1              Poslovni broj: I Kž-Us-107/2022-7

Poslovni broj: I Kž-Us-107/2022-7

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene D. J. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 347. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) te optužene D. J., optužene A. K. M. i optužene D. P. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-Us-23/2021-54 od 15. ožujka 2022. u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optužene D. P. i njene braniteljice, odvjetnice M. U. te braniteljice optužene D. J., odvjetnice M. M.i braniteljice optužene S. D. K., odvjetnice V. Š.

 

 

p r e s u d i o  je

 

i

 

r i j e š i o  j e

 

 

I Prihvaća se žalba USKOK-a, ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu, u odnosu na optuženu S. D. K. za kazneno djelo iz članka 347. stavak 2. KZ/97., te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II Žalbe optužene D. J., optužene A. K. M. i optužene D. P. odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-23/2021-54 od 15. ožujka 2022. optužena D. J., optužena A. K. M. i optužena D. P., proglašene su krivima, zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, primanja mita, opisanog i kažnjivog po članku 347. stavak 2. KZ/97., pa je na temelju istog zakonskog propisa optuženicama D. J. i A. K. M. izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, svakoj, a optuženoj D. P. kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te je na temelju članka 67. KZ/97. prema njima primijenjena uvjetna osuda s time da izrečene kazne zatvora neće biti izvršene ako optužene u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju članka 49. stavak 4. KZ/97., optuženoj D. J. je kao sporedna kazna izrečena novčana kazna u iznosu 30 dnevnih dohodaka što iznosi 12.000,00 kn, koju je optuženica dužna platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude, a jedan dnevni dohodak optužene D. J. iznosi 400,00 kn.

 

1.1.1. Na temelju članka 43. u vezi s člankom 384. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna neće moći niti prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak osuđenice donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni dohodak zamijeni s dva sata rada. Ako osuđenica ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijeniti će se kaznom zatvora.

 

1.2. Na temelju članka 82. KZ/97. u vezi s člankom 560. stavkom 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) utvrđuje se da iznos 5.000,00 kn predstavlja imovinsku korist koju je optužena D. J. ostvarila kaznenim djelom iz članka 347. stavka 2. KZ/97., a koji je postao vlasništvo Republike Hrvatske, pa se nalaže optuženoj D. J. navedeni iznos platiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

 

1.3. Na temelju članka 49. stavak 4. KZ/97., optuženoj A. K. M. je kao sporedna kazna izrečena novčana kazna u iznosu 30 dnevnih dohodaka što iznosi 8.000,00 kn, koju je optuženica dužna platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude, a jedan dnevni dohodak optužene A. K. M. iznosi 266,66 kn.

 

1.3.1. Na temelju članka 43. u vezi s člankom 384. stavkom 1. KZ/11., ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije, a ako se novčana kazna neće moći niti prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak osuđenice donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni dohodak zamijeni s dva sata rada. Ako osuđenica ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijeniti će se kaznom zatvora.

 

1.4. Na temelju članka 82. KZ/97. u vezi s člankom 560. stavkom 1. i 2. ZKP/08., utvrđuje se da iznos 7.200,00 kn predstavlja imovinsku korist koju je optužena A. K. M. ostvarila kaznenim djelom iz članka 347. stavka 2. KZ/97., a koji je postao vlasništvo Republike Hrvatske, pa se nalaže optuženoj A. K. M. navedeni iznos platiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

 

1.5. Na temelju članka 49. stavak 4. KZ/97., optuženoj D. P. je kao sporedna kazna izrečena novčana kazna u iznosu 30 dnevnih dohodaka što iznosi 9.000,00 kn, koju je optuženica dužna platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude, a jedan dnevni dohodak optužene D. P. iznosi 300,00 kn.

 

1.5.1. Na temelju članka 43. u vezi s člankom 384. stavkom 1. KZ/11., ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije, a ako se novčana kazna neće moći niti prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak osuđenice donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni dohodak zamijeni s dva sata rada. Ako osuđenica ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijeniti će se kaznom zatvora.

