- 1 -              Rev 116/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 116/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz S., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik N. J., odvjetnik u S., protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje Z., Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i L. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gž-552/19-2 od 28. veljače 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu br. Pn-362/17 od 27. prosinca 2018., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime materijalne štete s osnova izgubljene zarade iznos od 14.682,71 EUR neto, u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju EUR kod HNB na dan plaćanja, sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, dok je za više traženo na ime potraživanja materijalne štete s osnova izgubljene zarade u iznosu od 73.292,07 EUR u kunskoj protuvrijednosti tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 262.526,44 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, dok je za više traženo trošak odbijen kao neosnovan (toč. II.).

 

2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke, dok je ukinuta u odluci o parničnom trošku pod točkom II. izreke.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju prema čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na isplatu imovinske (materijalne) štete s osnova izgubljene zarade u iznosu od 87.974,70 EUR bruto u kunskoj protuvrijednosti za razdoblje od dana nastanka štetnog događaja 16. kolovoza 2003. pa do 22. siječnja 2009., tj. do dana prekvalifikacije kada je tužitelj stekao zvanje industrijskog referenta prodaje.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj prije prometne nezgode do koje je došlo 16. kolovoza 2003. bio zaposlen u B. u društvu „K. S. S.“ kao autolakirer, gdje je završio i zanat,

 

- da se tužitelj 22. siječnja 2009. prekvalificirao te je stekao zvanje industrijskog referenta prodaje,

 

- da je kod tužitelja preostala radna sposobnost za obavljanje poslova industrijskog referenta prodaje, međutim, da nije u mogućnosti obavljati poslove koje je obavljao kod ranijeg poslodavca,

 

- da iz provedenog medicinskog vještačenja po vještaku medicine rada dr. M. M. D., a koje je provedeno na okolnost utvrđenja preostale radne sposobnosti tužitelja nakon ozljeđivanja u prometnoj nezgodi, proizlazi da je kod tužitelja utvrđena trajna radna nesposobnost za njegov dosadašnji posao autolakirer i da je utvrđena preostala radna sposobnost za druge poslove te da je tužitelj prekvalificiran u zanimanje prema preostaloj radnoj sposobnosti, te da je za vrijeme trajanja liječenja, a nakon utvrđivanja trajnog stanja tužitelja i za vrijeme trajanja prekvalifikacije za drugo radno mjesto, da je tužitelj bio privremeno radno nesposoban za sve poslove i to od dana ozljeđivanja pa do 20. siječnja 2009. kada je završio školovanje, a nakon tog datuma da je radno sposoban za prekvalificirano zanimanje,

 

- da je provedeno vještačenje po sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije V. K. iz kojeg proizlazi da je visina izgubljene zarade koju bi tužitelj ostvarivao od nastanka štetnog događaja pa do prekvalifikacije, prema dostavljenim podacima, iznosila 87.974,78 EUR, da je prilikom utvrđivanja razlike zarade isti uzeo u obzir sve primitke koje je u spornom razdoblju tužitelj ostvarivao, a kada se ti podaci ne bi uzeli u obzir da bi tužitelj ostvario manju zaradu u iznosu od 107.554,78 EUR,

 

- da je u dopunskom vještvu vještak koristio podatke suda prvog stupnja u S., kao i primanja koje je tužitelj ostvario po osnovi bolovanja do 11. veljače 2005., nezaposlenosti od 12. veljače 2005. do 12. veljače 2006. i tranzicijskog razdoblja, te rješenja o naknadi za tranzicijsko razdoblje od 8. veljače 2007. na 75% od obračunske osnovice,

 

- da iz pisane dopune nalaza vještaka V. K., koja je dana temeljem prigovora tuženika na dopunu nalaza i mišljenja navedenog vještaka, proizlazi da je vještak izvršio i pregled dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis po tužbi koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu pod poslovnim brojem P-56332/10, te da je tu dokumentaciju uzeo u obzir prilikom utvrđivanja visine izgubljene zarade, kao i da su isti korišteni za obračun potencijalnih primitaka tužitelja u spornom razdoblju,

 

- da je isti dopunu nalaza sačinio temeljem podataka koje je prikupio od suda prvog stupnja u S. time da su mu podaci o vrijednosti satnice dostavljeni u bruto iznosu te da je iste koristio po nalogu suda, a koliko mu je poznato da se sva primanja u Njemačkoj iskazuju u bruto iznosu te da njemu nije poznato koliki bi bili postotci odbitaka za mirovinsko, zdravstveno te drugi odbitci koje je navodio u vještvu od 14. ožujka 2011.,

 

- da je nakon ukidnog rješenja Županijskog suda u Splitu sudska vještakinja M. T. izradila pisani nalaz i mišljenje i to isključivo na temelju podataka o planu prema platnim listama koje je tužitelj dostavio uz tužbu za razdoblje ožujak 2003., travanj 2003., svibanj 2003., lipanj 2003. i srpanj 2003.,

 

- da je sudska vještakinja M. T. utvrdila da je prosječna plaća tužitelja u tri mjeseca prije štetnog događaja iznosila 680,90 EUR neto i to: razdoblje od 16. kolovoza 2003. do 11. veljače 2005. je vrijeme u kojem je tužitelj bio na bolovanju i primao naknadu za bolovanje, razdoblje od 12. veljače 2005. do 14. veljače 2006. je vrijeme u kojem je tužitelj bio nezaposlen i primao naknadu za nezaposlene, te razdoblje od 24. listopada 2006. do 22. siječnja 2009. razdoblje prekvalifikacije tužitelja, odnosno tranzicijsko razdoblje u kojem vremenu je isti primao novčanu naknadu za tranzicijsko razdoblje,

 

- da je prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje M. T. u razdoblju od 16. kolovoza 2003., tj. od dana prometne nesreće, do 23. listopada 2006., odnosno dana početka školovanja tužitelja za stjecanje zvanja industrijskog referenta prodaje, u odnosu na prosječnu plaću tužitelja koju je ostvarivao prije štetnog događaja, tužitelj primio manje 14.682,71 EUR neto, dok je bruto iznos 16.274,04 EUR,

 

- da je razdoblje od 24. listopada 2006. do 22. siječnja 2009. razdoblje prekvalifikacije tužitelja, odnosno vrijeme u kojem se tužitelj, sukladno svojoj preostaloj radnoj sposobnosti, doškolovao tj. prekvalificirao za zvanje industrijskog referenta prodaje, a u kojem razdoblju je tužitelj primao novčanu naknadu, a koja je viša od iznosa plaće koju bi primao da je radio, pa da u tome razdoblju nema izgubljene zarade;

 

- u odnosu na visinu izgubljene zarade, da se ne mogu koristiti podaci koji su službenim putem pribavljeni od Pokrajinske strukovne udruge soboslikara i lakirera iz B., odnosno o satnici naknade soboslikara, te da je za izračun zarade tužitelj trebao dokazati kolika mu je bila plaća u vrijeme nezgode, a da je bio dužan dokazati i svoje navode je li mu se plaća s vremenom povećavala, odnosno da bi bila veća od iznosa od 680,90 EUR.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u iznosu od 14.682,71 EUR neto ocijenivši da tužitelj može tražiti samo ono što je stvarno izgubio, a to je neto iznos plaće kojeg bi po redovnom tijeku stvari izvjesno ostvario da nije bilo spornog štetnog događaja. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da se tvrdnje i pretpostavke o visini plaće koju bi tužitelj primao po redovnom tijeku stvari i koja plaća bi bila u dvostruko većem iznosu od iznosa plaće koju je tužitelj primao u vrijeme prometne nesreće, odnosno u vremenu prije ozljeđivanja, a prema potvrdama njemačke strukovne udruge, ne mogu utvrđivati dostavom statističkih, općenitih podataka, a kako to neosnovano traži tužitelj.

 

Nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je teret dokaza na tužitelju te da je tužitelj bio dužan dostaviti dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da bi u slučaju da je radio kod poslodavca i na radnom mjestu na kojem je radio prije ozljeđivanja, primao plaću u iznosu kako navodi i potražuje u svojoj specifikaciji.

 

10. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

11. Revident u okviru revizijskog razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje i  na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. i čl. 223. st. 1. ZPP.

 

12. Valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju revident ukazuje u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini revident.  Nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom zakonske odredbe iz čl. 8. ZPP odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te su o odlučnim činjenicama, pravno relevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

13. Također neosnovano revident tvrdi da je drugostupanjski sud, potvrdivši prvostupanjsku presudu, počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 223. st. 1. ZPP. Navedenom odredbom čl. 223. ZPP, a koju sud prvog stupnja nije primijenio, propisano je da ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, ali se visina ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je, a što je odbivši žalbu prihvatio i sud drugog stupnja, utvrdio visinu štete na temelju provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, pa nije bilo potrebe istu utvrđivati po slobodnoj ocjeni.

 

14. Stoga su neosnovane tvrdnje revidenta da bi sudovi počinili navedenu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 223. ZPP.

 

15. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj ne navodi neki relevantan materijalnopravni prigovor, već iznosi navode kojima osporava pravilnost utvrđenja sudova o postojanju pravno odlučne činjenice (visine štete). Naime, revident u reviziji iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza i iz toga izvodi vlastite činjenične zaključke, suprotne onima koje izvode nižestupanjski sudovi u postupku.

 

16. Na takve navode, prije svega treba reći da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pravcu nisu od značaja niti od utjecaja na pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova.

 

17. S druge strane, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može se temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju, a kako to čini revident u ovom predmetu.

 

18. Zbog toga, a kako revident pogrešnu primjenu materijalnog prava, prema navodima u reviziji, vidi samo kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (o čemu je već naprijed rečeno), nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

19. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 25. travnja 2023.