1

Poslovni broj 26 Gž-3743/2021-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 26 Gž-3743/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. J. J., odvjetnica u Z., protiv I. tuženog ureda, Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici J. M. i H. L., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & L., Z., i II. tužene C. o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu,  poslovni broj Pn-2556/2012-45 od 13. listopada 2021. i o žalbi I. tuženika protiv odluke o troškovima postupka  sadržane u navedenoj presudi, u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tužiteljice N. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu,  poslovni broj Pn-2556/2012-45 od 13. listopada 2021.

 

              II. Odbija se žalba I. tuženog ureda kao neosnovana i potvrđuje  navedena presuda u odluci o troškovima parničnog postupka pod točkom II. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev I. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 16.875,00 kuna / 2.239,70 eura[1].

 

              III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška.

 

              IV. Odbija se zahtjev I. tuženika za naknadu žalbenog troška.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se I-tuženiku ured, Z., (OIB: …) i II-tuženiku C. o. d.d., Z. (OIB: …) solidarno isplatiti tužiteljici N. K. iz Z., (OIB: …) na ime naknade štete iznos od 18.840,00 kn skupa s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do 31.07.2015. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe".

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnih troškova.

 

III. Nalaže se tužiteljici da nadoknadi I-tuženiku parnične troškove u iznosu 11.250,00 kuna u roku 15 dana.“

 

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna i troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 672,50 kuna.

 

3. Protiv odluke o trošku sadržane u navedenoj presudi pod točkom III. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev I. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 16.875,00 kuna, žali se I. tuženik zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. toč. 1. i 3. ZPP-a. Predlaže u tom dijelu odluku o troškovima postupka preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno presudu u tom dijelu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna uz 25% PDV-a i troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 1.050,00 kuna.

 

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

5. Žalba I. tuženika nije osnovana

 

6. Suprotno žalbenim navodima oba žalitelja, presuda prvostupanjskog suda se može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu, jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi žalitelja  u kojima ističu da je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a (tužiteljica izravno, a I. tuženik sadržajno), s time da je prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno da nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

7. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pa, suprotno žalbenim prigovorima tužiteljice, nije učinjena niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 8. ZPP-a. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP-a, dokazivanje obuhvaća činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Prvostupanjski sud je postupajući u skladu s citiranim odredbama izveo sve predložene dokaze i na temelju rezultata tako provedenog postupka, utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor.

 

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice konačno postavljen u podnesku od 15. veljače 2021., za isplatom iznosa od 18.840,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da joj se pogoršalo zdravstveno stanje uslijed ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći od 23. studenog 1995., u odnosu na zdravstveno stanje utvrđeno pravomoćnom presudom istoga suda poslovni broj Pn-3110/1997 od 5. lipnja 1998., te kasnije presudom poslovni broj Pn-3318/2003 od 4. svibnja 2009.

 

9. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je tužiteljica kao putnica u vozilu stranih registarskih oznaka, ozlijeđena u prometnoj nesreći 23. studenog 1995., s time da između stranaka nije bio sporan nastanak štetnog događaja, kao niti to da je zbog ozljeda koje je tužiteljica zadobila u toj prometnoj nesreći, pravomoćnom presudom istoga suda poslovni broj Pn-3110/1997 od 5. lipnja 1998., naloženo tuženicima (i Republici Hrvatskoj kao III. tuženici), solidarno naknaditi tužiteljici nastalu neimovinsku i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, s time da je u navedenom sudskom postupku izvedenim medicinskim vještačenjem, utvrđeno da je tužiteljica u toj nesreći zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice zbog koje joj je smanjena životna i radna aktivnost za 10% te joj je pravomoćno dosuđena naknada štete u iznosu 31.730,00 kuna, nakon čega je tužiteljica istu ozljedu (trzajnu ozljedu vratne kralježnice) zadobila i u drugoj prometnoj nesreći 23 srpnja 2003., da bi potom tužiteljica 9. lipnja 2003. podnijela tužbu radi naknadu štete zbog pogoršanja zdravstvenog stanja nakon ozljede koju je zadobila u prvoj prometnoj nesreći 23. studenoga 1995. (zbog koje se kontinuirano liječila te je podvrgnuta operativnom zahvatu 29. listopada 2002.), koji postupak je vođen pod poslovnim brojem Pn-3318/2003, u kojem je temeljem izvedenog medicinskog vještačenja utvrđeno da je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice za 15%, od čega se 13,5% pogoršanja odnosi na posljedice ozljede zadobivene u prvoj prometnoj nesreći 23. studenog 1995., a 1,5% na posljedice ozljede zadobivene u drugoj prometnoj nesreći 23. srpnja 2003., slijedom čega je tužiteljici pravomoćnom presudom Pn-3318/2003, za pogoršanje od 13,5% (kao pogoršanje zdravlja iz prve nesreće), dosuđena naknada štete u iznosu 37.100,00 kuna.