 

1.6. Na temelju članka 82. KZ/97. u vezi s člankom 560. stavkom 1. i 2. ZKP/08., utvrđuje se da iznos 14.200,00 kn predstavlja imovinsku korist koju je optužena D. P. ostvarila kaznenim djelom iz članka 347. stavka 2. KZ/97., a koji je postao vlasništvo Republike Hrvatske, pa se nalaže optuženoj D. P. navedeni iznos platiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

 

1.7. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. naloženo je optuženoj D. J., optuženoj A. K. M. i optuženoj D. P. naknaditi trošak kaznenog postupka na ime paušala u iznosu 5.000,00 kn, svakoj, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

 

1.8. Istom presudom na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. optužena S. D. K. oslobođena je optužbe za kazneno djelo iz članka 347. stavak 2. KZ/97.

 

1.9. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08., kao i nužni izdaci optužene S. D. K. te nagrada njezine braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio USKOK zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio za optuženu S. D. K. s prijedlogom da se pobijana presuda ukine u tom dijelu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.1. Protiv te presude žalbu su podnijele i optužena D. J., po braniteljici M. M., odvjetnici u D. M., optužena A. K. M., po branitelju M. U., odvjetniku u Z. te optužena D. P. osobnu žalbu i po braniteljici M. U., odvjetnici u Z. i to (sve tri optužene) zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da "…sud preinači presudu te D. J. oslobodi optužbe, podredno da presudu ukine i vrati na ponovni postupak…", odnosno s prijedlogom optuženica A. K. M. i D. P. "…da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu…" te u osobnoj žalbi optužene D. P. da ju "…oslobodi od optužbe..". U žalbama A. K. M. i D. P. je zatraženo, da se o održavanju sjednice vijeća izvijeste optuženice i njihovi branitelji.

 

2.2. Odgovor na žalbu USKOK-a podnijela je optužena S. D. K. po braniteljici V. Š., odvjetnici u N., s prijedlogom da se žalba USKOK-a odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda u oslobađajućem dijelu za optuženu S. D. K.. U odgovoru na žalbu zatraženo je da se o održavanju sjednice vijeća izvijesti optužena i njena braniteljica.

 

3. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženica, o sjednici su obaviještene sve optužene te njihovi branitelji i državni odvjetnik, a sjednica je održana u nazočnosti optužene D. P. i njene braniteljice, odvjetnice M. U. te braniteljice optužene D. J., odvjetnice M. M.i braniteljice optužene S. D. K., odvjetnice V. Š.a u odsutnosti ostalih uredno obaviještenih optuženica i državnog odvjetnika, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.

 

5. Žalba USKOK-a je osnovana u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude, dok žalbe optuženica D. J., A. K. M. i D. P. nisu osnovane.

 

U odnosu na točku I izreke ove odluke

 

6. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu, a u odnosu na optuženu S. D. K. temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, jer se za sada ne mogu prihvatiti kao pravilni zaključci prvostupanjskog suda da nije dokazano da je optužena počinila kazneno djelo primanja mita iz članka 347. stavak 2. KZ/97.

 

