Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj REF. 20: P-705/2022-75
Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, S. Radića 27
Poslovni broj REF. 20: P-705/2022-75
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja D. Đ., P. 31, S., OIB: … zastupan po punomoćniku odvjetniku D. B. iz D. protiv tuženika Z. banka d. d. Z., Trg bana J. J. 10, OIB: …, zastupanog po odvjetničkom društvu P. & P., Z., I. trg 10/VII, Z., radi utvrđenja djelomične ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 14. ožujka 2023. godine, na ročištu za objavu presude 26. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, a koji glasi:
"1. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu broj … – kreditna partija … zaključenog dana 06.07.2005. godine između tužitelja D. Đ. iz P., P. 31, S., OIB: … kao Korisnika kredita i tuženika Z. B. d.d., Z., Trg bana J. J. 10, OIB: … kao Kreditora, koji je potvrđen kod javnog bilježnika M. B. u R. dana 06.07.2005. godine pod brojem … u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na temelju jednostrane odluke tuženika, kao i u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
2. Nalaže se tuženiku Z. B. d.d., Z., Trg bana J. J. 10, OIB:… da tužitelju D. Đ. iz P., P. 31, S., OIB: … isplati iznos od 11.962,60 EUR/ 90.132,22 kuna koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama i valuti otplate anuiteta ima vratiti tužitelju sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta koja teče na iznos od:
- 2,67 EUR/20,15 kuna od 01.09.2005. do isplate,
- 1,77EUR/13,37 kuna od 01.10.2005. do isplate,
- 2,29 EUR/17,27 kuna od 01.11.2005. do isplate,
- 2,36 EUR /17,80 kuna od 01.12.2005. do isplate,
- 2,35 EUR/17,71 kuna od 01.01.2006. do isplate,
- 0,28 EUR / 2,13 kuna od 01.12.2006. do isplate,
- 24,62 EUR/185,49 kuna od 01.11.2007. do isplate,
- 24,84 EUR/187,18 kuna od 01.12.2007. do isplate,
- 24,86 EUR/187,32 kuna od 01.01.2008. do isplate,
- 25,26 EUR/190,38 kuna od 01.02.2008. do isplate,
- 48,07 EUR/362,23 kuna od 01.03.2008. do isplate,
- 48,71 EUR/367,04 kuna od 01.04.2008. do isplate,
- 47,29 EUR/356,32 kuna od 01.05.2008. do isplate,
- 46,80 EUR /352,66 kuna od 01.06.2008. do isplate,
- 47,44 EUR/357,44 kuna od 01.07.2008. do isplate,
- 46,40 EUR/349,61 kuna od 01.08.2008. do isplate,
- 46,54 EUR/350,66 kuna od 01.09.2008. do isplate,
- 47,21 EUR/355,75 kuna od 01.10.2008. do isplate,
- 58,38 EUR/439,88 kuna od 01.11.2008. do isplate,
- 48,27 EUR/363,72 kuna od 01.12.2008. do isplate,
- 60,07 EUR /452,65 kuna od 01.01.2009. do isplate,
- 62,41 EUR/470,24 kuna od 01.02.2009. do isplate,
- 63,59 EUR/479,09 kuna od 01.03.2009. do isplate,
- 60,75 EUR/457,77 kuna od 01.04.2009. do isplate,
- 60,33 EUR/454,60 kuna od 01.05.2009. do isplate,
- 55,90 EUR/421,18 kuna od 01.06.2009. do isplate,
- 52,00 EUR/391,77 kuna od 01.07.2009. do isplate,
- 71,00 EUR/534,75 kuna od 01.08.2009 . do isplate,
- 73,98 EUR/557,41 kuna od 01.09.2009. do isplate,
- 72,23 EUR/544,26 kuna od 01.10.2009. do isplate,
- 70,54 EUR/531,46 kuna od 01.11.2009 . do isplate,
- 74,38 EUR/560,40 kuna od 01.12.2009. do isplate,
- 78,01 EUR/587,81 kuna od 01.01.2010. do isplate,
- 81,85 EUR/616,67 kuna od 01.02.2010. do isplate,
- 80,82 EUR/608,91 kuna od 01.03.2010. do isplate,
- 87,28 EUR/657,61 kuna od 01.04.2010. do isplate,
