Pristupanje sadržaju
Poslovni broj: 6 P-322/19-34
1
|
Republika Hrvatska Općinski sud u Čakovcu Čakovec, Ruđera Boškovića 18 |
||
|
Poslovni broj: 6 P-322/19-34 |
||
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda J. P., u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz K., zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M F. i dr. u V., protiv tuženika E & S b d.d., R., zastupan po punomoćnicima iz OD M. i dr. u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 13. ožujka 2023. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika parničnih stranaka, te objave i uručenja presude dana 26. travnja 2023. u odsutnosti punomoćnika parničnih stranaka, istoga dana
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku E & S.b. iz R. da tužitelju V. M., isplati iznos od 18.234,54 kuna (slovima: osamnaesttisućadvijestotinetridesetčetirikuneipedestčetirilipe) odnosno 2.420,14 eura* (slovima: dvijetisućečetiristotinedvadeseteuraičetrnaestcenta) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od 2.7.2005. pa do 31.7.2015., od 1.8.2015. do 31.12.2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:
- na iznos od 83,62 kn / 11,10 eura od 2.9.2010. do isplate,
- na iznos od 178,70 kn / 23,72 eura od 2.10.2010. do isplate,
- na iznos od 194,79 kn / 25,85 eura od 2.11.2010. do isplate,
- na iznos od 236,55 kn / 31,40 eura od 2.12.2010. do isplate,
- na iznos od 293,20 kn / 38,91 eura od 2.1.2011. do isplate,
- na iznos od 245,98 kn / 32,65 eura od 2.2.2011. do isplate,
*Fiksni tečaj konverzije 7,53450
- na iznos od 259,28 kn / 34,41 eura od 2.3.2011. do isplate,
- na iznos od 225,68 kn / 29,95 eura od 2.4.2011. do isplate,
- na iznos od 239,81 kn / 31,83 eura od 2.5.2011. do isplate,
- na iznos od 344,46 kn / 45,72 eura od 2.6.2011. do isplate,
- na iznos od 335,51 kn / 44,53 eura od 2.7.2011. do isplate,
- na iznos od 563,44 kn / 74,78 eura od 2.8.2011. do isplate,
- na iznos od 445,70 kn / 59,15 eura od 2.9.2011. do isplate,
- na iznos od 341,11 kn / 45,27 eura od 2.10.2011. do isplate,
- na iznos od 336,82 kn / 44,70 eura od 2.11.2011. do isplate,
- na iznos od 319,28 kn / 42,38 eura od 2.12.2011. do isplate,
- na iznos od 349,61 kn / 46,40 eura od 2.1.2012. do isplate,
- na iznos od 375,09 kn / 49,78 eura od 2.2.2012. do isplate,
- na iznos od 373,79 kn / 49,61 eura od 2.3.2012. do isplate,
- na iznos od 361,70 kn / 48,01 eura od 2.4.2012. do isplate,
- na iznos od 362,44 kn / 48,10 eura od 2.5.2012. do isplate,
- na iznos od 373,97 kn / 49,63 eura od 2.6.2012. do isplate,
- na iznos od 368,53 kn / 48,91 eura od 2.7.2012. do isplate,
- na iznos od 367,82 kn / 48,82 eura od 2.8.2012. do isplate,
- na iznos od 357,42 kn / 47,44 eura od 2.9.2012. do isplate,
- na iznos od 337,57 kn / 44,80 eura od 2.10.2012. do isplate,
- na iznos od 362,83 kn / 48,16 eura od 2.11.2012. do isplate,
- na iznos od 364,63 kn / 48,39 eura od 2.12.2012. do isplate,
- na iznos od 363,74 kn / 48,28 eura od 2.1.2013. do isplate,
- na iznos od 337,42 kn / 44,78 eura od 2.2.2013. do isplate,
- na iznos od 356,48 kn / 47,31 eura od 2.3.2013. do isplate,
- na iznos od 362,46 kn / 48,11 eura od 2.4.2013. do isplate,
- na iznos od 354,66 kn / 47,07 eura od 2.5.2013. do isplate,
- na iznos od 327,06 kn / 43,41 eura od 2.6.2013. do isplate,
- na iznos od 312,66 kn / 41,50 eura od 2.7.2013. do isplate,
- na iznos od 320,40 kn / 42,52 eura od 2.8.2013. do isplate,
- na iznos od 337,51 kn / 44,80 eura od 2.9.2013. do isplate,
- na iznos od 356,71 kn / 47,34 eura od 2.10.2013. do isplate,
- na iznos od 344,54 kn / 45,73 eura od 2.11.2013. do isplate,
- na iznos od 351,70 kn / 46,68 eura od 2.12.2013. do isplate,
- na iznos od 360,63 kn / 47,86 eura od 2.1.2014. do isplate,
- na iznos od 366,19 kn / 48,60 eura od 2.2.2014. do isplate,
- na iznos od 376,03 kn / 49,91 eura od 2.3.2014. do isplate,
- na iznos od 367,90 kn / 48,83 eura od 2.4.2014. do isplate,
- na iznos od 367,90 kn / 48,83 eura od 2.5.2014. do isplate,
- na iznos od 367,90 kn / 48,83 eura od 2.6.2014. do isplate,
- na iznos od 367,90 kn / 48,83 eura od 2.7.2014. do isplate,
- na iznos od 367,85 kn / 48,82 eura od 2.8.2013. do isplate,
- na iznos od 367,90 kn / 48,83 eura od 2.9.2013. do isplate,
- na iznos od 367,92 kn / 48,83 eura od 2.10.2014. do isplate,
- na iznos od 367,90 kn / 48,83 eura od 2.11.2014. do isplate,
- na iznos od 367,90 kn / 48,83 eura od 2.12.2014. do isplate,
- na iznos od 367,90 kn / 48,83 eura od 2.1.2015. do isplate,
- na iznos od 328,05 kn / 43,54 eura od 2.6.2015. do isplate,
sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika radi prebijanja tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to iznosu od kn 1.906,85 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- kn 12,05 od 02.07.2005. pa do isplate,
- kn 12,05 od 02.08.2005. pa do isplate,
- kn 12,05 od 02.09.2005. pa do isplate,
- kn 12,05 od 02.10.2005. pa do isplate,
- kn 12,05 od 02.11.2005. pa do isplate,
- kn 12,05 od 02.01.2006. pa do isplate,
- kn 12,05 od 02.02.2006. pa do isplate,
- kn 12,05 od 02.03.2006. pa do isplate,
- kn 12,05 od 02.04.2006. pa do isplate,
- kn 21,93 od 02.05.2006. pa do isplate,
- kn 17,91 od 02.06.2006. pa do isplate,
- kn 33 od 02.07.2006. pa do isplate,
- kn 35,76 od 02.08.2006. pa do isplate,
- kn 35,76 od 02.09.2006. pa do isplate,
- kn 35,76 od 02.10.2006. pa do isplate,
- kn 31,39 od 02.11.2006. pa do isplate,
- kn 31,39 od 02.12.2006. pa do isplate,
- kn 31,39 od 02.01.2007. pa do isplate,
- kn 50,28 od 02.02.2007. pa do isplate,
- kn 49,75 od 02.03.2007. pa do isplate,
- kn 49,75 od 02.04.2007. pa do isplate,
- kn 71,91 od 02.05.2007. pa do isplate,
- kn 71,91 od 02.06.2007. pa do isplate,
- kn 85,32 od 02.07.2007. pa do isplate,
- kn 85,32 od 02.08.2007. pa do isplate,
- kn 85,32 od 02.09.2007. pa do isplate,
- kn 85,32 od 02.10.2007. pa do isplate,
- kn 85,32 od 02.11.2007. pa do isplate,
- kn 78,35 od 02.12.2007. pa do isplate,
- kn 78,35 od 02.01.2008. pa do isplate,
- kn 80,87 od 02.02.2008. pa do isplate,
- kn 38,25 od 02.03.2008. pa do isplate,
- kn 38,25 od 02.04.2008. pa do isplate,
- kn 71,02 od 02.05.2008. pa do isplate,
- kn 71,02 od 02.06.2008. pa do isplate,
- kn 62,56 od 02.07.2008. pa do isplate,
- kn 84,25 od 02.08.2008. pa do isplate,
- kn 81,65 od 02.09.2008. pa do isplate,
- kn 81,65 od 02.10.2008. pa do isplate,
- kn 37,69 od 02.01.2009. pa do isplate,
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
kao i
prigovor prebijanja tuženika s osnova podešavanja kamatne stope i postojanja protutražbine prema tužitelju u iznosu od kn 552,46 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:
- kn 6,66 od 02.11.2011. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.12.2011. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.01.2012. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.02.2012. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.03.2012. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.04.2012. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.05.2012. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.06.2012. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.07.2012. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.08.2012. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.09.2012. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.10.2012. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.11.2012. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.12.2012. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.01.2013. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.02.2013. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.03.2013. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.04.2013. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.05.2013. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.06.2013. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.07.2013. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.08.2013. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.09.2013. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.10.2013. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.11.2013. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.12.2013. pa do isplate,
- kn 6,66 od 02.01.2014. pa do isplate,
- kn 21,92 od 02.02.2014. pa do isplate,
- kn 21,92 od 02.03.2014. pa do isplate,
- kn 21,92 od 02.04.2014. pa do isplate,
- kn 21,92 od 02.05.2014. pa do isplate,
- kn 21,92 od 02.06.2014. pa do isplate,
- kn 21,92 od 02.07.2014. pa do isplate,
- kn 21,92 od 02.08.2014. pa do isplate,
- kn 21,92 od 02.09.2014. pa do isplate,
- kn 21,92 od 02.10.2014. pa do isplate,
- kn 21,92 od 02.11.2014. pa do isplate,
- kn 21,92 od 02.12.2014. pa do isplate,
- kn 21,92 od 02.01.2015. pa do isplate,
- kn 21,92 od 02.02.2015. pa do isplate,
- kn 21,92 od 02.03.2015. pa do isplate,
- kn 21,92 od 02.04.2015. pa do isplate,
- kn 21,92 od 02.05.2015. pa do isplate,
- kn 21,92 od 02.06.2015. pa do isplate,
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.985,28 eura / 22.492,60 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana presuđenja tj. od 26.4.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je putem punomoćnika protiv tuženika podnio ovome sudu tužbu, radi isplate.
2. U tužbi uz ostalo navodi da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. xxxxx kojim Ugovorom je tuženik tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 23.029,00 CHF obračunato u kunama po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj.
3. U čl. 8. navedenog Ugovora bila je ugovorena kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora od 5,49 % godišnje, promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama banke.
4. U čl. 7. istog Ugovora bilo je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim obrocima, a da se svaki mjesečni iznos anuiteta obračunava po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke. Također je navedeno da potpisom na Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o svim posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja, što nije točno.
5. Odredba čl. 8. navedenog Ugovora kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope temeljem Odluke o kamatnim stopama banke, kao i vezanost uz valutnu klauzulu u čl. 7. su temeljem odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) ništetne.
6. Navedena ugovorna odredba kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope i vezano samo uz određenu valutnu klauzulu bez da se istovremeno precizno odrede uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se promjena veže, dakle, sve ovisi samo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.
7. Poziva se na čl. 84. i čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03).
8. govorne odredbe o predmetu Ugovora i o cijeni nisu bile ni lako uočljive ni lako razumljive, a ni na koji način jasno određene u odnosu na potrošača.
9. Nadalje, činjenica promjenjivosti obveze tužitelja kao potrošača u odnosu na kamatu, a koju Banka kao tuženik određuje jednostrano, protivna je načelu savjesnosti i poštenja, na način kako je to propisano čl. 4. ZOO-a.
10. Povreda načela savjesnosti i poštenja postoji zbog povrede odredbe čl. 247. ZOO-a.
11. Bitni sastojci Ugovora o kreditu su predmet i cijena, a cijena podrazumijeva kamatu.
12. Obzirom da je Ugovor tuženika standardni ugovor Banke na koji tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati, a u Ugovoru tuženik nije izričito utvrdio parametre za promjenu kamatne stope niti metodu izračuna tih parametara, protivno prisilnim propisima, takvim ugovornim odredbama tuženik je prouzročio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a slijedom čega su takve odredbe ništetne.
13. Budući da kamata spada u cijenu, a cijena podrazumijeva činidbu koju je tužitelj u obvezi plaćati tuženiku, promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika protivno je odredbi čl. 269. ZOO-a kojom je propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno, odrediva.
14. Odredbom čl. 270. ZOO-a propisano je kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
15. Tuženik je mijenjao visinu kamatne stope sukladno svojoj Odluci, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tužitelju je o promjeni samo dostavio pisanu obavijest, bez da je za takvu promjenu tražio bilo kakvu suglasnost tužitelja.
16. Poziva se na presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13-4 od 13.6.2014., te presudu istog suda br. Pž-6632/17-10 od 14.6.2018.
17. Tuženik osim što je mijenjao kamatnu stopu sukladno svojoj Odluci i na taj način nije postupao po načelu savjesnosti i poštenja u odnosu na tužitelja potrošača je u navedenom Ugovoru ugovorio i nepoštene i ništetne odredbe na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije kao trgovac, tužitelja kao potrošača, u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, slijedom čega je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) i to čl. 81. i čl. 84.
18. Tijekom postupka tužitelj navodi da je prigovor zastare tuženika neosnovan, poziva se na presudu i rješenje Vrhovnog suda RH br. Rev-2245/17-2 od 20.3.2018.
19. U pogledu prigovora mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, predlaže da se prigovor odbije kao neosnovan.
20. Tužitelj sukladno vještačkom nalazu precizira točku I. tužbenog zahtjeva na način da od tuženika traži isplatu iznosa od 18.234,54 kn / 2.420,14 eura sa zakonskom zateznom kamatom na svaki anuitet, te trošak postupka.
21. Tuženik ističe prigovor radi prijeboja pozivajući se na čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, navodi da potraživanje tužitelja treba umanjiti za iznose mjesečnih anuiteta koji su nastali u razdobljima primjene tečaja koji je bio niži od tečaja na dan isplate kredita i primjene kamatne stope koja je bila niža od početno ugovorene kamatne stope. Naime, tužitelj nije kod izračunavanja visine preplate zanemario razdoblje u tijeku otplate eventualno nižeg tečaja od početno ugovorenog, kao i razdoblje u tijeku otplate eventualno niže kamatne stope od početno ugovorene, već je i kod izračuna uzeo u obzir i pokazatelje koji eventualno idu u prilog tuženiku, pa su ti pokazatelji uzeti u obzir prilikom utvrđenja sveukupnog iznosa preplate, a što je vidljivo i iz vještačkog nalaza s obzirom da je to vještakinja uzimala u obzir prilikom izračuna tzv. negativne razlike.
22. Nadalje, odredbom čl. 323. st. 2. ZOO-a propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora je odgovoran suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. S obzirom da tuženik nije pregovarao sa tužiteljem niti ga je informirao o odlučnim okolnostima vezanim za promjenu kamatne stope odnosno rizičnost valutne klauzule u CHF, krivnja za ništetnost određenih ugovornih odredbi na njegovoj je strani. Tužitelj kao stranka ugovora nije odgovoran za ništetnost navedenih odredbi već je upravo suprotno tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Kako tuženik nema pravo na isplatu tražbine radi koje je istaknuo prigovor radi prijeboja, isti treba odbiti kao neosnovan.
23. Tužitelj navodi da nije povukao tužbu i to u iznosu od 2.134,80 kn, već je tužbeni zahtjev precizirao u skladu s vještačkim nalazom. Tužitelj je samo smanjio tužbeni zahtjev po provedenom vještačenju, jer je inicijalno u tužbi, uslijed nedostatka specifičnog, financijskog znanja, paušalno postavio zahtjev na nešto veći iznos, radi se o običnoj specifikaciji tužbenog zahtjeva uslijed matematičkog obračuna, a ne o “uspjehu” tuženoga u smislu odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Stoga je protivljenje tuženika navodnom povlačenju tužbe apsolutno neosnovano.
24. U odgovoru na tužbu tuženik uz ostale navode stavlja prigovor mjesne nenadležnosti suda, u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare iz razloga što je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari obzirom da se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok.
25. Smatra da su odluka Vrhovnog suda RH od 3.9.2019. br. Rev-2221/18 a kojom odlukom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017 od 14.6.2018. u dijelu kojim se utvrđuje da su Banke (pa tako i tuženik) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica CHF nepravilne i nezakonite.
26. Tužitelju su bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu CHF.
27. Tuženik je prvenstveno u reklamnom materijalu, kao i oglasi, u ponudi nudio kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR i USD (a ne isključivo ponudu kredita u CHF). Ni na koji način nije preferirao, sugerirao ili nagovarao druge potrošače, pa tako i tužitelja, na bilo koju opciju iz ponude. Težište je stavio na kreditiranje bez jamaca, isticao je da svako kreditno zaduženje, bez obzira na valutnu klauzulu, predstavlja određeni rizik pa tako i tužitelj mora biti svjestan. Na letcima je egzaktno, grafički prikazao kretanje tečaja CHF, EUR i USD u odnosu na kunu za razdoblje od šest godina prije 2004.
28. Tuženik napominje da su potrošačima, pa tako i tužitelju, prilikom savjetovanja u bankama predočeni i uručeni obrasci u kojima se decidirano pojašnjava pojam valutne klauzule, te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula koja utječe na promjenu iznosa povrata kredita (glavnica, kamate, naknada …) u kunama. Tuženik je tužitelja, kao i općenito potrošače, informirao o valutni klauzuli na više različitih načina: iz Ugovora o kreditu, informacija pojam "valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom, brošure stambeni krediti.
29. Dakle, postojalo je dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezano u CHF odnosno tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF.
30. Odnos obveza i potraživanja u stranim valutama u bankarskom poslovanju strogo je reguliran i kontroliran od strane HNB. Banka nije imala niti ima bilo kakve namjere usmjerene ka ostvarenju ekstra profita.
31. Tuženik je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Želi naglasiti da je već 1.5.2011. kamatna stopa u odnosu na Ugovor o kreditu br. 5102446403 bila snižena ispod početno ugovorene kamatne stope, pa je tako snižena na 5,35 % (početno ugovorena 5,49 %). Tužitelju je kamatna stopa 1.10.2011. snižena na 5 %, te je kao takva vrijedila sve do zakonskog fiksiranja kamatne stope na visinu od 3,23 % a sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. (Narodne novine br. 143/13).
32. Deklaratorna zaštita koju traži tužitelj u ovoj stvari usmjerena je na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem.
33. Budući da tužitelj u ovom postupku zahtjeva utvrđenje ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli, tuženik ističe da bi tužitelj ukoliko bi naslovni sud uklonio odredbu o valutnoj klauzuli bio dužan tuženiku vratiti svaki potplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja. Tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 1.945,35 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na navedene iznose.
34. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim zahtjeva utvrđenje ništetnim odredbu o načinu promjene kamatne stope, ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope, u tom slučaju predlaže sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, koja iznosi 153,96 CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.
