1              Poslovni broj: I Kž-Us-90/2022-4

Poslovni broj: I Kž-Us-90/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene B. F.-T., zbog kaznenog djela iz članka 347. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optužene B. F.-T., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-25/2021-63 od 7. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Djelomično se prihvaća žalba optužene B. F.-T., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni za kazneno djelo iz članka 347. stavak 2. KZ/97., za koje je optužena proglašena krivom, na način da se prihvaća po prvostupanjskom sudu izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te se na temelju članka 67. KZ/97. primjenjuje uvjetna osuda, tako da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako optužena u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te se prihvaća sporedna novčana kazna u iznosu od 30 (trideset) dnevnih dohodaka, izrečena na temelju članka 49. stavak 4. KZ/97., s time da se preinačava na način da jedan dnevni dohodak optuženice iznosi 25,60 eura / 192,50 kn, što ukupno iznosi 767,70 eura / 5773,22 kn, koju je novčanu kaznu optuženica dužna platiti u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude.

 

II U ostalom dijelu žalba optužene B. F.-T. odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj K-Us-25/2021-63 od 7. ožujka 2022., optužena B. F.-T. proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, primanja mita, opisanog i kažnjivog po članku 347. stavak 2. KZ/97., pa joj je na temelju istog zakonskog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te je na temelju članka 67. KZ/97. primijenjena uvjetna osuda s time da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako optužena u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju članka 49. stavak 4. KZ/97. optuženoj B. F.-T. je kao sporedna kazna izrečena novčana kazna u iznosu 30 dnevnih dohodaka što iznosi 15.000,00 kn, koju je optuženica dužna platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude. Utvrđeno je da jedan dnevni dohodak optužene B. F.-T. iznosi 500,00 kn.

 

1.2. Na temelju članka 43. u vezi s člankom 384. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna neće moći niti prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak osuđenice donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni dohodak zamijeni s dva sata rada. Ako osuđenica ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijeniti će se kaznom zatvora.

 

1.3. Na temelju članka 82. KZ/97. u vezi s člankom 560. stavkom 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) utvrđuje se da iznos 14.540,00 kn predstavlja imovinsku korist koju je optužena B. F.-T. ostvarila kaznenim djelom iz članka 347. stavka 2. KZ/97., a koji je postao vlasništvo Republike Hrvatske, pa se nalaže optuženoj B. F.-T. navedeni iznos platiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08., naloženo je optuženoj B. F.-T. naknaditi trošak kaznenog postupka na ime paušala u iznosu 10.000,00 kn, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena B. F.-T. po braniteljici M. Š.-K., odvjetnici iz Z., i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i troškovima postupka. Predlaže uvažavanje žalbe, ukidanje pobijane presude i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

2.1. Odgovor na žalbu optužene nije podnesen.

 

3. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba optužene B. F.-T. je djelomično osnovana.

 

5. Optuženica u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., navodeći kako u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega smatra da se presuda ne može ispitati, obrazlažući navedeno tvrdnjom, kako se radi o nezakonitoj presudi, budući se optužena teretila za počinjenje kaznenog djela protiv službene dužnosti, primanja mita iz članka 347. stavak 2. KZ/97., iako "…u konkretnom slučaju nema apsolutno nikakovih dokaza koji bi potvrđivali da bi optužena sa bilo kojom od osoba, zaposlenika F. d.d. dogovorala primanje bilo kakve nagrade i primala nagrade, niti je postojao bilo kakav sporazum između njih … a da bi optužena zauzvrat propisivala recepte iz ponude lijekova trgovačkog društva F. d.d.,….", te da se sud nije smio pozivati na sporazumne presude protiv zaposlenika društva F. d.d. i liječnika koji su takve sporazumne presude prihvatili te na temelju istih izvoditi zaključak i o odgovornosti optužene.

 

6. Međutim, a suprotno žalbenim navodima optuženice, sud prvog stupnja je, glede odlučnih činjenica, naveo jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude te je označio i dokaze na temelju kojih proizlazi njegov zaključak da je optužena počinila terećeno kazneno djelo, a potom i obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. Žalbom optužene B. F.-T., a u odnosu na ovu žalbenu osnovu, u biti se osporava ocjena pojedinih provedenih dokaza. No, tu nije riječ o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, nego o pobijanju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, pa će to biti obrazloženo u dijelu presude koji se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

6.1. Prvostupanjska presuda ispitana je i po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, optužena B. F.-T. ponavlja kako u konkretnom slučaju nije bilo nikakovih dokaza koji bi potvrđivali da bi se optužena sa bilo kojom od osoba, zaposlenika F. d.d. dogovarala ili sporazumijevala o primanju bilo kakve nagrade, a kamoli primala nagrade, a da bi zauzvrat propisivala recepte iz ponude lijekova trgovačkog društva F. d.d. te da sporazumne presude protiv zaposlenika društva F. d.d. i nekih liječnika nisu mogli biti dokazi protiv nje, pa da je pobijana presuda u odnosu na nju "odraz jednog generaliziranog postupka", da nije postojao nikakav koruptivni dogovor između optužene i djelatnika F., a niti je na strani optužene postojala svijest o tome da primljena nagrada ima koruptivni značaj, pogotovo stoga što utvrđene činjenice ukazuju da su lijekovi F. d.d. najmanje propisivani pacijentima od strane optužene.

