Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                1                                    

                                  Poslovni broj: -328/2021-2

             

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik

 

 

Poslovni broj: -328/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz V., OIB: , kojeg zastupa punomoćnik N. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. banke d.d., Z., OIB: , koju zastupaju punomoćnica S. P., odvjetnica u Z., G. I., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5723/2019-34 od 30. prosinca 2020., u sjednici održanoj 26. travnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Žalba tuženika se djelomično uvažuje, a djelomično odbija se kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5723/2019-34 od 30. prosinca 2020.:

 

a) potvrđuje u točki I i II izreke,

b) preinačuje u točki III izreke u odluci o parničnom trošku tako da ista glasi:

 

" Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.288,73 EUR-a[1]  / 9.710,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 30. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana".

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5723/2019-34 od 30. prosinca 2020., odlučeno je:

 

" I. Nalaže se tuženici Z. banci d.d., Z., OIB: isplatiti tužitelju S. K. iz V., OIB: na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene kamate iznos od 20.707,06 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi :

 

-iznos od 95,33 kn s kamatom tekućom od 02.11.2007. godine pa sve do isplate,

-iznos od 96,22 kn s kamatom tekućom od 02.12.2007. godine pa sve do isplate,

-iznos od 96,32 kn s kamatom tekućom od 02.01.2008. godine pa sve do isplate,

-iznos od 97,94 kn s kamatom tekućom od 02.02.2008. godine pa sve do isplate,

-iznos od 196,36 kn s kamatom tekućom od 02.03.2008. godine pa sve do isplate,

-iznos od 199,02 kn s kamatom tekućom od 02.04.2008. godine pa sve do isplate,

-iznos od 193,23 kn s kamatom tekućom od 02.05.2008. godine pa sve do isplate,

-iznos od 191,29 kn s kamatom tekućom od 02.06.2008. godine pa sve do isplate,

-iznos od 193,91 kn s kamatom tekućom od 02.07.2008. godine pa sve do isplate,

-iznos od 189,74 kn s kamatom tekućom od 02.08.2008. godine pa sve do isplate,

-iznos od 190,35 kn s kamatom tekućom od 02.09.2008. godine pa sve do isplate,

-iznos od 193,17 kn s kamatom tekućom od 02.10.2008. godine pa sve do isplate,

-iznos od 209,80 kn s kamatom tekućom od 02.11.2008. godine pa sve do isplate,

-iznos od 197,59 kn s kamatom tekućom od 02.12.2008. godine pa sve do isplate,

-iznos od 211,14 kn s kamatom tekućom od 02.01.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 213,54 kn s kamatom tekućom od 14.02.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 215,89 kn s kamatom tekućom od 14.03.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 209,21 kn s kamatom tekućom od 16.04.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 209,48 kn s kamatom tekućom od 16.05.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 207,21 kn s kamatom tekućom od 16.06.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 207,61 kn s kamatom tekućom od 16.07.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 262,99 kn s kamatom tekućom od 15.08.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 267,10 kn s kamatom tekućom od 16.09.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 263,67 kn s kamatom tekućom od 16.10.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 265,81 kn s kamatom tekućom od 14.11.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 267,65 kn s kamatom tekućom od 02.12.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 271,14 kn s kamatom tekućom od 02.01.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 274,81 kn s kamatom tekućom od 02.02.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 273,85 kn s kamatom tekućom od 02.03.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 280,04 kn s kamatom tekućom od 02.04.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 278,45 kn s kamatom tekućom od 02.05.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 281,56 kn s kamatom tekućom od 02.06.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 299,09 kn s kamatom tekućom od 02.07.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 293,40 kn s kamatom tekućom od 14.08.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 311,74 kn s kamatom tekućom od 16.09.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 301,83 kn s kamatom tekućom od 16.10.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 304,12 kn s kamatom tekućom od 16.11.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 314,89 kn s kamatom tekućom od 16.12.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 325,46 kn s kamatom tekućom od 02.01.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 317,37 kn s kamatom tekućom od 02.02.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 318,55 kn s kamatom tekućom od 02.03.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 312,74 kn s kamatom tekućom od 02.04.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 321,53 kn s kamatom tekućom od 16.05.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 336,56 kn s kamatom tekućom od 16.06.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 259,61 kn s kamatom tekućom od 16.07.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 243,11 kn s kamatom tekućom od 16.08.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 223,87 kn s kamatom tekućom od 16.09.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 217,39 kn s kamatom tekućom od 16.10.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 217,82 kn s kamatom tekućom od 16.11.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 218,72 kn s kamatom tekućom od 16.12.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 224,30 kn s kamatom tekućom od 16.01.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 225,98 kn s kamatom tekućom od 16.02.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 224,15 kn s kamatom tekućom od 16.03.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 223,88 kn s kamatom tekućom od 16.04.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 224,81 kn s kamatom tekućom od 16.05.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 225,74 kn s kamatom tekućom od 28.06.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 224,41 kn s kamatom tekućom od 16.07.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 223,85 kn s kamatom tekućom od 16.08.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 218,92 kn s kamatom tekućom od 16.09.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 223,17 kn s kamatom tekućom od 16.10.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 225,15 kn s kamatom tekućom od 16.11.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 223,59 kn s kamatom tekućom od 13.12.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 6.079,89 kn s kamatom tekućom od 14.12.2012. godine pa sve do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2007. određuje prema čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" 153/04), od 1.1.2008. do 31.7. 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženici Z. banci d.d., Z., OIB: isplatiti tužitelju S. K. iz V., OIB: na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene valutne klauzule iznos od 75.777,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

 

-iznos od 10,18 kn s kamatom tekućom od 14.10.2006. godine pa sve do isplate,

-iznos od 166,46 kn s kamatom tekućom od 02.11.2008. godine pa sve do isplate,

-iznos od 187,84 kn s kamatom tekućom od 02.01.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 225,92 kn s kamatom tekućom od 14.02.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 263,38 kn s kamatom tekućom od 14.03.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 157,17 kn s kamatom tekućom od 16.04.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 161,34 kn s kamatom tekućom od 16.05.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 125,34 kn s kamatom tekućom od 16.06.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 131,62 kn s kamatom tekućom od 16.07.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 89,00 kn s kamatom tekućom od 15.08.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 139,85 kn s kamatom tekućom od 16.09.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 97,44 kn s kamatom tekućom od 16.10.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 123,83 kn s kamatom tekućom od 14.11.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 146,64 kn s kamatom tekućom od 02.12.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 189,90 kn s kamatom tekućom od 02.01.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 235,45 kn s kamatom tekućom od 02.02.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 223,50 kn s kamatom tekućom od 02.03.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 300,20 kn s kamatom tekućom od 02.04.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 280,44 kn s kamatom tekućom od 02.05.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 319,01 kn s kamatom tekućom od 02.06.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 536,22 kn s kamatom tekućom od 02.07.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 465,74 kn s kamatom tekućom od 14.08.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 692,94 kn s kamatom tekućom od 16.09.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 570,16 kn s kamatom tekućom od 16.10.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 598,55 kn s kamatom tekućom od 16.11.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 731,89 kn s kamatom tekućom od 16.12.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 862,92 kn s kamatom tekućom od 02.01.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 762,63 kn s kamatom tekućom od 02.02.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 777,33 kn s kamatom tekućom od 02.03.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 705,29 kn s kamatom tekućom od 02.04.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 814,19 kn s kamatom tekućom od 16.05.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.000,44 kn s kamatom tekućom od 16.06.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.212,37 kn s kamatom tekućom od 16.07.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.443,68 kn s kamatom tekućom od 16.08.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.078,44 kn s kamatom tekućom od 16.09.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 955,57 kn s kamatom tekućom od 16.10.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 963,78 kn s kamatom tekućom od 16.11.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 980,73 kn s kamatom tekućom od 16.12.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.086,75 kn s kamatom tekućom od 16.01.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.118,64 kn s kamatom tekućom od 16.02.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.083,90 kn s kamatom tekućom od 16.03.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.078,67 kn s kamatom tekućom od 16.04.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.096,27 kn s kamatom tekućom od 16.05.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.113,99 kn s kamatom tekućom od 28.06.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.088,69 kn s kamatom tekućom od 16.07.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.078,16 kn s kamatom tekućom od 16.08.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 984,53 kn s kamatom tekućom od 16.09.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.065,24 kn s kamatom tekućom od 16.10.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.102,82 kn s kamatom tekućom od 16.11.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 1.073,24 kn s kamatom tekućom od 13.12.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 44.079,12 kn s kamatom tekućom od 14.12.2012. godine pa sve do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2007. određuje prema čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" 153/04), od 1.1.2008. do 31.7. 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

 

 

III. Nalaže se tuženici Z. banci d.d., Z., OIB: naknaditi tužitelju S. K. iz V., OIB: trošak postupka u iznosu 11.960,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2020. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana".

 

2. Protiv navedene presude pobijajući je u cijelosti, žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. tka 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana i to u odluci o parničnim troškovima.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove na temelju plaćenog po ništetnim odredbama ugovora o namjenskom kreditu i to onih kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci kreditora (tuženika), te po osnovi ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak (CHF).

 

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke zaključile ugovor o kreditu dana , te je utvrđeno da je kreditor odobrio korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 65.000,00 CHF a obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Ugovoreno je da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos isplaćenog kredita i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem Odluke o kamatnim stopama koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,90% godišnje.

 

7. Prvostupanjski je sud kao prethodno pitanje glede osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključio da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezano za CHF, a odluku temelji na odlukama sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, a u kojim je pravomoćno suđeno da je i tuženik kao i druge banke povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u istima ništetne i nedopuštene ugovorne odredbe.

