Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Pr-124/2022-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. F. iz M., M. 126, OIB:..., zastupane po punomoćniku M. V., odvjetniku izOdvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R.,
protiv tuženika D.V. Ž., R., A. M. 50, OIB: ....,zastupanog po punomoćnici M. Š. iz R., Frana Kresnika 20, radiutvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i dr., nakon glavne javne rasprave,zaključene 17. ožujka 2023., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice,zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnice tuženika, objavljene 26. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7.
siječnja 2021. sklopljen između tužiteljice M. F. iz M., M. 126,OIB: 9... i tuženika D.V.Ž, R., A. M. 50, OIB:... koji otkaz je sadržan u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu
na neodređeno vrijeme, klasa: 112-01/22-01/01, urbroj: 2170/54-01-22-27, od 25.
veljače 2022.
II. Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 7. siječnja 2021.
sklopljen između tužiteljice M. F. iz M., M. 126, OIB:.... i tuženika D.V.Ž., R., A. M. 50, OIB:...., s danom 1. ožujka 2022.
III. Nalaže se tuženiku D.V.Ž., R., A. M. 50, OIB:.... naknaditi tužiteljici M. F. iz M., M. 126, OIB:štetu u iznosu od 3.235,12 eura1/24.375,00 kn sa zateznim kamatama
koje teku od 26. travnja 2023. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje sukladno
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana, dok se s preostalim
dijelom tužbenog zahtjeva i tijeka zatezne kamate odbija kao neosnovanim.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu
od 497,71 eura/3.750,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku
od 26. travnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne
stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom
zahtjeva odbija kao neosnovanim.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem glasi:
"IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime neisplaćene plaće za dan 1. ožujka 2022.
godine isplati iznos 370,80 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana 15. travnja
2022. godine pa sve do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15
dana."
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da se kao radnica nalazila u radnom odnosu kod
tuženika, kao poslodavca na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7.
siječnja 2021., i to na radnom mjestu odgojiteljice predškolske djece. Odlukom o
izvanrednom otkazu ugovora o radu klasa: ..., urbroj: ......, od 25. veljače 2022. (u daljnjem tekstu: Odluka o izvanrednom otkazu), tuženik je
tužiteljici otkazao ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme od 7. siječnja
2021., koju Odluku o izvanrednom otkazu je tužiteljica primila 28. veljače 2022. U
obrazloženju te Odluke o izvanrednom otkazu tuženik navodi da je nakon druge
usmene opomene te razgovora s ravnateljem i predsjednikom Upravnog vijeća
tuženika donio ovu Odluku zbog:
- neispunjavanja obavezne pedagoške dokumentacije odgojno –obrazovnog rada, - ne poticanja razvojnog rada djece,
- ne planiranja poticaja, izrade i prikupljanje istih,
- potpunog zanemarivanja higijenskih potreba djece,
- neprovođenja predškolskog programa s djecom u godini pred polazak u školu (5 djece),
- nepoštivanja Ugovora o radu (40 satni radni tjedan, od čega je 27,5 sati bila prisutna na poslu s pauzom od 30 minuta),
- stvaranja izrazito negativne klime u radnom okruženju na način omalovažavanja
drugih djelatnica te pozivanje i drugih da se uključe u isto,
- odbijanja rada u jasličkoj skupini, te omalovažavanja i vrednovanja posla odgojitelja,
čime da je tužiteljica počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja ju
diskvalificira za daljnji rad kod tuženika.
Sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu tužiteljica je u roku od 15 dana od dostave
Odluke o izvanrednom otkazu podnijela Zahtjev za zaštitu prava kojom je zahtijevala
od tuženika da Odluku o izvanrednom otkazu stavi izvan snage jer je nezakonita.
Međutim, na zahtjev za zaštitu prava tuženik se oglušio. Prema odredbi čl. 116. st. 1.
Zakona o radu, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu
sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili
ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede
obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih
okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
Sukladno odredbi čl. 116. st. 2. Zakona o radu, ugovor o radu može se izvanredno
otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se
izvanredni otkaz temelji. Tužiteljica prvenstveno ističe kako su razlozi otkazivanja
navedeni u obrazloženju osporavane Odluke u cijelosti neistiniti i netočni, budući da
je ista sve svoje obveze iz radnog odnosa izvršavala lege artis, uredno i savjesno.
Tužiteljica nije počinila nikakve povrede obveza iz radnog odnosa, a posebno ne one
koje joj se osporavanom Odlukom potpuno paušalno stavljaju na teret. Tužiteljica drži
da je tuženik, pa makar i po cijenu nepoštivanja Zakona, donio ovu Odluku samo
zato da bi tužiteljici otkazao ugovor o radu i pritom je još posve neosnovano ocrnio.
Osporavana Odluka da nije utemeljena na Zakonu o radu, prvenstveno na čl. 116. st.
2. Zakona. Naime, prema odredbi čl. 116. st. 2. Zakona o radu ugovor o radu može
se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu
na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Shodno tome, navedene i navodne povrede
obveza iz radnog odnosa ne smiju se uzeti u obzir i ne predstavljaju opravdani razlog
za izvanredni otkaz ugovora o radu. Naime, u konkretnom slučaju, tuženik uopće nije
naveo vremenski okvir kada su opisane povrede radne obveze navodno nastale, a
kamoli da je sukladno odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o radu omogućio tužiteljici da
iznese svoju obranu pri čemu se posebno osporava navod tuženika da je tužiteljica
prethodno dvaput usmeno opomenuta. Tuženik kao poslodavac ima pravo na
izvanredni otkaz ugovora o radu samo u slučaju osobito teške povrede obveze iz
radnog odnosa. Međutim, osporavana Odluka ne sadrži detaljno i precizno
obrazloženje kada su opisane povrede navodno učinjene i prema kome odnosno
kada su s time u vezi navodno izrečene usmene opomene. Nije moguće da tuženik
ne može detaljnije obrazložiti tešku povredu i da izvanredno otkazivanje ugovora o
radu opravdava samo paušalnim i kratkim (i prekratkim) navodom o navodnim
povredama radnih obveza. Nameće se zaključak da je tuženik, htijući pod svaku
cijenu otkazati tužiteljici ugovor o radu, a iz razloga koji nikako nisu na strani
tužiteljice, zloupotrijebio zakonsko pravo na izvanredni otkaz. Tužiteljica jednostavno
nije učinila ništa od onoga što joj se osporavanom Odlukom imputira, a tuženik osim
navedenoga nije u Odluci niti obrazložio na koji je način i kada utvrdio navodne
povrede i propuste, nije naveo niti o čemu se konkretno radi zbog čega se u krajnjoj
liniji, Odluka ne može valjano niti ispitati niti argumentirano i konkretno osporavati.
Teret dokazivanja suprotnog je na tuženiku koji u tom smislu ništa nije niti poduzeo
niti u osporavanoj Odluci obrazložio. Neovisno o svemu prednje iznijetom, tužiteljica
ukazuje sudu kako je u konkretnom slučaju posve nejasno zbog kojih događaja je
ista navodno dobila usmene opomene i je li zbog istog razloga dobila i osporavani
otkaz. Stoga, tužiteljica smatra da nije zakonit i dopušten izvanredni otkaz ugovora o
radu. Međutim, tužiteljica se nema namjeru vratiti na radno mjesto s obzirom na to da
joj nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika te je već s drugim poslodavcem
dana 2. ožujka 2022. zasnovala radni odnos. Naime, prema odredbi čl. 125. st. 1.
Zakona o radu, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije
prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka
radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam
propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga
odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Dakle, tužiteljica
pored zahtjeva na utvrđenje da otkaz tuženika nije dopušten zahtijeva od suda da
sudski raskine ugovor o radu s danom 1. ožujka 2022. koji je prethodio danu kada se
tužiteljica zaposlila kod drugog poslodavca. Tužiteljica smatra da ima pravo na
naknadu štete u visini pet ugovorenih mjesečnih plaća, a imajući u vidu trajanje
radnog odnosa kod tuženika, činjenicu da tužiteljica ima 29 godina te nema
maloljetne djece koje je dužna uzdržavati, što odgovara iznosu od (5 x 7.416,24 kn)
37.081,20 kn. Povrh naknade štete, tužiteljica ima pravo na naknadu plaće za jedan
dan, i to 1. ožujka 2022. godine s obzirom da je kod tuženika radila do 28. veljače
2022. te je ponovno zaposlena 2. ožujka 2022. u iznosu od 370,80 kn. Slijedom
navedenog, tužiteljica predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz
naknadu parničnog troška.
