1

Broj: Ppž-3806/2023

Broj: Ppž-3806/2023

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni Sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz Sudjelovanje Marcele Soljačić Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika M. R., zbog prekršaja iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020) i dr., rješavajući o žalbi ovlaštenog tužitelja, Policijske uprave dubrovačko – neretvanska, Policijske postaje Ston, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: Pp-1238/2022, od 28. veljače 2023. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 26. travnja 2023. godine,

                                          p r e s u d i o j e

Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Policijske uprave dubrovačko – neretvanska, Policijske postaje Ston, kao neosnovana i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

Obrazloženje

1.               Pobijanom presudom okrivljenik M. R. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 43. stavak 3. uz primjenu članka 293. stavak 1., prekršaja iz članka 238. stavak 7, prekršaja iz članka i prekršaja iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te prekršaja iz članka 29. Zakona o osobnoj iskaznici, za koje prekršaje mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.380,00 eura / 17.932,11 kuna, u koju mu se ima uračunati vrijeme u kojem je bio uhićen i to kao 79, 64 eura (preostalo 2300,36 eura), koju novčanu kaznu je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Pobijanom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od ukupno 12 mjeseci.

Okrivljenik je prvostupanjskom presudom obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 160,00 eura / 1206,95 kuna.

Istom presudom odbijen je ovlašteni tužitelj s prijedlogom za izricanje posebne mjere oduzimanja predmeta – sredstva kojim je počinjen prekršaj i to osobnog automobila marke „Renault“ tipa „Clio“, sive boje, šasije broj xxxxx, bez reg. oznake, vlasništvo M. P., koje se ima vratiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2.                Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu ovlašteni tužitelj zbog odluke suda u odnosu na privremeno oduzeto vozilo od okrivljenika, jer da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 229. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Žalitelj smatra da je vozilo potrebno trajno oduzeti od okrivljenika, temeljem odredbe članka 76.a Prekršajnog zakona, kako bi ga se spriječilo u daljnjem činjenju prekršaja.

3.               Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu i trajno oduzeti predmet kojim je počinjen prekršaj.

4.                Žalba ovlaštenog tužitelja nije osnovana

5.               Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona  (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018  i 114/2022 – dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom ovlaštenog tužitelja, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. PZ-a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti one koje ističe žalitelj u odnosu na vraćanje privremeno oduzetog vozila, kao predmeta kojim je počinjen prekršaj.

6.                Odlučujući o žalbi tužitelja ovaj Sud nalazi da u konkretnom slučaju za sada se nisu stekli uvjeti za trajno oduzimanje vozila kojim je okrivljenik upravljao kritične zgode, budući da iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta ne proizlazi da bi okrivljenik do sada bio kažnjavan uvjetnom ili bezuvjetnom kaznom zatvora, odnosno da do donošenja ove pobijane presude još nisu iskorišteni svi oblici sankcioniranja obzirom na njihovu vrstu i težinu. Stoga je i ovaj Sud mišljenja da kraj takvog stanju stvari nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. PZ-a, a imajući pri tome na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 76/2010, 85/2010, 5/2014), te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva. U tom dijelu prvostupanjski Sud obrazlaže također svoju odluku razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.

7.                Nadalje, pogrešno žalitelj navodi članak 229. stavak 8.  Zakona o sigurnosti prometa na cestama kao prekršajnu odredbu koja bi predstavljala osnovu za trajno oduzimanje vozila, navedena odredba zakona je osnova za privremeno oduzimanje vozila do odluke suda, koji može primjenom članka 76.a stavka 1. PZ-a trajno oduzeti motorno vozilo kao predmet kojim je počinjen prekršaj.

8.                Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu ovlaštenog tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

                                          U Zagrebu, 26. travnja 2023.

Marcela Soljačić Prester, vr.                                                                   Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 4 otpravka za: spis, okrivljenika i tužitelja.