- 85,59/EUR/644,89 kuna od 01.05.2010. do isplate,
- 79,70 EUR/600,54 kuna od 01.06.2010. do isplate,
- 97,61 EUR/735,43 kuna od 01.07.2010. do isplate,
- 93,50 EUR/704,50 kuna od 01.08.2010. do isplate,
- 108,79 EUR/819,68 kuna od 01.09.2010. do isplate,
- 100,69 EUR/758,70 kuna od 01.10.2010. do isplate,
-.94,59 EUR/712,72 kuna od 01.11.2010. do isplate,
- 91,45 EUR/689,08 kuna od 01.12.2010. do isplate,
- 102,26 EUR/770,52 kuna od 01.01.2011. do isplate,
- 94,40 EUR/711,19 kuna od 01.02.2011. do isplate,
- 95,52 EUR/719,68 kuna od 01.03.2011. do isplate,
- 89,86 EUR/677,03 kuna od 01.04.2011. do isplate,
- 91,58 EUR/690,01 kuna od 01.05.2011. do isplate,
- 110,74 EUR/834,35 kuna od 01.06.2011. do isplate,
- 113,41 EUR/854,47 kuna od 01.07.2011. do isplate,
- 123,94 EUR/933,85 kuna od 01.08.2011. do isplate,
- 116,40 EUR/877,00 kuna od 01.09.2011. do isplate,
- 104,65 EUR/788,50 kuna od 01.10.2011 . do isplate,
- 104,32 EUR/786,01 kuna od 01.11.2011. do isplate,
- 103,02 EUR/776,21 kuna od 01.12.2011 . do isplate,
- 107,25 EUR/808,10 kuna od 01.01.2012. do isplate,
- 111,92 EUR/843,27 kuna od 01.02.2012. do isplate,
- 112,04 EUR/844,15 kuna od 01.03.2012. do isplate,
- 109,06 EUR/821,76 kuna od 01.04.2012. do isplate,
- 110,24 EUR/830,63 kuna od 01.05.2012. do isplate,
- 111,98 EUR/843,69 kuna od 01.06.2012. do isplate,
- 110,06 EUR/829,22 kuna od 01.07.2012 . do isplate,
- 110,19 EUR/830,26 kuna od 01.08.2012 . do isplate,
- 108,43 EUR/816,95 kuna od 01.09.2012 . do isplate,
- 105,17 EUR/792,39 kuna od 01.10.2012. do isplate,
- 109,08 EUR/821,85 kuna od 01.11.2012. do isplate,
- 110,49 EUR/832,46 kuna od 01.12.2012. do isplate,
- 109,89 EUR/828,00 kuna od 01.01.2013. do isplate,
- 104,10 EUR/784,38 kuna od 01.02.2013. do isplate,
- 108,07 EUR/814,22 kuna od 01.03.2013. do isplate,
- 108,96 EUR/820,97 kuna od 01.04.2013. do isplate,
- 107,13 EUR/807,22 kuna od 01.05.2013. do isplate,
- 101,80 EUR/767,04 kuna od 01.06.2013. do isplate,
- 98,48 EUR/741,97 kuna od 01.07.2013. do isplate,
- 101,37 EUR/763,80 kuna od 01.08.2013. do isplate,
- 103,36 EUR/778,78 kuna od 01.09.2013. do isplate,
- 108,47 EUR/817,26 kuna od 01.10.2013. do isplate,
- 105,61 EUR/795,70 kuna od 01.11.2013. do isplate,
- 106,85 EUR/805,06 kuna od 01.12.2013. do isplate,
- 107,85 EUR/812,63 kuna od 01.01.2014. do isplate,
- 77,61 EUR/584,74 kuna od 01.02.2014. do isplate,
- 79,60 EUR/599,76 kuna od 01.03.2014. do isplate,
- 78,56 EUR/591,89 kuna od 01.04.2014. do isplate,
- 76,54 EUR/576,67 kuna od 01.05.2014. do isplate,
- 75,62 EUR/569,75 kuna od 01.06.2014. do isplate,
- 76,00 EUR/572,62 kuna od 01.07.2014. do isplate,
- 78,51 EUR/591,51 kuna od 01.08.2014. do isplate,
- 81,07 EUR/610,80 kuna od 01.09.2014. do isplate,
- 80,82 EUR/608,97 kuna od 01.10.2014. do isplate,
- 82,10 EUR/618,58 kuna od 01.11.2014. do isplate,
- 83,94 EUR/632,46 kuna od 01.12.2014. do isplate,
- 83,17 EUR/626,63 kuna od 01.01.2015. do isplate,
- 84,20 EUR/634,42 kuna od 01.02.2015. do isplate,
- 84,18 EUR/634,28 kuna od 01.03.2015. do isplate,
- 84,17 EUR/634,17 kuna od 01.04.2015. do isplate,
- 84,15 EUR/634,04 kuna od 01.05.2015. do isplate,
- 84,13 EUR/633,90 kuna od 01..06.2015. do isplate,
- 84,11 EUR/633,77 kuna od 01.07.2015. do isplate,
- 84,10 EUR/633,63 kuna od 01.08.2015. do isplate,
- 83,85 EUR/631,80 kuna od 01.09.2015. do isplate i
- 3.944,66 EUR/29.721,02 kuna od 20.01.2016. godine do isplate po stopi zakonskih
zateznih kamata koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.
II. a) Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.994,69 eur/22.563,49 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, tekućom od dana donošenja ove odluke tj. dana 26. travnja 2023. godine do isplate, sve u roku 15 dana.
b) Odbija se zahtjev tužitelja za dosudu parničnih troškova koji prelaze dosuđeni novčani iznos od 2.994,69 eur/22.563,49 kn, do potraživanih 4.462,71 eur/33.624,28 kn, kao neosnovan.
c) Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Kod ovog suda tužitelj D. Đ. iz P. zastupan po punomoćniku odvjetniku D. B. iz D. podnio je dana 10. 06. 2019. godine tužbu protiv tuženika Z. banka d.d. Z., radi utvrđenja djelomične ništetnosti i isplate.
2. U tužbi se navodi, da je tužitelj kao korisnik kredita zaključio sa tuženikom kao kreditorom ugovor o kreditu za kupnju stana, broj ugovora: … - kreditna partija … od 06. 07. 2005. godine, a kojim ugovorom je tuženik omogućio tužitelju korištenje kredita u novčanom iznosu od 71.200,00 CHF sa promjenjivom kamatnom stopom koja na dan ugovaranja iznosi 4,50 % godišnje. Kredit je bio namjenski za kupnju stana. U predmetni ugovor tužena je unijela odredbu o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezan uz valutu CHF, te je unijela odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi na osnovi jednostrane odluke banke o kamatnim stopama. Tužitelj se poziva na na pravomoćne presude Visokog Trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., kojima je potvrđena presuda poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. Trgovačkog suda u Zagrebu, te je utvrđeno, da je tuženik u razdoblju od 01.04.2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tuženika što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakon o obveznim odnosima, te je utvrđeno i da je tuženik u razdoblju 10.09.2003. do 31. prosinca 2008. u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Tužitelj se poziva na primjenu čl. 502c Zakona o parničnom postupku i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, te predmetnom tužbom potražuje od tuženika preplaćene iznose uslijed ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, time da je isti tužbeni zahtjev konačno postavio uskladivši ga sa vještačkim nalazom i mišljenjem te valutom € podneskom od 16.02.2023. na što se i pozvao učiniti još prilikom podnošenja tužbe, sve kako je pobliže označeno u toč. I izreke ove odluke, a isto je dopušteno u smislu čl. 190. st.2. Zakona o parničnom postupku, suprotno stavu tuženika i njegovu protivljenju istome.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporavao tužbeni zahtjev u pogledu pravne osnove i visine. Tuženik smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan već s osnove što su stranke sklopile Aneks dana 19.01.2016. predmetnom Ugovoru o kreditu čime je provedena konverzija kredita sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakon o potrošačkom kreditiranju N.N. 102/2015, te je kredit u valuti CHF konvertiran u kredist s EUR valutnom klauzulom, pri čemu su sve tužiteljeve uplate uzete u obzir prilikom konverzije. Tuženik je bio zakonski obvezan ponuditi tužitelju sklapanje Aneksa, dok je tužitelj bio taj koji je odlučivao o tome želi li ili ne izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom, te je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima. Istaknut je i prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet tužbenog zahtjeva, a koji su dospjeli prije 10. lipnja 2014. Tuženik je predlagao sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz dosudu tuženiku parničnih troškova.