6.1. Pravilno uočava državni odvjetnik da prvostupanjski sud kod takvih zaključaka nedovoljno cijeni određene okolnosti i činjenice koje proizlaze iz ukupno izvedenih dokaza i koje za sada idu u pravcu optužbe. Tako se u žalbi ukazuje na značajne razlike u iskazu svjedoka D. B. koji je svjedočio kako mu je optužena S. D. K. vratila sve bonove koje joj je ostavio uz promotivni materijal (optužbom stavljeno na teret da joj je ostavio bonove u vrijednosti najmanje 4.000,00 kuna), iako, suprotno tvrdnji ovog svjedoka, proizlazi kako je optužena na raspravi predala 28 neiskorištenih bodova TD P. d.d., svaki vrijednosti od po 80,00 kn, čija je ukupna vrijednost 2240,00 kn, pa je ostalo nejasno i nerazjašnjeno, da li je optužena putem stručnog suradnika D. B. primala vrijednosne bonove za kupovinu robe u trgovačkim kućama vrijednosti najmanje 4.000,00 kuna, kao i to, zbog čega je svjedok B. i nakon što mu je optužena "vratila sve bonove i odbila primati iste" i nadalje istoj dostavljao i ostavljao vrijednosne bonove te zbog čega je optužena S. D. K., unatoč tome, D. B. dostavljala podatke o količini propisanih recepata za lijekove iz ponude trgovačkog društva F. d.d. Naime, prvostupanjski sud nije se niti osvrnuo na razgovor između svjedoka B. i optužene D. K. od 10. listopada 2012. iz kojeg proizlazi da je B. tada zatražio podatke od optužene za deveti mjesec te godine te da mu je optužena dostavila zatražene podatke na čemu joj se B. zahvalio i rekao joj da će doći iza 20.-tog, a optužena mu odgovorila "dobro". Osim navedenog, iz podataka i dokumenata koji su pretragom pronađeni kod svjedoka B., proizlazi da mu je optužena i prethodno za mjesece siječanj i veljaču 2012. dostavila podatke iz svog kompjutera o količini propisanih lijekova F. d.d., a na koje činjenice kao nerazjašnjene, za sada, s pravom ukazuje državni odvjetnik.

 

6.2. Stoga se za sada ne mogu prihvatiti kao pravilna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda koja su bila temelj za zaključak da nije dokazano da bi optužena S. D. K. počinila kazneno djelo iz članka 347. stavak 2. KZ/97., na način opisan u oslobađajućem dijelu pobijane presude te je na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08., trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i ukinuti pobijanu presudu u odnosu na oslobađajući dio, te u tom dijelu vratiti predmet na ponovno suđenje, kao što je i odlučeno kao pod točkom I izreke ove odluke.

 

6.3. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve do sada izvedene dokaze, koji se odnose na optuženu S. D. K., koje će potom kritički i savjesno analizirati i logički ocijeniti, vodeći računa o cjelokupnom ponašanju optužene i svjedoka B., pri čemu će razjasniti i imati u vidu i razdoblje kada je optužena bila na bolovanju, a u odnosu na vrijeme i količinu vrijednosnih bonova koji su ostavljeni u njenoj ordinaciji, nakon čega će donijeti novu presudu, koju će valjano obrazložiti u skladu s odredbom članka 459. ZKP/08.

 

U odnosu na točku II izreke ove odluke:

 

7. Optužene D. J., A. K. M. i D. P. u žalbi ističu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., navodeći kako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te da je u proturječnosti s izvedenim dokazima, a naročito sa iskazima ispitanih svjedoka, dok je "obrazloženje nerazumljivo i nejasno", zbog čega očito smatraju da se presuda ne može ispitati. Obrazlažući navedeno sve tri optuženice tvrde, kako se radi o nezakonitoj presudi, budući su terećene za počinjenje kaznenog djela protiv službene dužnosti, primanja mita iz članka 347. stavak 2. KZ/97., iako "…u konkretnom slučaju nema apsolutno nikakvih dokaza koji bi potvrđivali da bi optuženice sa bilo kojom od osoba, zaposlenika F. d.d. dogovorale primanje bilo kakve nagrade i primale nagrade…te da se sud nije smio pozivati na sporazumne presude protiv zaposlenika društva F. d.d. koji su takve sporazumne presude prihvatili, a konkretno protiv D. B. te na temelju istih izvoditi zaključak i o odgovornosti ovih optuženica…čime je povrijeđena presumpcija nedužnosti za sve tri optužene…".

