Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 104/2020-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 104/2020-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz K. S., OIB:  ..., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku u S., protiv tuženika H. T. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu i vraćanja na radno mjesto, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja R-1423/18-2 od 3. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pr-1166/17-26 od 31. kolovoza 2018., u sjednici održanoj 25. travnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Revizija se prihvaća i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja R-1423/18-2 od 3. rujna 2019.; ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pr-1166/17-26 od 31. kolovoza 2018., a predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je utvrđena nedopuštenom Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu od 1. svibnja 2016. uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika broj H3-3735909-1974-2016, od 3. svibnja 2017., te da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao te kojom je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na posao.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je, u smislu odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se primjenjuje  u ovome predmetu na temelju čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/2022) podnio tuženik, predloživši nižestupanjske odluke preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

 

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Protivno revizijskim navodima, nema proturječnosti između „onoga što se u obrazloženju nižestupanjskih presuda navodi o sadržaju iskaza stranaka, drugih iskaza te zapisnika i izjava koje su potpisane“, pa nije počinjena povreda odredaba parničnog postupka u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

6. Naime, nižestupanjski su sudovi na izvedenim dokazima, o sadržaju kojih nema proturječnosti u nižestupanjskim odlukama u odnosu na njihov sadržaj u spisu, izveli, primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a svoje činjenične zaključke, a tuženik zapravo - iako je spomenuti revizijski navod podvrstio pod gore navedenu postupovnopravnu povredu - spori po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje, što ne može biti predmetom preispitivanja u ovoj revizijskoj fazi postupka.

 

7. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenom gore navedene tuženikove odluke o otkazu tužiteljevog ugovora o radu, utvrđenje da radni odnos nije prestao, kao i vraćanje na rad tužitelja te su činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, bitna za ovu, revizijsku fazu postupka sljedeća:

- da je spornom Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika tužitelju ugovor o radu otkazan zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa time da je Odjel ... proveo istragu vezanu uz zlouporabu procesa otkupa CPE opreme i da je istom utvrđeno da je radnik u razdoblju od 1. siječnja 2016.g. do 2. veljače 2017.g. zlouporabio proces otkupa CPE opreme i prekoračio data ovlaštenja na način da je u više navrata novčane vrijednosti GSM bona od 50,00 kuna, namijenjene korisnicima od kojih se vrši otkup CPE opreme, uplaćivao na prepaid korisničke račune osoba koje na isto nisu imale pravo i da je takvim postupanjem radnik nanio materijalnu štetu poslodavcu i da je obzirom na težinu i ozbiljnost povreda, pogotovo činjenicu da je radnik sustavno kroz duže vremensko razdoblje zloupotrebljavao proces otkupa CPE opreme, poslodavac izgubio povjerenje u radnika;

- da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane;

- da tužitelj ne spori da je on doista bonove nadoplaćivao u korist obitelji i kolega;

- da iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da su tuženikovi tehničari vršili otkup CPE opreme temeljem Upute, koja je bila objavljena na tuženikovom Internetu, a osim navedene Upute, tehničari od poslodavca nisu dobili dodatna objašnjenja u vezi primjene Upute i vršenja otkupa CPE opreme;

- da iz Upute Info 11/2013 (dalje: Upute) proizlazi da se od 1. veljače 2013. uvodi otkup CPE opreme kao trajna ponuda za sve postojeće i bivše korisnike M. i M. usluga koji su do 31. kolovoza 2010. od H.-a kupili CPE opremu, s time da se ponuda odnosi isključivo na ispravne uređaje u vlasništvu korisnika, a korisnicima od kojih se otkupi neki od uređaja, daje se GSM bon u vrijednosti od 50,00 kn koji će automatikom biti nadoplaćen na prijavljeni GSM broj;

- da iz Uputa proizlazi da jedan korisnik ima pravo na jednu pogodnost za svaki otkupljeni uređaj, a dodijeljeni GSM bon može iskoristiti bilo koji korisnik T-M. P. tarife ili S.;

