REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Revd 3154/2022-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc.
Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca
izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane
Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja, ovdje predlagatelja osiguranja,
Raiffeisenbank Austria d.o.o. iz Zagreba, Magazinska cesta kbr. 69 (OIB:
53056966535), ranije Raiffeisen factoring d.o.o., kojeg zastupa punomoćnik Saša
Poldan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara,
Valentina Vižintin, Marko Komorski iz Zagreba, protiv tuženika, ovdje protivnika
osiguranja, Telemach Hrvatska d.o.o. iz Zagreba, Josipa Marohnića kbr. 1 (OIB:
70133616033), ranije Tele2 d.o.o., kojeg zastupa punomoćnik Mićo Ljubenko,
odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubenko&partneri d.o.o. iz Zagreba, Branimirova
kbr. 29, radi isplate - ovdje osiguranja prethodnom mjerom, odlučujući o prijedlogu
tuženika, ovdje protivnika osiguranja, za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-5859/2021-2 od 15. prosinca 2021.,
kojim je preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Povrv-3899/2019
od 21. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2023.,

r i j e š i o j e:

Prijedlog tuženika, ovdje protivnika osiguranja, za dopuštenje revizije
odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem (donesenim u postupku u kojemu je prvostupanjskom
presudom održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl br. Ovrv-
575/2017, kojega je na temelju vjerodostojne isprave 27. srpnja 2017. donio javni
bilježnik Jožica Matko Ruždjak iz Zagreba, za iznos od 21.814.841,32 kn sa
pripadajućom i u izreci presude određenom zateznom kamatom na pojedinačne
dijelove toga iznosa, ali i odbijen „tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za
iznos od 20.072.244,87 kn“, te u tom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi
ukinut) prihvaćena je žalba tužitelja i preinačeno prvostupanjsko rješenje „u dijelu u
kojem je odbijen zahtjev za osiguranje novčane tražbine u iznosu od 21.814.841,32
kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama“ tako da je „radi osiguranja

- 2 - Revd 3154/2022-3

novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 21.814.841,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od:

- 2.392.348,42 kn od 27.ožujka 2017.,

- 18.050.000,00 kn od 11.travnja 2017., - 151.858,82 kn od 24. srpnja 2017.,

- 7.125,000,00 kn od 11. travnja 2017., - 64.294,08 kn od 24. srpnja 2017.

do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena”, određena prethodna mjera
odlukom koja glasi:

“1. Zabranjuje se svim bankama kod kojih se vode računi ili nalaze novčana
sredstva protivnika osiguranja-tuženika da po nalogu protivnika osiguranja-tuženika
ili treće osobe isplate sa bilo kojeg kunskog ili deviznog računa protivnika osiguranja
iznos od 21.814.841,32 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Nalaže se Financijskoj agenciji da dade nalog bankama za izvršenje ovog
rješenja o prethodnoj mjeri.

3. Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja-tuženika za koji je određena
zabrana isplate ne smije se prenijeti s navedenih računa protivnika osiguranja-
tuženika dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

4. Provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja-tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

5. Ova prethodna mjera trajat će do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta
za provedbu ovrhe temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
Povrv-3899/2019.“

2. Tuženik je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog
da mu se protiv tog drugostupanjskog rješenja dopusti revizija, pa je u prijedlogu
postavio pitanja:

„1. Je li pravno dopušteno odluku o prethodnoj mjeri sukladno čl. 501.a ZPP
donositi u žalbenom postupku tj. nakon zaključenja glavne rasprave kako je
propisano?

2. Ako je odgovor na prethodno pitanje potvrdan, jel to znači da sud uvijek i
bezuvjetno mora usvojiti prijedlog po čl. 501.a ZPP uz presudu u iznosu koliko je
prvostupanjskom presudom dosudio, ako prethodno nije odlučio o prethodnoj mjeri?

3. Je li pravno dopušteno odluku o prethodnoj mjeri sukladno čl. 501.a ZPP donositi u parnicama povodom regresnog zahtjeva?“

- 3 - Revd 3154/2022-3

3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Prijedlog tuženika nije dopušten.

5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 15. prosinca 2021., slijedom čega
se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona
o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj
70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga
članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku
u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska
odluka."), na ovaj ovršni predmet, odnosno predmet osiguranja - o kojemu je
odlučeno u sklopu i parničnog sudovanja, glede dopuštenosti podnesenog prijedloga
(prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 400. st. 1. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13,
89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) u svezi sa odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona
("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20), prema kojoj
stranke mogu podnijeti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je
postupak o predmetu spora pravomoćno završen.

5.1. Obzirom da je ovdje riječ o rješenju obuhvaćenom Katalogom rješenja iz
Ovršnog zakona donesenog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda
Republike Hrvatske broj: Su-IV-4/18-19 održanoj 17. prosinca 2018., a prema kojemu
je sukladno prihvaćenoj, ustaljenoj i dosljednoj sudskoj praksi jedino dopuštena
revizija, protiv tog rješenja (u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a), gledano samo po
tome, revizija bi bila dopuštena, uz ostalo, ako bi podneseni prijedlog da se ona
dopusti ispunjavao pretpostavke za njegovu dopuštenost: to primjenom odredbe čl.

382. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a, prema kojoj stranke mogu
podnijeti reviziju i protiv rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a ako je Vrhovni sud Republike
Hrvatske dopustio podnošenje revizije.

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za
dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka
mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti
podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u
smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za
dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog
dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske
dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je
važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti
svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

- 4 - Revd 3154/2022-3

7. Pritom treba imati na umu da te odredbe ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu
za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog
podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na različitu sudsku praksu)
postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u
očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi
u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao
opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i
ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem
sudske prakse.

8. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu naznačio pitanja, ovdje je
odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

8.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime
na čemu je osporeno rješenje temeljeno, bila važna i za osiguranje jedinstvene
primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz
sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti
o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti samo paušalna tvrdnja
predlagatelja da su ta pitanja „bitna za odluku u ovom sporu i za osiguranje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj
prava kroz sudsku praksu“ - a o kojima (da) „nema prakse revizijskog suda. a praksa
viših sudova je različita“,

8.2. odnosno, da prijedlog u svezi tih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge
iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim
okolnostima konkretnog slučaja zaista i postoji (na čemu predlagatelj temelji
prijedlog) neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno
s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog
drugog suda, ili da se o njima uopće i može očekivati neujednačena praksa - tako da
bi ipak i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske
prakse).

9. Konkretno, prijedlog predlagatelja ne sadrži razloge zašto bi trebalo odgovoriti na
u njemu postavljena pitanja, onako kako su formulirana, a da bi to bilo važno i za
osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za
razvoj prava kroz sudsku praksu:

9.1. kada se osporeno rješenje temelji samo na okolnostima konkretnog slučaja, a
predlagatelj u prijedlogu nije naznačio ili konkretizirao (a to je bitno za dopuštenost
prijedloga kada se temelji na shvaćanju da donesena odluka svoj osnov ima u
neujednačenoj sudskoj praksi, sve u smislu navedene odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a,
prema kojoj: „Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse
viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva
ili ih određeno naznačiti.") u kojim je to odlukama (konkretiziranim: sve kako bi se
njihova usporedba sa ovdje osporenom odlukom mogla provjeriti) drugih sudova
(„viših“) izraženo neko shvaćanje (od onih koje pitanjima sugerira prihvatiti) koje bi
bilo u suprotnosti sa nekim shvaćanjem iz osporene odluke,

- 5 - Revd 3154/2022-3

9.2. kada predlagatelj tako postavljenim pitanjima (formulacijom kojih je ograničio
svoj prijedlog i revizijski sud u ovlastima njegova ispitivanja) i uopćenim razlozima
važnosti kojima ih obrazlaže, u biti traži samo preocijenu shvaćanja na kojima je
temeljeno osporeno rješenje,

9.3. kada podneseni prijedlog ovaj sud može razmatrati samo u granicama u njemu
postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl.

387. ZPP-a), pa kada (sukladno tome) ne može u svezi tih pitanja i okolnosti samo
ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače
(izvan postavljenih pitanja) pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo
(odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku
drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

10. Prethodno navedeno pod točkom 9. treba sagledati uvažavajući:

10.1. da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili
postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti
razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti
važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti
obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se
određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova
(obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po
prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi
odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki),

10.2. da se ovaj postupak, takav, po svojoj prirodi, ne može poistovjetiti, približiti ili
pretvoriti, kako bi to predlagatelj htio (navodom o važnosti pitanja), oglednom
postupku kojeg uređuju odredbe čl. 502.i do 502.n ZPP-a, a (tek) u kojemu bi (jer je
to samo njemu svojstveno) Vrhovni sud Republike Hrvatske imao ovlasti i mogao
odlučivati (izraziti shvaćanje) u slučaju kakav je ovdje - o pitanjima važnim za
jedinstvenu primjenu prava u situaciji kada ne postoji (bar na to ovdje predlagatelj ne
ukazuje) nesigurna i neujednačena sudska praksa.

11. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

11.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga nisu važna (kumulativno potrebno za
dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako su
formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu
na osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku
praksu,

11.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

- 6 - Revd 3154/2022-3

12. Stoga je prijedlog tuženika, ovdje protivnika osiguranja, za dopuštenje revizije
valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti
- već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju
obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga)
odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi
sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se
prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno
pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

Zagreb, 25. travnja 2023.

Predsjednik vijeća: dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: 9-30858-452a1

Kontrolni broj: 0771a-f1cd1-2bb4c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.