 

8. Takvim žalbenim navodima optužena B. F.-T. ne iznosi ništa novo što nije već isticala u svojoj obrani tijekom postupka i što nije bilo predmetom raspravljanja i ocjene od strane prvostupanjskog suda, nego prigovarajući zaključcima prvostupanjskog suda, u biti polemizira s razlozima pobijane presude i pobija, bez valjanih protuargumenata, ispravnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i glede subjektivne strane inkriminiranog kaznenog djela.

 

8.1. Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje, temeljeći ga na materijalnim dokazima u spisu, KL Tablica (Ključni liječnici za nagrađivanje), među kojima se na popisu nalazi i optužena, a osobito na iskazima svjedoka S. V. i M. M. rođ. Ž., koji su ispitani u tijeku postupka i koji su suglasno naveli da je nagrađivanje liječnika i ljekarnika za propisivanje lijekova iz ponude F. d.d. bila poslovna politika trgovačkog društva F., a nagrada se davala u iznosu od 5 do 10% vrijednosti propisanih F. lijekova i to u bonovima trgovačkih centara, plaćanja kongresa, opremanja ordinacija, tehničke robe i općenito različitih nagrada, slijedom čega s pravom nije prihvaćena obrana optužene, jer ista nema uporište u provedenim materijalnim dokazima.

 

8.2. Tijekom postupka nije bila sporna činjenica da je optužena B. F.-T. radila kao liječnica obiteljske medicine od 1979. godine i to najprije kao djelatnica D. Z., a 1991. je sklopila ugovor s HZZO-om i otvorila privatnu ordinaciju obiteljske medicine u Z., a 1996. otvorila ordinaciju obiteljske medicine u Z. B. i u toj ordinaciji je radila sve do umirovljenja 30. studenog 2021., kada je otišla je u starosnu mirovinu s 43 godine radnog staža. Isto tako, nije bilo sporno niti to da je optužena B. F.-T. osiguranicima obveznog zdravstvenog osiguranja propisivala lijekove s liste HZZO-a, pa tako i lijekove trgovačkog društva F. d.d. iz L. te da je išla na putovanja u B. i I., te primala bonove i nagradu, jer tako proizlazi, kako iz obrane same optuženice, tako i iz iskaza svjedoka S. V. i M. M. rođ. Ž., odnosno dokumentacije o gore navedenim činjenicama.

 

8.3. No, unatoč žalbenim tvrdnjama optužene, kako nije bilo nikakvog koruptivnog dogovora i sporazuma između nje i djelatnika F., posve suprotno proizlazi, kako iz priložene dokumentacije, tako i iz iskaza djelatnika F. d.d. Tako iz KL tablice (list 689. spisa) proizlazi da se u rubrici "vrsta ulaganja – vrijednost", u podrubrici "poslovni partner" (za B. F.-T.) navodi iznos "560,00", što jasno pokazuje da je ona dobivala nagradu za propisivanje F. lijekova, a što su posvjedočili i svjedoci S. V. i M. M. rođ. Ž.. Naime, da je ta nagrada, bilo novčana, bilo u bonovima ili putovanjima ovisila upravo o količini propisanih lijekova F., posve jasno proizlazi iz iskaza S. V. i M. M. rođ. Ž., budući da su isti potvrdili, kako je optužena B. F.-T. za propisane lijekove trgovačkog društva F. d.d. primila vrijednosne bonove za kupovinu robe u trgovačkim kućama u sveukupnom iznosu od najmanje 6.240,00 kuna, turističko putovanje na advent u B. 2009. godine u vrijednosti 1.300,00 kuna te turističko putovanje u I. – B. 2012. godine, vrijednosti 7.000,00 kuna, a što je sve potkrijepljeno i dokumentacijom koja je oduzeta od S. V., M. M. rođ. Ž.. Osim toga, iz dokumentacije koja je oduzeta od D. Ć. proizlazi da je optužena najprije davala podatke o propisanim lijekovima F. d.d.,te da su upravo ti podaci upisivani u KL tablice, a potom je na temelju istih određivana nagrada za liječnike, pa tako i za optuženu, dok iz e-mail komunikacije, a pronađene prilikom pretrage kod D. Ć. te KL tablica i osobnih bilješki, koje su vodili gore navedeni svjedoci, kao stručni suradnici u F., proizlazi da je optužena B. F.-T., najprije davala podatke o mjesečnom propisivanju F. lijekova M. M. rođ. Ž., koje je ona upisivala u osobne bilješke, a potom i u tablice, te ih slala svom nadređenom D. Č., a koji bi potom, sukladno vrijednosti propisanih F. lijekova, davao bonove trgovačkih centara, koji su od strane stručnih suradnika prosljeđivani optuženoj B. F.-T., a koji modus operandi je primijenjen i u odnosu na putovanja u B. i u I.-B., na koja je optužena išla upravo po pozivu i u organizaciji F.. Stoga, prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio obranu optužene B. F.-T. kako ona nije za nagradu propisivala lijekove F., te da se nije radilo o koruptivnom dogovoru i sporazumu, već da se u konkretnom slučaju radilo samo o prigodnim darovima za Valentinovo, 8. mart ili Božić, budući da je takova njena obrana u suprotnosti sa gore utvrđenim odlučnim činjenicama.

