- 1 -              Poslovni broj: I Kž-uv-50/2023-4

Poslovni broj: I Kž-uv-50/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sanje Katušić - Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. N., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Ik I-22/2023-12 od 13. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2023.,

r i j e š i o   j e

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje na način da se zatvoreniku M. N., na temelju članka 60. stavka 2. u vezi članka 64. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.-II), pored određenih posebnih obveza iz članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11.-II, određuje i zaštitni nadzor sukladno odredbama članka 64. KZ/11.-II.

II. Temeljem članka 64. stavka 4. KZ/11.-II, zaštitni nadzor se odlukom suda može ukinuti i prije isteka roka na koji je određen, dok temeljem članka 60. stavka 3. KZ/11.-II zaštitni nadzor ne može trajati dulje od 5 (pet) godina.

III. U ostalom dijelu odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 168. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/2021., dalje: ZIKZ) u vezi članka 59. KZ/11. zatvorenik M. N., s osobnim podacima kao u prvostupanjskom rješenju, uvjetno je otpušten s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 18 (osamnaest) godina na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kv I-48/2016. od 19. siječnja 2017., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11., a povodom zamolnice Ministarstva pravosuđa Republike Paragvaj za preuzimanje izvršenja strane kaznene presude Vrhovnog suda Republike Paragvaj broj 123 od 1. listopada 2013., koja je donesena u predmetu broj 01-01-02-01-2011-327-67-2012, potvrđene presudom Žalbenog vijeća od 27. prosinca 2013., time da će uvjetni otpust trajati do isteka kazne, odnosno do 14. siječnja 2029.

1.1. Pod točkom II izreke određeno je da uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora i traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, s tim da će datum otpusta biti određen nalogom za otpust.

1.2. Nadalje, pod točkom III izreke na temelju članka 173. ZIKZ-a, određeno je da zatvorenik mora biti otpušten u roku od 3 (tri) dana od pravomoćnosti rješenja protiv kojeg nije podnesena žalba, odnosno od zaprimanja drugostupanjskog rješenja, s tim da ako zatvorenik kojemu je odobren uvjetni otpust prije uvjetnog otpuštanja počini teži stegovni prijestup, sudac izvršenja može opozvati odluku o uvjetnom otpustu.

1.3. Također, pod točkom IV izreke na temelju članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11.-II, naložena je uvjetno otpuštenom zatvoreniku obveza redovitog javljanja, jednom mjesečno Policijskoj upravi osječko-baranjskoj i Probacijskom uredu Osijek.

1.4. Konačno, pod točkom V izreke na temelju članka 174. stavka 2. ZIKZ-a, određeno je da uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta, samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Osijeku.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da se odbije prijedlog za uvjetni otpust.

2.1. Zatvorenik M. N. podnio je odgovor na žalbu po opunomoćniku, odvjetniku Ž. E.

3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ., spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Državni odvjetnik smatra da upravo uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora te okolnosti koje se odnose na ličnost zatvorenika ne daju dovoljno osnova za uvjetni otpust, pri čemu treba cijeniti i specifičnost kaznenog djela zbog kojeg je osuđen, kao i činjenicu da je kriminalni povrat na njegovoj strani i dalje ocijenjen srednjim, te konačno visoki ostatak neizdržanog dijela kazne.

6. Nasuprot tim žalbenim prigovorima, ovaj sud ocjenjuje da pravilnost odluke prvostupanjskog suda o uvjetnom otpustu zatvorenika M. N., nije dovedena u sumnju navodima državnog odvjetnika.

7. Naime, državni odvjetnik zanemaruje pozitivne pomake u procesu resocijalizacije kod zatvorenika, a kako to proizlazi iz izvješća kaznionice, njegov prijašnji život, odnosno činjenicu da je prije počinjenja djela bio uzornog ponašanja, kao i da je kazneno djelo počinio kao mlađi punoljetnik čemu je doprinijela emocionalna i socijalna nezrelost, nekritičnost i povodljivost, a kako to proizlazi iz dijagnostičkih podataka zatvorenika. Tako iz izvješća kaznene ustanove proizlazi da je zatvorenik radno angažiran, a povjerene zadatke obavlja uspješno i odgovorno te je tijekom dosadašnjeg izdržavanja kazne završio i razne programe osposobljavanja, nema drugih kaznenih postupaka u tijeku i nije ranije osuđivan. Počinjeno kazneno djelo priznaje, izražava kajanje i namjeru da se nakon izdržavanja kazne zaposli i nastavi život u skladu sa zakonom. Postpenalni prihvat mu je osiguran na adresi prebivališta u roditeljskoj kući te su svi članovi obitelji spremni pružiti mu punu podršku.

8. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe visoki ostatak neizdržanog dijela kazne u odnosu na ukupno izrečenu kaznu, valja napomenuti da navedena okolnost kao takva doista jest relevantna za donošenje odluke o uvjetnom otpustu i sud je prilikom donošenja odluke dužan voditi računa i o tome koliki je preostali dio neizdržane kazne, ali navedena okolnost, sama po sebi, nema odlučujući, odnosno pretežiti značaj i važnost za samo donošenje odluke o uvjetnom otpustu. Naime, smisao i svrha instituta uvjetnog otpusta je ocjena izostanka potrebe za daljnjim izdržavanjem kazne lišenja slobode ako je zatvorenikovo ponašanje korigirano, što znači da uvjetni otpust ovisi o resocijalizaciji zatvorenika. Osim toga, pravomoćno izrečena kazna, kojom se (između ostalog) ostvaruje svrha specijalne prevencije, uvjetnim otpustom nije izmijenjena već se samo promijenio način njenog izvršavanja. Konačno, valja imati u vidu i činjenicu da je zatvorenik izdržao dvije trećine, odnosno 12 godina zatvora za koje djelo je u R. H. zapriječena kazna zatvora u maksimalnom trajanju od 12 godina.

9. Međutim, u pravu je državni odvjetnik u dijelu žalbe kada ističe da provođenje pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora još nije u potpunosti dovršen.

10. Naime, točno da je zatvorenik u provođenju programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen razinom uspješnosti "zadovoljava" te da iz okolnosti koje se odnose na ličnost zatvorenika, proizlazi kako je isti povišene impulzivnosti, loše procjenjuje rizike i ne razmišlja unaprijed o potencijalnim negativnim posljedicama svog ponašanja. Upravo zbog toga, drugostupanjski sud nalazi da je zatvoreniku primjereno uz izrečene posebne obveze iz članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11.-II, izreći i zaštitni nadzor sukladno odredbama članka 64. KZ/11.-II, na koji način će se zatvoreniku omogućiti potrebna pomoć, vođenje i nadzor nadležnog tijela za probaciju koje će izraditi pojedinačni program postupanja za konkretnog zatvorenika, a sve u cilju kako ubuduće ne bi činio kaznena djela i kako bi se lakše uključio u društvo. Zbog toga je u tom dijelu trebalo preinačiti pobijano rješenje te uz izrečene posebne obveze zatvoreniku iz članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11.-II, izreći i zaštitni nadzor koji će mu omogućiti lakšu prilagodbu životu na slobodi.

11. Stoga, kada se uzme u obzir značaj i kvaliteta utvrđenih pozitivnih okolnosti na strani ovog zatvorenika, a koje su doista odlučne za donošenje odluke o uvjetnom otpustu, pa kada se, s druge strane, uzme u obzir i onaj dio izvješća kaznionice te izvješće Probacijskog ureda Osijek, a iz kojih proizlazi kako je zatvorenik tijekom izdržavanja kazne zatvora zadržao podršku obitelji, odnosno da ima osiguran postpenalni prihvat kod roditelja u V., u roditeljskoj kući, i osigurano zaposlenje, ocjena je i suda drugog stupnja da je, bez obzira na činjenicu što zatvorenik nije započeo izdržavati zadnju četvrtinu kazne, postignuta svrha kažnjavanja, pa se osnovano i realno može očekivati kako navedeni zatvorenik na uvjetnom otpustu neće počiniti nova kaznena djela, da je spreman za uključivanje u život na slobodi, a u čemu će mu zasigurno pomoći i izrečene posebne obveze i mjere nadzora.

12. Pri ovakvoj procjeni treba imati u vidu i odredbu iz članka 59. stavka 1. KZ/11., a prema kojoj sud može osuđenika otpustiti s izdržavanja kazne zatvora na koju je osuđen ako je do tada izdržao najmanje jednu polovinu kazne na koju je osuđen, ako se osnovano može očekivati da neće počiniti novo kazneno djelo te ako isti na to pristaje, a što je ovdje upravo i slučaj, budući da su na strani ovog zatvorenika utvrđene značajne pozitivne promjene i pomaci u resocijalizaciji.

13. Prema tome, odobrenim uvjetnim otpustom, uz pomoć naloženog zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ/11.-II, uz već izrečene mu posebne obveze javljanja Policijskoj upravi osječko-baranjskoj i Probacijskom uredu Osijek iz članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11.-II, zatvorenik M. N. ima priliku lakše se uključiti u život na slobodi i suzdržati od novog kriminalnog ponašanja.

14. Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točaka 2. i 3. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. travnja 2023.