1

Poslovni broj: 14 Gž-3490/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 14 Gž-3490/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev predsjednice vijeća, Sandre Artuković Kunšt univ. spec.iur. sutkinje izvjestiteljice i Gabriele Topić Kordej, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. OIB: … iz Đ., kojeg zastupa punomoćnik H. G., odvjetnik u O., protiv tužene Republike Hrvatske OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u O., Stalna služba u Đ., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu posl. br. P-135/2021-16 od 4. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 25. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Đakovu posl. br. P-135/2021-16 od 4. srpnja 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-135/2021-16 odbijen je zahtjev tužitelja koji je glasio:

 

"I. Utvrđuje se da je tužitelj B. M. iz Đ., OIB: … stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zk.ul.506 k.o. Đ., i to kčbr.982/1 u naravi oranica J. površine 3 jutra 92 čhv 17595 m2, slijedom čega je tužitelj ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu istog prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Đakovu, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika Republika Hrvatska, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da Republika Hrvatska OIB: 52634238587 da tužitelju B. M. iz Đ., OIB: … plati prouzročene parnične troškove, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 15 dana.", kao u stavku I izreke presude suda prvog stupnja.

 

1.2. U stavku II izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04. srpnja 2022. do isplate. 

 

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio, ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.  354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, međutim, i uz primjenu mjerodavnih odredbi čl. 159. st. 1., 3. i 4. i čl. 160. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) se o neosnovanosti tužbenog zahtjeva jednako odlučuje kao što je odlučio prvostupanjski sud.

 

6. U postupku je utvrđeno da nekretnina zk.č.br. 982/1 iz zk.ul.br. 506 k.o. Đ., Zemljišnoknjižnog odjela Đ. predstavlja oranicu površine 17.595 m2, uknjiženu kao vlasništvo tužene, a koja je ranije bila u društvenom vlasništvu s pravom korištenja poljoprivrednog poduzeća „G.“ iz S. M.

 

7. Kada je odbio zahtjev tužitelja za utvrđenje stjecanja prava vlasništva navedene zk.č.br. 982/1, sud prvog stupnja zaključio je da nisu ostvarene pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. i čl. 160. na temelju utvrđenja da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine od 1978., a nije dokazao da se u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine nalazio neprekidno 40 godina do podnošenja predmetne tužbe 14. travnja 2021.

 

8. Polazeći od pravnog shvaćanja zauzetog na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-56/19-2 od 14. veljače 2019., po kojem pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe, nije odlučno to što se u posjedu predmetne nekretnine u razdoblju od 14. veljače 2015. do proljeća 2018. nalazio svjedok R. M. temeljem Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske. Tužitelj je ovlašten tvrditi da je ostvario pretpostavke za stjecanje prava vlasništva zk.č.br. 982/1 iz zk.ul.br. 506 k.o. Đ. dosjelošću uračunavanjem posjedovanja njegovog prednika.

 

9. Međutim, žalbeni navodi vezani za potrebu uračunavanja posjeda prednika, računajući od prije 1963., nisu odlučni jer tužitelj ni uz uračunavanje posjeda od 1963. niti uz primjenu mjerodavnog st. 1. čl. 1. Protokola I uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" br. 6-142/99 i 13-69/17, dalje: Konvencija) u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske po zahtjevu br. 35298/04 ne ostvaruje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva iz čl. 159. st. 4. ZV.

 

10. Za stjecanje vlasništva nekretnina redovnom dosjelošću potreban je zakonit, istinit i pošten posjed. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja. Pravo na posjed ima onaj koji ima valjani titulus ili naslov stjecanja, a takvim se ne može smatrati ugovor o kupoprodaji zemljišta u društvenom vlasništvu, s obzirom na odredbu čl. 1. st. 1. Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Službeni list FNRJ" br. 26/54, 19/55, 48/58, 52/58, 30/62 i 53/62, "Službeni list SFRJ" br. 15/65, 43/65, 57/65 i 17/67, "Narodne novine" br. 52/73, "Službeni list SFRJ" br. 11/74, "Narodne novine" br. 27/91 i 91/96). Stoga je bez utjecaja tužiteljevo pozivanje na navodni kupoprodajni ugovor koji je s prednikom tužitelja u svojstvu prodavatelja zaključila fizička osoba K. T. iz S. M., koji nije bio ni korisnik nekretnine, tako da nema uvjeta za konvalidaciju tog ugovora. Slijedom navedenog tužitelj nije dokazao da je ostvarena pretpostavka za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine redovnom dosjelošću.

 

11.1. Dana 8. listopada 1991. je odredbom čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, dalje: ZID ZOVO) stavljena izvan snage i odredba čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80 i 36/90, "Narodne novine" br. 53/91) kojom je bilo onemogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, čime je od 8. listopada 1991. bilo moguće stjecati pravo vlasništva dosjelošću i na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu.

 

11.2. Odredbom čl. 388. st. 4. ZV u izvornom tekstu ("Narodne novine" br. 91/96, dalje: ZV/96) bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo i prije tog dana. Nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999.  kojom se ukida ista odredba, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 114/01) izmijenjena je izvorna odredba čl. 388. st. 4 ZV i od 13. prosinca 2001. se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

 

11.3. Polazeći od st. 1. čl. 1. Protokola I uz Konvenciju a na tragu odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske po zahtjevu br. 35298/04, nije sporno da izmjena čl. 388. st. 4 ZV iz 2001. predstavlja zakonito miješanje javne vlasti sa legitimnim ciljem zaštite prava onih koji su mogli pretrpjeti posljedice primjene čl. 388. st. 4 ZV/96. Međutim, takvo miješanje neće biti razmjerno ukoliko izostaje kakva šteta u odnosu na prava trećih osoba, i to iz razloga što pojedini građani, kao ovdje tužitelj, ne bi trebali snositi posljedice koje proizlaze iz greške javne vlasti pri donošenju neustavnog propisa.

 

11.4. Međutim, računanjem roka dosjelosti temeljem savjesnog posjeda tužitelja i njegovih prednika i prije 8. listopada 1991. posjedovanjem predmetne nekretnine osobno i putem svojih prednika u razdoblju od 1963. do 1999. nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 159. st. 4. ZV u vezi st. 1. čl. 1. Protokola I uz Konvenciju jer od 1963. pa do 17. studenoga 1999. kada je donesena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se ukida odredba čl. 388. st. 4. ZV u izvornom tekstu, nije proteklo potrebnih 40 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine zk.č.br. 982/1 k.o. Đ. upisane kao vlasništvo tužene. Zahtjev tužitelja za utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću je stoga neosnovan.

 

12. Slijedom navedenog ovaj je sud primjenom čl. 368. st. 2. ZPP odlučio kao u stavku I izreke.

 

13. Nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog Zakona, kao u stavku II izreke.

 

 

U Zagrebu 25. travnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.