 

10. Na okolnost utvrđivanja spornih okolnosti (postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja od 23. studenog 1995. i daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice), prvostupanjski sud je po prijedlogu tužiteljice proveo sudsko-medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. D. M. i potom i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc.prim V. B., temeljem čega je, uzimajući u obzir da su oba vještak decidirano navela da je pogoršanje zdravlja tužiteljice uvjetovano posttraumatskim i degenerativnim promjenama, a da je vještak dr. D. M. naveo da se predmetno pogoršanje ne može dovesti u uzročnu vezu sa štetnim događajem od 23. studenog 1995. (zbog proteka vremena od 15 godina, degenerativnih promjena od ranije i druge prometne nesreće iz 2003.), dok vještak prof.dr.sc.prim V. B. nije jasno naveo da je pogoršanje upravo posljedica prometne nesreće od 23. studenog 1995., primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a, zaključio da tužiteljica nije dokazala uzročnu vezu između prometne nesreće od 23. studenog 1995. i daljnjeg pogoršanja svojeg zdravlja te obavljanog operativnog zahvata 9. studenog 2010.

 

11. U žalbenom stupnju postupka, istovjetno kao i u postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, sporna je uzročno-posljedične veze između štetnog događaja od 23. studenog 1995. i daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice.

 

12. Odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO/05), propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

 

13. Pravilno je prvostupanjski sud, i po stavu ovoga suda, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a, na temelju svih izvedenih dokaza po prijedlogu stranaka, zaključio da tužiteljica nije dokazala da je kod nje nastupilo pogoršanje zdravstvenog stanja kao posljedica povrede koju je zadobila u prometnoj nesreći od 23. studenog 1995., odnosno da nije dokazala uzročnu vezu između prometne nesreće od 23. studenog 1995. i daljnjeg pogoršanja svojeg zdravlja za koje potražuje naknadu štete u ovom postupku te obavljanjog operativnog zahvata 9. studenog 2010.

 

14. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u pogledu nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. D. M. i prof.dr.sc.prim. V. B., u odnosu na ocjenu postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja iz 1995. i daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice, prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. D. M., imajući u vidu da je zadatak njegovog vještačenja bio upravo utvrditi navedenu uzročno-posljedičnu vezu te da se radi o vještaku koji je specijalnosti sudske medicine, tj. kompetentan ocijeniti postojanje uzročno-posljedične veze, prihvaćajući pri tome i nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc.prim. V. B., koje vještačenje je provedeno prvenstveno na okolnost povrede prava osobnosti i potrebe za tuđom pomoći i njegom, pri čemu je isti vještak prof.dr.sc.prim. V. B., jasno, izričito i decidirano u svom nalazu naveo, da je daljnje pogoršanja zdravstvenog stanja uvjetovano posttraumatskim i degenerativnim promjenama, tako da se nije određeno očitovao da je pogoršanje zdravstvenog stanja isključivo posljedica štetnog događaja iz 1995., s time da navedeno niti nije niti bio njegov zadatak, s obzirom na njegovu specijalnost (neurokirurgija) te okolnost da je na pitanje uzročno-posljedične veze provedeno vještačenje po vještaku dr. D. M. Utoliko su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima prigovara da je prvostupanjski sud bez osnova svoju odluku utemeljio na sudsko-medicinskom vještačenju, a ne na medicinskom vještačenju vještaka prof.dr.sc.prim. V. B.

