Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3530/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Lidije Rostaš, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja G. T. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik D. D., odvjetnik u odvjetničkom društvu D. i partneri j.t.d., Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi otpisa duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1744/21-7 od 15. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1744/21-7 od 15. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-410-23/19-01/530, urbroj: 513-04-21-2 od 26. travnja 2021. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).
3. Dalje u žalbi tužitelj opisuje kronologiju događaja i u svezi utvrđenja prvostupanjskog suda upire na primjenu odredbi Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupku za odgodu plaćanja, obročnu otplatu te prodaju i otpis ili djelomičan otpis potraživanja ("Narodne novine", 52/13. i 94/14. – dalje: Uredba). Tužitelj navodi da odredba članka 24. Uredbe u svezi članka 19. utvrđuje da će se odobriti otpis ili djelomičan otpis duga u skladu sa podnesenim zahtjevom, kada bi naplata duga ugrozila osnovne životne potrebe dužnika fizičke osobe i članova njegovog kućanstva. Tužitelj dodaje da mjerodavne odredbe Uredbe propisuju uvjete koje je potrebno ispuniti da bi se ostvarila obvezna zaštita prava na otpis potraživanja, a koje kriterije tužitelj skupno ispunjava, tj. da ostvaruje prava na opskrbninu prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i ima status Hrvatskog ratnog vojnog invalida Domovinskog rata. S time u vezi dodaje tužitelj da se članak 14. Uredbe o izmjenama i dopuna Uredbe, kojim se dopunjava članak 31. Uredbe, a kojim se propisuje da će se na prijedlog državnog odvjetništva odobriti odgoda plaćanja, obročna otplata duga ili otpis potraživanja podnesen prije pokretanja ovršnog postupka, ne može primijeniti na konkretan slučaj.
4. Dalje u žalbi tužitelj ističe da je samostalno podnio zahtjev za otpis duga, na temelju članka 7. stavka 1. Uredbe, a propuštanje Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu da zahtjev proslijedi Ministarstvu financija, s obzirom da je stekao pravo na obveznu zaštitu prava (jer je pripadnik hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata prema propisu koji uređuje zaštitu civilnih i vojnih invalida Domovinskog rata) ne može biti od utjecaja na primjenu materijalnog prava u predmetnom slučaju. Dodaje i da je intencija donositelja Uredbe Vlada Republike Hrvatske, da olakša položaj mogućnošću otpisa nejavnih davanja pogotovo fizičkim osobama, ako zadovoljavaju uvjete koji ukazuju na neprimjereno opterećenje, država, ali i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, a donošenjem Uredbe se pokazuje veći stupanj odgovornosti i brige za one koji su najjače pogođeni trenutnim gospodarskim okolnostima. Tužitelj dodaje i da je Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe stupila na snagu 30. srpnja 2014., a četiri mjeseca nakon stupanja na snagu te Uredbe, konkretno 1. prosinca 2014. je Općinsko državno odvjetništvo pokrenulo postupak prisilne naplate parničnih troškova protiv tužitelja, protivno pobliže propisanim razlozima zbog kojih se na tužitelja odnosi propisana obvezna zaštita prava na otpis potraživanja. Iz navedenog slijedi da je postupak prisilne naplate pokrenut protivno sadržaju i objavljenim razlozima za donošenje Uredbe.
5. Zbog iznesenog, tužitelj zaključuje da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio bitne činjenice, odnosno u svezi utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak, a ujedno je propustio primijeniti mjerodavne odredbe materijalnog prava, odnosno odredbe Uredbe na čiju primjenu tužitelj u žalbi izričito ukazuje.
6. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i donese odgovarajuću odluku pozivom na odredbu članka 74. stavak 2. ZUS-a, odnosno poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev.
7. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
8. Žalba nije osnovana.
9. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud je ocijenio da nisu osnovani razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
10. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj dana 1. ožujka 2018. podnio zahtjev za otpis potraživanje s osnove pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: LxxIII-Pn-4810/02/38 od 17. srpnja 2013., prema kojem je tužitelj dužan naknaditi Republici Hrvatskoj iznos od 17.500,00 kn na ime troškova parničnog postupka. Navedeni zahtjev je tužitelj podnio na temelju Uredbe Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, koje se u odnosu na podneseni zahtjev očitovalo da je 1. prosinca 2014. pokrenulo postupak ovrhe radi naplate predmetne tražbine, zaključujući da tužitelj ne ispunjava uvjete za otpis duga, jer je postupak ovrhe pokrenut prije podnošenja tužiteljevog zahtjeva za otpis duga.
11. Članak 31. stavak 3. Uredbe propisuje da će se na prijedlog nadležnog državnog odvjetništva odobriti odgoda plaćanja, obročna otplata duga ili otpis potraživanja nastalih s osnove parničnih troškova, ako je zahtjev za odgodu plaćanja, obročnu otplatu duga ili otpis potraživanja podnesen prije pokretanja ovršnog postupka.
12. Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je Financijska agencija (dalje: FINA) u posjedu osnove za plaćanje, broj: Pn-4810/02 od 17. srpnja 2013., s koje osnove nije izvršena naplata zbog nedostatka novčanih sredstva na računu tužitelja te evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnove za plaćanje (očitovanje FINA-e od 11. siječnja 2018.).
13. Dodaje se i da prema članku 209. Ovršnog zakona ("Narodne novine", 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.), ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstva s računa koji ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.
14. Stoga je, uvažavajući činjenicu da je ovršni postupak pokrenut prije podnošenja zahtjeva tužitelja za otpis duga, primjenom članka 31. stavka 3. Uredbe, prvostupanjski sud prihvatio ocjenu tuženika da tužitelj ne ostvaruje pravo na otpis duga s osnove parničnog troška u iznosu od 17.500,00 kn. S time u vezi je, prethodno donošenju pobijane presude, prvostupanjski sud ocijenio sve tužbene prigovore i utvrdio da nisu od utjecaja za donošenje drukčije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, zbog čega je odbivši pozivom na članak 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev kao neosnovan, tuženikovo rješenje potvrdio zakonitim.
15. Dakle, kraj izričite odredbe članka 31. stavka 3. Uredbe, upravna tijela su pravilno zaključila da u predmetnom slučaju ne postoji zakonsko uporište za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja s osnove članka 24. Uredbe, s obzirom da je postupak ovrhe pokrenut prije podnošenja zahtjeva za otpis duga. Stoga, a kako je tužitelj zahtjev podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravnom odjelu, kao nadležnom tijelu za naplatu predmetnog potraživanja, koje se u danom mišljenju očitovalo da, s obzirom da je postupak ovrhe pokrenut prije podnošenja zahtjeva za otpis duga, nije ni ulazilo u ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja, koji je u dopuni zahtjeva od 9. travnja 2018. naveo da ispunjava kriterije za otpis duga iz članka 24. Uredbe.
16. Stoga je, prvostupanjsko tijelo, kojem je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel (nadležno tijelo u smislu članka 2. točke 2. Uredbe) dostavilo zahtjev tužitelja u skladu s člankom 22. stavkom 5. Uredbe, uz pripadajuću dokumentaciju i dano mišljenje o osnovanosti zahtjeva, odlučilo da tužitelj ne ispunjava propisani uvjet iz članka 31. stavka 3. Uredbe, zbog čega je odbilo zahtjev tužitelja za otpis potraživanja. S time u vezi valja reći da se prema članku 7. stavku 4. Uredbe zahtjev podnosi nadležnom tijelu, a prema navedenom članku 2. točki 5. Uredbe, nadležno tijelo je tijelo koje nalaže uplatu u Državni proračun Republike Hrvatske, odnosno u proračun jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i koje je odgovorno za potpunu i pravodobnu naplatu potraživanja iz svoje nadležnosti.
17. Slijedom iznesenog, pravilan je zaključak naveden u prvostupanjskom rješenju, koji je tuženik potvrdio odbijajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, da u predmetnom slučaju ne postoji zakonsko uporište za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja na temelju članka 24. Uredbe, odnosno za otpis dugovanja s osnove kriterija propisnih u toj odredbi.
18. S obzirom na navedeno, a uvažavajući odredbe mjerodavnog propisa, žalbeni navod tužitelja u svezi osnovanosti pokretanja postupka prisilne naplate, koji iznosi smatrajući da se protivi intenciji donositelja (Vlada Republike Hrvatske) ovdje primijenjenog mjerodavnog propisa (Uredba) nije odlučan za ocjenu zakonitosti pobijane presude. Naime, odredbe Ovršnog zakona propisuju uvjete i način pokretanja i provođenja ovršnih postupaka, a ocjena osnovanosti pokretanja ovršnog postupka nije predmet razmatranja u upravnom sporu. Stoga niti žalbeni navod istaknut u tom pravcu ne može biti odlučan za donošenje drugačije odluke u žalbenom postupku, jer nije od utjecaja za ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijane presude. Tužitelj ni ne ističe druge razloge u žalbi koji bi osporili pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava. Stoga je, prvostupanjski upravni sud pravilno pozivom na članak 36. stavak 1. točku 4. ZUS-a, pobijanu presudu donio bez prethodnog održavanja rasprave, ocjenjujući da su pravilno utvrđene bitne činjenice za donošenje odluke o predmetnoj stvari, a pobijana presuda je donesena uz pravilnu primjenu odredbi materijalnog prava, što tužitelj žalbenim prigovorima nije s uspjehom osporio.
19. Stoga, a kako je ovaj Sud ocijenio da žalbeni navodi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani, a niti odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude, a ne postoje niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio i prvostupanjsku presudu potvrdio.
U Zagrebu 26. travnja 2023.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.