- 1 -              Rev 1089/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1089/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu L. i p. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1474/2018-2 od 7. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3486/2018-31 od 28. rujna 2018., na sjednici održanoj 25. travnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 4.1. Ugovora o kreditu broj ... od 19.09.2007., koji je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika K. V. dana 26.09.2007. pod brojem Ov-..., a koji glasi "sukladno odluci Banke o kreditiranju građana" (t. I.), utvrđen je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 7. u t 2. Ugovora o kreditu broj ... od 19.09.2007. koji je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika K. V. dana 26.09.2007. pod brojem Ov-..., a koji glasi "u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete" (t. II.). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 23.178,24 kuna sa zateznim kamatama pobliže označenim pod t. III. izreke, te je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen (t. IV. izreke) i odlučeno je o troškovima postupka (t. V.)

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijane odluke, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova uključujući i povodom revizije.

 

4. Tužitelj nije dostavio odgovor na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 68/2020-2 od 11. veljače 2020. dopustio tuženiku izjavljivanje revizije zbog slijedećih pravnih pitanja:

 

„1. Može li se tužitelj u sporu radi pravnog utvrđenja ništetnim odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi prema kojoj banka ima pravo promjene kamatne stope u kunskim ugovorima o kreditu pozivati na pravomoćnu presudu koja sadrži pravno utvrđenje ništetnim odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi prema kojoj banka ima pravo promjene kamatne stope u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima?

 

2. Može li se odredba čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da je sud vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u individualnoj parnici koju pokrene fizička ili pravna osoba pozivajući se na navedenu presudu, primijeniti i u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (s obzirom na drugu valutu obveze iz ugovora o kreditu), o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača?

 

Odnosno

 

Je li sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, vezan pravnim utvrđenjima iz takve parnice ako se u individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa (ugovor o kreditu s drugom valutom obveze) koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po čl. 502.a. Zakona o parničnom postupku?

 

3. Smatra li se ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci banke u ugovorima o kreditu nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom, ako do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojala zakonska obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti?“.

 

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao potrošača za zaštitu od nepoštenih odredbi.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da se o odredbama ugovora o kreditu koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i koje su bile unaprijed sastavljene od banke, tuženika, nije pregovarala sa tužiteljem kao potrošačem te da je njima suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora. Kako da takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na trgovca - banku, u konačnosti, taj sud utvrđuje odredbe ništetnima s obzirom na nedopuštenost, i dosuđuje restitucijski zahtjev.

 

10. Drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja i zaključke iz prvostupanjske odluke, te odgovara na žalbene navode da ta odluka nije donesena u smislu vezanosti za odluku iz spora za zaštitu kolektivnih interesa, jer da je u tom sporu se radilo o tzv. CHF kreditima (ovdje o tzv. kunskom).

 

11. Svaki potrošač, u odnosu na kojeg trgovac zahtjeva ispunjenje obveze temeljem odredbe koja je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrđena nepoštenom, može se pozvati na učinke te odluke. Sud je vezan tom odlukom i na to pazi po službenoj dužnosti. Odlučno je da obveza potrošača proizlazi iz odredbe koja je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrđena nepoštenom. Učinci kolektivne tužbe iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa okončane u odnosu na utvrđenja o ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja je u tom dijelu potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015. odnose se na kredite sklopljene u vezi CHF valute. Navedena odluka zato nema učinak na kredite u kojima je ugovorena druga valuta vezana za glavnicu, kao u konkretnom slučaju.

 

12. Međutim prvostupanjski sud nije svoju odluku temeljio na utvrđenjima iz tog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, već je ocjenjivao i utvrđivao u ovom postupku nepoštenost ugovorne odredbe.