 

15. Također, pravilno prvostupanjsko sud ukazuje i na to da je tužiteljica nakon prometne nesreće iz 1995., ozlijeđena i u prometnoj nesreći koja se dogodila 2003., a u kojoj je također zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice, pravilno ukazujući i na to da je od ranije imala degenerativne promjene na vratnoj kralježnici, slijedom čega posljedično tome pravilno zaključuje da je kod tužiteljice svakako došlo do pogoršanja zdravlja koje je posljedica i posttraumatskih i degenerativnih promjena (u čemu su vještaci suglasni), pri čemu pravilno cijeni da je u konačnome pravno relevantno bilo utvrditi je li daljnje pogoršanje zdravlja tužiteljice upravo posljedica ozljede iz štetnog događaja iz 1995., o čemu pravilno cijeni da je teret dokazivanja te uzročne veze (da je daljnje pogoršanje zdravlja tužiteljice isključivo posljedica ozljede iz štetnog događaja 1995.), na tužiteljici, koju ona primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a, nije dokazala (uzročnu vezu između prometne nesreće od 23. studenog 1995. i daljnjeg pogoršanja svojeg zdravlja za koje potražuje naknadu štete u ovom postupku, i u sklopu toga obavljanog operativnog zahvata 9. studenog 2010.).

 

16. Nije sporno da oštećenik, ovdje tužiteljica, može i nakon što je pravomoćnom sudskom presudom odlučeno o naknadi štete iz jednog štetnog događaja, zahtijevati naknadu štete, ako je u međuvremenu došlo do nepredvidivog pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja i s tim u svezi i do nove štete, ali samo ako je riječ o šteti koja je u neprekinutom uzročno - posljedičnom slijedu sa štetnim događajem.

 

17. Dakle, imajući u vidu oba navedena vještačenja koje je sud prvog stupnja izveo po prijedlogu tužiteljice, i po stavu ovoga suda, na pouzdan način i s dovoljnim stupnjem uvjerenja, nije utvrđeno da je kod tužiteljice nastupilo pogoršanje zdravstvenog stanja kao posljedica povrede koju je tužiteljica zadobila u prometnoj nesreći od 23. studenog 1995., slijedom čega prvostupanjski sud pravilno odbija postavljeni tužbeni zahtjev, pri čemu tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženu C. o. d.o.o., odbija i zbog promašene pasivne legitimacije, čemu tužiteljica žalbenim navodima posebno niti ne prigovara, pa isto ovaj sud neće posebno niti obrazlagati.

 

18. Na žalbene navode tužiteljice valja odgovoriti da iz stanja spisa proizlazi da je nalaz i mišljenje dr. D. M., specijaliste sudske medicine, sačinjeno nakon uvida vještaka u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice, uključujući i priklopljene ranije predmete (Pn-3110/1997 i Pn-3318/2003), kojem nalazu i mišljenju je tužiteljica prigovorila, nakon čega je povodom tih prigovora, radi obrazloženja nalaza i mišljenja, saslušan vještak dr. D. M. koji je jasno obrazložio svoj stav da se pogoršanje tegoba tužiteljice ne može više vezati za štetni događaj iz 1995. (jer je kod tužiteljice u pitanju degenerativno oštećenje vratne kralježnice koje svojim prirodnim tijekom i neovisno o učinku traume ima tendenciju pogoršanja), s time da je vještak za daljnji tijek pogoršanja, uključivo i operaciju iz 2010., određeno obrazložio da isto nije u vezi sa štetnim događajem iz 1995., jer se radi o operativnom zahvatu opsežno degenerativno promijenjene vratne kralježnice izvedenom 15 godina nakon štetnog događaja, koji operativni zahvat je posljedica prirodnog tijeka problema, odnosno patoloških promjena koje napreduju sa životnom dobi i protekom vremena, čime je, i po stavu ovoga suda, detaljno i jasno, usmenim obrazloženjem i očitovanjem, vještak u potpunosti otklonio sve prigovore na svoj pisani nalaz i mišljenje, a za koje mišljenje je dao jasne i uvjerljive razloge. Utoliko su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima prigovara da se radi o nalazu i mišljenju koji je suprotan izvedenim dokazima u ovom postupku te dokazima izvedenim u ranijim postupcima (u kojima su vezano za isti štetni događaj donesene pravomoćne presude) te da je navedeni vještak bez ikakvih argumenata otklonio uzročnu vezu i da nije obrazložio zašto se tegobe tužiteljice koje su predmetom ovoga spora, ne mogu povezati sa štetnim događajem iz 1995.