35. Tuženik u podnesku zaprimljenom kod suda dana 26.9.2022. u pogledu prigovora prijeboja navodi da ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 1.906,85 kn zajedno sa zateznim kamatama. Ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope (a što se osporava u cijelosti) tuženik ističe da bi imao protutražbinu prema tužitelju budući da bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5,49 % (postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita). Tuženik predlaže sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju koja iznosi 552,46 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
36. Na raspravi dana 13.3.2023. tužitelj ostaje kod podnijete tužbe i uređenog tužbenog zahtjeva, tijekom postupka iznijetih navoda, traži trošak prema troškovniku predanom u spis, dok tuženik ostaje kod odgovora na tužbu, tijekom postupka iznijetih navoda, traži trošak prema troškovniku predanom u spis.
37. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. xxxxx. (list br. 5-8), otplatni plan za predmetni kredit od 13.2.2019. (list br. 9-11), sudsku praksu (list br. 12-69, 134-136, 143-195, 208-232), pregled prometa po partiji kredita 5102446403 za razdoblje od 3.6.2005. do 11.2.2019. (list br. 70-76), obavijesti tuženika o stambenim kreditima (list br. 96-123), obavijesti tuženika o promjeni kamatne stope od 3.5.2011., 6.10.2011., otplatni plan od 3.5.2011., 6.10.2011., 15.1.2014., obavijest o kreditu od 15.1.2014. (list br. 124-126), Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banaka na koje se obračunava ugovorna kamata (list br. 127-130), obavijest o usklađivanju kamatne stope od 30.12.2013. (list br. 131), priopćenje za javnost HNB od 16.3.2015. (list br. 132), priopćenje za javnost Ministarstva financija od 24.1.2014. (list br. 133), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list br. 233-302), vještački nalaz sudskog vještaka iz C. d.o.o. Čakovec (list br. 416-431), pročitao iskaz saslušanog svjedoka T.B. na zapisniku od 30.1.2023., te je proveo dokaz saslušanja tužitelja.
38. Sud je rješenjem br. P-322/19-8 od 7.5.2020. odbio tuženikov prigovor
mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan, na koje je tuženik uložio žalbu. Žalba tuženika odbijena je kao neosnovana rješenjem Županijskog suda u Splitu br. Gž-1596/2020-2 od 23.3.2021.
39. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 2.420,14 eura / 18.234,54 kn uvećano za zakonske zatezne kamate, te trošak postupka. Predmet spora je i zahtjev tuženika radi prijeboja tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 1.906,85 kn i iznos od 552,46 kn s osnove podešavanja kamatne stope, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te trošak postupka.
40. Između stranaka nije sporno da su sklopile Ugovor o kreditu br. xxxx. za iznos kunske protuvrijednosti od 23.029,00 CHF, radi izgradnje i adaptacije stambenog prostora, na rok od 120 mjeseci od puštanja kredita u tečaj, da kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu, iznos anuiteta je 249,81 CHF, da je kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 5,490 % godišnje, da se obračunava primjenom direktne metode, da je tužitelj kredit otplatio.
41. Sporno je da li je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 2.420,14 eura / 18.234,54 kn, da li je nastupila zastara potraživanja po predmetnom Ugovoru, kao i zahtjev tuženika radi prijeboja tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 1.906,85 kn i iznos od 552,46 kn s osnove podešavanja kamatne stope, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
42. Uvidom u Ugovor o kreditu 2402006-1031262160/51400607-5102446403 od 2.6.2005. (list br. 5-8), sud je utvrdio da je isti sklopljen između tuženika, kao banke i tužitelja, kao korisnika kredita, te E. M., kao jamac-platac, za iznos od 23.029,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, da je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,49 % godišnje, promjenjiva, sukladno Odluci kreditora, na rok otplate 120 mjesečnih anuiteta u iznosu od 249,81 CHF u jednakim mjesečnim anuitetima, a kako to proizlazi iz navedenog Ugovora.
43. Spisu prileži otplatni plan za predmetni kredit od 13.2.2019. (list br. 9-11), otplatni plan od 3.5.2011., 6.10.2011., 15.1.2014., obavijest o kreditu od 15.1.2014. (list br. 124-126), iz kojeg je sud utvrdio da je kredit isplaćen dana 3.6.2005. po tečaju koji je iznosio 4,755100 kn za 1 CHF, da je isplaćeni iznos kredita u kunama iznosio 109.505,20 kn, da je prvi anuitet dospio na naplatu 1.7.2005., a svaki idući u razmaku od mjesec dana s dospijećem prvog dana u mjesecu, da je kredit otplaćen, kako to proizlazi iz otplatnog plana i obavijesti o kreditu.
44. Uvidom u pregled prometa po partiji kredita 5102446403 za razdoblje od 3.6.2005. do 11.2.2019. (list br. 70-76), sud je utvrdio da se isti odnosi na predmetni kredit, da je tužitelj za anuitete u razdoblju od 1.7.2005. do 1.6.2015. za povrat kredita uplatio ukupno 160.780,14 kn, a kako to proizlazi iz predmetnog pregleda prometa.
45. Uvidom u obavijesti tuženika o stambenim kreditima (list br. 96-123), obavijesti tuženika o promjeni kamatne stope od 3.5.2011., 6.10.2011., Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banaka na koje se obračunava ugovorna kamata (list br. 127-130), obavijest o usklađivanju kamatne stope od 30.12.2013. (list br. 131), priopćenje za javnost HNB od 16.3.2015. (list br. 132), priopćenje za javnost Ministarstva financija od 24.1.2014. (list br. 133), sud je utvrdio da je tuženik izdavao dokumentaciju vezanu za uvjete dobivanja stambenih kredita s valutnom klauzulom, kako to proizlazi iz navedene dokumentacije.
46. Svu gore navedenu materijalnu dokumentaciju imao je na uvidu sudski vještak, te se na istu poziva u svom nalazu i mišljenju, a koja prileži spisu.
