.

Obrazloženje

1.                Pobijanom presudom okrivljenik M. B. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 216. stavak 3. i prekršaja iz članka  289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za prekršaj iz članka 216. stavak 3. istog Zakona izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana uz primjenu uvjetne osude, prema kojoj se izrečene kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena kazna zatvora, a u koju kaznu se ima uračunati vrijeme u kojem je bio uhićen i to kao jedan dan zatvora, te novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 eura / 9945,54 kune, za prekršaj iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju novčanu kaznu je obvezan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pa ako u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

2.               Okrivljeniku je istom presudom izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u ukupnom trajanju od 18 mjeseci.

3.               Prvostupanjskom presudom okrivljeniku je vraćeno privremeno oduzeto osobno vozilo  reg. oznake xxxx.

4.               Okrivljenik je prvostupanjskom presudom oslobođen obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.

5.                Protiv navedene prvostupanjske presude ovlašteni tužitelj je podnio žalbu zbog odluke o vraćanju okrivljeniku privremeno oduzetog vozila, u kojoj se navodi kako je okrivljenik  višestruki povratnik u činjenju prometnih prekršaja, te je tri puta pravomoćno kažnjavan za najteže prometne prekršaje, a u još pet predmeta koji su počinjeni u protekle tri godine čeka se pravomoćna presuda.

6.                Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se  od okrivljenika  trajno oduzme, vozilo koje je privremeno oduzeto temeljem članka 229. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

7.               Žalba tužitelja nije osnovana.

8.                Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje Sud), na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

9.                Odlučujući u smislu navoda žalbe ovaj Sud je našao da se  konkretnom slučaju za sada nisu stekli uvjeti za trajno oduzimanje vozila kojim je okrivljenik upravljao kritične zgode. Dosadašnju kažnjavanost okrivljenika, na koju upire žalitelj, prvostupanjski sud je cijenio kod izricanja strože vrste kazne za prekršaj iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (kazne zatvora u trajanju od 10 dana, uvjetno na 6 mjeseci), dok je za prekršaj iz članka 289. stavak 4. istog Zakona  izrečena novčana kazna. Budući da iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta dakle ne proizlazi da bi okrivljenik do sada bio kažnjavan bezuvjetnom kaznom zatvora, odnosno da do donošenja ove pobijane presude još nisu iskorišteni svi oblici sankcioniranja obzirom na njihovu vrstu i težinu, to je i ovaj Sud mišljenja da kraj takvog stanju stvari nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. PZ-a, a imajući pri tome na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 76/2010, 85/2010, 5/2014), te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva. U tom dijelu prvostupanjski Sud obrazlaže svoju odluku razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.

10.                Zbog navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. travnja 2023.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika, i tužitelja.