 

8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik u razdoblju u koje spada  i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi  i švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače  u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZPP).

 

9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača utemeljio na odredbi članka 502 c ZPP kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi. 

 

10. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. travnja 2012. prekinut tijek zastare  temeljem članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO), pa je zastara počela teći ponovno od trenutka pravomoćne sudske odluke donesene u predmetu -7129/2013 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, te danom donošenja odluke broj -6632/2017 od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF, a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao, obzirom da je tužba podnesena 17. travnja 2019., a tražbine zastarijevaju u općem zastarom petogodišnjem roku iz članka 225. ZOO.

 

11. Na temelju financijskog vještačenja, prvostupanjski je sud utvrdio da razlika između više plaćene kamate koju je tužitelj plaćao po osnovi promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćao da je plaćao anuitete po početnoj ugovornoj kamatnoj stopi iznosi 20.707,06 kn, a da je više plaćano s obzirom na promjenu, odnosno povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora u kreditu iznos od 75.777,40 kn, dakle ukupno 96.484,06 kn, pa je u skladu s vještačenjem za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev, a temeljem odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO).

 

12. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio bila opterećena bitnom povredom odredaba  parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 354. stavak 2. ZPP.

 

13. Ocjenjujući važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).

 

13.a. Žalitelj pokušava dovesti u pitanje činjenično pravni zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu, ali bez uspjeha jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su te odredbe nepoštene, a time i ništetne, a do tog zaključka je došao na osnovu odluka sudova donesenih u postupku tužbe za zaštitu kolektivnih interesa.

 

 

 

13.b. U odnosu na navode žalitelja prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima, dakle nije bilo predmet ispitivanja odredbi iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača, dakle u ovom slučaju tužitelja o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu o tim rizicima, ali nije predložio dokaze na tu okolnost, pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF koja se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje. Ni saslušanje svjedokinje koju je predložio tuženik ne bi dovelo do drugačijeg zaključka, jer tuženik i ne tvrdi da je navedena svjedokinja informirala tužitelja o svim parametrima promjene kamatne stope i o rizicima vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, jer je predložena na informiranje o parametrima vezanim za odobrenje kredita. Stoga ni provođenje dokaza prijedloga za saslušanje tužitelja ne bi dovelo do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari, jer je tužitelj već u činjeničnom navodima tužbe naveo da mu tuženik prilikom ugovaranja kredita nije objasnio što znači promjena kamatne stope, niti ga je informirao o rizicima vezanim uz valutu CHF. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene, pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

 

14. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat pretplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope 13. lipnja 2014., a s osnova pretplaćenih zbog valutne klauzule 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (10. lipnja 2019.) nije protekao petogodišnji zastarni rok.

 

15. Okolnost da je ugovor o kreditu u cijelosti izvršen ne utječe na zakonitost pobijane presude kako to navodi žalitelj. Time što je ugovor izvršen on nije postao valjan, on je i dalje ništetan u relevantnim odredbama i ne proizvodi pravne učinke iz čega slijedi da tužitelju pripada pravo na vraćanje stečenog bez osnove.

 

16. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115.ZOO) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Neosnovano žalitelj tvrdi da bi se tuženik trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire od činjenice da je on sastavio ugovor koji sadržava nepoštene i zbog toga ništetne odredbe, a što predstavlja osnov predmetnog restitucijskog zahtjeva.

 

17. Žalba tuženika osnovana je u odluci o parničnim troškovima koje je prvostupanjski sud dosudio tužitelju, za poduzete radnje u postupku temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – u daljnjem tekstu: Tarifa), a pozivom na odredbu iz članka 154. ZPP. Naime, osnovano žalitelj ističe da neke radnje nisu bile potrebne za vođenje postupka, pa je stoga dosuđene troškove u iznosu od 11.960,00 kn valjalo umanjiti za troškove koji nisu bili potrebni za vođenje postupka a odnose se na troškove za sastav podnesaka od 10. lipnja 2020. i 25. listopada 2020. (ukupno 2.000,00 kn), te za trošak sastava podneska od 28. kolovoza 2020., za kojeg valjalo je sukladno Tbr. 8. točka 3. Tarife dosuditi 250,00 kn, pa ukupno troškovi na koje tužitelj ima pravo na naknadu iznose 1.288,73 EUR-a   / 9.710,00 kn, zbog čega je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku pa je odlučeno kao pod točkom b) izreke ove drugostupanjske odluke.

 

18. Kako je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana, to je i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti jer je tuženik uspio samo u dijelu sporednog potraživanja parničnih troškova (članak 35. ZPP-a) pa istom nije dosuđen trošak žalbe (članka 166. u vezi s člankom 154. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove drugostupanjske odluke.

 

17. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1. i članak 373. točka 3. ZPP.

 

Dubrovnik 26. travnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

 

Kate Brajković,v.r.


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu