Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu
ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac
21000 Split P-2252/2020-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime R. H., Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji
Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 N. D.-V. iz
S., O.:… i pod 2 R. V. iz S., O.:…, oboje zastupanih po punomoćnicima I. T. i B.
M., odvjetnicima u S., protiv tužene V. Ć. iz S., O.:…, zastupanog po punomoćniku V. P., odvjetniku u
S., zbog prestanka uznemiravanja, nakon održane glavne i javne rasprave
zaključene dana 24. ožujka 2023. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu
čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka
USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, nadalje u tekstu: ZPP)
dana 25. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Time što tužena nezakonito koristi zajedničke prostorije zgrade i to
spremište ispod stepenica, svoja klizna staklena vrata naslonjena na zid i na dio
zgrade koji spada u zajedničke prostorije, te što je ista postavila tri svijetla sa
kućištem i na taj način suzila glavni ulazni hodnik koji također predstavlja zajedničku
prostoriju svih suvlasnika zgrade, ista je uznemirila tužitelje kao suvlasnike
predmetne zgrade, na način da im je oduzela posjed dijela zajedničkih prostorija
zgrade na način kako je to naprijed opisano te se istoj nalaže da prestane sa takovim
ili sličnim uznemiravanjem zajedničkih dijelova zgrade, da u svemu uspostavi ranije
stanje glede zajedničkih dijelova zgrade kakovo je bilo prije opisanog čina
uznemiravanja te se ubuduće kani takovog ili sličnog uznemiravanja zajedničkih
dijelova zgrade sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 1.611,75 €/12.143,75 kn zajedno
sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do konačne isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Dana 30. lipnja 2020. tužitelji su ustali tužbom protiv tužene navodeći da su
suvlasnici dijela zgrade označene kao čest. zgr. 960 ZU 4437 KO S. i to
suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažnog vlasništva, a tužena je također
etažna suvlasnica i to u naravi stana na visokom prizemlju, označenog brojem 1.
Tužena, međutim, prema tvrdnjama tužitelja, nezakonito koristi zajedničke prostorije
zgrade i to spremište ispod stepenica, a svoja klizna, staklena vrata, naslonila je na
zid i na dio zgrade koji spada u zajedničke prostorije. Također je, prema daljnjim
navodima tužitelja, postavila i tri svijetla sa spremištem suzivši glavni ulazni hodnik.
Tužitelji su predložili da sud provede glavnu raspravu, izvede dokaze i utvrdi da je
tužena nezakonito iskoristila zajedničke prostorije zgrade i dijelove zgrade čime ih je
uznemirila u vršenju suvlasničkih prava te da joj se nalaže uspostava ranijeg stanja
glede zajedničkih dijelova zgrade i da joj se naredi da se ubuduće kani takvog ili sl.
uznemiravanja. Tužitelji su ujedno zatražili da se tuženu obveže i na snašanje
parničnog troška.
2. U svom odgovoru na tužbu tužena je navela da smatra kako ne postoji
pretpostavka za podnošenje ovakve tužbe jer suvlasnici nisu postigli nikakav pisani
dogovor oko obavljanja suvlasničkih ovlaštenja na zajedničkim dijelovima zgrade.
Tek postojanjem takvog pisanog dogovora da bi se ostvarile pretpostavke za
podnošenje negatorne tužbe. Tužitelji da u većem opsegu koriste zajedničke dijelove
zgrade na način kako to njima odgovara i sve to zbog nepostojanja utvrđenih jasnih
pravila koji se mogu postići ili pisanim dogovorom suvlasnika ili pak u izvanparničnom
postupku. Također je tužena navela da je u tužbi jedino pravilno opisano kako je
upravo ona postavila tri svjetla u hodniku čime da je suzila glavni ulaz. Međutim, da
su netočno interpretirali da je došlo do sužavanja, a što se može provjeriti očevidom.
Tužena također smatra da tužitelji nisu objasnili na koji način ona njih uznemirava u
njihovim ovlastima postavljanjem staklenih vrata na njenom vlastitom ulazu i
zajedničkim spremištem ispod stepenica. Tužena smatra da je ključno pitanje je li
ona postavljanjem uske pokretne rasvjete, uz zid hodnika, kliznim vratima na
vlastitom zidu i korištenjem zajedničkog spremišta za sredstva za čišćenje hodnika,
povrijedila dogovoreno pravo tužitelja na način da im je u potpunosti isključila prava
na suposjed zajedničkih dijelova zgrade.
3. Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao izvadak iz zemljišne
knjige ZU 4437 KO S., fotografije (njih ukupno četiri, crno bijele na listu 6-10 spisa)
predmetnog spornog dijela zgrade u S., i dopis-obavijest SU d.o.o. S. od 11. siječnja 2021. Nadalje je u postupku proveden dokaz
očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika P. V., radi
identifikacije predmeta spora te su saslušane parnične stranke odnosno tužitelj pod 1
N. D. V. i tuženik V. Ć..
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan. 5. Stranke su popisale parnični trošak.
6. Predmet ovog postupka je pružanje vlasničko pravne zaštite suvlasnika u slučaju poslova izvanredne uprave.
7. U konkretnoj pravnoj stvari radi se u naravi o tome da su tužitelji zatražili
zaštitu od tužene i to od uznemiravanja, a koja zaštita od uznemiravanja je propisana
odredbom čl. 167.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima („NN“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i
38/09, nadalje u tekstu: ZV). Kao što je to i objašnjeno pod točkom 6. ovog
Obrazloženja, u posebnom fokusu bilo je traženje zaštite suvlasničkog prava u
slučaju kada se dogodi poduzimanje poslova koji premašuju okvire redovitog
upravljanja. Upravljanje stvarju regulirano je Odjeljkom II. Upravljanje stvarju,
Izvanredni poslovi iz odredbe čl.41 ZV-a, a u svezi odredbe čl.39 st.1 ZV-a.
Navedene odredbe propisuju da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju
o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju), zajedno sa
ostalim suvlasnicima. Poslovi izvandredne uprave opisuju se u odredbi st.1. čl. 41
ZV-a koja propisuje da za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog
upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja,
nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili
najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje
pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnog tereta ili
pravo građenja na cijeloj stvari, je potrebna suglasnost svih suvlasnika. Također, za
razrješenje ove pravne stvari je potrebno uputiti i na odredbu st. 2 čl. 39 ZV-a, koja
propisuje da kada je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari, bez
potrebne suglasnosti ostalih, da se primjenjuju pravila o poslovodstvu bez naloga.
7.1. Poslovodstvo bez naloga regulirano je u Odjeljku III. Poslovodstvo bez
naloga, Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 35/05, 41/08, 125/11,
78/15, 29/18 i 126/21, u daljnjem tekstu: ZOO) i to čl. 1121.-1128. U odredbi čl. 1121
ZOO-a izričito je propisano da se obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja
može pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje
očite koristi.
8. Drugim riječima rečeno, kod razrješenja pravne situacije koja je nastala
između parničnih stranaka kao suvlasnika SZ u S., anagrafske
oznake …, bilo je potrebno odgovoriti na slijedeća pitanja: jesu li stranke
postigle međusobni dogovor oko izvršavanja ovlasti na zajedničkim dijelovima i
uređajima zgrade, je li u konkretnom slučaju postavljanjem svjetlosnih stupića u
hodniku, gdje je ulaz u stambenu zgradu, uređenjem prostora ispod stubišta te
postavljanjem staklene klizne stjenke kao vrata poslovnog prostora s naslanjanjem
na zid ispred poslovnog prostora, tužena poduzela poslove izvanredne uprave
odnosno poslove poslovodstva bez naloga, je li poduzimanje tih poslova bilo
neophodno i nužno i jesu li te poslove ostali suvlasnici naknadno odobrili.
9. Nije sporno da su tužitelj i tužena vlasnici čest. zgr. 960 ZU 4437 KO S. i
to suvlasnici s neodređenim omjerom etažnog vlasništva. Nije sporno ni da je tužena
postavila rasvjetne stupiće i kliznu stjenku. Sporno je među strankama je li prostor –
spremište ispod stepenica tužena također iskoristila za svoju namjenu, zapriječivši
pravo ostalim suvlasnicima da se tim prostorom – spremištem koriste kao i je li kliznu
stjenku postavila na svome poslovnom prostoru, a ne na zajedničkim dijelovima
zgrade.
10. Analizom provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je zahtjev
tužitelja osnovan i da je u konkretnom slučaju tužena doista poduzela poslove
poslovodstva bez naloga, odnosno poslove izvanredne uprave za koju nije imala
prethodnu suglasnost ostalih suvlasnika kao što tu suglasnost nije dobila niti
naknadno. Naime, kada je izvršen dokaz očevidom na licu mjesta onda je sud tom
prigodom zabilježio da se na popločanom hodniku ulaza zgrade doista nalaze
položena četiri rasvjetna tijela, koja su za pod učvršćena vijkom. Također je uočena i
ostava (prostor-spremište) ispod stepenica u kojoj se u trenutku vršenja očevida
nalazio materijal za čišćenje i aparat za gašenje požara, a ispred same ostave bila je
postavljena reklama-plakat. Sud je uočio i velika staklena senzorna vrata ispred
frizerskog salona kojem je okvirni mehanizam sive boje, a iznad njega na zidu su i
dvije razvodne kutije. Svoj nalaz i mišljenje glede identifikacije predmeta spora, te je
prigode dao i sudski vještak P. V., dok je pisani nalaz i mišljenje dao 26.
svibnja 2022. kada je vještak zaključio da stanje na terenu odgovara stanju koji se
vodi u katastru i zemljišnim knjigama po obliku i površini. U posjedovnom listu broj
5059 KO S. kao posjednik je upisana A. P., dok su u zemljišnim
knjigama upisani drugi suvlasnici. Iz priloženih fotografija u pisanom nalazu i
mišljenju vještaka V., ali i fotografija koje su uz tužbu dostavili tužitelji kao i
vlastitim opažanjem prilikom očevida u S., na anagrafskoj oznaci … jasno se razaznaje i vidi da je klizna stjenka koja služi kao vrata za ulaz u frizerski
salon konstruktivno položena na zidu ispred frizerskog salona, što znači da je
postavljena na zajedničkom zidu svih suvlasnika.
11. Pored svega naprijed navedenog, proveden je još i dokaz saslušanjem
parničnih stranaka, točnije na ročištu za glavnu raspravu 24. ožujka 2023. saslušani
su tužiteljica pod 1. N. D.-V. i tužena V. Ć.. Analizom njihovih
iskaza, važno za razrješenje ove pravne stvari, iskristalizirale su se slijedeće odlučne
činjenice: među strankama nema nikakvog pisanog ili usmenog dogovora oko
upravljanja zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, tužena je postavila rasvjetna
tijela u ulazu predmetne zgrade-hodniku, koje postavljanje rasvjetnih tijela nije bilo
potrebe žurno postaviti jer nije prijetila nikakva opasnost odnosno ta radnja nije
procijenjena neophodnom, tužena je vrata na svome frizerskom salonu, kao veliku
staklenu stjenku doista postavila na ulazu salona, ali je na zajedničkom zidu
postavila klizni mehanizam za koju radnju, također, nije postojala nikakva opasnost
po stvar kojom zajednički upravljaju suvlasnici, a koja bi se opasnost mogla smatrati
onom koju valja nužno otkloniti. Drugim riječima rečeno, sudu nije dvojbeno da je ove
radnje tužena poduzela bez ikakvog naloga ostalih suvlasnika, a isto tako, nakon
provedene analize dokaznog postupka, nije dvojbeno da tužena nije imala
suglasnost ostalih suvlasnika na poduzimanje ovih radnji. Konačno, tu je i spremište-
ostava, ispod stepenica, za koji prostor tužena tvrdi da ga je tek uredila i iz njega
izbacila nepotrebne stvari. Ustvrdila je tužena i da ostalim suvlasnicima ne priječi
korištenje tog spremišta. Međutim, za razliku od tuženičinog iskaza kojeg je sud
ocijenio nelogičnim i neuvjerljivim, vjeru u kazivanju sud je poklonio kazivanju
tužiteljice pod 1, jer je upravo njezino kazivanje potvrdilo da je spremište ispod
stepenica tužena "očistila" od raznih kanta boje koje su ostavili u tome spremištu
ostali suvlasnici i da je postavljanjem reklamnog plakata za svoj frizerski salon znatno
otežala korištenje tog prostora. Uostalom, da je tome tako svjedoči i obavijest
upravitelja stambene zgrade u kojoj se nalaze suvlasnički udjeli parničnih stranaka,