47. Iz iskaza svjedoka T. B. proizlazi da nakon što joj dan na uvid predmetni Ugovor (list br. 5-8) izjavljuje da je na Ugovoru njezin potpis, međutim, u to je vrijeme bila direktor tog savjetodavnog centra i zato je na Ugovoru njezin potpis. S korisnikom kredita tj. s tužiteljem nije razgovarala ništa vezano uz uzimanje predmet kredita, pa ga nije mogla obavijestiti niti o uvjetima samog sklapanja kredita. Pretpostavlja da je s njim razgovarala kolegica S. M. koja je supotpisnik na ugovoru. Na pitanje punom. tuženika da li se sjeća uputa koje su bile date službenicima banke prilikom ugovaranja kredita s valutnom klauzulom, odgovara da su u to vrijeme imali kredite u kunama, eurima, CHF, misli da su bili i dolari. Klijentima su prezentirati svi uvjeti, a oni su sami odlučivali koji će kredit uzeti. Što se tiče valutne klauzule svi su bili upoznati da visina anuiteta ovisi o tečaju kretanja valute, pa su stoga i znali da se mogla promijeniti visina mjesečne rate. Na pitanje da li sjeća da su službenici banke pokazivali strankama letke, odgovara da su službenici banke imali informativni letak s izračunima i grafikonima gdje je bilo objašnjeno kretanje tečaja. Na pitanje punom. tužitelja da li su upozorili potrošače o rizicima koje preuzimaju prilikom uzimanja kredita, odgovara da vjeruje da su rizici bili objašnjeni. Osobno s tužiteljem nije razgovarala. Na pitanje na koje rizike je banka upozoravala, odgovara da visina anuiteta može biti različita koja se tada nije mogla znati, a visina je ovisila o tečaju. Na pitanje da li je banka upozorila svoje službenike koji su u kontaktu s potrošačima i prezentirali uvjete kredita, od čega zavisi promjena tečaja, odgovara da vjeruje da je, ali ne zna točno. Na pitanje da li je kao direktor poslovnice znala koji će biti parametri od važnosti za promjenu tečaja CHF, odgovara da nije znala, ne sjeća se. Radila je isključivo po procedurama banke. Na pitanje da li je u to vrijeme znala što znači valuta utočišta i da li to znali drugi službenici, odgovara da joj termin nije poznat. Na pitanje da li su službenici banke objašnjavali da tečaj CHF nije pod zaštitom HNB, odgovara da ne zna.
48. Sud iz iskaz svjedoka T. B. utvrđuje da ista nema saznanja o načinu sklapanja predmetnog Ugovora jer ista iskazuje o općim procedurama banke pri sklapanju ugovora i stoga po svojoj dokaznoj vrijednosti nije prikladan za utvrđivanje obavijesti koje su dane tužitelju u postupku sklapanja predmetnog Ugovora, pa takav dokazni prijedlog nema utjecaja na ishod ovog postupka jer tuženik nije dokazao da bi u postupku sklapanja predmetnog Ugovora dao odgovarajuće obavijesti tužitelju.
49. Iz iskaza tužitelja V. M. proizlazi da je prije puno godina sklopilo s tuženikom Ugovor o kreditu, za slobodne namjene, koristio ga je za adaptaciju kuće. Na pitanje punom. tužitelja da li mu je bankarica prezentirala uvjete kredita, odgovara da se rukovodio svojim osjećajima, u to vrijeme CHF je bio stabilan. Na pitanje da li mu je bilo prezentirano više vrsta kredita, odgovara da mu je bilo prezentirano više vrsta kredita. Shvatio je da se radi o jednoj vrsti kredita. Na pitanje da li mu je bilo objašnjeno značenje promjenjive kamatne stope, odgovara da mu sigurno nije bilo objašnjeno. Na pitanje da li mu je objašnjeno što znači valutna klauzula, odgovara da se ne sjeća. Sam sistem valutne klauzule mu nije objašnjen. Na pitanje kako znade da je CHF bio stabilan, odgovara da je dugo vremena bio stabilan, to je valuta jedne stabilne države. Na pitanje da li je Ugovor bio napisan, odgovara da je Ugovor bio napisan i da nije mogao utjecati na njegov sadržaj. Na pitanje da li se sjeća kada se počela rata kredita mijenjati, odgovara da se rata kredita počela mijenjati kada je rastao tečaj CHF. Rata je porasla puno, rata mu je obuhvatila skoro cijelu plaću. Na pitanje punom. tuženika da li je prije potpisivanja pročitao Ugovor, odgovara da ga je pročitao, išao je na povjerenje. Znao je kolika je kamata, osnovne podatke, nije financijski stručnjak. Na pitanje da li je imao kakva daljnja pitanja za službenika banka da mu se pojasni sam Ugovor, odgovara da nije imao pitanja, imao je povjerenja. Na pitanje da li je kredit iskoristio za adaptaciju nekretnine i da li na toj nekretnini živi, odgovara da ga je iskoristio za adaptaciju i da na toj nekretnini živi. Na pitanje da li je znao da će se rate kredita vezati uz tečaj CHF, odgovara da o tome nije puno mislio, CHF je bio stabilan dulje vrijeme. Ne sjeća se da bi od tuženika dobio kakve obavijesti o promjeni kamatne stope.
50. Tužiteljev iskaz sud je prihvatio kao okolnosan i cjelovit, u njemu nisu utvrđene okolnosti koje bi ga dovele u sumnju, te se osnovano zaključuje da je u takvoj situaciji tužitelj imao slabiji položaj u odnosu na tuženika, kako u pogledu pregovaračke snage, tako i u pogledu razine obaviještenosti i položaja koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio tuženik kao poslovni subjekt, a sve bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj, što je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača tj. tužitelja. Tužitelj nije u konkretnoj situaciji mogao imati dovoljno stručnog zvanja naspram tuženika u konkretnom ugovornom odnosu da bi mogao donijeti adekvatnu odluku u svom interesu glede svih parametara Ugovora o kreditu. Slijedom iznijetog, tužitelj nije mogao donijeti odluku o sklapanju Ugovora na bazi parametara i informacija koje nije niti dobio od tuženika. Dakle, iskaz tužitelja iznesen je životno i logično, sud nije imao razloga u njega posumnjati, a i u skladu je s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.
51. Prema odredbi čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni kao što je to u konkretnom slučaju. Ovaj sud je u ovom parničnom postupku obzirom na navode iznijete u tužbi i obzirom da se tužitelj poziva na pravna utvrđenja iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c. ZPP-a vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima iz presuda Vrhovnog suda RH.
52. Prema odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača/03 koji je vrijedio u utuženom periodu ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
53. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
54. Odredbom čl. 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
55. Odredbom čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
56. Prema odredbi čl. 7. ZOO/05 sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
57. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i u odnosu na tuženika gdje je utvrđeno da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je tužena time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 u razdoblju od 01.9.2004. do 6.8.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
58. Člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača/14 propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač, a spomenuti Zakon u čl. 3. navodi da isti zakon između ostalog sadrži odredbe koje su u skladu s aktom Europske unije, Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesti i poštenja (nepoštenim odredbama).
59. Prema čl. 146. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 je određeno da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu tog Zakona dovršiti prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu toga Zakona o zaštiti potrošača ( u konkretnom slučaju i ova tužba ) voditi i dovršiti po odredbama aktualnog Zakona o zaštiti potrošača.