 

13. Da bi se odredba utvrdila kao nepoštena potrebno je da su kumulativno ispunjene pretpostavke: 1) izostanak pojedinačnih pregovora; 2) suprotnost načelu savjesnosti i poštenja koja je dovela do 3) znatne neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača. Prilikom ocjene nepoštenosti ugovornih odredbi koje su predmetom tužbenog zahtjeva u ovoj parnici prvostupanjski sud je ocijenio postojanje tih pretpostavki te je uzeo u obzir i ostale relevantne okolnosti sklapanja ugovora i zaključio je da je na štetu potrošača, tužitelja, ugovornim odredbama znatno narušena ravnoteža u pravima i obvezama stranaka i da je ta znatna neravnoteža suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

 

14. S obzirom da se prvostupanjski sud nije u ovoj parnici pozvao na pravomoćnu odluku koja sadrži pravno utvrđenje ništetnim odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi prema kojoj banka ima pravo promjene kamatne stope u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, već je utvrđivao ispunjenje svih pretpostavki za nedopuštenost ugovorne odredbe konkretnog potrošačkog ugovora, to su bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke prva dva pitanja, pri čemu valja naglasiti da odluka iz spora za zaštitu individualnih interesa potrošača indirektno može imati utjecaj na način da ukazuje na parametre koje je potrebno cijeniti. U tom smislu ukazuje se na ovosudnu odluku Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015.: „ (...) Kako izreka pobijane presude čini jedinstvenu cjelinu, a iz koje je jasno razvidno da se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija glavnica je valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute, to nema nikakve sumnje da se ista ne odnosi na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklapane uz valutnu klauzulu vezanu uz neku drugu valutu (...).“

 

15. U odnosu na treće pitanje tuženik se upućuje na sadržaj ovosudne odluke Rev-396/2021 u kojoj je u odlomku 23.2. rečeno: „Prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 143/13, dalje: ZID ZPK/13) postojala je prisilna zakonska odredba u čl. 74. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/07), prema kojoj ugovor o potrošačkom zajmu uz ostalo mora sadržavati odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, kao i odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena. Odredbama ZID ZPK/13 je samo precizirana zakonska obveza na način da se promjena kamatne stope može vezati uz jedan od parametara promjenjivosti propisanih tim zakonom (EURIBOR, LIBOR, NRS, prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječna kamatna stopa na depozite građana u odnosnoj valuti). Zato se ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci banke u ugovorima o kunskom kreditu prije stupanja na snagu ZID ZPK/13, bez unaprijed ugovorenih jasnih parametara promjenjivosti, smatra nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom.“

 

16. U ovoj pravnoj stvari ugovor je sklopljen 19. rujna 2007., mjerodavan Zakon o zaštiti potrošača stupio je na snagu 7. kolovoza 2007., pa se i u ovoj pravnoj stvari ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci banke u ugovorima o kunskom kreditu prije stupanja na snagu ZID ZPK/13, bez unaprijed ugovorenih jasnih parametara promjenjivosti, smatraju nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom.

 

17. Kako su nižestupanjski sudovi utvrdili da je (dio) predmetnih odredbi u ugovor unesen samo od strane tuženice, na koju odredbu tužitelj nije mogao utjecati jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, a u ugovoru nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tih parametara, to sve čini predmetne ugovorne odredbe suprotnu načelu savjesnosti i poštenja.  Zbog toga ni odgovor na treće pitanje u odnosu na kojeg je dopuštena revizija nije od utjecaja na pravilnost pobijane odluke.

 

18. S obzirom na strogo pravilo o reviziji iz čl. 391. st. 1. ZPP, prema kojoj u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija prethodno dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP zbog kojeg je ta revizija dopuštena, kao i činjenicu da se ni jednim postavljenim pitanjem ne problematizira, odnosno ne osporava, zaključak nižestupanjskih sudova prema kojemu je citiranim ugovornim odredbama o kreditu došlo do uspostavljanja znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, to ovaj sud pitanje postojanja znatnije neravnoteže kao pretpostavke nepoštenosti ugovora nije ispitivao.

 

19. Kako je u postupku koji je prethodio reviziji utvrđena nedopuštenost ugovorne odredbe kao odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i suprotne načelu savjesnosti i poštenja, koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, takva odredba je nepoštena u smislu odredbe čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/07 - dalje ZZP) i sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZZP ništetna, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a s obzirom da su sudovi dali jasne, potpune i neproturječne razloge koji korespondiraju sadržaju spisa, to nisu ostvarene ni bitne povrede postupka na koje se podnositelj revizije poziva.

 

20. Slijedom navedenoga, jer razlozi revizije ne utječu na donošenje drugačije odluke, na temelju čl. 393. st. 1. ZPP odbijena je revizija tuženika kao neosnovana.

 

Zagreb, 25. travnja 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr. sc. Jadranko Jug, v.r.