baš S.-U. d.o.o. od 11. siječnja 2021. koji je upozorio da se očevidom
nadzornog referenta uočilo da se na zajedničkim dijelovima zgrade nalaze
raznorazne stvari, pa moguće i lako zapaljive stvari, čime je ugrožena higijena i
zdravlje stanara. Dakle, treća osoba odnosno nadzorni referent upravitelja zgrade
uočio je da se spremište ispod stepenica ne koristi sukladno zakonskim odredbama,
pogotovo onima koje se tiču sigurnosti same zgrade. Tuženoj je također za kazati da
to što se ona poziva da je u stambenoj zgradi učinila i čitav niz poboljšica o vlastitom
trošku, ne čini osobom povlaštenoj u izvršenju upravljanja stvarju jer u svakom
trenutku ostvaruje pravo od ostalih suvlasnika zatražiti sudjelovanje u nastalim
troškovima kojima su te poboljšice učinjene. Tužena se u iskazu pozvala i na
probleme koje ima zbog radnji trećih osoba koji koriste suvlasničke dijelove u
turističke namjene (ostavljanje kofera, bicikli i sl.) no ti problemi i te radnje nisu bile u
fokusu razmatranja ove pravne stvari jer u tome dijelu nije postojao artikulirani
zahtjev tužene.
12. Radi svega naprijed navedenog sud je zaključio da je tužbeni zahtjev
tužitelja osnovan i da tužena, baš iz razloga što je poduzela opisane radnje bez
naloga i suglasnosti ostalih suvlasnika, mora uspostaviti ranije stanje kakvo je bilo
prije nego li je te radnje poduzela. Svakako je tuženoj trebalo zabraniti da poduzima
bilo kakve radnje na dijelovima i uređajima zgrade bez suglasnosti ostalih suvlasnika
pogotovo kada stvari ne prijeti opasnost koja nije odgodiva. Slijedom navedenog
odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
13. Odluka o trošku postupka se temelji na odredbi čl.154 ZPP-a dok je visina
istog odmjerena pozivom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („NN“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07,
148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, nadalje u tekstu: Tarifa). Tužiteljima
je priznat trošak za sastav tužbe i za pristupe i zastupanja na ročištima od 28. veljače
2022., 8. travnja 2022. (očevid), 2. ožujka i 24. ožujka 2023. - svaka radnja po 100
bodova te za pristup ročištu za objavu i uručenje odluke 25. travnja 2023. - 50
bodova. Ukupan zbir od 550 bodova pomnožen je s iznosom od 15,00 kuna koliko
iznosi vrijednost jednog boda jer tako propisuje Tar. broj 48 st.3 Tarife. Iznos od
8.250,00 kuna potom je uvećan za 10% jer tako popisuje Tar. broj 36 (zastupanje
više osoba) te je tako dobiveni iznos od 9.075,00 kuna uvećan za 25% PDV-a ili
iznos od 2.268,75 kuna i iznose od po 400,00 kuna na ime sudskih pristojbi za tužbu
i za prvostupanjsku odluku. Matematičkom operacijom zbrajanja dobiven je iznos od
12.143,75 kuna koliko će tužena morati platiti tužiteljima koji su u postupku uspjeli u
cijelosti, za razliku od nje, sve preračunato u valutu € kao službenu valutu u RH, pri
fiksnom tečaju od 7,53450 za 1 €, tako da isti iznosi 1.611,75 €.
13.1. Sukladno obvezi o vršenju preračuna u valuti € temeljem Zakona o
uvođenju € kao službene valute u R. H. ("NN" broj 57/22 i
88/22) novčani iznos obveze tužene prikazan je u eurskom iznosu.
13.2. Na iznos parničnog troška tužiteljima je priznata i zatezna kamata, koja
im, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN broj 112/12, 25/13,
93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da
je sud odredio i stopu ove kamate.
14. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u ovoj odluci.
U Splitu, 25. travnja 2023.
S U D A C
Dunja Ljubičić v.r.
Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe višem,
županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem
ovog suda u tri primjerka.
DNA: - punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tužene
- u spis