2. Sud je rješenjem poslovni broj Pr-124/2022-2 od 11. travnja 2022. (stranica 19-20
spisa) pozvao tuženika da u roku od 15 dana podnese odgovor na tužbu, koje
rješenje je tuženik zaprimio 27. travnja 2022. (potvrda o otpravku prileži na stranici 20
spisa). Iako uredno pozvan, tuženik nije dostavio odgovor na tužbu u roku u kojem je
bio pozvan, no unatoč tome sud nije postupio sukladno odredbi čl. 331.b ("Narodne
novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH,
84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 –
odluka USRH, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), smatrajući kako nisu ispunjeni uvjeti za
donošenje presude zbog ogluhe.
2.1. Nadalje, na ročištu glavne rasprave održanom 17. ožujka 2023. tuženik je dao
odgovor na tužbu navodeći kako je sve vezano za spornu odluku napravljeno po
zakonu, otkaz da je obrazložen, a tužiteljica da nije redovno vodila pedagošku
dokumentaciju koja predstavlja službenu knjigu koju vodi odgojitelj svakodnevno
tijekom tri mjeseca, kao dokaz što se radilo s djecom, uz napomenu da se takva
dokumentacija pregledava kada dođe nadzor obzirom da svjedoči o aktivnostima
odgojitelja, provođenju plana i programa, to da je najbitnija stvar. Nadalje,
sporazumni otkaz da se nije mogao dogoditi jer tužiteljica nije pristala da ispuni
pedagošku dokumentaciju i mape individualnog razvoja djece, te je odbila doći
sljedeći dan raditi, a svemu tome prethodio je razgovor s tužiteljicom. Što se tiče
isplate stimulacije, kako tužiteljica obveze iz ugovora o radu nije ispoštovala, to joj
tuženik nije isplatio 619,00 kn za posljednji mjesec rada, a sve iz razloga navedenih
u izvanrednom otkazu. Što se tiče ostale dvije točke obrazloženje sporne odluke
(nepoticanje razvojnog rada djece i neplaniranje poticaja, izrada i prikupljanja istih)
navodi da je tužiteljica imala 40-satni radni tjedan kod tuženika, na poslu da je bila
prisutna 5,30 sati, pauza da je bila 30 minuta, a uredno da je svaki dan radila 2,30
sata manje, a ti sati da se odnose na pasivu koja se može odraditi kući ili u vrtiću, a
što je kod tužiteljice potpuno izostalo, uz napomenu da se u pasivi radi i pedagoška
dokumentacija i mape individualnog razvoja, a što tužiteljica nije vodila ili je vodila
nepotpuno od svibnja 2021. Što se tiče sljedeće povrede, a koja se odnosi na
potpuno zanemarivanje higijenskih potreba djece, navodi da djeca, u razdoblju dok je
tužiteljica radila kod tuženika, nisu prala ruke prije ručka jer bi to iziskivalo njezin
dodatni angažman da gleda i bude prisutna, a to da je izostalo. Što se tiče daljnje
povrede, a koja se odnosi na neprovođenje predškolskog programa s djecom u
godini pred polazak u školu (5-ero djece) navodi da je 300 sati godišnje obveznog
rada s djecom pred polazak u školu, dokaz o tom radu da su radni listovi koju su kod
tužiteljice bili nepopunjeni, zanemareni ili pušteni djeci da ih sami rješavaju, a što je
jako neprofesionalno te da su djeca bila prepuštena sama sebi u tom segmentu. Što
se tiče sljedeće povrede, a koja se odnosi na stvaranje izrazito negativne klime u
radnom okruženju na način omalovažavanja drugih djelatnica te pozivanja i drugih da
se uključe u isto navodi da je tužiteljica ismijavala kolegicu I. L., koja i
danas radi kod tuženika, te da je poticala druge da joj se smiju, smatrajući je manje
inteligentnom i kompetentnom. Što se tiče posljednje povrede, a koja se odnosi na
odbijanje rada u jasličkoj skupini te omalovažavanje i vrednovanje posla odgojitelja
navodi da kada je jedan odgojitelj na bolovanju, drugi odgojitelj ga mijenja, a
tužiteljica da je s gnušanjem ulazila u jasličku skupinu u kojoj je trebala raditi na
radnom mjestu odgojitelja i to kada je trebala mijenjati kolegicu koja je bila na
bolovanju. Samo je jednom bila na zamjeni u jaslicama od 31. siječnja do 4. veljače
2022., a potom od 16. veljače do 23. veljače 2022. Plakala je i smatrala je
ponižavajućim da ona kao ekspert radi u jaslicama, a razlike u radnom mjestu
odgojitelja u vrtiću i radnog mjesta odgojitelja u jaslicama da nema. Svi da su znali da
ona ne želi ići u jaslice. To sve da nije navedeno u odluci o izvanrednom otkazu jer
da su smatrali da nije potrebno to tako opširno navoditi, a sve da je navedeno u
zapisnicima sa sjednica Upravnog vijeća.
3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz
uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priležeću spisu, kao i dokaz
saslušanjem tužiteljice (stranica 33-35 spisa) i z.z. tuženika V. K. (stranica
35-37 spisa) kao stranaka.
4. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. veljače 2022. (stranica 17-
18 spisa) utvrđeno je da se tužiteljici ugovor o radu otkazuje zbog osobito teške
povrede obveze iz radnog odnosa, bez prava na otkazni rok.
5. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa regulirana je odredbom čl. 133. st. 1.
Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19 i 155/22; dalje ZR) prema
kojoj odredbi radnik, koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog
odnosa, može u roku od 15 dana od dana dostave odluke, odnosno od dana
saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, s time da
ukoliko poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom
zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog
prava pred nadležnim sudom.
5.1. U postupku je utvrđeno da je tužiteljici Odluka o izvanrednom otkazu uručena 28.
veljače 2022., dok iz povratnice sa stranice 11 spisa proizlazi kako je Zahtjev za
zaštitu prava od 7. ožujka 2022. (stranica 10-11 spisa) tuženik zaprimio 8. ožujka
2022. Kako je među strankama nesporno da se tuženik na taj Zahtjev nije očitovao
niti je udovoljio istom, to je tužiteljica pravovremeno ustala radi zaštite svojih prava iz
radnog odnosa tužbom od 6. travnja 2022., zaprimljene na sudu 7. travnja 2022.
6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza
zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a,
ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u pretežitom dijelu.
6.1. Predmet spora je sudska zaštita prava iz radnog odnosa zahtjevom za utvrđenje
nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu danog tužiteljici tuženikovom
Odlukom od 25. veljače 2022., sudski raskid ugovora o radu, te posljedično tome,
naknada pretrpljene štete.
6.2. Među strankama nije sporno da je tužiteljica kod tuženika kao poslodavca
obavljala poslove odgajatelja predškolske djece, i to temeljem Ugovora o radu na
neodređeno vrijeme zaključenog 7. siječnja 2021. (stranica 14-15 spisa), kao ni da je
radni odnos tužiteljici prestao temeljem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu
od 25. veljače 2022. (stranica 17-18 spisa).
6.3. Sporna je dopuštenost Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno
je li tužiteljica počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili postoje
neke druge osobito važne činjenice zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i
interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
7. Prema odredbi članka 116. stavak 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani
razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez
obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške
povrede obveza iz radnog odnosa ili druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje
svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije
moguć. Pri tome ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana
od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st. 2.).
7.1. U smislu naprijed citirane zakonske odredbe ističe se da, ukoliko je riječ o otkazu
ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, tada
postojanje te povrede poslodavac mora nedvojbeno dokazati. U slučaju da se ne
može sa sigurnošću utvrditi je li takva povreda obveze iz radnog odnosa počinjena ili
ne, tada se ne može smatrati da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog
razloga za otkaz.
