1

Poslovni broj: Gž-1673/2021-2

 

Poslovni broj: Gž-1673/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića, kao predsjednika vijeća, te Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Ronića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice Đ. D., OIB: …, iz Z., koju zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica iz Z., protiv tuženice P. b. Z. d.d., OIB: …, sa sjedištem u Z., koju zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica iz Odvjetničkog društva Š. M., M., S. & p. d.o.o., iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-390/2019-30 od 22. listopada 2021., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-390/2019-30 od 22. listopada 2021. u točkama I. do VII. i točki X. izreke i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

 

II. Nepobijane točke VIII. i IX. izreke nisu ispitivane u ovom drugostupanjskom postupku.

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. točka 1. ugovora o kreditu, broj: … od 12. siječnja 2006., koji glasi: „sukladno odluci Banke o kreditiranju građana.“

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točki 2. ugovora o kreditu, broj … od 12. siječnja 2006., koji glasi: „U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“

III. Nalaže se tuženici P. b. Z. d.d., OIB: … sa sjedištem u Z., da tužiteljici Đ. D., OIB: … iz Z., na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 25.581,00 (slovima: dvadeset pet tisuća petsto osamdeset i jednu) kunu, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja od 30. studenog 2007. pa do 31. prosinca 2007. teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:

- na iznos od 199,27 kuna od 15. rujna 2007. pa do isplate,

- na iznos od 199,27 kuna od 15. listopada 2007. pa do isplate,

- na iznos od 199,27 kuna od 14. studenog 2007. pa do isplate,

- na iznos od 199,27 kuna od 15. prosinca 2007. pa do isplate,

- na iznos od 199,27 kuna od 16. siječnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 220,10 kuna od 18. veljače 2008. pa do isplate,

- na iznos od 377,90 kuna od 19. ožujka 2008. pa do isplate

- na iznos od 377,90 kuna od 7. svibnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 377,90 kuna od 7. svibnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 377,90 kuna od 18. lipnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 377,90 kuna od 30. lipnja 2008. pa do isplate

- na iznos od 377,90 kuna od 19. rujna 2008. pa do isplate

- na iznos od 377,90 kuna od 19. rujna 2008. pa do isplate

- na iznos od 377,90 kuna od 26. studenog 2008. pa do isplate

- na iznos od 377,90 kuna od 27. studenog 2008. pa do isplate

- na iznos od 377,90 kuna od 23. prosinca 2008. pa do isplate

- na iznos od 377,90 kuna od 31. prosinca 2008. pa do isplate

- na iznos od 357,93 kuna od 10. veljače 2009. pa do isplate

- na iznos od 357,93 kuna od 23. ožujka 2009. pa do isplate

- na iznos od 357,93 kuna od 29. travnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 357,93 kuna od 14. svibnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 357,93 kuna od 20. srpnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 357,93 kuna od 12. kolovoza 2009. pa do isplate

- na iznos od 357,93 kuna od 15. rujna 2009. pa do isplate

- na iznos od 357,93 kuna od 14. listopada 2009. pa do isplate

- na iznos od 357,93 kuna od 20. listopada 2009. pa do isplate

- na iznos od 357,93 kuna od 26. studenog 2009. pa do isplate

- na iznos od 357,93 kuna od 22. prosinca 2009. pa do isplate

- na iznos od 357,93 kuna od 27. siječnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 376,47 kuna od 26. veljače 2010. pa do isplate

- na iznos od 376,47 kuna od 12. ožujka 2010. pa do isplate

- na iznos od 376,47 kuna od 29. svibnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 376,47 kuna od 31. svibnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 376,47 kuna od 31. kolovoza 2010. pa do isplate

- na iznos od 376,47 kuna od 22. rujna 2010. pa do isplate

- na iznos od 376,47 kuna od 26. listopada 2010. pa do isplate

- na iznos od 376,47 kuna od 26. listopada 2010. pa do isplate

- na iznos od 376,47 kuna od 26. listopada 2010. pa do isplate

- na iznos od 376,47 kuna od 23. prosinca 2010. pa do isplate

- na iznos od 316,08 kuna od 23. prosinca 2010. pa do isplate

- na iznos od 316,08 kuna od 27. travnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 307,60 kuna od 5. rujna 2011. pa do isplate

- na iznos od 307,60 kuna od 5. rujna 2011. pa do isplate

- na iznos od 307,60 kuna od 30. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 307,60 kuna od 30. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 266,76 kuna od 30. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 266,76 kuna od 30. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 274,76 kuna od 30. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 235,01 kuna od 30. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 235,01 kuna od 30. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 235,01 kuna od 30. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 235,01 kuna od 30. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 8.537,01 kuna od 30. prosinca 2011. pa do isplate

u rok od 15 dana.

