- 1 -              Revd 3536/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3536/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. N. iz O., OIB ..., zastupane po punomoćniku B. D., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M. iz G., protiv tuženika S. I. iz V., OIB ..., zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku iz V., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika da mu se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalnoj službi u Koprivnici posl. br. Gž-875/2021-2 od 22. ožujka 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici posl. br. Pn-68/2020-19 od 18. svibnja 2021., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda prema kojoj:

 

- u stavku I. izreke, tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici na ime naknade štete 7.500,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama koje teku od 14. rujna 2020. do isplate,

 

- u stavku II. izreke, odbijen je „kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtijeva isplatu preko dosuđenog iznosa od 7.500,00 kuna do zatraženog iznosa od 20.000,00 kuna, zajedno sa pripadajućim kamatama“,

 

- u stavku III. izreke, tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici na ime naknade troškova postupka 325,00 kn.

 

2. Tuženik je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, pa je u prijedlogu postavio pitanje:

 

„Koja vrsta odgovornosti i po kojem zakonskom osnovu se ima primijeniti u predmetnom slučaju?“

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

4. Prijedlog tuženika nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 22. ožujka 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. Pritom treba imati na umu da te odredbe ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

8. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu naznačio pitanje, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

 

8.1. da je pitanje iz prijedloga usmjereno, kako i glasi, samo na ovaj slučaj, na traženje odgovora o „vrsti odgovornosti“ mjerodavnoj samo za ovaj konkretni spor i o „zakonskoj osnovi“ po kojoj bi se samo ovaj imao razriješiti, tako da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi to pitanje, prema njegovoj formulaciji - bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: za dopuštenost prijedloga jedino relevantno pitanje ne može nadomjestiti konstatacija (dakle: ne i pitanje) predlagatelja da su:

 

„...nižestupanjski sudovi svojim presudama povrijedili ljudska prava tuženika kao nakladnika odnosno novinara.

 

Nesporno je da su nižestupanjski sudovi bili upoznati s presudom Suda za ljudska prava u Strasbourgu i njegovom presudom CASE OF THOMA v. LUXEMBOURG (Application no. 38432/97) JUDGMENT STRASBOURG 29 March 2001. koja je dostavljena sudu prvog stupnja u bitnom dijelu prijevoda.

 

Upravo je u navedenoj presudi utvrđen zakonske pojmove, prije svega ustavnu vrijednost iz čl. 38 Ustava Republike Hrvatske i čl. 11 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - SLOBODA TISKA.

 

Iako Europski sud za ljudska prava presuđuje i utvrđuje da se ne može novinare držati odgovornima za preneseni tekst i da to predstavlja povredu ljudskih prava:

 

Članak (presude): 64. (...) "Opći zahtjev za novinare, da se sistematski i formalno distanciraju od sadržaja navoda koji mogu uvrijediti ili isprovocirati druge ili nanijeti štetu njihovoj reputaciji, se ne može pomiriti s ulogom novinarstva da objavljuje informacije o aktualnim događajima, stavovima i idejama. (...), nižestupanjski sudovi odlučuju suprotno i u cijelosti ignoriraju ovu presudu...“.

 

8.2. konkretno, da prijedlog ne sadrži i određeno postavljeno, pravno pitanje iz smisla odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: načelne naravi, na koje bi se mogao dati konkretan, određen odgovor - važan (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

 

8.3. da podneseni prijedlog ovaj sud može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenog pitanja (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa da (sukladno tome) ne može u svezi tog pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače (izvan postavljenog pitanja) pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

 

9. Prethodno navedeno pod točkom 8. treba sagledati uvažavajući:

 

9.1. da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu - postojanje kojeg pitanja treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje koje moguće i ne bi odgovaralo shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

10. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

 

10.1. da pitanje iz podnesenog prijedloga nije važno (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

10.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

11. Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 25. travnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

      dr. sc. Jadranko Jug, v.r.