60. Nadalje, tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena gore označena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Predmetna presuda je potvrđena presudom VSRH Revt-249/2014.
61. Nadalje, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9.4.2015. slijedi da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
62. Tužitelj se poziva i na presudu VTSRH broj Pž-6632/1710 od 14.6.2018. (kojoj je prethodila presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 575/16-5 od 3. listopada 2017. kojom je isti ukinuo negativnu odluku Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. vezano za valutu, te odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/15 od 13. prosinca 2016. kojom je usvojena tužba udruge Potrošač i ukinuta točka I. presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovnu odluku i raspravljanje) kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača. Predmetna presuda je potvrđena presudom VSRH Rev-2221/2018 od 3.9.2019.
63. Nadalje, i prema presudi Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te osnov te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.
64. Nije sporno da tuženik kao banka može ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, ali mora takvu stopu ugovarati tako da su korisniku kredita (ovdje tužitelju) poznati parametri na temelju kojih će se ta kamatna stopa mijenjati. Način ugovaranja kamatne stope bio je protivan interesima potrošača, a što je utvrđeno u kolektivnom sporu. Naime, tuženik o promjeni kamatne stope nije pregovarao s tužiteljem.
65. Radi utvrđenja osnovanosti visine potraživanja sud je u tijeku postupka proveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje na okolnost utvrđenja visine eventualno preplaćenih iznosa po Ugovoru o kreditu broj xxxxx. od strane tužitelja, po sudskom vještaku iz C. d.o.o. Č.
66. Sudski vještak N. T. iz Č., u nalazu i mišljenju od 25.7.2020. uz ostalo navodi da je Ugovor o kreditu broj xxxx sklopljen dana xxx i njime je Erste&Steiermaerkische bank d.d. odobrila korisniku kredita V. M. kredit po slijedećim uvjetima:
- iznos kredita: 23.029,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita
- redovna kamatna stopa: 5,49 % godišnje, promjenjiva sukladno Odluci kreditora
- način otplate: 120 mjesečnih anuiteta u iznosu od 249,81 CHF
- otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima,
- anuitet je periodički iznos koji plaća korisnik kredita, a sastoji se od dva dijela: otplatne kvote (dio kojim se otplaćuje glavnica kredita) i redovnih kamata.
67. Uvidom u Otplatni plan utvrđeno je da je kredit isplaćen dana 3.6.2007. po tečaju koji je iznosio 4,755100 kn za 1 CHF. Isplaćeni iznos kredita u kunama iznosio je 109.505,20 kn (23.029,00 x 4,755100). Prvi anuitet dospio je na naplatu 1.7.2005., a svaki idući u razmaku od mjesec dana, u pravilu s dospijećem prvog dana u mjesecu. Kredit je otplaćen.
68. Uvidom u Pregled prometa po partiji kredita utvrđeno je da je tužitelj za anuitete u razdoblju od 1.7.2005. do 1.6.2015. za povrat kredita uplatio ukupno 160.780,14 kn, što je prikazano u Tabeli 2. Nalaza.
69. U Tabeli 3. daje pregled promjene visine anuiteta u CHF zbog promjena kamatnih stopa, a u Tabeli 4. daje izračun razlike anuiteta.
70. Pod napomenom navodi da je u jednom periodu otplate kredita tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita i kamatna stopa je bila niža od kamatne stope na dan sklapanja Ugovora. Navedeno je uzeto u obzir u izračunu i iznos više plaćenog od 18.234,54 kn već uključuje umanjenje za manje plaćene iznose po tim osnovama. Manje plaćeni iznosi vidljivi su u kolonama "od toga kamata" i "od toga valuta" gdje su razlike iskazane kao negativni brojevi.
71. Tužitelj je tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora (5,49 % godišnje) i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita za otplatu anuiteta u razdoblju od 1.7.2005. do 1.6.2015. platio više 18.234,54 kuna.
72. Od ukupno više plaćenog iznosa, iznos od 18.422,05 kn odnosi se na više plaćeno zbog promjene tečaja CHF, međutim zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora manje je plaćeno 187,51 kn.
73. Ukoliko se u utuženom periodu gleda utjecaj obje varijable (promjena tečaja i promjena kamatne stope), tada razlika više plaćenog iznosi 18.234,54 kn (18.422,05 - 187,51).
74. Razlika od 18.234,54 kn iskazana u pojedinačnim mjesečnim iznosima:
- iznos 83,62 kn od 1.9.2010.,
- iznos 178,70 kn od 1.10.2010.,
- iznos 194,79 kn od 1.11.2010.,
- iznos 236,55 kn od 1.12.2010.,
- iznos 293,20 kn od 1.1.2011.,
- iznos 245,98 kn od 1.2.2011.,
- iznos 259,28 kn od 1.3.2011.,
- iznos 225,68 kn od 1.4.2011.,
- iznos 239,81 kn od 1.5.2011.,
- iznos 344,46 kn od 1.6.2011.,
- iznos 335,51 kn od 1.7.2011.,
- iznos 563,44 kn od 1.8.2011.,
- iznos 445,70 kn od 1.9.2011.,
- iznos 341,11 kn od 1.10.2011.,
- iznos 336,82 kn od 1.11.2011.,
- iznos 319,28 kn od 1.12.2011.,
- iznos 349,61 kn od 1.1.2012.,
- iznos 375,09 kn od 1.2.2012.,
- iznos 373,79 kn od 1.3.2012.,
- iznos 361,70 kn od 1.4.2012.,
- iznos 362,44 kn od 1.5.2012.,
- iznos 373,97 kn od 1.6.2012.,
- iznos 368,53 kn od 1.7.2012.,
- iznos 367,82 kn od 1.8.2012.,
- iznos 357,42 kn od 1.9.2012.,
- iznos 337,57 kn od 1.10.2012.,
- iznos 362,83 kn od 1.11.2012.,
- iznos 364,63 kn od 1.12.2012.,
- iznos 363,74 kn od 1.1.2013.,
- iznos 337,42 kn od 1.2.2013.,
- iznos 356,48 kn od 1.3.2013.,
- iznos 362,46 kn od 1.4.2013.,
- iznos 354,66 kn od 1.5.2013.,
- iznos 327,06 kn od 1.6.2013.,
- iznos 312,66 kn od 1.7.2013.,
- iznos 320,40 kn od 1.8.2013.,
- iznos 337,51 kn od 1.9.2013.,
- iznos 356,71 kn od 1.10.2013.,
- iznos 344,54 kn od 1.11.2013.,
- iznos 351,70 kn od 1.12.2013.,
- iznos 360,63 kn od 1.1.2014.,
- iznos 366,19 kn od 1.2.2014.,
- iznos 376,03 kn od 1.3.2014.,
- iznos 367,90 kn od 1.4.2014.,
- iznos 367,90 kn od 1.5.2014.,
- iznos 367,90 kn od 1.6.2014.,
- iznos 367,90 kn od 1.7.2014.,
- iznos 367,85 kn od 1.8.2013.,
- iznos 367,90 kn od 1.9.2013.,
- iznos 367,92 kn od 1.10.2014.,
- iznos 367,90 kn od 1.11.2014.,
- iznos 367,90 kn od 1.12.2014.,
- iznos 367,90 kn od 1.1.2015.,
- iznos 328,05 kn od 1.6.2015.
75. Ističe da je tijekom otplate kredita u jednom periodu kamatna stopa bila niža od kamatne stope na dan sklapanja Ugovora i tečaj je bio niži od tečaja na dan isplate kredita. U tom periodu zabilježene su negativne razlike, i one su već uključene u izračun kako je to detaljno pojašnjeno u točki c.7.), te je umanjenje za navedene iznose već izvršeno.
76. Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, dok tuženik nema prigovor na matematički izračun sudskog vještaka iz nalaza i mišljenja.
77. Dakle, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka N. J., mag.oec. iz C. iz Č., sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora (5,49 % godišnje) i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita za otplatu anuiteta u razdoblju od 1.7.2005. do 1.6.2015. više platio 18.234,54 kn. U jednom periodu otplate kredita tečaj je bio niži od tečaja na dan isplate kredita, i kamatna stopa je bila niža od kamatne stope na dan sklapanja ugovora. Navedeno je uzeto u obzir u izračunu, i iznos više plaćenog od 18.234,54 kn već uključuje umanjenje za manje plaćene iznose po tim osnovama. Manje plaćeni iznosi vidljivi su u kolonama „od toga kamata“ i „od toga valuta“ gdje su razlike iskazane kao negativni brojevi.
78. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka N. J. mag.oec. iz C. d.o.o. Č.
ocijenio vjerodostojnim jer je izrađen objektivno i u skladu s pravilima struke, stoga njegova nepravilnost nije dovedena u pitanje.
79. Tuženikov prigovor zastare sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, u pogledu stjecanja bez osnove, zastarni rok iznosi 5 godina. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojim presudama br. Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i br. Rev-1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Međutim, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske korigirao je naprijed navedeno shvaćanje donošenjem Zaključka na svojoj sjednici od 30.1.2020. koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora", te ga dodatno potvrdio Zaključkom od 31. siječnja 2022. Naime, u konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a, te je podnošenjem kolektivne tužbe (kolektivne tužbe korisnika kredita vezanih za valutnu klauzulu uz valutu CHF s istim ugovornim odredbama), nastupio prekid zastare do donošenja presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. odnosno pravomoćnosti prvostupanje presude od 13.6.2014. u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe o tzv. "promjenjivoj kamatnoj stopi", a tužba je podnesena u ovom parničnom predmetu preporučeno poštom dana 7.6.2019., dakle, prije isteka općeg zastarnog roka od 5 godina. Isto tako je neosnovan prigovor zastare tuženika u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev tužitelja budući da je tužitelj samo uskladio zahtjev s provedenim financijskim vještačenjem.
80. Nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica da su u čl. 1., čl. 2., čl. 7. i čl. 8. Ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezanu za CHF ništetni. Nadalje, odredbe čl. 502.c st.1. ZPP-a i čl.118. ZZP-a govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.
81. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i prasku suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.
82. Sud je utvrdio da tuženik kao bankarska institucija ima stanovite projekcije financijskih tijekova, da je u nadmoćnijoj poziciji u odnosu na tužitelja kao potrošača, da je promjena kamatne stope donijeta na bazi jednostrane odluke tuženika, te je pogrešan navod tuženika da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile jasne, lako razumljive i lako uočljive, da nije sporno da odredba o valutnoj klauzuli postoji u zakonu, međutim, u konkretnom slučaju je bila ugovorena na način koji je nepošten a time i ništetan. Također iz iskaza tužitelja proizlazi da tuženik nije tužitelju dao nikakve informacije vezane o rizicima pri zaključenju konkretnog Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom vezano za CHF, a što je već utvrđeno u kolektivnom sporu, a u ovom sporu i dodatno potvrđeno. Stoga su pogrešne tvrdnje tuženika da ne bi postupao nepošteno i da nije došlo do znatne neravnoteže između ugovornih strana na štetu potrošača.
83. U presudi Francisc Gutiérrez Naranjo i Ana Maria Palacios Martinez protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Viscaya Argentaria SA u spojenim predmetima C154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na
punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
84. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 5,49 % godišnje i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita.
85. Odredbom čl. 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
86. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, a na identičan način ustanovljeno je i u tijeku ovog postupka a imajući u vidu činjenicu da tuženik ne osporava da ne bi bio sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, zaključuje se da je predmetni ugovor o kreditu protivan citiranim prisilnim propisima i moralu društva te se zaključuje da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl.1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno čl. 1086. ZOO-a. (tako i ŽS Varaždin Gž-503/20 od 19.5.2020.g., ŽS Dubrovnik Gž-807/20 od 17.2.2021.g., ŽS Bjelovar Gž-1416/2020 od 28.1.2021.g.)
87. Odredbom čl. 55. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a isto je bilo propisano i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Naime, svrha proglašenja ugovorene odredbe nepoštenom, pa stoga i ništetnom u postupku zaštite potrošača od nepoštenih odredaba je da tuženik kao potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora i to neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
88. Navedena odredba predmetnog Ugovora koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema egzaktnih kriterija. Tužitelju je trebao ponuditi – objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju kao klijentu – potrošaču da pristane na takve odredbe odnosno omogućiti mu prigovor na povećanje stope redovite kamate ili mogućnost okončanja ugovorenog odnosa.
89. Naprotiv, tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja na cijenu što je suprotno čl. 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavljaju cijenu).
90. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci i cijena.
91. Kako je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela konkretnog ugovora o kreditu primio, a što je po mišljenju suda sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a.
92. Tuženik je dužan temeljem odredbi čl. 1111. u vezi čl. 323.st.1. ZOO-a vratiti isplaćene iznose tužitelju u utuženom iznosu s kamatom od dana stjecanja sukladno čl. 115. Zakona o obveznim odnosima, a s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita i po stopi kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
93. Dakle, sud je tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog anuiteta do isplate, kako je to navedeno u izreci ove presude, a na trošak postupka od dana presuđenja tj. od 26.4.2023. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.
94. Tuženik u prigovoru radi prijeboja navodi da ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 1.906,85 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope ističe protutražbinu prema tužitelju za iznos od 552,46 kn za zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
95. Sud je mišljenja da ova tražbina tuženika ne ispunjava zakonske pretpostavke iz čl. 323. ZOO-a, a to stoga što plaćanjem navedenih otplatnih obroka tužitelj nije ništa primio, odnosno stekao bez osnove, jer je cijelu uplatu primio tuženik, pa stoga ne postoji njegova obveza vraćanja nečeg što nije niti primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Sve i kad je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenoga, opet je tužitelj sve uplaćivao tuženiku te nije ništa primio u odnosu na to. Osim toga, tužitelj kao stranka ugovora nije odgovoran za ništetnost navedenih odredbi već upravo suprotno tuženik je kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Pri tome se napominje da iz odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ostvarila pravo na povrat u smislu čl. 323. st. 1. ZOO-a jer se odredba čl. 81. st. 1. ZZP-a odnosi samo na potrošače.
96. Dakle, da bi se radilo o procesnopravnom prigovoru radi prebijanja potrebno je da tuženik ima neku postojeću tražbinu prema tužitelju, a u ovom slučaju u naravi ne postoji nikakva tuženikova tražbina prema tužitelju, a osobito ne neka koja bi bila kompenzibilna.
97. Tako sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je u jednom periodu otplate kredita tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita, da je i kamatna stopa bila niža od kamatne stope na dan sklapanja Ugovora i da je to uzeto u obzir u izračunu i iznos više plaćenog od 18.234,54 kn da uključuje umanjenje za manje plaćene iznose po tim osnovama.
98. Stoga je sud odbio prigovore tuženika radi prebijanja i odlučio kao u točci II. izreke ove presude.
99. Tuženik navodi da se sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a protivi povlačenju tužbe za iznos od 2.134,80 kn, dok tužitelj navodi da nije povukao tužbu za navedeni iznos, već je tužbeni zahtjev precizirao u skladu s vještačkim nalazom, te ga smanjio.
100. Po ocjeni ovog suda tužitelj nije povukao tužbu već je smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 2.134,80 kn nakon provedenog vještačenja a sukladno vještačkom nalazu. Bez provedenog vještačenja tužitelj nije mogao pouzdano znati puni iznos ispravnih potraživanja jer u protivnom vještačenje ne bi bilo potrebno.
101. Iz gore navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, temeljem gore navedenih zakonskih propisa, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8. ZPP-a.
102. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a jer je
tuženik stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu. Visina parničnog troška odmjerena je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 126/22 - dalje: OT) i Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 74/95, 57/,96, 137/,02, 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13).
103. Tužitelju je priznat trošak prema vrijednosti predmeta spora: 20.369,34 kn / 2.703,48 eura za sastav tužbe plus PDV 25 % iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kn, sudsku pristojbu na tužbu iznos od 73,53 eura / 554,00 kn, na vrijednost predmeta spora: 18.239,72 kn / 2.420,83 eura za sastav podneska od 13.8.2019., 7.2.2020. i 23.4.2021. plus PDV 25 % za svaki podnesak iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kn, sastav podnesaka od 6.11.2019., 7.4.2022. i 12.4.2022. plus PDV 25 % za svaki podnesak iznos od 62,21 eura / 468,75 kn, zastupanje na raspravi dana 15.3.2022. plus PDV 25 % iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kn, predujam za vještačenje iznos od 165,90 eura / 1.250,00 kn, na vrijednost predmeta spora: 2.420,14 eura / 18.234,54 kn za sastav podnesaka od 20.9.2022. i 3.10.2022. plus PDV 25 % za svaki podnesak iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kn, zastupanje na raspravama dana 17.10.2022., 30.1.2023. i 13.3.2023. plus PDV 25 % za svaku raspravu iznos od 248,86 eura / 1.875,00 kn, sudsku pristojbu na presudu iznos od 70,65 eura / 532,35 kn. tj. ukupno iznos od 2.985,28 eura / 22.492,60 kn.
104. Sud tužitelju nije priznao trošak kilometrine za raspravu dana 15.3.2021. (Varaždin-Čakovec-Varaždin 16 km x 2 = 32 km x 0,41 eura) iznos od 13,12 eura / 98,85 kn, izbivanje iz pisarnice dana 15.3.2021. 1 sat + PDV iznos od 62,21 eura / 468,75 kn, trošak kilometrine za raspravu dana 17.10.2022. (Varaždin-Čakovec-Varaždin 16 km x 2 = 32 km x 0,41 eura) iznos od 13,12 eura / 98,85 kn, izbivanje iz pisarnice dana 17.10.2022. 1 sat + PDV iznos od 62,21 eura / 468,75 kn, trošak kilometrine za raspravu dana 13.1.2023. (Varaždin-Čakovec-Varaždin 16 km x 2 = 32 km x 0,41 eura) iznos od 13,12 eura / 98,85 kn, izbivanje iz pisarnice dana 15.3.2021. 1 sat + PDV iznos od 62,21 eura / 468,75 kn, trošak kilometrine za raspravu dana 30.1.2023. (Varaždin-Čakovec-Varaždin 16 km x 2 = 32 km x 0,41 eura) iznos od 13,12 eura / 98,85 kn, izbivanje iz pisarnice dana 15.3.2021. 1 sat + PDV iznos od 62,21 eura / 468,75 kn, trošak kilometrine za raspravu dana 30.3.2023. (Varaždin-Čakovec-Varaždin 16 km x 2 = 32 km x 0,41 eura) iznos od 13,12 eura / 98,85 kn, izbivanje iz pisarnice dana 15.3.2021. 1 sat + PDV iznos od 62,21 eura / 468,75 kn, jer sukladno čl. 155. ZPP-a trošak zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodila parnica može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda.
105. Sud tužitelju nije priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude iznos od 124,43 eura / 937,50 kn plus PDV 25 %, jer mu taj trošak ne pripada obzirom da nije pristupio na ročište za objavu presude.
U Čakovcu, 26. travnja 2023.
S u t k i n j a:
Jadranka Potočnjak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.
O tom obavijest
1. tužitelj po punom.
2. tuženik po punom. - na br. ZP 188