1              Poslovni broj: I Kž-uv-52/2023-4

Poslovni broj: I Kž-uv-52/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić – Jergović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. B., zbog kaznenog djela iz članka 193. stavka 2. u svezi članka 192. stavka 3. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 111/03., 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07., dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu broj Ik I-38/2023-16 od 27. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika D. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem temeljem članka 170. točke 6. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 14/2021., dalje: ZIKZ), odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. B., kao neosnovan.

1.1. Zatvorenik se nalazi u Zatvoru na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli - Pola broj K-26/2015. od 19. listopada 2020., zbog tri kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa – bludne radnje iz članka 193. stavka 2. u svezi članka 192. stavka 3. KZ/97., potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kžzd-9/2021-4 od 15. rujna 2021.

1.2. Zatvoreniku kazna zatvora teče od 2. srpnja 2022., a ističe 2. srpnja 2023.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik D. B. po opunomoćniku, odvjetniku B. Č., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da se žalba prihvati te ukine pobijano rješenje.

3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ., spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Zatvorenik D. B. u žalbi ističe kako je već izdržao 3/4 kazne na koju je osuđen, da je urednog i korektnog ponašanja uz poštivanje kućnog reda i bez stegovnih prijestupa, a prilikom uvjetnog otpuštanja da bi se odmah zaposlio u tvrtki u kojoj je bio zaposlen prije odlaska na izdržavanje kazne zatvora, zbog čega da su ispunjene sve pretpostavke za njegov uvjetni otpust.

6. Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je osnovano zaključio da kod zatvorenika D. B., nisu ispunjene sve zakonske pretpostavke koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.

7. Naime, odredbom članka 59. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), propisano je da sud može otpustiti zatvorenika s izdržavanja kazne zatvora ako je izdržao najmanje jednu polovinu kazne na koju je osuđen, ali ne manje od tri mjeseca, ako se osnovano očekuje da neće počiniti kazneno djelo te ako na to pristaje. Iz navedenog slijedi da citiranom odredbom nije propisana obveza suda da uvjetno otpusti s izdržavanja kazne zatvora zatvorenika samo zbog činjenice što je izdržao najmanje polovinu te kazne, već da je sud dužan voditi računa o svim kriterijima odlučnim za procjenu prognoze zatvorenikovog ponašanja propisanim u članku 59. stavku 2. KZ/11. Obveza uvjetnog otpuštanja nakon proteka ¾ izdržane kazne nije propisana niti odredbama ZIKZ-a, budući da je sud dužan odbiti taj prijedlog ako se utvrdi da su ispunjeni taksativno propisani razlozi iz članka 170. ZIKZ-a za odbijanje tog prijedloga. Prema tome, sama činjenica da je zatvorenik izdržao 3/4 kazne zatvora, ne predstavlja razlog za njegovo uvjetno otpuštanje.

8. Nadalje, iz izvješća s mišljenjem Zatvora proizlazi da se zatvorenik nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine zbog počinjenih kaznenih djela i to bludne radnje iz članka 193. stavka 2. u svezi članka 192. stavka 3. KZ/97., koja djela je počinio na štetu svoje kćeri. Zatvorenik kaznu smatra nepravednom te se nikada nije suočio s kaznenim djelima koje je počinio prema svojoj kćeri dok je bila još u predškolskom uzrastu. Iz izvješća također proizlazi kako je ovaj zatvorenik 2. srpnja 2022. prinudno doveden na izdržavanje kazne zatvora, iz čega se zaključuje o njegovom jasnom protivljenju prema izvršenju kazne zatvora. Tijekom izdržavanja kazne zatvora ocijenjen je razinom „naročito uspješan“, radno je angažiran te se pridržava kućnog reda i nije stegovno tretiran. S obzirom na uredan tijek izdržavanja kazne i pozitivan omjer izdržanog i neizdržanog dijela kazne, mišljenje je Zatvora da zatvoreniku treba odobriti uvjetni otpust.

9. Iz izvješća Probacijskog ureda Pula proizlazi da zatvorenik ima osiguran postpenalni prihvat u stanu koji je u vlasništvu njegove majke te osigurano zaposlenje, dok iz izvješća Službe za podršku žrtvama i svjedocima, Ministarstva pravosuđa i uprave, proizlazi da se žrtva ovih kaznenih djela, V. B., izričito protivi njegovom uvjetnom otpuštanju te je zatražila da ju se obavijesti o svakoj odobrenoj pogodnosti izlaska zatvorenika.

10. Stoga je, i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, unatoč činjenici da zatvorenik nije ranije osuđivan i da nije stegovno tretiran, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da kod zatvorenika nisu postignuti svi resocijalizacijski elementi potrebni za život na slobodi, neovisno o visini neizdržane kazne zatvora od svega dva mjeseca, slijedom čega je osnovano odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika jer svrha kažnjavanja, ni po ocjeni ovog suda još uvijek nije postignuta. Pritom je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda o specifičnosti kaznenog djela, čije su posljedice trajno ostavile utjecaja na psihološki razvitak žrtve ovih kaznenih djela, koja je uz to njegovo dijete. Ovo osobito imajući u vidu odredbu članka 41. KZ/11., koja kao svrhu kažnjavanja propisuje, ne samo utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već i izražavanje društvene osude zbog počinjenog te jačanje povjerenja građana u pravni poredak, sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, što se postiže ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.

11. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima zatvorenika D. B. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. travnja 2023.