- 1 -              Rev 322/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 322/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić, i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. B. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku D. I., odvjetniku iz Z., protiv tuženika M. G. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-439/2022-2 od 6. srpnja 2022., kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-163/2020-5 od 9. rujna 2020., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn-2380/2016-39 od 12. travnja 2022., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tuženika podnesena protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-439/2022-2 od 6. srpnja 2022., kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-163/2020-5 od 9. rujna 2020., kojom je suđeno:

 

              " I./ Nalaže se tuženiku M. G. iz Z., OIB: …, isplatiti tužitelju F. B. iz Z., OIB: … s osnova naknade neimovinske štete i tuđe pomoći iznos od 12.060,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 21. lipnja 2016. g. do isplate, te s osnova imovinske štete za troškove liječenja iznos od 668,12 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24. lipnja 2016. g. do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

 

              II./ Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 14.675,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 12. travnja 2022. g. do isplate, po navedenoj kamatnoj stopi, sve u roku od 15 dana.

 

              III./ U preostalom dijelu zahtjeva s osnova neimovinske štete i tuđe pomoći u iznosu 1.112,00 kn, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan."

 

2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4679/2022-2 od 6. prosinca 2022., tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-439/2022-2 od 6. srpnja 2022., u odnosu na pitanje:

 

              Dovodi li u parničnom postupku za naknadu štete prouzročene kaznenim djelom, vođenje kaznenog postupka samo po sebi do prekida zastare tražbine naknade štete u smislu odredbe čl. 231. st. 2. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), ili je za prekid zastare potrebno istaknuti imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku koji je prethodio parničnom postupku za naknadu štete prouzročene kaznenim djelom?

 

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane odluke tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu tuženiku troškova postupka.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Predmet spora je  zahtjev tužitelja za  naknadu neimovinske štete u iznosu od 13.172,00 kune i imovinske štete u iznosu od 668,12 kuna, sve s pripadajućim zateznim kamatama, a koja šteta je prouzročena kaznenim dijelom.

 

7. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je 18. lipnja 2011., došlo do štetnog događaja, fizičkog sukoba u kojem je sudjelovalo nekoliko osoba, pri čemu su tužitelju nanesene tjelesne ozljede od strane tuženika M. G.. Povodom tog fizičkog sukoba vođen je kazneni postupak u kojem je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: K-179/2011 od 23. studenog 2011., ovdje tuženik (u kaznenom postupku optuženik) proglašen krivim za počinjeno kazneno djelo nanošenja teške tjelesne ozljede (ovdje tužitelju) iz čl. 99. st 1. Kaznenog zakona, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, uvjetno, a koja kaznena presuda je postala pravomoćna i ovršna dana 23. prosinca 2011., te da je tužba za naknadu štete podnesena prvostupanjskom sudu 27. srpnja 2016.

 

8. Cijeneći da je šteta prouzročena kaznenim djelom, odlučujući o prigovoru zastare nižestupanjski sudovi su na naprijed utvrđeno činjenično stanje primijenili odredbu čl. 231. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 - dalje: ZOO), te su izrazili pravno shvaćanje prema kojem je pokretanjem navedenog kaznenog postupka prekinuta zastara kaznenog progona, što je dovelo i do prekida zastare zahtjeva za naknadu štete. Zastarijevanje je, prema daljnjem shvaćanju ih sudova, počelo ponovno teći od pravomoćnosti osuđujuće presude tj. od 23. prosinca 2011.

 

9. Imajući u vidu da je odredbom čl. 19. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 76/06 - dalje: KZ), za navedeno kazneno djelo propisana zastara kaznenog progona od tri godine od počinjenja kaznenog djela, a da je 1. siječnja 2013., stupio je na snagu novi Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/11), koji je zastaru kaznenog progona propisao u odredbi članka 81., te je u stavku 3. toga članka propisao da se, ako je prije proteka rokova iz stavka 1. toga članka donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona produljuje za dvije godi, to u ovom slučaju, znači da, s obzirom da je prvostupanjska presuda u kaznenom postupku donesena prije proteka roka iz stavka 1. citirane odredbe, to se i zastarni rok za kazneni progon koji je iznosio tri godine, produljio za dvije godine, pa iznosi ukupno pet godina od počinjenja kaznenog djela.

 

10. Kako je zastara kaznenog progona bila u prekidu, u prekidu je bila i zastara naknade štete pa su rokovi za naknadu štete, po shvaćanju nižestupanjskih sudova, počeli ponovno teći od pravomoćnosti kaznene presude tj. od 23. prosinca 2011., pa s obzirom da je tužba podnesena dana 27. srpnja 2016., podnesena je   unutar zastarnog roka.

 

11. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP-a).

 

12. Tuženik naznačenim pitanjem osporava pravilnost primjene odredbi čl. 231. st. 1. i st. 2. ZOO-a, smatrajući da je osnovan prigovor zastare, jer tužitelj u navedenom kaznenom postupku nije isticao imovinsko-pravni zahtjev pa se smatra da nije bilo prekida zastare i da se privilegirani zastarni rok iz čl. 231. ZOO-a u toj situaciji ne može primijeniti. Uz to smatra da je izneseno shvaćanje drugostupanjskog suda protivno shvaćanju revizijskog suda iznesenog u odluci Rev-x-908/2010 od 8. lipnja 2011.

 

13. Tužitelj pak smatra da je vođenjem kaznenog postupka prekinuto zastarijevanje i da njegova predmetna tražbina nije zastarjela jer je podnesena u roku za kazneni progon počinitelja kaznenog djela.

 

13. 1. Sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZOO-a, potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a prema st. 2. te odredbe, to potraživanje svakako zastarijeva za pet godina od dana kada je šteta nastala.

 

13. 2. Prema odredbi čl. 231. st. 1. ZOO-a, kad je šteta uzrokovana kaznenim djelom, a za kazneno gonjenje je predviđen dulji rok zastare zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja, dok po stavku 2., prekid zastarijevanja krivičnog gonjenja povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete.

 

13. 3. Odredbom čl. 243. st. 1. ZOO-a, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom na vrijeme štetne radnje, propisano je da, ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojeg drugog uzroka koji se tiču biti stvari, pa vjerovnik podigne ponovo tužbu u roku od 3. mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastarijevanje prekinuto prvom tužbom. Prema st. 2., citirane odredbe isto vrijedi i za pozivanje u zaštitu, za isticanje prijeboja potraživanja u sporu te u slučaju kada je sud ili drugi organ uputio dužnika da svoje prijavljeno potraživanje ostvaruje u parničnom postupku (a to je upravo učinio i kazneni sud kako je gore navedeno).

 

14. O pitanju zastare prema odredbi 231. st. 1. ZOO-a (čl. 377. ranije važeće odredbe Zakona o obveznim odnosima Narodne novine broj 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, potpuno identičnog sadržaja) revizijski sud se izjašnjavao u brojnim odlukama, te je o navedenom pitanju iznosio i različita pravna shvaćanja, zbog čega je u predmetu poslovni broj Rev-195-2022-2 od 15. studenoga 2022. ujednačavajući sudsku praksu naveo:

 

              "21. Analizom iznesenih odluka revizijskog suda o početku zastare prema odredbi čl. 377. ZOO-a, ovaj sud ustraje u shvaćanju, odnosno nesumnjivo smatra da vođenje kaznenog postupka prekida tijek zastare naknade štete počinjene kaznenim djelom, neovisno o tome je li ili nije postavljen imovinskopravni zahtjev, i to samo ako je kazneni postupak završen osuđujućom presudom, te da se samo u toj situaciji, a ne i u situaciji kada kazneni postupak nije vođen ili je okončan neosuđujućom presudom, primjenjuje odredba čl. 377. ZOO-a na pitanje zastare takve štete, dok se stoga i novi početak tijeka zastare, zbog prekida zastare vođenjem kaznenog postupka, prema toj odredbi i veže za pravomoćnost kaznene presude, jer je ona dovela do prekida zastare. U takvoj situaciji je onda odlučna činjenica je li od pravoćnosti kaznene presude pa do podnošenja tužbe proteklo vrijeme za kazneni progon. Stoga ovaj sud ustraje u pravnom shvaćanju iznesenom u odlukama Rev -2038/2016-2 od 26. siječnja 2022., Rev 226/2022-2 od 4. listopada 2022., Rev 2679/2011 od 22. travnja 2015., Rev 230/2012 od 6. srpnja 2016., pa ispunjavajući zakonsku zadaću Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ujednačavanja sudske prakse, a vodeći računa o svemu navedenom iznosi pravno shvaćanje prema kojem:

 

              "Samim vođenjem kaznenog postupka i njegovim pravomoćnim okončanjem osuđujućom presudom prekida se zastara naknade štete, jer to izričito i propisuje odredba čl. 377. st. 2. ZOO-a, po kojoj prekid zastarijevanja kaznenog gonjenja povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete, te stoga i zastara naknade štete počinjene kaznenim djelom počinje iznova teći tek od dana donošenja pravomoćne kaznene osuđujuće presude, kojom je štetnik oglašen krivim, a ukoliko u pokrenutom kaznenom postupku nije donesena pravomoćna osuđujuća presuda tada se za zastaru naknade štete ne primjenjuje odredba čl. 377. ZOO-a."

 

              (...)

 

23. Slijedom iznesenog odgovor na postavljeno pitanje početka zastarnog roka iz čl. 377. ZOO-a glasi :

 

              ''Prilikom primjene zastarnog roka iz čl. 377. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), zastara naknade štete prouzročene kaznenim djelom počinje teći od pravomoćnosti kaznene presude kojom okrivljenik proglašen krivim (osuđujuća presuda), a ne od dana počinjenja kaznenog djela, neovisno o tome je li oštećenik u kaznenom postupku postavio imonskopravni zahtjev, odnosno neovisno o tome je li od strane kaznenog suda upućen na pokretanje parnice u određenom roku i je li u tom roku podnio tužbu".

 

15. Ponavljajući već zauzeto pravno shvaćanje, odgovor na, u ovom predmetu, postavljeno pitanje zastarnog roka iz čl. 231. st. 2. ZOO-a, s obzirom da se radi o zakonskoj odredbi identičnog sadržaja, ono glasi:   

 

              "U parničnom postupku za naknadu štete prouzročene kaznenim djelom, vođenje kaznenog postupka koji je završio osuđujućom presudom dovodi do prekida zastare tražbine naknade štete u smislu odredbe čl. 231. st. 2. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), neovisno o tome je li u vođenom kaznenom postupku, koji je prethodio parničnom postupku za naknadu štete prouzročene kaznenim djelom, podnesen imovinskopravni zahtjev za naknadu štete".

 

16. U ovom konkretnom slučaju tuženik je obvezan naknaditi štetu pričinjenu kaznenim djelom, tužba za naknadu štete je podnesena nakon donošenja pravomoćne (23. prosinca 2011.) kaznene presude, pa s obzirom da je tužba radi naknade štete protiv tuženika podnesena 27. srpnja 2016., s obzirom na iznesene zastarne rokove za kazneni progon, podnesena je unutar zastarnog roka, te je u postupku pred nižestupanjskim sudovima pravilno primijenjeno materijalno pravo (čl. 356. ZPP-a) to je temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a, valjalo odlučiti u izreci.

 

Zagreb, 25. travnja 2023.