- da Uputom nije predviđen način postupanja u slučaju da korisnik od kojeg se otkupi CPE oprema nema prepaid broj pa iz tog razloga GSM bon od 50,00 kn ne može biti uplaćen na korisnikov broj;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je bonove od 50,00 kn uplaćivao u korist obitelji i kolega od kojih je otkupio opremu i da istima bon nije bio potreban te su mu rekli da može raspolagati bonom od 50,00 kn;

- da tuženik tijekom postupka nije tvrdio niti dokazao da tužitelj nije korisnicima od kojih je otkupljivao opremu ponudio nadoplatu bona od 50,00 kn, kao i da tužitelj nije imao odobrenje korisnika da bon od 50,00 kn uplati na broj mobitela osobe koju sam odredi;

- da tuženik nije održao edukaciju tehničara u vezi primjene Upute, niti im je dao dodatna pojašnjenja o načinu postupanja prilikom otkupa opreme za slučaj kada bon nije moguće uplatiti na broj mobitela korisnika od kojeg se otkupljuje oprema.

 

7.1. Slijedom tih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da donoseći Uputu tuženik nije predvidio takvu situaciju i nije odredio kako trebaju postupati tehničari u slučaju da se bon od 50,00 kn ne može uplatiti korisniku od kojeg se otkupljuje oprema i da se iz sadržaja Upute zaključuje da dodijeljeni bon može iskoristiti bilo koji korisnik T-M. prepaid tarife ili S., slijedom čega da je korisnik, od kojeg se otkupljivala oprema, bio ovlašten raspolagati bonom koji je stekao na temelju otkupa opreme, što znači da je bio ovlašten odrediti broj mobitela na koji će se uplatiti bon od 50,00 kn, pa tako nižestupanjski zaključuju da tuženik nije dokazao opravdane razloge za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika te utvrdio da je predmetna Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu nedopuštena i da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao te temeljem čl. 116. ZR-a naložio tuženiku da tužitelja vrati na posao.

 

7.2. Ocjenjuju dalje da nije bilo zakonskog osnova za otkazivanje ugovora o radu tužitelju radi skrivljenog ponašanja, jer tužitelj nije zloupotrijebio proces otkupa CPE opreme pa tuženik zbog navedenog nije mogao izgubiti povjerenje u tužitelja, a tužitelj nije postupao suprotno uputi i nalozima tuženika kao poslodavca, niti je poslodavcu svojim postupanjem nanio štetu, jer broj otkupljene CPE opreme odgovara broju dodijeljenih bonova.

 

8. Materijalnopravno shvaćanje nižestupanjskih sudova o dopuštenosti navedene odluke o otkazu ovaj, revizijski sud, ne može prihvatiti.

 

9. Prema odredbi čl. 115. st. 1. alineja 3. Zakona o radu (Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni roku (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog između ostalog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

10. Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost istog se traži postojanje opravdanog razloga, on mora dokazati postojanje opravdanog razloga.

 

11. Dakle, u smislu prethodno citiranih odredbi na poslodavcu je teret dokaza da zbog određenog postupanja radnika, a koje poslodavac smatra kršenjem obveza iz radnog odnosa, a za njega je neprihvatljivo, je ostvaren razlog za otkazivanje ugovora o radu radniku.

 

12. Otkup CPE opreme, a koji je tuženik uveo od 1. veljače 2013. bio je reguliran uputom tuženika (gore navedenom) namijenjenom njegovim radnicima - tehničarima koji su radili na tim poslovima. Njome je, uz ostalo, bilo propisano da korisnicima od kojih se otkupi neki od CPE uređaja se daje GSM bon u vrijednosti od 50,00 kn, a koji će automatski biti nadoplaćen na prijavljeni GSM broj, te da dodijeljeni GSM bon može iskoristiti bilo koji korisnik T-M. P. tarife ili S. Tužitelj je, ponavlja se, s tim uputama bio upoznat.

 

13. Evidentno je i nesporno da je smisao i svrha provođenja projekta „otkup CPE opreme od korisnika“, a koji je uključivao i GSM bon u vrijednosti 50,00 kn je bila povrat starijih, a ispravnih uređaja (očito radi poticanja na uvođenje novih tehnologija tj. uređaja), za što se korisnike nagrađivalo GSM bonom u vrijednosti 50,00 kn, a koji je mogao iskoristiti postojeći korisnik s kojim se sklopio pravni posao ili neki drugi korisnik T-M. P. tarife ili S.

