- 1 -              Rev 263/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 263/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. T. iz Ž., OIB: … ,  zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva „ B. i p.“ iz Z., protiv 1. tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., 2. tuženika P. d.o.o. S., OIB: … , i 3. tuženika K.-i. d.d. S. u stečaju, S., OIB: …, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika S. o. d.d. Z., OIB: … , zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-770/16-2 od 28. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj P-669/14-14 od 24. veljače 2016., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja protiv presude odbija se kao neosnovana, a revizija protiv rješenja u dijelu odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

II. Odbija se zahtjev umješača za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu naknade štete u iznosu od 331.466,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Rješenjem je utvrđeno da je povučena tužba u odnosu na 1. tuženicu (toč. I. izreke), obvezan je tužitelj naknaditi 1. tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 15.000,00 kn (toč II. izreke), 2. tuženiku u iznosu od 750,00 kn (toč. II. izreke) te umješaču u iznosu od 12.500,00 kn (toč. III. izreke).

 

1.1. Prethodno je tijekom postupka, rješenjem od 15. rujna 2014. određen prekid postupka u odnosu na 3. tuženika slijedom čega proizlazi da je prvostupanjska presuda donesena samo u odnosu na 2. tuženika.

 

2. Drugostupanjskom odlukom potvrđena je prvostupanjska presuda i rješenje.

 

3. Protiv drugostupanjske odluke tužitelj podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže nižestupanjske odluke ukinuti, uz naknadu troškova revizije.

 

4. Tuženik P. nije podnio odgovor na reviziju, dok umješač u svom odgovoru na reviziju osporava navode iste i predlaže reviziju odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tužitelja protiv presude nije osnovana. a revizija protiv rješenja u dijelu odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

 

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na njegovoj kući sagrađenoj na čest. zem. 860 K.O. Ž., nastale prema tvrdnji tužitelja, prilikom izvođenja radova na proširenju i produbljenju plovnog kanala Mali Ždrelac i rekonstrukciji mosta Ždrelac na cesti D110 preko morskog tjesnaca Ždrelac između otoka Ugljana i Pašmana, tijekom 2009 godine, kojih je naručitelj i 2. tuženik.

 

8. U konkretnom slučaju nakon provedenog dokaznog postupka, sudovi su zaključili da nije utvrđena uzročnoposljedična veza između predmetnih radova i štete na kući tužitelja. Ovo stoga jer, nakon što je u rujnu 2008. godine sklopljen Ugovor o građenju između H. c. d.o.o. i P. d.o.o. kao naručitelja, i K.-i. d.d. kao izvođača radova, provedena su geomehanička istraživanja od strane Rudarsko - geološko - naftnog fakulteta Z., sukladno rezultatima istraživanja provedeno je osiguranje dokaza u predmetu broj R1-23/08 i utvrđeno stanje objekata u promjeru 120 m od mjesta izvođenja radova a kuća tužitelja nalazi se izvan tog radijusa miniranja (po procjeni vještaka na oko 200 m), tužitelj je tek nakon tri godine podnio tužbu a očevid i vještačenje provedeni su nakon četiri godine od izvedenih radova, na kući tužitelja ustanovljene su pukotine koje prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka mogu potjecati od slijeganja kuće, loše gradnje, kao i miniranja, ali zaključuje da ne može ustvrditi da su oštećenja na objektu tužitelja posljedica bušenja i miniranja za proširenje i produbljenje plovnog kanala Mali Ždrelac i da je zgrada građena etapno i tužitelj je naknadno kopao podrume što da je vjerojatno uzrokovalo slijeganje zgrade i pukotine.

 

9. Pravilno drugostupanjski sud primjenjuje materijalno prava kada, pozivom na odredbu čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 33/05 i 41/05 - dalje: ZOO), ocjenjuje da je miniranje opasna djelatnost i da bi time mogla postojati objektivna odgovornost 2. tuženika, ali da istodobno to tužitelja ne oslobađa obveze dokazivanja određenih pretpostavki za štetu prije svega u smislu da je trebao vremenski determinirati nastanak štete odnosno dokazati da je šteta na njegovoj kući nastala upravo u vrijeme radova miniranja.