IV. Utvrđuje se ništetnim dio ugovorne odredbe članka 7. točka 2. ugovora o kreditu, broj: … od 12. siječnja 2006., koji glasi: „plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja.“

V. Utvrđuje se ništetnim dio ugovorne odredbe članka 12. točka 9. ugovora o kreditu, broj: … od 12. siječnja 2006., koji glasi: „Potpisom ovog ugovora korisnik kredita i založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHEF, te potvrđuju da ih je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“

VI. Nalaže se tuženici P. b. Z. d.d., OIB: … sa sjedištem u Z., da tužiteljici Đ. D., OIB: … iz Z., zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 113.600,93 (slovima: sto trinaest tisuća šesto kuna i devedeset i tri lipe) kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja od 30. studenog 2007. pa do 31. prosinca 2007. teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:

- na iznos od 120,96 kuna od 31. prosinca 2008. pa do isplate

- na iznos od 118,77 kuna od 10. veljače 2009. pa do isplate

- na iznos od 86,12 kuna od 23. ožujka 2009. pa do isplate

- na iznos od 136,99 kuna od 29. travnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 90,60 kuna od 14. svibnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 48.38 kuna od 20. srpnja 2009. pa do isplate

- na iznos od 7,16 kuna od 12. kolovoza 2009. pa do isplate

- na iznos od 61,82 kuna od 15. rujna 2009. pa do isplate

- na iznos od 13,99 kuna od 14. listopada 2009. pa do isplate

- na iznos od 7,22 kuna od 20. listopada 2009. pa do isplate

- na iznos od 63,84 kuna od 26. studenog 2009. pa do isplate

- na iznos od 84,99 kuna od 22. prosinca 2009. pa do isplate

- na iznos od 152,21 kuna od 27. siječnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 166,82 kuna od 26. veljače 2010. pa do isplate

- na iznos od 160,18 kuna od 12. ožujka 2010. pa do isplate

- na iznos od 275,29 kuna od 29. svibnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 275,29 kuna od 31. svibnja 2010. pa do isplate

- na iznos od 630,14 kuna od 31. kolovoza 2010. pa do isplate

- na iznos od 605,21 kuna od 22. rujna 2010. pa do isplate

- na iznos od 491,22 kuna od 26. listopada 2010. pa do isplate

- na iznos od 491,22 kuna od 26. listopada 2010. pa do isplate

- na iznos od 491,22 kuna od 26. listopada 2010. pa do isplate

- na iznos od 896,35 kuna od 23. prosinca 2010. pa do isplate

- na iznos od 881,95 kuna od 23. prosinca 2010. pa do isplate

- na iznos od 752,28 kuna od 27. travnja 2011. pa do isplate

- na iznos od 1.514,81 kuna od 5. rujna 2011. pa do isplate

- na iznos od 1.514,81 kuna od 5. rujna 2011. pa do isplate

- na iznos od 1.092,50 kuna od 30. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 1.092,50 kuna od 30. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 1.080,41 kuna od 30. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 1.080,41 kuna od 30. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 1.082,78 kuna od 30. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 1.071,01 kuna od 30. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 1.071,01 kuna od 30. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 1.071,01 kuna od 30. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 1.071,01 kuna od 30. prosinca 2011. pa do isplate

- na iznos od 93.748,45 kuna od 30. prosinca 2011. pa do isplate

u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženici P. b. Z. d.d., OIB: … sa sjedištem u Z., da tužiteljici Đ. D., OIB: … iz Z., naknadi parnične troškove u iznosu od 9.800,00 kuna (slovima: devet tisuća osamsto kuna) uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 22. listopada 2021. do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se s preostalim dijelom zahtjeva tužiteljica za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

IX. Nalaže se tužiteljici Đ. D., OIB: … iz Z., da tuženici P. b. Z. d.d., OIB: … sa sjedištem u Z., naknadi parnične troškove u iznosu od 250,00 (slovima: dvjesto pedeset) kuna uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 22. listopada 2021. do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

X. Odbija se s preostalim dijelom zahtjeva tuženik za naknadu parničnog troška kao neosnovan."

 

2. Protiv točaka I., II., III., IV., V., VI., VII. i X. izreke presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužiteljicu da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka zajedno s troškom za sastav žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Tuženik u svojoj žalbi iznosi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst,  25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP) navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

5.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, ovaj sud ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama razloga određeno navedenih u žalbi nije utvrdio da je takva povreda počinjena niti je našao da bi sud prvog stupnja počinio koju od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

6.Tužiteljica je prvotno na temelju članka 186.b ZPP-a stupnjevitom tužbom zatražila da se utvrdi ništetnost odredbi sadržanih u članku 4.1., 7.2. i 12.9. Ugovora o kreditu broj … od 12. siječnja 2006. (dalje: Ugovor o kreditu) te da se naloži tuženiku da zbog ništetnih odredbi isplati iznos koji će odrediti naknadno nakon pribave dokumentacije od tuženika.

 

6.1. Tvrdi da je Ugovorom o kreditu tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici 94.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita uz redovnu kamatnu stopu koja je određena kao promjenjiva i koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,30 % godišnje i da je tuženik tijekom otplate kredita u više navrata jednostrano mijenjao ugovorenu kamatnu stopu uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima te da prilikom sklapanja ugovora tuženik nije prezentirao moguće rizike nekontroliranog rasta tečaja CHF-a niti uvećanje mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja pa da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama. Obrazlaže da je predmetni ugovor zatvoren Ugovorom o kreditu broj … od 12. prosinca 2011. (list 25-30).

 

6.2. Poziva se na pravna utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. (dalje: P-140/12), presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (dalje: Pž-7129/13) i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. (dalje: Revt-249/14) donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača i u vezi toga na članak 138.a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.; dalje ZZP/07), odnosno članak 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14 i 110/15.) te članak 502.c ZPP-a. Traži da tuženik na temelju članka 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) vrati sve što je primio na temelju ništetnih odredbi.

 

6.3. Nakon zaprimljene dokumentacije od tuženika tužiteljica je tužbeni zahtjev  specificirala (list 289-291), a potom ga je uredila (list 416-420) nakon provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Z. R. iz R. v. d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja (list 405-410) te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 441-444) zatražila je da se utvrdi da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u člancima 4.1., 7.2. i 12.9. Ugovora o kreditu te da joj tuženik plati 25.581,00 kn zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na ime razlike preplaćenih kamata i 113.600,93 kn zbog preplaćenih anuiteta zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

 

7. Sud prvog stupnja usvojio je u točki I., II., III., IV., V. i VI. izreke tako ispravljen i konačno postavljen tužbeni zahtjev te u točki VII. izreke naložio tuženiku da plati parnični trošak od 9.800,00 kn, u točki VIII. odbio preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška kao neosnovan, u točki IX. izreke naložio tužiteljici da tuženiku plati parnične troškove od 250,00 kn i u točki X. izreke odbio preostali zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

 

8. Tuženik u bitnom navodi u žalbi da u ovom pojedinačnom slučaju shvaćanja iz kolektivnog spora ne mogu se a priori podvesti pod zaključke utvrđene presudama u kolektivnom sporu. Smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kod odluke o zastari tužbenog zahtjeva i u vezi toga osporava zaključke suda prvog stupnja koji se tiču prekida zastare, utvrđenja da je nepošten stjecatelj te dosude zakonskih zateznih kamata od dana stjecanja. Tvrdi da sud prvog stupnja provedenim financijskim vještačenjem nije pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, odnosno visinu koja bi odgovarala stvarnom stanju ugovornog odnosa između stranaka i zbog svih tih razloga pobija odluku o troškovima postupka, posebice dosuđeni trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu od 800,00 kn.

 

9. Prije svega, tuženik se upućuje da i po shvaćanju ovog suda u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom te valutnom klauzulom u CHF na temelju članka 502.c ZPP-a i u vrijeme tužbe važećeg članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15., 14/19., 19/22.; dalje: ZZP/14) postoji vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. ZZP/14. pa u tom dijelu tuženik neosnovano žalbenim navodima osporava pozivanje suda prvog stupnja na pravna shvaćanja i utvrđenja u kolektivnom sporu i na presude na koje se poziva tužiteljica.

 

10. Međutim, na temelju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. u pojedinačnim postupcima koje pokrene individualni potrošač  ne dolazi do automatske primjene utvrđenja suda iz odluka donesenih u kolektivnom sporu, već je na tuženiku teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, odnosno u ovom slučaju da je tužiteljica dobila sva potrebna pojašnjenja i informacije u vezi spornih ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnim i činjenično stanje na temelju kojeg je usvojen tužbeni zahtjev za sada je pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

 

10. 1. Naime, budući da tuženik u pojedinačnim parnicama, odnosno u ovom postupku ima pravo dokazivati da se sporne odredbe ne bi mogle smatrati nepoštenim, sud prvog stupnja trebao je tuženiku omogućiti izvođenje dokaza na okolnost da se je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu pregovaralo o spornim odredbama. Sud prvog stupnja polazi od stava da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u navedenim pravomoćnim presudama donesenim u postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača i smatra da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije dužan ponovno utvrđivati povrede propisa zaštite potrošača nastalih kao posljedice nepoštenosti ugovornih odredaba koje su kao takve utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pa je stoga odbio saslušati osobnog bankara tužiteljice J. J..

 

10.2. Proizlazi da sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika i saslušao svjedokinju koja je u ime tuženika sklopila predmetni ugovor, odnosno da je zbog odbijanja dokaznog prijedloga da se sasluša svjedokinja koja je u ime tuženika sklopila predmetni ugovor činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, a to je moglo utjecati na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

 

11. Iz tih razloga, ovaj sud uvažio je žalbu tuženika te na temelju članka 370. ZPP-a ukinuo prvostupanjsku presudu i radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja vratio predmet sudu prvog stupnja.

 

11.1. U nastavku postupka potrebno je održati novu glavnu raspravu kako bi sud prvog stupnja saslušao predloženu svjedokinju i utvrdio relevantne okolnosti pod kojima je došlo do zaključenja predmetnog ugovora, a nakon što se utvrdi jesu li sporne odredbe nepoštene i ništetne, odnosno da li se prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu o njima pojedinačno pregovaralo i da li je tužiteljici u pregovorima koji su prethodili zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu pružena točna i potpuna informacija u pogledu njihova značaja i posljedica, sud prvog stupnja će ponovno ocijeniti sve već tijekom postupka izvedene dokaze i donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

 

12. Ako bi sud prvog stupnja i u nastavku postupka utvrdio da su sporne ugovorne odredbe ništetne ovaj sud prihvaća primjenu materijalnog prava u vezi zastare i dosuđenih zakonskih zateznih kamata.

 

12.1. Naime, obzirom na direktni učinak presuda donesenih u kolektivnom sporu, na koje se poziva tužiteljica, ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena je već u postupku kolektivne zaštite pa se primjenjuju pravna shvaćanja izražena u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 održanoj 30. siječnja 2020. na koje se poziva sud prvog stupnja. U tom pravcu, i po shvaćanju ovog suda, zastara u odnosu na povrat iznosa zbog ništetnosti promjenjive kamatne stope počela je teći 13. lipnja 2014. kada je donesena presuda Pž-7129/2013., a za povrat iznosa zbog ništetne valutne klauzule 14. lipnja 2018. kada je pravomoćnom presudom Pž-6632/17 utvrđena ništetnom glavnica vezana uz švicarski franak u kolektivnom sporu. Dakle, tužba od 11. lipnja 2019. podnesena je u općem zastarnom roku od 5 godina pa tuženikov prigovor u vezi zastare nije osnovan, kako je to utvrdio i sud prvog stupnja.

 

12. 2. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO-a, a sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Zbog ništenosti predmetnih ugovornih odredbi tužiteljica je platila više nego što je trebala, a tuženik je u tom slučaju primio utuženi iznos kao nepošten stjecatelj pa je stoga u smislu članka 323. stavka 1. i 2. ZOO-a dužan vratiti sve što je primio na temelju takvog ugovora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od plaćanja svakog pojedinog anuiteta. S tim u vezi, ovaj sud prihvaća izračunatu visinu potraživanja iz nalaza i mišljenje sudskog vještaka Z. R..

 

13. Slijedom svih naprijed navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

Koprivnica, 26. travnja 2023.