Poslovni broj: 8 UsI-429/23-8

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu,
uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja
S. R. iz G., B. N. .., B. i H., čiji je
opunomoćenik za prijem pismena u Republici Hrvatskoj N. R., S.,
Z. .., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske,
Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, zastupanog po O. B. prema generalnoj
punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednice suda, radi utvrđivanja hrvatskog
državljanstva, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 21. travnja 2023.
godine u prisutnosti opunomoćenice tuženika i odsutnosti uredno pozvanog tužitelja,

25. travnja 2023. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva
unutarnjih poslova, KLASA:UP/II-224-04/21-01/20, URBROJ:511-01-203-22-2 od 22.
studenog 2022. godine.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-
224-04/21-01/20, URBROJ:511-01-203-22-2 od 22. studenog 2022. godine tužitelj je
u bitnom naveo: da je rješenje tuženika nezakonito iz razloga što je njegov zahtjev za
stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom, prema članku 5. st. 2. Zakona o
hrvatskom državljanstvu razmatran kao zahtjev za utvrđivanje hrvatskog
državljanstva po članku 30. Zakona o hrvatskom državljanstvu; da je rješenje
tuženika nezakonito i stoga što u dispozitivu rješenje nije precizirano zbog čega se
njegov zahtjev odbija. Navodi da je po stupanju na snagu članka 5. stavak 2. Zakona
o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj: 53/91,70/91,28/92, 113/93, 4/94,
130/11,110/15,102/19 i 138/21), podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva
podrijetlom, jer ispunjava uvjete za stjecanje državljanstva po ovom osnovu; da
uvjete za stjecanje hrvatskog državljanstva po ovom osnovu ispunjava obzirom da je
stariji od 21 godine života, da je rođen u inozemstvu, da mu je jedan roditelj – majka
hrvatska državljanka u trenutku njegovog rođenja, da ne predstavlja ugrozu za
ustavno-pravni sustav Republike Hrvatske, a zahtjev je podnio u zakonskom roku; da
je rođen ………….. godine u B. G., B. i H., da
mu je majka A. R., djevojačko prezime O., je rođena …….
.. godine u K. i hrvatska je državljanka podrijetlom; da su u vrijeme njegovog

- 2- Poslovni broj: 8 UsI-429/23-8

rođenja roditelji imali prebivalište u B. G.; da je prvostupanjsko tijelo
utvrdilo da ne predstavlja ugrozu za državu; da činjenica da u vrijeme podnošenja
zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom ima drugo državljanstvo ne
predstavlja formalno-pravnu zapreku za stjecanje hrvatskog državljanstva, te ukazuje
na kompatibilnost državljanstava, hrvatskog i bosansko-hercegovačkog; da je
nerazumljiv dio obrazloženja rješenja o neprimjeni članka 5. stavak 2. Zakona o
hrvatskom državljanstvu, obzirom da Zakon nigdje izrijekom ne propisuje da pravo na
stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom temeljem ovog članka imaju osobe
rođene nakon 08. listopada 1991. godine, već se navodi samo donja dobna granica
od 21. godine. Poziva se na Izvješće Pučke pravobraniteljice za 2021. godinu i
Izvješće Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina s rasprave o Izvješću
Pučke pravobraniteljice za 2021. godinu. Navodi da je zahtjev za stjecanje hrvatskog
državljanstva podrijetlom podnio u formi zahtjeva za utvrđenje hrvatskog
državljanstva; da sama forma zahtjeva ne znači da je tražio utvrđenje hrvatskog
državljanstva temeljem članka 30. Zakona o hrvatskom državljanstvu, kako se
implicira obrazloženjem prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja. Slijedom
navedenog da je u postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje,
pogrešno primijenjeno materijalno pravo, što je rezultiralo donošenjem nezakonitog
rješenja. Tužbenim zahtjevom je zatražio da je poništi osporeno rješenje tuženika od

22. studenog 2022. godine i da sud sam riješi stvar, odnosno da poništi rješenje i
tuženiku da uputu za rješavanje upravne stvari.

2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod navoda
iz obrazloženja osporenog rješenja, osporivši sve navode tužbe. Navodi da je tužba
neosnovana zbog neispunjavanja zakonskih pretpostavki za utvrđivanje hrvatskog
državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana propisanih člankom 30.
stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu iz razloga navedenih u obrazloženju
osporenog rješenja i podataka spisa predmeta; da tužitelj u tužbi niti ne osporava
zaključak iz rješenja da nije stekao hrvatsko državljanstvo po propisima važećim do

08. listopada 1991. godine, dakle, temeljem članka 4. Zakona o državljanstvu SR
Hrvatske, kojim su bili propisani uvjeti stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom u
vrijeme njegovog rođenja; da tužitelj pogrešno traži stjecanje hrvatskog državljanstva
po odredbama kojima je regulirano stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom za
djecu i osobe rođene za vrijeme važenja sadašnjeg Zakona o hrvatskom
državljanstvu. Tuženik ističe da se na tužitelja, kao osobu rođenu prije 08. listopada

1991. godine tj. prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne
novine“, broj: 53/91,70/91,28/92,113/93,130/11,110/15 i 102/19), ne može primijeniti
članak 5. stavak 2. važećeg Zakona; da je pogrešan navod tužitelja da je
prvostupanjsko tijelo „zaključilo da ne predstavlja ugrozu za državu“, jer za tužitelja
nisu ni rađene sigurnosne i druge provjere; da se tužiteljev zahtjev mogao riješiti
jedino prema članku 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu tj. primjenom
propisa važećih u vrijeme njegovog rođenja; da tužitelj iz konteksta izvlači odredbu
članka 5. stavak 2. i pogrešno je tumači; da tužitelj ne uočava činjenicu da odredba
članka 30. stavak 1. istog Zakona nije brisana, ukinuta, niti mijenjana Zakonom o
izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu koji je stupio na snagu 01.
siječnja 2020. godine; da je odredbom članka 30. stavak 1. utvrđeno načelo pravnog
kontinuiteta hrvatskog državljanstva na način da je propisano tko se smatra
hrvatskim državljaninom na dan stupanja na snagu Zakona o hrvatskom
državljanstvu, tj. na dan 08. listopada 1991. godine; da je načelo pravnog kontinuiteta
hrvatskog državljanstva jedno od najvažnijih načela na kojima se temelji Zakon o

- 3- Poslovni broj: 8 UsI-429/23-8

hrvatskom državljanstvu. Tuženik se poziva na odluke Ustavnog suda Republike
Hrvatske, broj: U-III-1895/2021 od 16. veljače 2005. godine, broj: U-III-16125/2005
od 16. prosinca 2009. godine i broj: U-III-2489/2008 od 04. srpnja 2012. godine.
Budući da je tužitelju po propisima važećim do 08. listopada 1991. godine utvrđeno i
upisano u maticu rođenih državljanstvo Bosne i Hercegovine, nisu ispunjeni uvjeti za
utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana,
temeljem članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, dok se odredba
članka 5. stavak 2. istog Zakona ne može primijeniti na tužitelja Predložio je da se
tužba odbije kao neosnovana.

3.Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv
rješenja Policijske uprave zadarske, Postaje granične policije G., broj: 511-18-
11/12-UP/I-10/2021 od 09. ožujka 2021. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za
utvrđivanje hrvatskog državljanstva, temeljem članka 30. stavak 1.Zakona o
hrvatskom državljanstvu, uz obrazloženje da nisu ispunjene zakonske pretpostavke
za naknadni upis u knjigu hrvatskih državljana budući je tužitelju po propisima
važećim do 08. listopada 1991. godine utvrđeno državljanstvo Bosne i Hercegovine.

4.Na raspravi od dana 21. travnja 2023. godine nije pristupio tužitelj iako je
uredno pozvan. Tužitelj je sudu dana 11. travnja 2023. godine dostavio podnesak u
kojem se je očitovao na navode iz odgovora na tužbu. U navedenom podnesku je
naveo da ostaje kod svih navoda iz tužbe, te u bitnom iste navode ponavlja očitujući
se na sadržaj odgovora na tužbu. Opunomoćenica tuženika je iskazala da u cijelosti
ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.
U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 22.
studenog 2022. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 11. travnja 2023.
godine, te pregledan cjelokupni spis i spis upravnog tijela priložen uz odgovor na
tužbu. Stranke nisu imale nikakvih drugih dokaznih prijedloga.

5.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju
rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a uzimajući u obzir navode stranaka,
tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika odnosno
da li je zakonito prvostupanjskim rješenjem od 09. ožujka 2021. godine odbijen
zahtjev tužitelja za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.

7.Člankom 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je da se
hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je hrvatsko državljanstvo stekla po
propisima važećim do dana stupanja na snagu istog Zakona tj. do dana 08.
listopada 1991. godine.