 

19. Stoga, u naprijed iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, svi preostali prigovori kojima tužiteljica iznosi vlastitu ocjenu zbog koje ne prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o tome da predmetno pogoršanje nije u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedom zadobivenom u prometnoj nesreći 23. studenog 1995., ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje, koje su, kao takve, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

 

20. Slijedom obrazloženog, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod točkom I.

 

21. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda u odnosu na trošak parničnog postupka koji je dosuđen tužiteljici temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, pri čemu je navedeni trošak pravilno odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/2022, dalje: Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora od 18.840,00 kuna, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 15. veljače 2021., slijedom čega je neosnovana žalba I. tuženika protiv odluke o troškovima parničnog postupka, pa ju je u skladu s odredbom čl. 380. st. 2. ZPP-a, valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove odluke.

 

22. Naime, suprotno žalbenim navodima I. tuženika, pravilno je prvostupanjski sud odlučujući o naknadi parničnog troška, kao mjerodavnu vrijednost  predmeta spora, uzeo onu bez rentnog zahtjeva (plaćanje mjesečne rente za tuđu pomoć u iznosu od 2.400,00 kuna), imajući u vidu da je predmetnu štetu tužiteljica utužila bez navedenog rentnog zahtjeva koji je postavila tek podneskom od 24. listopada 2013. (list 170-171 spisa), i time preinačila tužbu isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći (čl. 191. st. 1. ZPP-a), kojoj preinaci su se tuženici protivili, s time da o navedenoj preinaci prvostupanjski sud nije odlučivao (pa tako niti nakon ročišta 6. prosinca 2018., na kojem je tužiteljica ustrajala kod ranije postavljenog rentnog zahtjeva, list 263-264 spisa), pa kako tuženici nisu dali pristanak na takvu preinaku tužbe, a prvostupanjski sud ju nije dopustio u skladu s odredbom čl. 190. st. 3. ZPP-a, slijedi da do preinake tužbe u konačnome nije niti došlo, već da se do kraja postupka nastavilo raspravljati o tužbenom zahtjevu kako je isti bio postavljen u tužbi (u iznosu od 31.000,00 kuna koji nije sadržavao rentni zahtjev), odnosno o smanjenom tužbenom zahtjevu podneskom od 15. veljače 2021. (list 287-288 spisa), na iznos od 18.840,00 kuna, kojem smanjenju tužbenog zahtjeva (s prvotno postavljenog u iznosu od 31.000,00 kuna, na iznos od 18.840,00 kuna) se tuženici nisu protivili, osim za dio koji se odnosio na rentni zahtjev, koji iz naprijed obrazloženih razloga, niti nije egzistirao.

 

23. Utoliko su neosnovani i bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, žalbeni razlozi kojima I. tuženik upire na to da rentni zahtjev egzistira i da je sud o istome trebao odlučivati i uzeti ga u obzir prilikom odlučivanja o visini troškova postupka te da nije moglo doći do njegovog povlačenja bez pristanka tuženika na povlačenje tužbe, koji pristanak tuženici nisu dali.

 

24. S obzirom na to da obje stranke nisu uspjele sa žalbama, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, stoga nemaju pravo na naknadu žalbenog troška, slijedom čega je valjalo odbiti kao neosnovan i zahtjev tužiteljice i zahtjev I. tuženika za naknadu žalbenog troška te odlučiti kao pod točkom III. i IV. izreke ove odluke.

 

25. Slijedom svega obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 25. travnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš, v.r.