4. Tužitelj se protivio svim istaknutim prigovorima po tuženiku u odgovoru na tužbu. Protivi se istaknutom prigovoru zastare i ističe da je tužitelju tek od 14.06.2014. počeo teći rok zastare za isplatu više plaćenih iznosa po predmetnom kreditu, a obzirom na presudu Pž.-7129/13-4 od 13.06.2014. kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivim kamatnim stopama, pa kako je tužba podnesena 10.06.2019. a primjenjuje se zastarni rok od 5 godina u smislu čl. 225 Zakona o obveznim odnosima, zastara nije nastupila.
5. Sud je u postupku izvođenja dokaza izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu koju čine; Ugovor o namjenskom kreditu kreditna partija … od 06.07.2005.,( list 4-9), dokumentaciju dostavljenu po tuženiku: izračun konverzije, i Dodatak ugovoru o kreditu … (list 23-44). Izvršen je uvid u nalaz i mišljenje te očitovanje sudskog vještaka M. M. iz M. d.o.o B., (list 97-105, 147-151). Sud je pročitao iskaz saslušane sudske vještakinje M. M. (list 301) te tužitelja (list 293).
6.Temeljem provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je presudio kao u izreci odluke iz slijedećih razloga;
- među strankama nije bilo sporno, da su iste međusobno zaključile Ugovor o kreditu onako kako se to navodi u tužbi. Iz predmetnog Ugovora o kreditu te iskaza tužitelja (list 293) proizlazi , da je isti zaključen radi kupnje stana, koji je isključivo služio tužitelju za stanovanje. Navedenim ugovorom u čl.1 istoga ugovorena je valutna klauzula na način, da je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 71.200,00 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke Republike Hrvatske. U čl. 7 istoga ugovora, ugovorena je otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF 356,95 obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. U čl. 2 predmetnog ugovora ugovorena je redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,50% godišnje.
- uvidom u javno objavljenu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je, da je o tužbi Udruge P. - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine u navedenom dijelu, presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine je potvrđena.
- uvidom u javno objavljenu presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine utvrđeno je, da je Udruga P. - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača, kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, podnijela tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv osam poslovnih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu u kojem je presuđeno, da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženici, kao trgovci, s korisnicima kreditnih usluga, kao potrošačima, nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik, kao i ostale tužene banke, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, potvrđena je.
