- 1 -              Rev 538/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 538/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. S. iz R., OIB ..., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. i p., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-402/2020-12 od 10. svibnja 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Pn-197/2019-259 od 10. prosinca 2019., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-402/2020-12 od 10. svibnja 2021. u dijelu pod toč. II. izreke kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Pn-197/2019-259 od 10. prosinca 2019. u toč. III. i IV izreke, kao i u dijelu pod toč. VIII., IX. i X. izreke kojima je odlučeno o trošku postupka, te se ukida presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj Pn-197/2019-259 od 10. prosinca 2019. u dijelu pod. toč. III. IV. i XI. izreke, i za navedeno predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo tužitelju isplatiti radi povrede prava osobnosti iznos od 285.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 1. srpnja 2008. do isplate (toč. I. izreke), dok je za iznos preko dosuđenog, u visini od 470.000,00 kn, te više zatraženu kamatu odbijen zahtjev tužitelja (toč. II. izreke). Nadalje, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 109.200,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose od 1.400,00 eur kako je to pobliže navedeno pod točkom toč. III. izreke prvostupanjske presude, dok je preostali dio zahtjeva za isplatom iznosa od 35.000 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos od 1.400,00 eur teče od dospijeća pa do isplate kroz vrijeme od 30. siječnja 2011. pa do 30. siječnja 2013. (toč. IV. Izreke) odbijen, kao i pod toč. V. izreke za iznos od 1.400 eur (plaća za 6. mjesec 2009.)  Pod toč. VI. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova putovanja ukupan iznos od 23.933,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 30. listopada 2019., dok je odbijen preostali dio zahtjeva preko priznatog do konačno postavljenog iznosa zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom od 18. travnja 2007. do 30. listopada 2019.(toč. VII. izreke). Pod toč. VIII. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime tuđe pomoći i njege iznos od 12.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 30. listopada 2019. do isplate, dok je odbijen zahtjev za iznos od 18.000,00 kn. Pod toč. IX. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime uništenih stvari iznos od 4.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. listopada 2019. do isplate, dok je za iznos od 4.180,00 kn zahtjev odbijen. Pod toč. X. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova liječenja iznos od 3.323,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 1.419,58 kn od 10. kolovoza 2007. do isplate, na iznos od 1.903,52 kn od 11. ožujka 2008. do isplate, dok je za iznos od 1.147,58 kn zahtjev odbijen. Pod toč. XI. izreke naloženo je tuženiku isplatiti parnični trošak tužitelju.

 

2. Drugostupanjskom presudom po žalbama stranaka preinačena je prvostupanjska presuda u toč. I. i II. izreke tako da je tužitelju s osnove povrede prava osobnosti dosuđen iznos od 249.00,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. srpnja 2008. do isplate, dok je s preostalim dijelom zahtjevom do konačno postavljenog zahtjeva u iznosu od 506.000,00 kn odbijen (toč. I. izreke). Nadalje, preinačena je prvostupanjska presuda pod toč. III. i IV. izreke tako da je sada naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 98.280,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose od 1.2.60,00 eur, kako je to pobliže navedeno pod točkom toč. II. izreke drugostupanjske presude. Pod toč III. izreke potvrđena je prvostupanjska presuda pod toč. V. izreke. Pod toč. IV. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u toč. VI. I VII. izreke tako da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova putovanja ukupan iznos od 21.539,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2019., dok je preostali dio zahtjeva preko priznatog iznosa do konačno postavljenog u iznosu od 58.194,00 kn (za iznos od 36.654,30 kn). zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na iznos glavnog duga od 18. travnja 2007. do 30. listopada 2019. odbijen. Pod toč. V. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u toč. VIII. izreke tako da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime tuđe pomoći i njege iznos od 10.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2019., dok je preostali dio zahtjeva od 19.200,00 kn odbijen. Pod toč. VI. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u toč. IX. izreke tako da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime uništenih stvari iznos od 3.600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2019., dok je preostali dio zahtjeva od 4.180,00 kn odbijen. Pod toč. VII. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u toč. X. izreke tako da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova liječenja iznos iznos od 2.990,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 1.277,63 kn kn od 10. kolovoza 2007. do isplate, na iznos od 1.713,17 kn od 11. ožujka 2008. do isplate, dok je preostali dio zahtjeva odbijen. Pod toč. VIII. izreke preinačena je odluka o trošku u toč. XI. izreke prvostupanjske presude tako da je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 63.260,25 kn, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja odbijen i zahtjev tuženika.  Pod toč. IX. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe, a pod toč. X. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 11.156,24 kn, dok je odbijen preostali dio zahtjeva tuženika za naknadom žalbe u iznosu od 16.734,38 kn.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4648/2021-2 od 14. prosinca 2021. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu pod toč. II. izreke zbog sljedećih pitanja:

1. „U parnicama radi naknade štete u vidu izgubljene zarade zbog nemogućnosti obavljanja poslova u okviru preostale radne sposobnosti (a u vezi smanjenja radne sposobnosti proistekle iz prometne nezgode za nastanak koje je odgovoran osiguranik tuženika), a u slučaju kada je utvrđeno da je na tržištu rada bilo oglašavano više radnih mjesta čije formalne kvalifikacije zadovoljava tužitelj i koja radna mjesta su unutar preostale radne sposobnosti tužitelja, pri čemu je utvrđeno da tužitelj nije niti pokušao tražiti zaposlenje na tim poslovima - na kome je teret dokazivanja činjenice (ne)mogućnosti zaposlenja s utvrđenom preostalom radnom sposobnosti?“

2. „Da li oštećenik/tužitelj ima pravo na traženje zakonske zatezne kamate po osnovi traženja naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade za period prije nego je postavio takav zahtjev za naknadu štete odgovornom osiguratelju po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti ili pak u smislu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) oštećenik odnosno tužitelj ima pravo tražiti zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade samo od dana postavljanja zahtjeva za naknadu štete ili tužbe unatoč tome što se radi o traženju izgubljene zarade koja je dospjela prije podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, odnosno da li je drugostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari pogrešno primijenio odredbu čl. 12. ZOOP kada je obvezao tuženika da isplati tužitelju zakonske zatezne kamate na suđenu izgubljenu zaradu za period prije nego je tužitelj podnio zahtjev za naknadu štete ( ili tužbe) kojim je prvi puta pozvao tuženika na plaćanje naknade štete s osnova izgubljene zarade?".

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena s prijedlogom da se preinakom odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

 

8. U revizijskom stadiju postupka sporan je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na ime izgubljene zarade, kao i tijek kamata na tu štetu.

 

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj ostvarivao zaradu prije nastupa štetnog događaja radeći kao mornar, da je kod tužitelja nakon završetka liječenja 1. srpnja 2008. preostala radna sposobnost za obavljanje poslova komercijaliste za koje poslove je bio osposobljen, da je u spornom razdoblju na temelju podataka Hrvatskog zavoda za zapošljavanje bilo upražnjenih mjesta za posao komercijaliste na području I. - U., B., N., L., G. i O. tijekom 2008., 2009., 2011., 2012. i 2013., da se tužitelj nije pokušao zaposliti na takvim poslovima i da posao nije tražio preko Zavoda za zapošljavanje.

 

10. Prvostupanjski sud je smatrao da je na tuženiku teret dokaza da bi tužitelj mogao biti zaposlen na oglašena slobodna radna mjesta i na taj način umanjiti nastalu štetu, što tuženik nije dokazao, pa da tužitelju pripada plaća mornara. Takav stav prihvatio je i drugostupanjski sud, koji je otklonio žalbeni navod tuženika da je sud trebao umanjiti izgubljenu zaradu za iznos plaće koju je tužitelj mogao ostvariti na poslovima komercijaliste za koji posao je bio osposobljen, navodeći u svojoj odluci da se tužitelj po predmetnom štetnom događaju sa svojom preostalom radnom sposobnošću mogao zaposliti na poslovima komercijaliste, da su ti poslovi bili oglašavani na području Istarske županije tijekom 2008., 2009., 2011., 2012. i 2013., međutim da je na tuženiku bio teret dokaza tvrdnje da bi tužitelj doista i mogao biti zaposlen na oglašena slobodna radna mjesta i na taj način umanjiti nastalu štetu, što tuženik nije dokazao, pa da nisu postojali opravdali razlozi da se plaća tužitelja koju je ostvarivao kao mornar umanjuje za iznos plaće koju bi mogao ostvariti na poslovima komercijaliste.

 

11. Osnovano revident ukazuje na pogrešan stav nižestupanjskih sudova o teretu dokazivanja činjenice (ne)mogućnosti zaposlenja s utvrđenom preostalom radnom sposobnošću, na što se odnosi prvo pitanje.

 

12. Kada je bilo oglašenih radnih mjesta za poslove za koje je tužitelj bio kvalificiran, a koja radna mjesta su unutar preostale radne sposobnosti tužitelja, a tužitelj nije ni pokušao tražiti zaposlenje na tim poslovima,  pogrešan je stav nižestupanjskih sudova da je tuženik trebao dokazati da bi tužitelj doista mogao biti zaposlen na tim radnim mjestima.

 

13. Na tužitelju kao oštećeniku je teret dokazivanja pretpostavki od kojih ovisi osnovanost zahtjeva za naknadu štete u smislu odredbe čl. 219. ZPP u vezi s čl. 1095. ZOO, odnosno tužitelj mora dokazati da trpi imovinsku štetu gubitkom zarade jer se ne može zaposliti s preostalom sposobnošću, što je odlučna činjenica koja navedenu štetu dovodi u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem, a ne nekim drugim uzrokom van predmetnog štetnog događaja. Tužitelj koji potražuje naknadu štete za izgubljenu zaradu u visini plaće koju je ranije ostvarivao treba dokazati da se pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću i da u tome nije uspio pa da nije mogao ostvariti zaradu s preostalom radnom sposobnošću. U suprotnom može ostvariti pravo na naknadu štete samo u visini razlike između plaće koju bi objektivno mogao ostvariti sa svojom preostalom radnom sposobnošću i plaće koju je ranije ostvarivao (tako i u Rev x-432/2016-2 od 12. ožujka 2019., Rev x-716/2018-2 od 25. rujna 2018. i Rev x-713/2011-2 od 14. prosinca 2011.).

 

14. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05) koji se primjenjuje kao lex specialis za štete nastale u prometu, pa tako i u konkretnom slučaju, u slučaju neizvršenja obveze isplate u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Stoga kao odgovor na drugo pitanje treba reći da zatezne kamate na iznos naknade štete za izgubljenu zaradu ne mogu početi teći prije nego što je tužitelj zahtijevao naknadu štete za izgubljenu zaradu od tuženika.

 

15. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova u primjeni materijalnog prava pri dosudi naknade štete tužitelju za izgubljenu zaradu, a budući da nisu ispunjeni uvjeti za preinaku, temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP trebalo je djelomično ukinuti nižestupanjske odluke i vratiti na ponovno suđenje.

 

16. Kako odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (čl. 164. st. 4. ZPP).

 

17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II. izreke).

 

Zagreb, 25. travnja 2023.

 

              Predsjednica vijeća:

              Renata Šantek, v.r.