 

10. Suprotno tvrdnji revidenta, osporene presude sadrže ocjenu dokaza o čemu su sudovi dali jasne i dostatne razloge pri čemu su imali u vidu i da tužitelj nije dokazao stanje objekta prije izvođenja radova, ali ni nakon toga sve do očevida 2014. (time da izvansudski nalaz i mišljenje nije mogao biti cijenjen kao dokazno sredstvo u smislu odredbe čl. 250. ZPP, ali je osoba koja je sačinila taj nalaz, D. K. saslušan kao svjedok), čime je sam onemogućio utvrđenje stanja objekta prije i poslije radova a s druge strane, etapna izgradnja kuće utjecala je na nastanak napuknuća i štete.

 

11. Nižestupanjski sudovi su proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u ovom konkretnom predmetu pri čemu je provedena analiza iskaza svjedoka i rezultata vještačenja, te utvrdili sve pravno relevantne činjenice.

 

12. Pritom, očito je da radovi na proširenju i produbljenju plovnog kanala Mali Ždrelac i rekonstrukciji mosta Ždrelac na cesti D110 preko morskog tjesnaca Ždrelac predstavljaju općekorisnu djelatnost, za nju je dobiveno odobrenje nadležnog tijela, provedena su geomehanička istraživanja, osiguranje dokaza i dr., nema dokaza da prilikom izvođenja radova nije poštivana projektna dokumentacija koja je u cijelosti dostavljena za potrebe vještačenja.

 

13. Zaključak je da su nižestupanjski sudovi postupali sukladno odredbi čl. 8. ZPP i da u odlukama nije izneseno shvaćanje koje ne bi bilo podudarno sa shvaćanjem ovog suda, među ostalim, i u odlukama broj Rev 760/1990-2 i Rev 2932/1999-2 na koje revident upućuje.

 

14. Naime, u situaciji objektivne odgovornosti 2. tuženika (čl. 1063. ZOO određuje da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete), za štetu zbog obavljanja opasne djelatnosti tužitelj je trebao dokazati štetu (dokazano je da na kući tužitelja postoje napuknuća i sl. oštećenja) ali on je trebao dokazati i da je opasna djelatnost uopće i sudjelovala u toj šteti (a ne i uzročnoposljedičnu vezu između radova miniranja i nastale štete) što, prema rezultatima dokaznog postupka, tužitelj nije dokazao.

 

15. Stoga cijeneći odgovornost 2. tuženika po pravilima ZOO (načelu kauzaliteta), a polazeći od bitnih činjenica utvrđenih u postupku, kao i da tužitelj nije dokazao da je šteta na njegovoj kući nastala upravo u vrijeme izvođenja radova miniranja niti je dokazao da su ti radovi sudjelovali u šteti jer iz zaključka vještaka proizlazi da je uzrok najvjerojatnije u etapnoj gradnji, naknadnom kopanju podruma i s tim u vezi slijeganju zgrade, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da se ne može smatrati da su oštećenja na kući tužitelja nastala u obavljanju opasne djelatnosti 2. tuženika, pa stoga nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost 2. tuženika za štetu nastalu tužitelju po pravilima iz odredbe čl. 1063. i čl. 1064. ZOO.

 

16. Revident u reviziji ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, kod toga tužitelj u reviziji međutim, ukazuje na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog kojeg razloga se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

 

17. Slijedom navedenog ovaj sud ne nalazi da bi drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1063. ZOO, jer iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da je šteta (na kući tužitelja) nastala u vezi s opasnom djelatnošću (radovima miniranja naručitelja 2. tuženika).

 

18. Stoga je glede merituma stvari valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

19. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2 od 17. studenoga 2015., Rev 1834/2018-2 od 26. travnja 2022. i dr.).

 

20. S obzirom na naprijed navedeno, reviziju tužitelja u dijelu kojom se pobija odluka o troškovima postupka, valjalo je odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP u vezi čl. 400. st. 1. ZPP.

 

21. Odbijen je zahtjev umješača za naknadu troškova odgovora na reviziju jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, pozivom na odredbu čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 25. travnja 2023.