8.Sukladno navedenome, u slučaju kada se utvrdi da je osoba hrvatsko
državljanstvo stekla po navedenim propisima smatra se da hrvatsko državljanstvo
ima od rođenja. Navedena zakonska odredba osnova je za primjenu ranijih propisa o
državljanstvu. Iako je njihovo važenje prestalo, oni i dalje vrijede kao pravni izvori,
odnosno primjenjuju se na one činjenice koje su nastale u vrijeme njegova važenja,
ako su te činjenice utjecale na državljanstvo neke osobe. To znači da će se stjecanje,
promjena ili prestanak hrvatskog državljanstva uvijek prosuđivati po propisima koji

- 4- Poslovni broj: 8 UsI-429/23-8

vrijede ili su vrijedili u vrijeme i na području kada je, odnosno gdje je nastala činjenica
od koje ovisi državljanstvo neke osobe.

9.Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za utvrđivanje
hrvatskog državljanstva o kojem je odlučeno prvostupanjskim rješenjem od 09.
ožujka 2021. godine.

Također proizlazi da je tužiteljeva majka, A. R. djevojačko O.
rođena ………….. godine u K., podrijetlom državljanka Republike
Hrvatske, upisana u knjigu državljana Matičnog ureda G., dok je tužiteljev otac,
S. R., rođen …... godine u Bosni i Hercegovini, državljanin Bosne i
Hercegovine. Tužiteljevi roditelji sklopili su brak 1978. godine u N. T., BiH, a
prebivalište u vrijeme tužiteljevog rođenja im je bilo u Bosni i Hercegovini, B.
G..

10.U vrijeme tužiteljičinog rođenja (…………. godine), važio je Zakon
o državljanstvu SR Hrvatske („Narodne novine“, broj: 32/77). Sukladno odredbi
članka 4.stavak 1. toč. 1. navedenog Zakona, dijete je podrijetlom stjecalo hrvatsko
državljanstvo ukoliko su oba roditelja bili hrvatski državljani. Ukoliko je samo jedan
roditelj hrvatski državljanin, a drugi državljanin neke druge republike bivše SFRJ,
dijete je podrijetlom stjecalo hrvatsko državljanstvo temeljem sporazuma roditelja
(točka 2). U slučaju da nema sporazuma roditelja, dijete je podrijetlom stjecalo
hrvatsko državljanstvo ukoliko su roditelji imali prebivalište na području Republike
Hrvatske, a ako roditelji nisu imali zajedničko prebivalište u Republici Hrvatskoj, dijete
je stjecalo hrvatsko državljanstvo pod uvjetom da je upisano u maticu rođenih u
Republici Hrvatskoj (točka 3.).

11.Također u trenutku tužiteljevog rođenja na snazi je bio i savezni Zakon o
državljanstvu SFRJ („Službeni list“, broj: 58/76)), kojim je u članku 22. st. 1. bilo
propisano da se republičko državljanstvo djetetu određuje prema zakonu republike
čije državljanstvo imaju oba roditelja u trenutku njegova rođenja. Stavkom 2. istog
članka bilo je propisano da će dijete, čiji roditelji imaju različito republičko
državljanstvo, steći državljanstvo prema zakonu republike na čijem je području
rođeno, ako to republičko državljanstvo ima jedan roditelj.

12.Tužitelj ima državljanstvo Bosne i Hercegovine. Podatak o državljanstvu
Bosne i Hercegovine upisan je u maticu rođenih koja se vodi za mjesto G., za
godinu 1981.

13. Stoga, na tužitelja kao osobu rođenu prije 08. listopada 1991. godine tj.
prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine“, broj:
53/91,70/91-ispravak, 28/92,113/93,130/11,110/15 i 102/19), se ne mogu primijeniti
odredbe članka 4. i 5. važećeg Zakona kojima su propisani uvjeti stjecanja hrvatskog
državljanstva podrijetlom, već se zahtjev tužitelja mogao riješiti sukladno članku 30.
stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, primjenom prije važećih propisa.

14.Kako je tužitelju po propisima važećim do 08. listopada 1991. godine
utvrđeno i upisano u maticu rođenih republičko državljanstvo Bosne i Hercegovine,
nisu ispunjeni uvjeti za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa
u knjigu državljana, temeljem članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

- 5- Poslovni broj: 8 UsI-429/23-8

15.U odnosu na ostale tužbene navode sud je suglasan sa očitovanjem
tuženika iznijetim u odgovoru na tužbu. Slijedom naprijed navedenog, sud ocjenjuje
da je osporeno rješenje zakonito.

16.Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o
upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 29/17. i 110/21,
dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

U Splitu 25. travnja 2023.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog
otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda
pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1.ZUS-a). Žalba odgađa
izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, putem opunomoćenika za prijem pismena u RH – N. R.,

S., Z. ..,

- tuženiku, MUP RH, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,
- spis,