 

8.4. Nadalje, a suprotno navodima žalbi, izreke pravomoćnih presuda protiv S. V. i M. M. rođ. Ž. valjani su i zakoniti dokazi, te se na njima može, uz ostale dokaze, temeljiti sudska presuda te se i činjenični navodi izreka tih presuda također smatraju pravomoćnim utvrđenjima u odnosu na optuženike u odnosu na koje je takva presuda donesena. Pri tome je neupitno kako Zakon o kaznenom postupku detaljno regulira mogućnost sporazumijevanja stranka, a i mogućnost i obvezu suda da takve sporazume stranka kontrolira, pa čak da iste i ne prihvati. Međutim, kada se prihvati sporazum stranaka te kada nakon toga takve presude postanu pravomoćne, suvišno je navodima žalbi negirati značaj i zakonitost tih presuda ili analizirati pojedina činjenična utvrđenja iz istih, pogotovo kada su, kao u ovom postupku, S. V. i M. M. rođ. Ž. ispitani kao svjedoci, a što znači da su sukladno takvom statusu, kao svjedoci bili upozoreni na dužnost govorenja istine i posljedice lažnog svjedočenja. Stoga je u ovom predmetu prvostupanjski sud, nakon analize dokaza izvedenih na raspravi, uključujući i iskaze ispitanih svjedoka, te utvrđenja okolnosti koje iz tih dokaza proizlaze, kao potvrdu za svoja činjenična utvrđenja, ukazao i na sadržaj presuda na temelju sporazuma, a takvo postupanje nije nezakonito, odnosno nije protivno odredbama ZKP/08.

 

9. Dakle, protivno istaknutim žalbenim tvrdnjama, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je optužena B. F.-T. radnjama opisanim u izreci presude ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja inkriminiranog joj kaznenog djela, primanja mita iz članka 347. stavka 2. KZ/97. budući je kao odgovorna osoba primila dar da u granicama svoje ovlasti obavi drugu radnju koju je morala obaviti, pri čemu je irelevantno, da li je propisivala više ili manje lijekova iz ponude F. d.d., a u odnosu na lijekove iz ponude drugih farmaceutskih kuća, budući je upravo za obećanu nagradu propisivala lijekove F., te potom takvu nagradu i dobila. Za takav svoj zaključak prvostupanjski je sud dao jasne i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

10. Isto tako, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju pravnog kontinuiteta između kaznenog djela primanja mita iz članka 347. stavka 2. KZ/97. s kaznenim djelom primanja mita iz članka 293. stavka 2. Kaznenog zakon ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. - dalje: KZ/11.). Za kazneno djelo primanja mita iz članka 347. stavka 2. KZ/97. propisana je kazna zatvora u trajanju 6 mjeseci do 5 godina (pogrešno navedeno od 3 mjeseca do 3 godine!!), a za kazneno djelo primanja mita iz članka 293. stavka 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 1 godine do 8 godina, pa je sukladno članku 3. KZ/11., pravilno utvrđeno da je KZ/97. blaži za optuženicu.