 

7.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima ovih optuženica sud prvog stupnja je, a glede odlučnih činjenica, označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude te je označio i dokaze na temelju kojih proizlazi njegov zaključak da su sve tri optužene počinile terećeno kazneno djelo, a potom i obrazložio na osnovu kojih dokaza je te odlučne činjenice i utvrdio. Žalbom optuženica, a u odnosu na ovu žalbenu osnovu, u biti se osporava ocjena pojedinih provedenih dokaza. No, tu nije riječ o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, nego o pobijanju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, pa će to biti obrazloženo u dijelu presude koji se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

7.2. Nadalje, a suprotno navodima u žalbama optuženica, izreke pravomoćnih presuda protiv djelatnika F. d.d., pa tako i protiv D. B., valjani su i zakoniti dokazi te se na njima može, uz ostale dokaze, temeljiti sudska presuda te se i činjenični navodi izreka tih presuda također smatraju pravomoćnim utvrđenjima u odnosu na optuženike za koje je takva presuda donesena. Pri tome je neupitno kako ZKP/08. detaljno regulira mogućnost sporazumijevanja stranka, a i mogućnost i obvezu suda da takve sporazume stranaka kontrolira, pa čak da iste i ne prihvati. Međutim, kada se prihvati sporazum stranaka te kada nakon toga takve presude postanu pravomoćne, suvišno je navodima žalbi negirati značaj i zakonitost tih presuda ili analizirati pojedina činjenična utvrđenja iz istih, pogotovo kada je, kao u ovom postupku, D. B. ispitan kao svjedok, a što znači da je sukladno takvom statusu, kao svjedok bio upozoren na dužnost govorenja istine i posljedice lažnog svjedočenja. Stoga je u ovom predmetu prvostupanjski sud nakon analize dokaza izvedenih na raspravi, uključujući i iskaze ispitanih svjedoka te utvrđenja okolnosti koje iz tih dokaza proizlaze, kao potvrdu za svoja činjenična utvrđenja, ukazao i na sadržaj presude na temelju sporazuma protiv D. B., a takvo postupanje nije nezakonito, odnosno nije protivno odredbama ZKP/08. Zbog navedenog žalbe optuženica zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti u ovom dijelu nisu osnovane, niti je na opisani način prvostupanjski sud "povrijedio presumpciju nedužnosti ovih optuženica."

 

7.3. Optužena D. J. u žalbi ističe i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., jer da optuženici nije nikada dostavljena izmijenjena optužnica na očitovanje.

 

7.4. Suprotno istaknutim žalbenim razlozima, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da žalba optužene D. J. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., nije osnovana. Naime, žaliteljica gubi iz vida nekoliko odlučnih činjenica i okolnosti. Prije svega, da je optužnica USKOK-a broj K-US-269/12. od 27. prosinca 2013., kojom su optuženi D. D. i drugi (365 optuženika sveukupno, a među njima i optužena D. J.), zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 337. stavka 1. i drugih KZ/97., potvrđena u cijelosti, a nakon čega je većina optuženika pristala na donošenje presude po sporazumu stranaka. Optužena D. J. (kao i ostale optuženice iz ove presude), nisu pristale na sporazum, zbog čega je Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 7. svibnja 2021. broj K-Us-48/2015. (list 463 do 467 spisa) razdvojen kazneni postupak u odnosu na optuženu D. J., optuženu A. K. M., optuženu D. P. i optuženu S. D.-K. od kaznenog postupka protiv optuženog D. D. i drugih te je određeno da će se postupak protiv navedenih optuženica zbog kaznenih djela iz članka 347. stavka 2. KZ/97. posebno dovršiti pod brojem K-Us-23/2021., a tužitelj je upravo zbog razdvajanja postupka prvobitnu optužnicu od 27. prosinca 2013. izmijenio 13. srpnja 2015. (list 413 do 462 spisa) i 12. srpnja 2021. (list 474 do 477 spisa), pa je tako izmijenjena optužnica i pročitana optuženicama na raspravi te su se sve tri optuženice, pa tako i D. J., potom očitovale o optužbi u prisutnosti svojih branitelja i porekle počinjenje kaznenih djela, a na raspravi su zaprimljeni prijedlozi optužbe i obrane o dokaznim prijedlozima. Dakle, iz prethodno izloženog historijata, posve je jasno da prvostupanjski sud nije povrijedio odredbe ZKP-a, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