8. U pogledu zakonskih pretpostavki za donošenje takve odluke napominje se kako
je odredbom čl. 119. st. 2. ZR-a propisano da je, prije izvanrednog otkaza
uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese
svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da
poslodavac to učini.
8.1. Po mišljenju ovoga suda, pravo tužiteljice na obranu nije povrijeđeno time što ju
tuženik prije donošenja sporne odluke nije pozvao na iznošenje obrane, obzirom da
je svoju obranu iznijela nakon saznanja o otkazu u zahtjevu za zaštitu prava, kao i
tijekom ovog parničnog postupka.
9. U konačnici se navodi da postojanje opravdanog razloga za otkaz, u smislu
odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a, mora dokazati poslodavac.
10. Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu (stranica 17-18 spisa) tuženik
stavlja na teret tužiteljici osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i to:
- neispunjavanje obavezne pedagoške dokumentacije odgojno–obrazovnog rada,
- nepoticanje razvojnog rada djece,
- neplaniranje poticaja, izrade i prikupljanje istih,
- potpuno zanemarivanje higijenskih potreba djece,
- neprovođenje predškolskog programa s djecom u godini pred polazak u školu (5 djece),
- nepoštivanje Ugovora o radu (40 satni radni tjedan, od čega je 27,5 sati bila prisutna na poslu s pauzom od 30 minuta),
- stvaranje izrazito negativne klime u radnom okruženju na način omalovažavanja
drugih djelatnica te pozivanje i drugih da se uključe u isto,
- odbijanje rada u jasličkoj skupini, te omalovažavanje i vrednovanje posla odgojitelja,
čime da je tužiteljica počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja ju
diskvalificira za daljnji rad kod tuženika.
11. Nadalje, prema odredbi čl. 120. st. 2. ZR-a, poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz.
11.1. U obrazloženju otkaza poslodavac mora navesti sve bitne činjenice na temelju
kojih je utvrdio razloge za otkaz, odnosno, da bi se otkaz smatrao obrazloženim,
poslodavac mora na jasan i nedvojben način radniku, kojem otkazuje ugovor o radu,
učiniti vidljivim o kojoj se povredi radne obveze radi ili koja je to osobito važna
činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, jer tek tada radnik može
štititi svoja eventualna prava u smislu čl. 133. ZR-a. S druge pak strane, kad je
pisano obrazloženje otkaza ugovora o radu dvosmisleno ili nejasno, takvo
obrazloženje valja tumačiti u korist radnika, primjenom načela in favorem laboratores.
Pravilo o takvom tumačenju takvih odredbi sadrži čl. 320. Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22
i 156/22; dalje ZOO) prema kojem u slučaju kada je ugovor pripremila i predložila
jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.
Odgovarajuća primjena tog propisa dopuštena je temeljem čl. 8. st. 4. ZR-a, prema
kojem se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o
radu, a koje nije uređeno ZR-om, primjenjuju u skladu s naravi tog ugovora opći
propisi obveznog prava.
11.2. Kako je prema odredbi čl. 120. st. 2. ZR-a poslodavac dužan u pisanom obliku
obrazložiti otkaz, to su za ocjenu pravne valjanosti odluke o otkazu mjerodavni
razlozi navedeni u obrazloženju odluke, jer poslodavac nema ovlast naknadno
dodavati razloge za otkaz. Zato je osobito važno da se opravdani razlozi za otkaz koji
postoje u vrijeme donošenja odluke o otkazu jasno i nedvosmisleno navedu u
obrazloženju otkaza, te da se za te razloge navedu i dokazi koji opravdavaju takav
otkaz. Naime, poslodavac se ne može osnovano pozivati na ono što obrazloženje
odluke o otkazu ne sadržava.
12. Vezano za prigovor tužiteljice kako iz sporne odluke nije moguće utvrditi
vremenski okvir kada su opisane povrede radne obveze navodno nastale, a imajući u
vidu odredbu čl. 116. st 2. ZR-a, napominje se da je uvidom u Odluku o izvanrednom
otkazu ugovora o radu utvrđeno da je donesena 25. veljače 2022., dok iz
obrazloženja iste ne proizlazi kad je tužiteljica počinila osobito teške povrede obveza
iz radnog odnosa koje joj se stavljaju na teret (neispunjavanje obavezne pedagoške
dokumentacije odgojno-obrazovnog rada, nepoticanje razvojnog rada djece,
neplaniranje poticaja, izrade i prikupljanje istih, potpuno zanemarivanje higijenskih
potreba djece, neprovođenje predškolskog programa s djecom u godini pred polazak
u školu (5 djece), nepoštivanje Ugovora o radu (40 satni radni tjedan, od čega je 27,5
sati bila prisutna na poslu s pauzom od 30 minuta), stvaranje izrazito negativne klime
u radnom okruženju na način omalovažavanja drugih djelatnica te pozivanje i drugih
da se uključe u isto, odbijanje rada u jasličkoj skupini, te omalovažavanje i
vrednovanje posla odgajatelja).
12.1. Naime, Zakon o radu odredio je kratak rok u kojem poslodavac (ili radnik) mogu
izvanredno otkazati ugovor o radu. Prema čl. 116. st. 2. ZR-a ugovor o radu može se
izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj
se izvanredni otkaz temelji. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, rok
od 15 dana iz čl. 116. ZR-a materijalnopravne je prirode i ima značenje osnovne
pretpostavke za dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu (takvo stajalište
izraženo je u odlukama broj Revr-1329/10 od 23. studenoga 2010. i Revr-1895/10 od
12. siječnja 2011.). Nepoštovanje tog roka ima za posljedicu nedopuštenost
(nezakonitost) otkaza.
12.2. Nadalje, prema čl. 120. st. 2. ZR-a poslodavac mora u pisanom obliku
obrazložiti otkaz, a ako je riječ o izvanrednom otkazu ugovora o radu, poslodavac
mora obrazložiti i je li poštovao rok za otkaz iz čl. 116. st. 2. ZR-a. Ako otkaz daje
poslodavac, taj rok bi trebao početi teći od dana kada je za činjenicu na kojoj se
izvanredni otkaz temelji saznala osoba ovlaštena za odlučivanje o pravima i
obvezama iz radnog odnosa odnosno osoba iz čl. 131. ZR-a. Da bi se otkaz smatrao
obrazloženim, poslodavac mora na jasan i nedvojben način radniku kojem otkazuje
ugovor o radu učiniti vidljivim o kojoj je osobito teškoj povredi radne dužnosti riječ ili
koja je to osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, jer
tek tada radnik može štititi svoja eventualna prava u smislu čl. 133. ZR-a.
12.3. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu utvrđeno je da u obrazloženju iste nije
navedeno kada je tužiteljica počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa
za koje ju tuženik tereti, dok iz iskaza z.z. tuženika V. K. (stranica 35-37
spisa) proizlazi da je 30. ili 31. siječnja 2022. krenula s pregledom pedagoške
dokumentacije te da je tada utvrdila da tužiteljica nije uredno vodila pedagošku
dokumentaciju, kao ni mape individualnog razvoja, a osim kamina za Božić, ništa od
poticaja da nije bilo napravljeno.
12.4. Ovdje se ističe kako poslodavac nema ovlast naknadno dodavati razloge za
otkaz, odnosno ne može se naknadno pozivati na ono što obrazloženje odluke o
otkaz ne sadržava. Naime, u obrazloženju sporne odluke nije jasno navedeno kada
je tužiteljica počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa za koje se
tereti, a navedeno nije bilo moguće utvrditi niti iz iskaza z.z. tuženika V. K.
obzirom da je u svom stranačkom iskazu navela da je 30. ili 31. siječnja 2022.
pregledom pedagoške dokumentacije utvrdila da tužiteljica nije uredno vodila
pedagošku dokumentaciju, kao ni mape individualnog razvoja, a osim kamina za
Božić, ništa od poticaja da nije bilo napravljeno (Odluka o otkazu donesena je 25.
veljače 2022.), dok u odnosu na ostale povrede nije navela kada su počinjene.
