- 1 -              Revd 1485/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1485/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari E. K. iz R., OIB:.., kojeg zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u L., protiv tuženice E.&S. B. d.d., R., OIB:…, koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva M., K. & P. d.o.o., u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1512/2022-2 od 18. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1708/2020-27 od 14. ožujka 2022., u sjednici držanoj 25. travnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1512/2022-2 od 18. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1708/2020-27 od 14. ožujka 2022.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila šest pravnih pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

 

"1. Obzirom na primijenjeni stav VSRH-a da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH-a sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

 

2. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa, i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?

 

3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF-u, na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 1. predmetnog Ugovora o kreditu, isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?

 

4. U smislu odredaba čl. 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku na kojoj parničnoj strani leži teret dokaza o tome da se tužitelj može smatrati potrošačem, u situaciji kada se tijekom postupa pojave okolnosti koje bi otklanjale svojstvo potrošača na strani tužitelja, i to sve s obzirom na pojam potrošača iz članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP03)?

 

5. Je li tužitelj aktivno legitimiran zahtijevati navodne preplate nastale na temelju uplata izvršenih od strane drugog sudionika kreditnog odnosa?

 

6. Smatra li se ispravnim da sud visinu potraživanja tužitelja prema tuženiku utvrđuje na način da se prilikom izračuna ukupnog iznosa preplate s osnove valutnog tečaja izvrši uračunavanje tečajne razlike na osnovi Ugovora o oročenom depozitu?"

 

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

4. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan.

 

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

 

6. Vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pravna pitanja (prvo i drugo) u kojima predlagateljica problematizira dosudu zatezne kamate za razdoblje prije dospijeća novčane tražbine te u odnosu na odredbu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) te pitanje direktnog učinka tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na provedbu dokaznog postupka u konkretnom predmetu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka ne odstupa od odluka revizijskog suda Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu.

 

7. U trećem postavljenom pitanju predlagateljica problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji imaju direktan učinak i na konkretan predmet (tako i ovaj sud u Revd 911/2022-2 od 16.ožujka 2022.).

 

8. Četvrto postavljeno pitanje nije važno jer nižestupanjski sudovi nisu raspravljali niti su zauzeli pravno shvaćanje o teretu dokaza, dok o peto postavljenom pitanju ne ovisi odluka o sporu jer sudovi polaze od utvrđenja da je određene anuitete kredita platila supruga tužitelja Astrid Kos a ne tužitelj, odnosno da je supruga tužitelja platila u ime i za račun tužitelja.

 

9. U odnosu na šesto postavljeno pitanje ističe se da tuženica prvenstveno polazi od pogrešne pretpostavke s obzirom da u konkretnom slučaju nije u tužbeni zahtjev izvršeno uračunavanje tečajne razlike s osnova ugovora o oročenom depozitu (za potraživanje u iznosu od 48.045,65 kn), a o čemu je odlučeno toč. IV. izreke prvostupanjske presude. Naime, prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan prigovor prijeboja s osnove razlike u depozitu, iz razloga što odredbe ugovora o depozitu nisu utvrđene ništavim slijedom čega je zaključio da ne postoji niti potraživanje tuženice koje bi se moglo prebiti s isplatom koju tužitelj taži s osnove pretplaćenih tečajnih razlika temeljem ugovora o kreditu. Stoga niti odluke na koje se tuženica poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije ne odgovaraju postavljenom pitanju jer se odnose na razliku u tečaju kada je tečaj CHF-a bio niži od početnog, a za taj dio potraživanja 4.710,99 kn, u pogledu kojeg iznosa je tuženica isto istaknula prigovor radi prebijanja, odlučeno je toč. III. izreke prvostupanjske presude. Međutim tuženica nije pobijala žalbom navedeno pa o tome drugostupanjski sud nije niti zauzeo pravno shvaćanje.

 

10. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b ZPP riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 25. travnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.