 

7.5. Što se tiče žalbenih navoda i prijedloga optužene A. K. M. i optužene D. P. za izdvajanjem nezakonitih dokaza pribavljenih nalozima suca istrage broj Kir-Us-362/12. od 11.09.2012., od 28.09.2012.,od 05.10.2012. i 05.11.2012. te DVD medija na kojima se nalaze zapisi-snimke telefonskih razgovora i tekstualnih poruka, CD zapisi o provođenju mjera i izviješća o provođenju posebnih dokaznih radnji od 22.12.2015., valja istaći da je Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-48/2015-512 od 19. ožujka 2019. odbijen zahtjev optužene A. K. M. i optužene D. P. za izdvajanje gore navedenih dokaza kao nezakonitih, a koje je rješenje potvrđeno Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-Us 99/2019-7 od 4. svibnja 2020. te su odbijene žalbe ovih optuženica kao neosnovane. Stoga se optužene A. K. M. i D. P., a radi nepotrebnog ponavljanja, upućuju na razloge i obrazloženja tih rješenja o odbijanju prijedloga za izdvajanjem tih dokaza kao nezakonitih dokaza.

 

8. Prvostupanjska presuda ispitana je i po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., te nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, sve tri optuženice ponavljaju, kako u konkretnom slučaju nije bilo nikakvih dokaza koji bi potvrđivali da bi se one sa bilo kojom od osoba, zaposlenika F. d.d. dogovorale ili sporazumijevale o primanju bilo kakve nagrade, a kamoli primale nagrade, a da bi zauzvrat propisivale recepte iz ponude lijekova trgovačkog društva F. d.d. te da sporazumne presude protiv zaposlenika društva F. d.d., a konkretno takva presuda protiv D. B., nisu mogle biti dokazi protiv njih, pa da je pobijana presuda u odnosu na njih donesena bez pravih i valjanih dokaza za tvrdnje optužbe, jer nije postojao nikakav koruptivni dogovor između optuženica i djelatnika F. D. B., a niti je na strani optuženica postojala svijest o tome da primljena nagrada ima koruptivni značaj, pogotovo stoga što nisu niti utvrđene, a niti razjašnjene činjenice koje bi ukazivale na to da su optuženice, kao liječnice primarne zdravstvene zaštite, radi nagrade propisivale lijekove F. d.d. u povećanom broju, a u odnosu na druge farmaceutske kuće.

 

9.1. Takvim žalbenim navodima optužene D. J., A. K. M. i D. P. ne iznose ništa novo što nisu već isticale u svojoj obrani tijekom postupka i što nije bilo predmetom raspravljanja i ocjene od strane prvostupanjskog suda, nego prigovarajući zaključcima prvostupanjskog suda u biti polemiziraju s razlozima pobijane presude i pobijaju bez valjanih protuargumenata ispravnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i glede objektivne i subjektivne strane inkriminiranog kaznenog djela.

 

9.2. Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje temeljeći ga na materijalnim dokazima u spisu, KL Tablica (Ključni liječnici za nagrađivanje), među kojima se na popisu nalaze i optuženice, a osobito na iskazu svjedoka D. B., koji je ispitan u tijeku postupka i koji je naveo, da je nagrađivanje liječnika i ljekarnika za propisivanje lijekova iz ponude F. d.d. bila poslovna politika trgovačkog društva F. d.d., a nagrada se davala u iznosu od 5 do 10% vrijednosti propisanih F. lijekova i to u bonovima trgovačkih centara, plaćanja kongresa, opremanja ordinacija, tehničke robe i općenito različitih nagrada, slijedom čega s pravom nisu prihvaćene obrane optuženica, jer iste nemaju uporišta u provedenim materijalnim dokazima. Isto tako, s pravom je prvostupanjski sud ocijenio dio iskaza ovog svjedoka, koji je dao na raspravi, kao nevjerodostojan i kao onaj koji je dao u cilju pogodovanja obranama optuženica, kada je iskazivao kako je "bonove optuženicama davao na prijateljskoj bazi, a ne u odnosu na količinu propisanih F. lijekova", budući je taj dio njegovog iskaza u suprotnosti sa materijalnom dokumentacijom koju je vodio i koja je pretragom oduzeta kako od njega, tako i od D. Ć. koji je bio nadređeni B..

 

9.3. Tijekom postupka nisu bile sporne činjenice da su optužene D. J., A. K. M. i D. P. radile kao liječnice obiteljske medicine te da su kao takove bile savjesne i dobre liječnice, kao i to da su imale sklopljene ugovore s HZZO-om, niti je bilo sporno da su optužene osiguranicima obveznog zdravstvenog osiguranja propisivale lijekove s liste HZZO-a, pa tako i lijekove trgovačkog društva F. d.d. iz L. te da je D. P. išla na putovanja u tvornicu B. u I., jer tako proizlazi kako iz obrana samih optuženica, tako i iz iskaza svjedoka D. B., odnosno dokumentacije o gore navedenim činjenicama.

 

9.4. No, unatoč žalbenim tvrdnjama optuženica kako lijekove F. d.d. nisu propisivale s ciljem dobivanja dara, niti su zbog toga primile bilo kakav dar te da nije bilo nikakvog koruptivnog dogovora i sporazuma između njih i djelatnika F., posve suprotno proizlazi kako iz priložene dokumentacije, tako i iz iskaza djelatnika F. d.d. D. B..

 

9.5. Tako iz tekstualne poruke upućene optuženoj D. J. 4. lipnja 2012. D. B. kao stručni suradnik F. d.d. traži podatak o prometu F. lijekova za mjesec svibanj 2012., dok je iz računalnog ispisa propisanih F. lijekova ordinacije optužene D. J. za mjesec siječanj i veljaču 2012. vidljiva mjesečna vrijednost propisanih F. lijekova od strane optužene D. J., a koji podaci su dobiveni rezultatima pretrage prijenosnog računala D. B. i D. Ć., kao i računalne korespondencije D. B. s D. Ć., koji je bio nadređeni B., te koji je B. davao upute i podatke o dogovorenom nagrađivanju liječnika i vrsti nagrade, a u odnosu na pojedinog liječnika i propisanu količinu F. lijekova, pa tako i u odnosu na liječnicu J..

 

9.6. Isto tako, iz rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji, razgovora i tekstualnih poruka, proizlazi da je postojao kontinuitet kontakata između D. B. kao stručnog suradnika F. d.d. i A. K. M. kao liječnice obiteljske medicine, pa tako iz poruke od 17. siječnja 2012. proizlazi da D. B. traži optuženu A. K. M. podatke za 12 mjesec i broj propisanog F. lijeka, K., a optuženica mu odgovara "9,711 kn, 40 kutija tbl. i 20 sirupa K.", a potom i u razgovoru od 5. listopada 2012. B. traži podatak o recepturi F. lijekova, a A. K. M. mu šalje tekstualnu poruku, da je propisala 8.149,31 kn F. lijekova u rujnu 2012. Osim toga, o propisanim lijekovima F. d.d. koje je propisala optužena A. K. M., D. B. tekstualnom porukom od 3. kolovoza 2012. obavijestila je i D. P., a poruka je bila sadržaja "Dr. P.-7.mj. 6537,00 Dr. K. – 478,00", a potom i porukom od 9.11.2012. sadržaja "Ispravak netočnog navoda K. 10603,08 P. 8096,85 Pozdrav".

 

9.7. Nadalje, postojao je i kontinuitet kontakata D. B. kao stručnog suradnika F. d.d. i D. P. kao liječnice obiteljske medicine, pa tako iz tekstualnih poruka od 20. ožujka 2012., 4. svibnja 2012., 6. srpnja 2012., 3. kolovoza 2012. i 3. rujna 2012. proizlazi da je optužena D. P. redovito obavještavala D. B. o vrijednosti recepture F. lijekova svoje ordinacije, a povremeno, kao što je već prethodno navedeno, i o vrijednosti recepture F. lijekova ordinacije optužene A. K. M.. Tako je 3. kolovoza 2012., kao što je već istaknuto, D. B. poslala ponovno točne i ispravljene podatke, kako za sebe, da je receptura za 7. mjesec bila 6.537,00 kuna, tako i za A. K. M. ispravljeni iznos na 4.780,00 kn, dok je tekstualnom porukom od 9. studenog 2012. obavijestila da je vrijednost recepture njezine ordinacije 8.096,85 kn, a ordinacije A. K. M. 10.603,08 kuna. K tome, iz poruka u telefonu D. B. kao i obrane optužene D. P. proizlazi da je ona išla na put u I., budući iz računalnog ispisa F. lijekova ordinacije optužene D. P. proizlazi da njena dokumentacija o prometu F. lijekova ukazuje i na istinitost iskaza svjedoka D. B. o tome, da su od liječnika tražili pregled potrošnje F. lijekova radi kontrole točnosti podataka o vrijednosti propisanih F. lijekova, a prema kojim podacima se, kako je svjedočio, obračunavala nagrada. Sukladno tako utvrđenim činjenicama, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su optužene D. J., A. K. M. i D. P. primile dar da u granicama svoje ovlasti obave drugu radnju koju su morale obaviti tj. propisale lijekove F. d.d. koje su bile ovlaštene propisivati te o tome dostavljale podatke F. d.d., a za što su dobile bonove u vrijednostima koje su navedene u izreci presude, a D. P. i putovanje u I..

 

9.8. Stoga, prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio obrane optuženih D. J., A. K. M. i D. P. kako one nisu za nagradu propisivale lijekove F. te da se nije radilo o koruptivnom dogovoru i sporazumu, već da se u konkretnom slučaju radilo o "samoinicijativnom popisu koji je sačinjavao D. B. zbog potrebe prezentacije istoga svojim nadređenima", budući da je takova njihova obrana u suprotnosti sa gore utvrđenim odlučnim činjenicama.

 

10. Dakle, protivno istaknutim žalbenim tvrdnjama, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su optužene D. J., A. K. M. i D. P. radnjama opisanim u izreci presude ostvarile sva objektivna i subjektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela, primanja mita iz članka 347. stavka 2. KZ/97., budući su kao odgovorne osobe primile dar da u granicama svoje ovlasti obave drugu radnju koju su morale obaviti, pri čemu je irelevantno da li su propisivale više ili manje lijekova iz ponude F. d.d., a u odnosu na lijekove iz ponude drugih farmaceutskih kuća, budući su upravo za obećanu nagradu propisivale lijekove F. te potom takvu nagradu i dobile. Za takav svoj zaključak prvostupanjski je sud dao jasne i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

10.1. Isto tako ispravan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju pravnog kontinuiteta između kaznenog djela primanja mita iz članka 347. stavka 2. KZ/97. s kaznenim djelom primanja mita iz članka 293. stavka 2. KZ/11. Za kazneno djelo primanja mita iz članka 347. stavka 2. KZ/97. propisana je kazna zatvora u trajanju 6 mjeseci do 5 godina, a za kazneno djelo primanja mita iz članka 293. stavka 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 1 godine do 8 godina, pa je sukladno članka 3. KZ/11. pravilno utvrđeno da je KZ/97. blaži za sve optuženice.

 

11. U okviru žalbene osnove zbog povrede kaznenog zakona, a tvrdnjom optuženica kako je pobijana presuda rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženice u stvari ističu takozvanu "posrednu povredu kaznenog zakona", dok u razlozima pritom ne ukazuju na neki od oblika povrede kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08., nego tvrde da je prvostupanjski sud, ne na osnovu onih činjenica koje je utvrdio, nego na temelju onog činjeničnog stanja koje je po shvaćanju optuženica trebao izvesti iz provedenih dokaza, morao donijeti drugačiju odluku o njihovoj kaznenopravnoj odgovornosti, tvrdeći i nadalje da na strani optuženica nije bilo svijesti za koruptivno djelovanje, pa da zbog toga u radnjama optuženica nisu ostvarena sva obilježja kaznenog djela primanja mita.

 

11.1. No, suprotno takvim tvrdnjama time nije počinjena povreda kaznenog zakona, jer se kazneni zakon primjenjuje na ono činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje žaliteljice, po svojoj subjektivnoj ocjeni, smatraju da je trebalo biti utvrđeno.

 

11.2. Pri tome, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske posebno skreće pozornost žaliteljicama da ovlaštenja koja imaju liječnici primarne zdravstvene zaštite kako u ustanovama, tako i u ordinacijama, a koji sklapaju ugovore s HZZO-m, imaju status odgovorne osobe, budući da se radi o poslovima koje obavljaju od posebnog društvenog interesa i vezano uz ovlaštenja o zdravstvenoj i socijalnoj skrbi. Naime, zdravstvena djelatnost je od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku te se obavlja kao javna služba, a što proizlazi i iz Zakona o liječništvu ("Narodne novine" broj 121/03., 117/08.), koji propisuje "…pojam, ustrojstvo i uvjete za obavljanje liječničkog zvanja te djelovanje liječnika kao temeljnog, samostalnog i odgovornog nositelja zdravstvene djelatnosti koja je od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku...", pa je posve jasno da ovlaštenja koja imaju liječnici primarne zdravstvene zaštite podrazumijevaju ne samo odgovornost za njihov rad, već i postojanje svijesti za njihovo djelovanje, pa kako su u radnjama optuženica utvrđeni koruptivni elementi djelovanja, to su na način opisan u izreci presude ostvarena sva obilježja kaznenog djela primanja mita kako objektivna, tako i subjektivna, kako je to s pravom i zaključio prvostupanjski sud.

 

12. Optužene D. J. i D. P. podnijele su uvodno žalbe i zbog odluke o kazni, međutim, nisu posebno navele žalbene razloge, pa kako njihove žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno zbog povrede kaznenog zakona, sadrže u sebi i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478. ZKP/08.), to su iste razmotrene i iz te žalbene osnove. Optužena A. K. M. u žalbi zbog odluke o kazni smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti koje postoje na njenoj strani, a naročito visinu primljenih bonova (2000,00 kn), da je u inkriminirano vrijeme bila 6 mjeseci na rodiljnom dopustu i da je majka troje djece, od kojih jedno sada i punoljetno i školuje se u Z..

 

13. Ispitujući odluku o kazni, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra, da je prvostupanjski sud ispravno ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti kada je optuženicama D. J. i A. K. M. izrekao kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci svakoj, a D. P. kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a potom prema svim optuženicama, na temelju članka 67. KZ/97., primijenio uvjetnu osudu s rokom kušnje od 2 (dvije) godine, kao i na temelju članka 49. stavak 4. KZ/97. izrekao im sporedne novčane kazne u iznosu 30 dnevnih dohodaka, s obzirom da je kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja.

 

13.1. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra, da odabrana sankcija u vidu uvjetne osude i sporedne novčane kazne opravdava kako težinu počinjenog djela, tako i ostvarenje zakonom predviđene svrhe predviđene u članku 41. KZ/11., uz naglasak, da je ista sankcija ujedno i pružanje šanse optuženicama da shvate krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja i usklade svoje buduće ponašanje s očekivanjima društva, kojom će se ojačati i svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

14. Odluku o oduzimanju imovinske koristi sud prvog stupnja je donio osnovano, jer se temelji se na imperativnoj odredbi članka 347. stavka 4. KZ/97.

 

15. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno članku 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08.

 

16. Slijedom iznesenog, na temelju članka 482. i članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 25. travnja 2023.