13. Ocjenjujući pitanje dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu datog
tužiteljici Odlukom tuženika od 25. veljače 2022. iz razloga osobito teške povrede
obveza iz radnog odnosa, ovaj sud je na osnovi činjenice da tuženik niti u Odluci
o izvanrednom otkazu, a niti tijekom postupka nije naveo kojim bi to konkretnim
postupcima i propustima tužiteljica počinila povrede radne obveze za koje se tereti, a
osobito ne takve propuste u odnosu na koje bi odluka o otkazu bila donesena
u prekluzivnom roku iz čl. 116. st. 2. ZR-a, zaključio da nije dokazano postojanje
opravdanog razloga za otkaz.
13.1. Ovdje se napominje da je stupanjem na snagu novele Zakona o parničnom
postupku iz 2003. izmijenjena u cijelosti ranije važeća odredba čl. 7. Zakona o
parničnom postupku, napuštanjem načela istraživanja materijalne istine po službenoj
dužnosti, jer su prema sada važećoj odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke dužne iznijeti
činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te
činjenice, a na isti način su dužnosti stranaka glede iznošenja činjenica i predlaganja
dokaza regulirane i odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a. Zato sud više nema ovlaštenje
izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. Prema odredbi čl. 221.a ZPP-a, ako sud
na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku
činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
U konkretnom slučaju, teret dokaza bio je na tuženoj koja je trebala dokazati
navedeno, a sud na temelju predloženih i provedenih dokaza nije mogao utvrditi
odlučne činjenice vezano za navodne povrede radne obveze.
13.2. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, te kraj činjenice da tuženik tijekom
postupka nije dokazao osnovanost niti jedne povrede radne obveze koju tužiteljici
stavlja na teret spornom odlukom, kao i činjenicu da je tuženik tužiteljici do otkaza
uredno isplaćivao stimulaciju (što z.z. tuženika opravdava time da im je bilo u
interesu motivirati djelatnika), to je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i presuditi
kao u točki I. izreke presude.
14. Sukladno odredbi čl. 125. st. 1. ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz
poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na
zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u
iznosu od najmanje tri, a najviše osamnaest prosječnih mjesečnih plaća toga radnika
isplaćenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te
obvezama uzdržavanja koja terete radnika.
14.1. Posebno se ističe kako je sudski raskid ugovora o radu zakonsko pravo radnika
u slučaju nedopuštenog otkaza, slijedom čega u ostvarivanju tog prava radnik nije ni
dužan obrazlagati razloge zbog kojih mu nastavak radnog odnosa više nije prihvatljiv.
Naime, odnos između poslodavca i radnika zasniva se na dobrovoljnosti, što znači da
se radnika ne može prisiliti da se vrati na rad kod poslodavca koji mu je nedopušteno
otkazao ugovor o radu, ako radnik za to više nema interesa, što je ovdje slučaj.
14.2. Kako je odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom, to je tužiteljica ovlaštena
podnijeti zahtjev za sudski raskid ugovora o radu. Podnoseći zahtjev za sudski raskid
ugovora o radu tužiteljica je zapravo odustala od prava na vraćanje na rad koje joj
pripada po čl. 124. st. 1. ZR-a u slučaju nedopuštenog otkaza.
14.3. Cijeneći da je odluka kojom je utvrđen prestanak radnog odnosa tužiteljice
nedopuštena, kao i da tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos budući da je od
2. ožujka 2022. zaposlena kod novog poslodavca (D.V. "M.", što proizlazi iz
Ugovora o radu na određeno puno radno vrijeme sklopljenog između D.V."M", kao poslodavca i tužiteljice, kao radnika sa stranice 7-9 spisa), sud je
10 Poslovni broj Pr-124/2022-9
usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice za sudski raskid ugovora o radu s danom 1. ožujka
2022., te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke presude.
15. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu štete koja se dosuđuje u slučaju
sudskog raskida ugovora o radu na temelju čl. 125. st. 1. ZR-a, koja zapravo
predstavlja poseban oblik naknade neimovinske štete za duševne boli koje radnik trpi
zbog nedopuštenosti otkaza ugovora o radu (čl. 200. ZOO-a), sud je uvidom u
obračune plaća (stranica 27-32 spisa) utvrdio da je tužiteljica za siječanj, travanj,
kolovoz, rujan, listopad i prosinac 2021. ostvarila bruto plaću u iznosu od 8.125,00
kn.
15.1. Rukovodeći se kriterijima propisanim odredbom čl. 125. st. 1. ZR-a za
određivanje visine naknade štete u slučaju sudskog raskida ugovora o radu, te
cijeneći da je tužiteljica bio zaposlena kod tuženika u trajanju od godine dana, jednog
mjeseca i sedam dana, zatim dob tužiteljice (rođena 10. travnja 1993.), te činjenicu
da nema obvezu nikoga uzdržavati, a što proizlazi iz iskaza tužiteljice sa stranice 33-
35 spisa, ovaj sud utvrđuje da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete u iznosu od
tri prosječne bruto plaće isplaćene u posljednja tri mjeseca prije nedopuštenog
otkaza, što daje iznos od 24.375,00 kn/3.235,12 eura bruto i to sukladno čl. 125. st.
1. ZR-a i čl. 92. st. 4. ZR-a prema kojoj je plaća u smislu ZR-a plaća u bruto smislu,
slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke presude tj. tužiteljici je valjalo
dosuditi bruto iznos od 24.375,00 kn/3.235,12 eura sa zakonskom zateznom
kamatom od dana presuđenja, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva i tijeka
zatezne kamata odbijena kao neosnovanim.
16. Ovdje se ističe da je sud prilikom donošenja odluke vodio računa da je stupio na
snagu Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne
novine" broj 57/22 i 88/22), slijedom čega je konverzija izvršena sukladno odredbi
članka 48. navedenog Zakona (fiksni tečaj konverzije kune u euro: 1 euro = 7,53450
kuna).
17. Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice glede saslušanja svjedoka J.
K., D. M., N. Š. i I. B. kao suvišne, smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i da provođenje daljnjih dokaza ne bi pridonijelo potpunijem utvrđenju istog, uz napomenu da tuženik do zaključenja prethodnog postupka 11. siječnja 2023. (stranica 25-26 spisa) nije predložio provođenje dokaza, a daljnje dokaze na koje se pozvao na ročištu 17. ožujka 2023. sud nije prihvatio obzirom da tuženik nije dokazao da ih bez svoje krivnje nije mogao ranije predložiti (čl. 299. st. 2. ZPP-a).
18. Odluka o parničnim troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., u
svezi s čl. 155. ZPP-a i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika (u nastavku Tarifa). Naime, u primjeni je Tbr. 7. t. 2. Tarife u parnicama iz
radnih odnosa kada su istaknuti procjenjiv i neprocjenjiv zahtjev, jer je tužiteljica u
konkretnom slučaju tražila poništenje otkaza i naknadu štete, odvjetnička nagrada se
računa zbrajanjem jednokratne nagrade za neprocjenjiv zahtjev i nagrade prema
visini procijenjenog zahtjeva, uz napomenu da tužiteljica nije potraživala nagradu za
procjenjiv zahtjev.
11 Poslovni broj Pr-124/2022-9
18.1. Obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelju je priznat parnični trošak i to
trošak zastupanja u jednokratnom iznosu od 3.000,00 kn sukladno Tbr. 7. t. 2. Tarife,
što uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 750,00 kn, iznosi ukupno 3.750,00
kn/497,71 eura, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.
Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a („Narodne
novine“ broj 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na
odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13 i
93/14).
19. Kako je tužiteljica do zaključenja glavne rasprave povukla tužbu u dijelu u kojem
se odnosi na naknadu plaće u iznosu od 370,80 kn s pripadajućim kamatama,
temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci.
U Rijeci 26. travnja 2023.
Sudac
Marija Predovan Matoković
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ovih odluka stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana
primitka ovjerenog prijepisa istih. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna
primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
- pun. tužiteljice
- tuženiku