Poslovni broj: 67 Gž-1011/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 67 Gž-1011/2022-3

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Željki Rožić Kaleb, u pravnoj stvari tužitelja Č. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i p. j.t.d. sa sjedištem u Z., protiv tuženika L. T. iz S. - P., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-237/2021-7 od 1. ožujka 2022., dana 25. travnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-237/2021-7 od 1. ožujka 2022. i sudi:

 

„Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-1015/2021 od 27. siječnja 2021. u kojem je naloženo tuženiku L. T. platiti tužitelju Č. d.o.o. iznos od 61,26 eura/461,60 kuna[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 15. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 31. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku na iznos od:

              -5,14 eura/38,70 kuna od 15. veljače 2020. do isplate,

              -5,14 eura/38,70 kuna od 15. ožujka 2020. do isplate,

              -5,14 eura/38,70 kuna od 15. travnja 2020. do isplate,

              -5,14 eura/38,70 kuna od 15. svibnja 2020. do isplate,

              -5,14 eura/38,70 kuna od 15. lipnja 2020. do isplate,

              -5,14 eura/38,70 kuna od 15. srpnja 2020. do isplate,

-7,91 eura/59,61 kuna od 15. kolovoza 2020. do isplate,

-7,91 eura/59,61 kuna  od 15. rujna 2020. do isplate,

-7,91 eura/59,61 kuna  od 15. listopada 2020. do isplate,

-6,71 eura/50,57 kuna od 15. studenog 2020. do isplate, sve u roku od

8 dana.

 

Nalaže se tuženiku L. T. da tužitelju Č. d.o.o. plati trošak parničnog postupka u iznosu od 92,90 eura/700,00 kn, u roku od 8 dana."

 

Obrazloženje

             

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-1015/2021 od 27. siječnja 2021., i odbijen je tužbeni zahtjev (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova (točka II. izreke).

 

2. Protiv presude suda prvog stupnja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/09., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. ; dalje: ZPP), uz prijedlog presudu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe članka 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje u tekstu: OZ), nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe članka 58. stavak 3. OZ.

 

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za isplatu 461,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama za isporučenu uslugu odvoza komunalnog otpada za razdoblje od siječnja do listopada 2019.

 

7. Prvostupanjski sud je utvrdio iz računa da se odnose na pruženu uslugu prikupljanja otpada, te da tužiteljica u ovom postupku potražuje naknadu u obliku cijene za minimalnu javnu uslugu. Kako je propisana primjena načela "onečišćivač plaća" prema kojem načelu nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivač.

 

8. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je pored pružene usluge odvoza komunalnog otpada s adrese tuženika u volumenu zaduženog spremnika od 240 l, a za koji tuženik redovito podmiruje svoju obvezu kao korisnik usluge pod šifrom kupca …, odvezla otpada u količini koja prelazi taj volumen spremnika, odnosno pružila uslugu u većem obujmu nego li ju tuženik zadužuje, pa je primjenom odredbe čl. 451. st.3. ZPP ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

 

9. Odredbom čl. 20. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'' br. 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15. – dalje: ZKG) propisano je da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik, ako je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

 

10. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik vlasnik četiri etažne jedinice (E-1, E-2, E-3 i E-4) na nekretnini oznake čest. broj 4757, jednokratne stambene zgrade s potkrovljem i dvorom, ukupne površine 1213 m2, upisane u zk. ul. 1696 k.o. S., za koju mu je tužitelj izdao predmetne račune, tuženik je kao vlasnik nekretnine obveznik plaćanja komunalne usluge.

 

11. Odredbom čl. 33. st.1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 94/13., 73/17.; dalja ZOGO) propisuje se dužnost davatelja usluge obračunavanja cijene navedene javne usluge, te da način obračunavanja cijene mora biti u skladu s odredbama ZOGO, odredbama uredbe vlade, kao i odredbama Odluke o načinu pružanja javnih usluga, koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. Također, čl. 33. st. 2. ZOGO propisuje se dužnost davatelja usluge obračunavanja cijene javne usluge korisniku usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom Vlade.

 

12. Nadalje, odredbom čl. 33. st.4. ZOGO propisano je da davatelj usluge dužan je u cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona uključiti sljedeće troškove: troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom.

 

13. Dakle, obračun cijene javne usluge se sastoji od dva dijela. Prvi dio obračuna je "fiksni" i kojim se osigurava ekonomski održivo poslovanje, osiguranje sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, a drugi dio obračuna je "varijabilni", kojim se osigurava načelo onečišćivać plaća i koji ovisi o količini predanog otpada korisnika javne usluge.

 

14. Cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. fiksni dio cijene) potrebno je osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati te kvalitetno i sigurno funkcionirati a obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje kao i sva potrebna materijalna sredstva.

 

15. Struktura cijene javne usluge obuhvaća cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio) i cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio). Cilj popisivanja navedene strukture cijene je bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela "onečiščivać plaća", a da se sa tzv. varijabilnim djelom osigura sama primjena načela "onečiščivać plaća". Pri tom je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-II-2492/2017 od 27. ožujka 2021. godine ocijenio da popisivanje "obvezne minimalne javne usluge" u uredbi kao dio same strukture cijene javne usluge nije u nesuglasju s ustavom i mjerodavnim odredbama ZOGO.

 

16. Kako se tužiteljevo potraživanje odnosi samo na tzv. fiksni dio (obvezne minimalne javne usluge) kojom se, između ostalog, omogućava primjena načela "onečiščivać plaća", kao i da tuženik ne spori da je vlasnik nekretnine za koju mu je ispostavljena naknada, valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi primjenom odredbe čl. 451. st.3. ZPP.

 

17. U ovom je parničnom postupku vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kn pa je tužitelju primjenom Tbr. 7/8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12 – dalje: OT) za zastupanje po punomoćniku odvjetniku priznata naknada u visini od 50 bodova što obračunato prema vrijednosti 1 boda od 10,00 kn i uvećano za 25% PDV iznosi 625,00 kn. Ovome valja pridodati trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 75,00 kn ili ukupno 700,00 kn.

 

18. Tužitelju nije priznat trošak sudske dostave u iznosu od 37,50 kn, kao niti paušalni trošak ovrhovoditelja u iznosu od 37,50 kn, jer nije dokazao da su mu ti troškovi nastali.

 

19. Slijedom iznijetog, a u skladu sa odredbom članka 373. stavak 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 25. travnja 2023.

 

       Sudac:

Željka Rožić Kaleb, v.r.