Baza je ažurirana 30.04.2025.
zaključno sa NN 70/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 947/2022-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. G. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. C., odvjetniku u Z., protiv tuženika V. d.o.o. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-656/2018-2 od 4. ožujka 2021. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-158/2016 od 24. travnja 2018., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Nalaže se tuženiku V. d.o.o., OIB: ..., Z., tužitelju K. G., OIB: ..., Z., isplatiti iznos od 66.062,39 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče na pojedinačne iznose kako slijedi:
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 03. 2011. g. do isplate za veljaču 2011.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 04. 2011. g. do isplate za ožujak 2011.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 05. 2011. g. do isplate za travanj 2011.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 06. 2011. g. do isplate za svibanj 2011.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 07. 2011. g. do isplate za lipanj 2011.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 08. 2011. g. do isplate za srpanj 2011.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 09. 2011. g. do isplate za kolovoz 2011.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 10. 2011. g. do isplate za rujan 2011.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 11. 2011. g. do isplate za listopad 2011.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 12. 2011. g. do isplate za studeni 2011.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 01. 2012. g. do isplate za prosinca 2011.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 02. 2012. g. do isplate za siječanj 2012.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 03. 2012. g. do isplate za veljaču 2012.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 04. 2012. g. do isplate za ožujak 2012.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 05. 2012. g. do isplate za travanj 2012.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 06. 2012. g. do isplate za svibanj 2012.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 07. 2012. g. do isplate za lipanj 2012.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 08. 2012. g. do isplate za srpanj 2012.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 09. 2012. g. do isplate za kolovoz 2012.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 10. 2012. g. do isplate za rujan 2012.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 11. 2012. g. do isplate za listopad 2012.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 12. 2012. g. do isplate za studeni 2012.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 01. 2013. g. do isplate za prosinac 2012.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 02. 2013. g. do isplate za siječanj 2013.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 03. 2013. g. do isplate za veljaču 2013.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 04. 2013. g. do isplate za ožujak 2013.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 05. 2013. g. do isplate za travanj 2013.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 06. 2013. g. do isplate za svibanj 2013.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 07. 2013. g. do isplate za lipanj 2013.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 08. 2013. g. do isplate za srpanj 2013.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 09. 2013. g. do isplate za kolovoz 2013.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 10. 2013. g. do isplate za rujan 2013.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 11. 2013. g. do isplate za listopad 2013.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 12. 2013. g. do isplate za studeni 2013.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 01. 2014. g. do isplate za prosinac 2013.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 02. 2014. g. do isplate za siječanj 2014.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 03. 2014. g. do isplate za veljaču 2014.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 04. 2014. g. do isplate za ožujak 2014.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 05. 2014. g. do isplate za travanj 2014.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 06. 2014. g. do isplate za svibanj 2014.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 07. 2014. g. do isplate za lipanj 2014.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 08. 2014. g. do isplate za srpanj 2014.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 09. 2014. g. do isplate za kolovoz 2014.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 10. 2014. g. do isplate za rujan 2014.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 11. 2014. g. do isplate za listopad 2014.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 12. 2014. g. do isplate za studeni 2014.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 01. 2015. g. do isplate za prosinac 2014.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 02. 2015. g. do isplate za siječanj 2015.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 03. 2015. g. do isplate za veljaču 2015.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 04. 2015. g. do isplate za ožujak 2015.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 05. 2015. g. do isplate za travanj 2015.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 06. 2015. g. do isplate za svibanj 2015.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 07. 2015. g. do isplate za lipanj 2015.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 08. 2015. g. do isplate za srpanj 2015.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 09. 2015. g. do isplate za kolovoz 2015.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 10. 2015. g. do isplate za rujan 2015.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 11. 2015. g. do isplate za listopad 2015.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 12. 2015. g. do isplate za studeni 2015.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 01. 2016. g. do isplate za prosinac 2015.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 02. 2016. g. do isplate za siječanj 2016.g.
- na iznos od 1.082,99 kn od 10. 03. 2016. g. do isplate za veljaču 2016.g.
II Nalaže se tuženiku V. d.o.o., OIB: ..., Z., tužitelju K. G., OIB: ..., Z., ubuduće do 10.-og u mjesecu za svaki tekući mjesec isplaćivati iznos od 1.082,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodište, za tri postotna poena.
II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 33.955,00 kuna, u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 33.955,00 kuna, a do zatraženog iznosa.“.
1.1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je odbijen predmetni tužbeni zahtjev tužitelja i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška dok je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak prvostupanjskog postupka te parnični trošak žalbenog postupka.
2. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd-3354/2021-2 od 11. svibnja 2022. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
„Da li sam čin polaganja vodova i drugih uređaja (električnih, kanalizacijskih, plinovodnih, vodovodnih, toplovodnih, telekomunikacijskih i dr.) na tuđoj nekretnini, ukoliko nije prethodno proveden formalni (upravni) postupak izvlaštenja, predstavlja faktično nepotpuno izvlaštenje za koje vlasnik zemljišta ostvaruje pravo na naknadu prema odredbama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" broj 74/14, 67/17 i 98/19)?“.
2.1. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 - dalje u tekstu: ZPP).
2.2. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.
3. Revizija tužitelja nije osnovana.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 66.062,39 kn sa pripadajućim zateznim kamatama te za isplatom (nakon veljače 2016.) mjesečnih iznosa od po 1.082,99 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i to s osnova što tuženik bez pravnog osnova koristi predmetnu nekretninu tužitelja (naknada koristi zbog upotrebe tuđe stvari).
6. Uz utvrđenje da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja te da kroz tu nekretninu prolaze dva vodovodna voda koji su postavljeni bez pitanja i bez odobrenja tužitelja, drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu i odbija predmetni tužbeni zahtjev jer da je tužitelj samim postavljanjem tih vodova faktično izvlašten za dio te nekretnine (306 m2). Stoga drugostupanjski sud smatra da tužitelj nema pravo na naknadu za korištenje tuđe stvari već da mu pripada pravo na naknadu u vidu smanjenja tržišne vrijednosti njegove nekretnine.
7. Sporni odnos među strankama valja razmotriti u svijetlu:
- odredbe čl. 6. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, broj 64/14, 67/17 i 98/19), prema kojoj nepotpunim izvlaštenjem se ograničava pravo na nekretnini ustanovljenom zakupa ili ustanovljenjem služnosti,
- odredbe čl. 51. istog Zakona prema kojoj za ustanovljenje služnosti naknada se određuje u iznosu umanjenja tržište vrijednosti nekretnine, dok za eventualnu štetu korisnik izvlaštenje odgovora vlasniku prema općim pravima o odgovornosti za štetu,
- odredbe čl. 27. Zakona o vodama prema kojoj odredbi se izvlaštenje u svrhu građenja i održavanja komunalnih vodova provodi prema odredaba Zakona o izvlaštenju,
- te odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje ZOO), prema kojoj odredbi tko upotrijebi tuđu stvar u svoju korist dužan je vlasniku isplatit naknadu u vrijednosti ostvarene koristi.
8. Kada iz rezultata postupka proizilazi da su na nekretnini tužitelja postavljene (ukopane) cijevi magistralnog vodovoda, kada iz gospodarskih razloga te javnog interesa nije opravdano uklanjanje tih cijevi te s obzirom da su te cijevi postavljene pred više od 20 godina, onda je zaključak i ovog revizijskog suda da je tuženik u konkretnom slučaju izvlašten (nepotpuno) iz svoje predmetne nekretnine, a uslijed čega nema pravo na naknadu koristi prema odredbi čl. 1120. ZOO već samo pravo na naknadu u smislu odredaba Zakona o izvlaštenju i određivanju naknada.
9. Dakle, u odnosu na predmetno pravno pitanje drugostupanjski sud je pravilno zauzeo pravno shvaćanje te je dakle pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio predmetni tužbeni zahtjev tužitelja.
10. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, predmetnu reviziju odbiti kao neosnovanu.
|
|
Predsjednik vijeća: dr. sc. Jadranko Jug, v.r. |
|
|
|
Slavko Pavković sudac izvjestitelj i član vijeća
ODVOJENO MIŠLJENJE
u predmetu broj: Rev 947/2022
1. Nisam suglasan sa donesenom odlukom iz sljedećih razloga.
2. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 66.062,39kn sa pripadajućim zateznim kamatama te za isplatom (nakon veljače 2016.) mjesečnih iznosa od po 1.082,99 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i to s osnova što tuženik bez pravnog osnova koristi predmetnu nekretninu tužitelja (naknada koristi zbog upotrebe tuđe stvari).
3. Uz utvrđenje da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja te da kroz tu nekretninu prolaze dva vodovodna voda koji su postavljeni bez pitanja i bez odobrenja tužitelja, drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu i odbija predmetni tužbeni zahtjev jer da je tužitelj samim postavljanjem tih vodova faktično izvlašten za dio te nekretnine (306 m2). Stoga drugostupanjski sud smatra da tužitelj nema pravo na naknadu za korištenje tuđe stvari već da mu pripada pravo na naknadu u vidu smanjenja tržišne vrijednosti njegove nekretnine.
4. Takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pogrešno.
4.1. Sporni odnos među strankama valja razmotriti u svjetlu:
- odredbe čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske koja glasi: „Jamči se pravo vlasništva“,
- odredbe čl. 50. st. 1. Ustava Republike Hrvatske koja glasi: „Zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti.“,
- odrede čl. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, broj 74/14, 67/17 i 98/19) koja glasi: „Ovim se Zakonom uređuje sustav izvlaštenja, na način utvrđivanja interesa Republike Hrvatske u tom sustavu, tijela nadležna za provedbu postupka izvlaštenja, pripremne radnje i postupak izvlaštenja, način određivanja naknade za izvlaštene nekretnine, način određivanja naknade za nekretnine koje se po posebnom propisu smatraju izvlaštenima te druga pitanja s tim u vezi.“,
- odredbe čl. 6. istog Zakona koja glasi: „Nepotpunim izvlaštenjem ograničava se pravo vlasništva na nekretnini ustanovljenjem zakupa ili ustanovljenjem služnosti.“,
- odredbe čl. 9. st. 1. istog Zakona koja glasi: „Nekretnina se može izvlastiti nakon što je na način propisan ovim Zakonom utvrđen interes Republike Hrvatske za izgradnju građevine ili izvođenja radova.“,
- odredbe čl. 9. st. 2. istog Zakona koja glasi: „Izgradnja građevine ili izvođenje radova iz st. 1. toga članka mora biti u skladu s pravomoćnom lokacijskom dozvolom.“,
- odredbe čl. 27. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 153/09, 63/11, 130/11, 130/13 i 56/13) prema kojoj odredbi se izvlaštenje u svrhu građenja i održavanja komunalnih vodova provodi prema odredbama Zakona o izvlaštenju,
- odredbe čl. 33. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/16, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje ZVDSP) koja glasi:
„Pravo vlasništva može u interesu Republike Hrvatske biti zakonom oduzeto (potpuno izvlaštenje) ili ograničeno osnivanjem za drugog nekog prava glede vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje), u kojem slučaju vlasnik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju.“
- odredbe čl. 34. st. 1. ZVDSP prema kojoj vlasnik temeljem pravnog posla može u svrhu koja nije zabranjena ograničiti uvjetovati ili oročiti, a može i opteretiti svoje pravo vlasništva,
- odredbe čl. 225. st. 1. ZVDSP koja glasi:
„Služnost vodova ili drugih uređaja (električnih, kanalizacijskih, plinovodnih, vodovodnih, toplovodnih, telekomunikacijskih i dr.) na tuđoj nekretnini kao poslužnoj osnovat će svojom odlukom sud na zahtjev vlasnika druge nekretnine, ako do nje nema nikakve ili nema prikladne veze s dobavljačem tvari, energija ili usluga koje se dostavljaju tim vodovima i drugim uređajima i ako je korist od postavljanja tih vodova, odnosno uređaja za gospodarenje tom nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini, a uz obvezu vlasnika nekretnine u čiju se korist osniva služnost vodova ili drugim uređaja da plati punu naknadu vlasniku poslužne nekretnine“,
- te odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO/05) odnosno odredbe čl. 219. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/05) prema kojoj odredbi kada netko uporabi tuđu stvar u svoju korist vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema da mu ovaj naknadi koristi koju je imao od uporabe.
5. Kako niti Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade a niti Zakon o vodama ne predviđaju izvlaštenje samim postavljanjem vodovodnih vodova (bez provođenja postupka određenog Zakonom o izvlaštenju i određivanju naknade) te kako niti ZVDSP ne predviđa izvlaštenje samim postavljanjem vodovodnih vodova (bez donošenja posebnog zakona, bez pravnog posla i bez odluke suda) smatram da bi odgovor na predmetno pravno pitanje trebao biti slijedeći: „Samim polaganjem vodovodnih vodova na tuđoj nekretnini, a bez provođenja postupka izvlaštenja određenog Zakonom o izvlaštenju i određivanju naknade, odnosno bez donošenja posebnog zakona, odnosno bez pravnog posla o ograničavanju vlasništva, odnosno bez odluke suda, vlasnik te nekretnine nije (nepotpuno) izvlašten iz te nekretnine. U toj situaciji vlasnička prava na nekretnini nisu ograničena te vlasnik nekretnine može zahtijevati naknadu ostvarene koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO/05, odnosno u smislu odredbe čl. 219. ZOO/91 (jer javni interes te gospodarski razlozi ne opravdavaju uklanjanje vodova), od osobe koja je ostavila i koja koristi vodove i to sve vrijeme dok ne bude proveden postupak izvlaštenja određen Zakonom o izvlaštenju i određivanju naknade ili mu na drugi zakonom određen način pravo vlasništva ne bude ograničeno. U protivnom ozakonila bi se samovlast koja je zabranjena (čl. 20. st. 1. ZVDSP). No, ukoliko vlasnik nekretnine prihvati faktične posljedice postavljanja vodova, on u toj situaciji može umjesto naknade koristi zahtijevati naknadu prema odredbama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade.“.
6. Stoga mišljenja sam da je potrebno ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Pri tome, a s obzirom na stanje spisa mišljenja sam da je potrebno drugostupanjskom sudu ukazati da sporni odnos među strankama valja razmotriti u svjetlu odredaba ZVDSP (odnosno prethodnih propisa) o ograničavanju vlasničkih prava ustanovljavanjem služnosti (stjecanje služnosti dosjelošću i dr.). K tome, a imajući u vidu utvrđenje nižestupanjskih sudova da je ipak u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini tužitelja upisan teret i to pravo služnosti radi izgradnje vodovoda u korist Općine Z., mišljenja sam da je potrebno da drugostupanjski sud posebno razmotri značaj te okolnosti na ishod spornog odnosa među strankama.
7. Zahtijevam da se ovo odvojeno mišljenje objavi na isti način kao i odluka (čl. 131. st. 4. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
Zagreb, 25. travnja 2023.
Sudac:
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.