 

11. U okviru žalbene osnove zbog povrede kaznenog zakona, a tvrdnjom optužene kako je pobijana presuda rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optužena u stvari ističe takozvanu "posrednu povredu kaznenog zakona", dok u razlozima pritom ne ukazuje na neki od oblika povrede kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08., nego tvrdi da je prvostupanjski sud, ne na osnovu onih činjenica koje je utvrdio, nego na temelju onog činjeničnog stanja koje je po shvaćanju optužene trebao izvesti iz provedenih dokaza, morao donijeti drugačiju odluku o njenoj kaznenopravnoj odgovornosti, tvrdeći i nadalje da na strani optužene nije bilo svijesti za koruptivno djelovanje, a zbog čega da u radnjama optužene nisu ostvarena sva obilježja kaznenog djela primanja mita.

 

11.1. No, suprotno takvim tvrdnjama, time nije počinjena povreda kaznenog zakona, jer se kazneni zakon primjenjuje na ono činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje žaliteljica, po svojoj subjektivnoj ocjeni, smatra da je trebalo biti utvrđeno.

 

12. Isto tako, a protivno žalbenim tvrdnjama optužene, u ovom postupku nije nastupila zastara, budući se u odnosu na zastaru kaznenog progona nije mogao primijeniti KZ/97. već odredbe novog KZ/11., jer je u članku 86. KZ/11. propisano, ako se prije nastupa zastare kaznenog progona ili zastare izvršenja kazne promjeni rok zastare, primijeniti će se zastarni rokovi novog zakona. S obzirom na to da je za kazneno djelo iz članka 347. stavka 2. KZ/97. propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, prema odredbi članka 81. stavka 1. alineja 4. KZ/11., kazneni progon za to djelo zastarijeva nakon petnaest godina. Prema tome, kako je inkriminirano kazneno djelo počinjeno u razdoblju od 2009. do studenog 2012., zastara kaznenog progona za to djelo još nije nastupila (nastupila bi istekom mjeseca studenog 2027.), a ukoliko je prije proteka rokova iz stavka 1. donesena prvostupanjska presuda, što je ovdje slučaj, na temelju članka 81. stavak 3. ZKP/08-19., zastara kaznenog progona produljuje se za dvije godine, pa bi zastara nastupila istekom mjeseca studenog 2029. godine.

 

13. Optužena se žali i na odluku o kazni, ali istu obrazlaže samo u dijelu odluke o sporednoj novčanoj kazni, ističući kako je u mirovini koja iznosi 5.773,22 kune mjesečno, te da je odluka o visini sporedne novčane kazne nezakonita.

 

14. Ispitujući odluku o kazni, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, smatra da je prvostupanjski sud ispravno ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti kada je optuženoj izrekao kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a potom na temelju članka 67. KZ/97. primijenio uvjetnu osudu s rokom kušnje od 2 (dvije) godine, kao i na temelju članka 49. stavak 4. KZ/97. izrekao sporednu novčanu kaznu u iznosu 30 dnevnih dohodaka, s obzirom da je kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja.

 

14.1. No, u pravu je optužena kada pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na visinu izrečene sporedne novčane kazne, pri čemu ističe da je u mirovini i uz žalbu prilaže Rješenje o visini mirovine koja doista iznosi 5.773,22 kune. Kako iz podataka u spisu proizlazi da je optužena prilikom iznošenja obrane sudu rekla da je otišla u mirovinu, ali da ne zna još visinu (rasprava od 14. prosinca 2021.), a Rješenje o mirovini je doneseno 28. veljače 2022., dok je presuda donesena 7. ožujka 2022., na kojem ročištu optužena nije bila pozvana na očitovanje o visini mirovine, to je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, valjalo djelomičnim prihvaćanjem žalbe optužene, preinačiti pobijanu presudu u odluci o visini sporedne novčane kazne, na način da se visina jednog dnevnog dohotka optužene utvrđuje u iznosu od 25,60 eura (dvadesetpet eura i šezdeset centa // 192,50 kn ), pa je optužena dužna platiti iznos od 767,70 eura (sedmstošezdesetsedam eura i sedamdeset centa // 5773,22 kn) u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude, što odgovara ukupnoj svoti od 30 dnevnih dohodaka.

 

14.2. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, smatra da izrečena sankcija u vidu uvjetne osude i sporedne novčane kazne, opravdava, kako težinu počinjenog djela, tako i ostvarenje zakonom predviđene svrhe predviđene u članku 60. KZ/97., uz naglasak da je ista sankcija ujedno i pružanje šanse optuženoj da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja i uskladi svoje buduće ponašanje s očekivanjima društva, kojom će se ojačati i svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te o pravednosti kažnjavanja počinitelja.

 

15. Odluku o oduzimanju imovinske koristi sud prvog stupnja je donio osnovano, jer se temelji se na imperativnoj odredbi članka 82. KZ/97.

 

16. Odluka o troškovima postupka  donesena je sukladno članku 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08., pa žalba optužene niti u tom dijelu nije osnovana.

 

17. Slijedom iznesenog, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 25. travnja 2023.