7. Po ocjeni ovog suda na pravni odnos stranka vezano za predmetni ugovor o kreditu od 06. 07. 2005., primjenjuje se pravno utvrđenje iz postupaka kolektivne pravne zaštite, jer je tuženik iz ovoga predmeta obuhvaćen kao tuženik u navedenim postupcima, a kako to proizlazi iz navedenih presuda, odnosno primjenjuju se utvrđenja nepoštenim i ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke, jer je tužitelj u predmetnom slučaju imao status potrošača u skladu s odredbom članka 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 93/03), kojom je određeno da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tijekom postupka je utvrđeno, iskazom tužitelja te izvršenim uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, da je tužitelj zaključio predmetni ugovor radi kupnje stana koji mu je služio isključivo za stanovanje, dok nije utvrđeno, da bi služio zanimanju tužitelja, njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Stoga, imajući navedeno u vidu, a pri tome uzimajući u obzir da se tužitelj poziva na već navedena utvrđenja iz postupaka kolektivne pravne zaštite, ista se i primjenjuju u ovome predmetu sve temeljem odredbe članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje ZPP) i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br.41/14 i 110/15). Uzimajući u obzir navedeno, odnosno djelomičnu ništetnost predmetnog Ugovora koja se odnosi na ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke, proizlazi da se na pravni odnos stranaka primjenjuje tečaj CHF u odnosu na HRK kakav je bio na dan sklapanja Ugovora o kreditu, te početno ugovorena promjenljiva kamatna stopa, a koja je iznosila 4,50%, pa je stoga zahtjev tužitelja osnovan u pogledu vraćanja onog što je tuženik primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, odnosno iznosa koji čine razliku između rata kredita plaćenih u konkretnom slučaju i između rata kredita obračunatih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, uz primjenu tečaja CHF u odnosu na HRK kakav je bio na dan sklapanja Ugovora o kreditu, a temeljem odredbi članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO). ) i to sve do izvršene konverzije sa stanjem na dan 30.09.2015. Nakon izvršene konverzije sa stanjem na dan 30.09.2015. pravni odnos između stranaka uređen je Dodatkom ugovoru o kreditu … od 19.01.2016. (list 36), te je od tada tužitelj vršio otplatu kredita po tom Dodatku. Među strankama nije bilo sporno, da je tuženik proveo konverziju sukladno zakonu, pa isti obvezuje stranke i na snazi je od 19.01.2016. Dakle, tužitelju pripada pravo na utvrđenu pretplatu po osnovu utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o promjenjivosti kamate jednostranom odlukom tuženika, te o valutnoj klauzuli u CHF, koja je utvrđena u sudskim postupcima iz kolektivnih sporova za zaštitu potrošača na koje se poziva tužitelj do dana provedene konverzije, obzirom iz provedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. M. (list 97-105, 147-151 ) proizlazi postojanje preplata koje nisu uzete u obzir prilikom konverzije, niti je tuženik tvrdio, da bi utvrđene preplate bile uzete u obzir prilikom konverzije, a sve imajući u vidu da se konverzija koju je bio dužan tuženik ponuditi tužitelju provodila pod uvjetima koji su bili propisani zakonom i to Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N 102/15- dalje ZIDZOPK). Provedena konverzija nije a priori od utjecaja na predmetni slučaj, u smislu da bi tužitelj samom činjenicom što je potpisao Aneks osnovnom ugovoru i pristao na konverziju, izgubio pravni interes za vođenje ovoga postupka, jer se niti odredbama ZIDZOPK niti potpisanim Aneksom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope jednostranim odlukama tuženika, a za koju je ništetnost odgovorna banka-tuženi sukladno utvrđenjima iz recentne sudske prakse na koju se pozvao tužitelj. Uz navedeno prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka M. M., utvrđeno je postojanje preplata po tužitelju prema tuženiku, a koje nisu tužitelju nadoknađene konverzijom te se ne radi neznatnom iznosu, čime bi se moglo prihvatiti da je provedenom konverzijom tužitelj ostvario pravo na restituciju. Nalazom i mišljenjem utvrđeno je postojanje i razlike glavnice prilikom provođenja konverzije (glavnice utvrđene prilikom konverzije po tuženiku i glavnice koja bi iznosila po otplati u CHF bez primjene ništetnih odredbi) što također predstavlja preplatu tužitelja s osnove ništetnih ugovornih odredbi. Stoga, tužitelj neovisno o tome što je pristao na konverziju predmetnog kredita ima pravo na povrat preplaćenih novčanih iznosa, ali do dana 30.09.2015, s osnova utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o promjenjivosti kamate jednostranom odlukom tuženika, te o valutnoj klauzuli u CHF, koja je utvrđena sudskim postupcima iz kolektivnih sporova za zaštitu potrošača na koje se poziva tužitelj. Navedeno pravo ima do 30.09.2015., jer je sa stanjem na dan 30.09.2015 provedena konverzija te su stranke uredile svoje pravne odnose nadalje Dodatkom od 19.01.2016.