 

14. Polazeći od navedenog i smislenim tumačenjem sadržaja upute o otkupu CPE opreme od korisnika, nameće se jasna i nedvojbena ocjena kako su GSM bonovi u vrijednosti 50,00 kn bili namijenjeni za korisnika od kojeg je uređaj otkupljen, a on ga je pak mogao namijeniti i nekom drugom korisniku T-M. P. tarife ili S.

 

15. Međutim, u konkretnom slučaju, tužitelj je taj koji je u poslovima otkupa CPE opreme nastupao kao ovlašteni radnik tuženika, u vrijeme svoga radnog vremena i pri izvršavanju radnih obveza koje ima prema tuženiku, slijedom čega je izvjesno da u odnosu na otkupljene uređaje tuženika - CPE opremu tužitelj nikako nije imao položaj korisnika, a to pak znači da i nije bio ovlašten raspolagati tj. koristiti GSM bonove, a kako je on to činio.

 

16. Ovu okolnost, a koja jasno proizlazi iz uputa tuženika nižestupanjski sudovi nisu imali u vidu kada su ocjenjivali konkretno postupanje tužitelja kao radnika tuženika, u svjetlu kršenja obveza iz radnog odnosa tužitelja uz ostalo onih iz čl. 20. i čl. 22. Ugovora o radu, kojim su se ugovornim odredbama tužitelj obvezao svoje ponašanje prigodom izvršavanja poslova svog radnog mjesta uskladiti s etičkim načelima te na taj način pridonositi uspješnosti i ugledu poslodavca; a nepridržavanje i kršenje odredbi akata poslodavca te odredbi tog ugovora predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa.

 

17. U svjetlu prethodno obrazloženog izostanka takvog ovlaštenja tužitelja, neprihvatljivo je i pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova o izostanku štete nastale na strani tuženika. Tužitelj je, kao zaposlenik tuženika, trebao biti svjestan izostanka ovlaštenja na korištenje i raspolaganje predmetnim bonovima, te u slučaju takvog savjesnog i etički jedino prihvatljivog postupanja (odbijanjem iskorištavanja ponuđenih mu bonova) imovina tužitelja ne bi umanjena za vrijednosti bonova, nego bi ti bonovi ostali neiskorišteni, čime bi tuženiku izostala šteta.

 

18. U skladu s tim, a zbog pogrešnog pravnog shvaćanja sadržaja upute tuženika o otkupu CPE opreme od korisnika i obveza tj. ovlaštenja koja iz istog proizlaze za tužitelja u izvršavanju poslova tehničara angažiranog na otkupu CPE opreme, nižestupanjski sudovi su propustili ocijeniti značaj takvog postupanja tužitelja kao radnika tuženika u smislu postojanja elemenata koji upućuju na kršenje obveza iz radnog odnosa te gubitka povjerenja tuženika kao poslodavca u tužitelja kao radnika i u tom pravcu utvrditi odlučne činjenice.

 

19. Stoga je, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. i 3. ZPP-a, obje nižestupanjske presude trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

20. Sudovi će u nastavljenom postupku, a polazeći od prethodno navedenog, utvrditi za ovaj spor relevantno činjenično stanje za ocjenu ponašanja tužitelja, a zbog kojeg mu je tuženik dao sporni otkaz ugovora o radu, te dalje u tom smislu razmotriti utjecaj izostanka tuženikovog upozorenja radniku u smislu odredbe čl. 119. st. 1. ZR-a na dopuštenost sporne odluke o otkazu ugovora o radu, uzimajući obzir sve okolnosti slučaja pa tako i trajnost izvršavanja radnji koje se tužitelju stavljaju na teret u smislu odluke o otkazu, pri tome uzimajući u obzir pravno shvaćanje ovoga u smislu svega gore obrazloženog.

 

21. Odluka o troškovima revizije tuženika ostavlja se za konačnu odluku sve u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 25. travnja 2023.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu