1              Poslovni broj: Kž-353/2022-4

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Antonije Bagarić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Sandre Galjar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika Ž. M., zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženika Ž. M. protiv presude Općinskog suda u Karlovcu  broj K-340/2018-19 od 27. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika Ž. M. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Karlovcu, po sucu pojedincu, proglasio je krivim opt. Ž. M. zbog kaznenih djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11.) i ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. KZ/11., za koja djela mu je utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 6 mjeseci te ga je, na temelju čl. 51. KZ/11., osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11. izrečena je uvjetna osuda kojom je određeno da se jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje ZKP) optuženik je u cijelosti oslobođen naknade troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno, a iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnesena zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP-a i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe.

3. Odgovor na žalbu podnijela je zamjenica Općinske državne odvjetnice u Karlovcu, predlažući da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja vratilo spis sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženik u žalbi prije svega navodi kako mu u ovome postupku nije pružena nikakva pravna pomoć, iako ju je tražio, ali o njegovom zahtjevu za postavljanje branitelja nije odlučeno, tako da su povrijeđena njegova prava na „fer postupak“.

7. Istaknutim žalbenim navodima žalitelj u stvari ukazuje na počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP-a, smatrajući da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo obrane, jer je tijekom postupka bio bez branitelja i njegove stručne pomoći, što je rezultiralo  nepravično provedenim postupkom i njegovom osudom.

8. Suprotno žalbenim navodima, iz predmetnog spisa nedvojbeno proizlazi da je rješenjem suda broj Kov-29/2017-9 od 11. siječnja 2018., na temelju čl. 72. st. 4. ZKP-a, odbijen zahtjev okrivljenika, postavljen u odgovoru na optužnicu, za imenovanje branitelja na teret proračunskih sredstava, koje rješenje je postalo pravomoćno, jer okrivljenik nije iskoristio svoje pravo na podnošenje žalbe, na što je bio propisno upozoren. Osim toga, optuženik se tereti za kaznena djela za koja nije obvezna obrana, a nakon što je poučen o pravu na branitelja, izričito se odrekao toga prava te je aktivno sudjelovao u postupku, iznoseći obranu na početku dokaznog postupka i decidirano navodeći da nema nikakvih dokaznih prijedloga i da se ne protivi izvođenju dokaznih prijedloga državnog odvjetnika.

9. Drugostupanjski sud stoga smatra da pravo obrane u ovome postupku, u kome je optuženik, iako bez branitelja u predmetu u kome obrana nije obvezna, aktivno sudjelovao, iznoseći svoju obranu i suglasivši se s izvođenjem predloženih dokaza, ni na koji način nije povrijeđeno niti je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, na što se aludira u podnesenoj žalbi. Prvostupanjski sud je ovaj kazneni postupak proveo savjesno i zakonito, a kvaliteta izvedenih dokaza i način njihovog izvođenja ne dovodi u sumnju vjerodostojnost dokaza na kojima se temelji osuda optuženika. Također treba reći da optuženik u podnesenoj žalbi ne iznosi ništa novo što nije bilo predmetom ocjene i analize prvostupanjskog suda,  koji je izvedene dokaze doveo u međusobnu vezu i sveobuhvatno ih analizirao, nakon čega je iznio argumentirane i uvjerljive razloge o kaznenoj odgovornosti optuženika, koje prihvaća i ovaj sud.

10. Žalbenim prigovorima činjenične prirode optuženik najprije ponavlja svoju obranu kako nije počinio terećena kaznena djela, da bi nastavno naveo kako se na prijavi premještaja goveda potpisao kao ovlašteni prijevoznik, iako je sam prevozio stoku i da je u sporazumu sa kupcem unio sve potrebne podatke, što se odnosi i na podatke registriranog prijevoznika, ističući da je to učinio nenamjerno, na koji način je, u stvari, priznao odlučne činjenice na kojima se temelji njegova osuda.

11. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza ispitanih svjedoka – veterinarskog inspektora i dvojice ovlaštenih prijevoznika, koji su upisani na predmetnim prijavama premještaja goveda, koje je optuženik podnio nadležnim veterinarskim stanicama, dovodeći ih u vezu s obranom optuženika i  materijalnom dokumentacijom u spisu, nesporno utvrdio da je optuženik u dvije podnesene prijave premještaja goveda unio neistinite podatke o odredištu goveda, čiji dolazak nije upisan u navedenu klaonicu K. T., L. S. i o prijevoznicima, koje je sam potpisao, iako je on neovlašteno prevozio goveda. Optuženik je na opisani način, znajući da se radi o neistinitim podacima, podnošenjem takvih prijava, koje služe kao dokaz sljedivosti goveda, doveo u zabludu nadležna tijela – Veterinarsku ambulantu B. i Veterinarsku stanicu K., prilikom ovjere svjedodžbi o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinja, kao javnih isprava, čiji su sastavni dio prijave premještaja goveda.

12. U spisu se nalazi i optužni prijedlog koji je veterinarski inspektor, nakon obavljenih inspekcijskih nadzora, podnio protiv optuženika P. sudu u K., zbog osnovane sumnje na počinjenje prekršaja iz čl. 12. i 13. Zakona o zaštiti životinja (prevozio goveda, iako nije registrirani prijevoznik, što je optuženik priznao) i čl. 40. Zakona o veterinarstvu (izgubljena sljedivost goveda, jer njihov dolazak nije upisan u označenoj klaonici). Iako u spisu nema podataka je li prekršajni postupak proveden i da li je optuženik prekršajno kažnjen, drugostupanjski sud napominje da se u konkretnom slučaju ne radi o presuđenoj stvari u prekršajnom postupku  i povredi načela „ne bis im idem“. To stoga što su radnje za koje se optuženik tereti u ovome postupku – krivotvorenje isprava i dovođenje u zabludu nadležnih veterinarskih stanica prilikom ovjere svjedodžbi o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinja, kao javnih isprava, činjenično različite od radnji opisanih u predmetnim prekršajima, odnosno ne radi se o istom sklopu odlučnih činjenica pa time ni o istim djelima za koja bi bila vođena dva odvojena postupka.

13. Drugostupanjski sud, dakle, smatra da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pravilno i u potpunosti utvrđeno, koje utvrđenje žalbenim navodima optuženika nije dovedeno u sumnju, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za terećena kaznena djela iz čl. 278. st. 1. i čl. 281. st. 1. KZ/11.

14. Budući podnesena žalba sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni (čl. 478. ZKP-a), drugostupanjski sud je bio dužan ispitati primjerenost i opravdanost utvrđenih i izrečene jedinstvene kazne zatvora, kao i uvjetne osude. Ocjena je ovoga vijeća da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti pod kojima su počinjena kaznena djela i koje su od značaja za vrstu i mjeru kazne te ih je ispravno doveo u vezu sa nađenim olakotnim okolnostima na strani optuženika pa kada ih je ocjenjivao u njihovoj međusobnoj povezanosti, izvršio je pravilan izbor vrste i mjere kazne, utvrdivši za svako djelo kazne zatvora u trajanju od po 6 mjeseci i osudivši optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, uz izricanje uvjetne osude sa duljim rokom provjeravanja u trajanju od 3 godine.

15. Imajući u vidu težinu i pogibeljnost počinjenih kaznenih djela, kao i osobna svojstva i stupanj krivnje optuženika, koji je neosuđivan i lošijih imovinskih prilika, ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da će se u konkretnom slučaju i bez izvršenja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 10 mjeseci, odnosno izricanjem uvjetne osude sa duljim rokom provjeravanja od 3 godine ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

16. Iz navedenih razloga žalba optuženika odbijena je kao neosnovana te je, na temelju čl. 482. ZKP-a, presuđeno kao u izreci.

Bjelovar, 26. travnja 2023.

                                                                                                                Predsjednica vijeća

                                                                                                                Milenka Slivar v. r.