8. U odnosu na prigovor zastare istaknut po tuženiku, sud je uzeo u obzir pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Stoga, u predmetima u kojima se primjenjuje pravno shvaćanje iz presude o kolektivnoj tužbi na temelju članka 502.c ZPP, a u ovoj pravnoj parnici se kako je naprijed obrazloženo primjenjuje, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu, odnosno zastarni rok od 5 godina sukladno čl. 225 Zakona o obveznim odnosima (N.N.33/05), jer se radi o povratu stečenog bez osnove. Stoga zastarni rok od 5 godina počinje teći od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi i to odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope od 13. lipnja 2014., a odredbe o valutnoj klauzuli u CHF od 14. lipnja 2018. S obzirom da je tužba podnijeta 06. lipnja 2019., zastara nije nastupila, te stoga prigovor zastare sud smatra neosnovanim.
9. Visinu novčanih iznosa koji čine razliku između plaćenih rata po predmetnom kreditu, te rata kredita obračunatih bez primjene ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, kao i eventualno neosnovano uvećane glavnice u postupku konverzije u odnosu na onu kakvi bi bila da je ugovorena kamatna stopa ostala u visini kakva je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, te da je tečaj CHF ostao kakva je bio na dan zaključenja ugovora, sud je utvrdio provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koje je povjereno stalnom sudskom vještaku M. M. iz M. d.o.o. B.
10. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi, da je tužitelj kao korisnik predmetnog kredita više platio tuženiku zbog promijenjene kamatne stope i tečaja u odnosu na početnu kamatnu stopu i početni tečaj CHF, te s osnova razlike u glavnice (glavnice utvrđene prilikom konverzije po tuženiku i glavnice koja bi iznosila po otplati u CHF bez primjene ništetnih odredbi) u razdoblju i iznosima kako je pobliže naznačeno u I izreke ove odluke.
11. Nakon što je sudski vještak neposredno saslušan te odgovorio na određeno i jasno na upite punomoćnika stranaka, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, ocijenivši da je vještak dao odgovore na postavljena pitanja u rješenju o određivanju vještačenja i da je vještački nalaz dat sukladno pravilima struke, te imajući u vidu ostale provedene dokaze u ovome predmetu, ne postoje razlozi za sumnju u ispravnost sačinjenog nalaza i mišljenja vještaka.
12. Tužitelju su priznate kamate u skladu sa zatraženim, a pri tome uzimajući u obzir odredbu članka 1115. ZOO, koji glasi, da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su navedene pojedine odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je stekao nepoštenim postupanjem prilikom ugovaranja valutne klauzule od dana stjecanja. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju kamate kako je postavio tužbenim zahtjevom, te kako stoji u izreci presude, te je visina kamatne stope određena sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, te članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.
13. Tuženik nije posebno postavljao prijebojni zahtjev. Iako su vještačkim nalazom i mišljenjem utvrđene i određene negativne razlike (iznosi anuiteta koje je tuženik plaćao u nižim iznosima od onih po kamatnoj stopi koja je važila na dan zaključenja ugovora i po tečaju nešto nižem od važećeg na dan zaključenja ugovora), sud nije umanjivao tužitelju zahtjev za utvrđene negativne razlike, jer istima nije došlo do prelijevanja imovine tuženika tužitelju, pa da bi postojalo stjecanje bez osnove. Osim toga pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom člankom 323. ZOO-a, te je određeno, da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno, protivi vraćanju, dati odgovarajuću naknadu u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. S obzirom da u spornom razdoblju tužitelj ništa nije primio od tuženika, već je tuženiku izvršio isplatu kako je on od njega zatražio i obračunao, te je u tom razdoblju došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja, tuženiku ne pripada pravo bilo što zahtijevati od tužitelja.
Odredbom članka 323. stavak 2. ZOO-a propisano je, da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti- ugovore o potrošačkom kreditiranju koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način, da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica, švicarski franak, te promjenjivu kamatnu stopu jednostranom odlukom tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac, potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Uzimajući u obzir navedeno, tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, i to dakle odredbe o valutnoj klauzuli te promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora s obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe članka 323. stavak 2. ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a što je konkretno tužitelj, a ne i tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora.
14. Uzimajući u obzir sve navedeno sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, te je odlučio kao u točki I. izreke presude.
15. Budući je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom ima pravo na naknadu parničnog troška u cijelosti na teret tuženika sukladno čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Imajući u vidu Tarifu o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (u nastavku OT) opravdan parnični troška tužitelja čine nagrade punomoćniku tužitelja za zastupanje i to: za sastav tužbe 199,08 €/1.500,00 kn, za sastav još 3 obrazložena podneska od 13.08.2019, 04.10.2019., 05.05.2020., u iznosu od 199,08 €/1.500,00 kn za svaki podnesak, (sve sukladno Tbr. 8 toč.1 OT- maksimalno 4 obrazložena podneska), dok mu za sastav ostalih podnesaka pripada nagrada po Tbr. 8 tč. 3 OT-a, njih 6 (od 06.05.,2020., 13.07.2020., 09.07.2020., 07.07.2022, 17.10.2022., 07.03.2023., ) 49,77 eur /375,00 kn po podnesku, za zastupanje tužitelja na 3 raspravna ročišta (07.11.2019., 19.12.2022., 14.03.2023.) sa 199,08 €/1.500,00 kn 1 po ročištu, dok je za ročište koje je održano dana 13.02.2023., a odgođeno krivnjom tužitelja, rješenjem ovoga suda P-705/2022-66 od 13.02.2023. obvezan tužitelj naknaditi trošak tuženiku, pa se neosnovano potražuje nagrada za to ročište. Nagrada za zastupanje na pripremnom ročištu koje je odgođeno od 09.09.2019. iznosi sukladno zatraženom 99,54 eur/750,00 kn. Obračunat PDV od 25% na priznate nagrade iznosi 447,93 eur/ 3.374,93 kn. Nagrada za pristup na ročište za objavu i uručenje presude zajedno s obračunatim PDV-om iznosi 124,43 eur/937,48 kn. Sudska pristojba na tužbu iznosi 53,09€/400,00kn, a na presudu 1.351,00 kn/179,35 eur. Trošak vještačenja iznosio je 398,17 eur/ 3.000,00 kn. Dakle, ukupan opravdan parnični trošak tužitelja iznosi 2.994,69 eur/22.563,49 kn te je taj iznos tuženik dužan naknaditi tužitelju na ime parničnog troška, a kako je i riješeno u izreci. Obzirom je tužitelj uspio u predmetnoj parnici, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška nije osnovan u smislu čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku, pa ga je sud odbio kao neosnovanog.
U Daruvaru 26. travnja 2023.
Sutkinja
Dajana Gabud Jandoš
P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
- Odvjetnik D. B., D.
- Odvjetničko društvo P. & P., Z.
__________________________________
¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450