Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 1506/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1506/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M., Z., OIB ... , kojega zastupa punomoćnica Z. Ž., odvjetnica u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB ... , kojega zastupa punomoćnik D. F., diplomirani pravnik, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-873/2022-3 od 24. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1813/2016-88  od 18. srpnja 2022., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanja važno za odluku u predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP).

 

2. Tužitelj na taj prijedlog nije odgovorio.

 

3. U prijedlogu postavljeno pitanje nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. Njime se problematizira početak tijeka zastare, radi opravdanja prigovora zastare, tužiteljeve tražbine po osnovi naknade štete protiv tuženika kao osiguratelja prema ugovoru o osiguranju od odvjetničke djelatnosti, u situaciji kada je u tvrđeno da je odvjetnik, zastupajući tužitelja, podnio tužbu iako je znao da ju je podnio protekom zakonom propisanoga roka za podnošenje tužbe pa je tužitelj parnicu izgubio te se  njegova tražbina protiv odvjetnika odnosi na iznos troškova koje je morao platiti protivnoj stranci. Konkretno, tuženik problematizira je li tužiteljeva tražbina u tom slučaju dospjela danom donošenja pravomoćne presude u postupku u kojem je izgubio parnicu ili od dana saznanja za tu presudu. U ovome je slučaju to neodlučno, jer je, neovisno o izraženom shvaćanju nižestupanjskih sudova o tome, tužiteljeva tražbina po osnovi naknade štete od odvjetnika nastala tek kada je njemu protivna stranka u postupku koji je izgubio zbog greške u zastupanju od njega naplatila parnične troškove, jer se tada tužiteljeva imovina umanjila, dakle nastala mu je obična štete. Zato se prilikom izlaganja razloga važnosti postavljenoga pitanja tuženik neosnovano poziva na odluku ovoga suda u kojoj je shvaćanje izraženo u postupku u kojem je odlučno činjenično stanje drukčije nego što je u predmetnom postupku.

 

4. Dakle, u prijedlogu nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP pa je na temelju čl. 389.b st. 1. toga Zakona odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 25. travnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu