Poslovni broj 79 Gž-4476/2022-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 79 Gž-4476/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. V., iz V., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, Z., OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u M., Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-319/2021-12 od 15. studenog 2022. u sjednici vijeća održanoj dana 25. travnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-319/2021-12 od 15. studenog 2022.

 

              II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              I. Utvrđuje se da je tužiteljica J. V., V., OIB: … vlasnica dijela kat. č. zem. 2/1, zk tijelo II, pov. 3738 m², dio kat. čest. zem. 117/4, pov. 80 m², zk tijelo I, sve u k.o. O., a koje nekretnine su prikazane u skici izmjere Z. P., od srpnja 2021, brojevima 1-4,34,11-33,1 (dio č. zem. 2/1, k.o. O.), te brojevima 5-10,5 (dio č. zem. 117/4, k.o. O.), a koja skica čini sastavni dio ove presude, što je tužena dužna priznati.

 

              II. Tužiteljica je ovlaštena temeljem ove presude i prijavnog lista na nekretninama iz toč. 1. izreke, postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tužene, što je tužena dužna trpjeti.

 

              III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.595,30 KN (pettisućapetstodevedesetpetkunatridesetlipa) / 742,62 EUR (sedamstočetrdesetdva eurašezdesetdvacenta), u roku do 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženica.

 

3. Tuženica se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP-a). Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

4. Žalba tuženice je neosnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traže utvrđenje da je vlasnica dijela kat. č. zem. 2/1, zk tijelo II, pov. 3738 m², dio kat. čest. zem. 117/4, pov. 80 m², zk tijelo I, sve u k.o. O., a koje nekretnine su prikazane u skici izmjere Z. P., od srpnja 2021, brojevima 1-4,34,11-33,1 (dio č. zem. 2/1, k.o. O.), te brojevima 5-10,5 (dio č. zem. 117/4, k.o. O.), a koja skica čini sastavni dio ove presude, što je tužena dužna priznati.

 

6. Ocjenom izvedenih dokaza suda prvog stupnja je utvrdio slijedeće:

              -da je dosjedanje na predmetnim nekretninama započeo u 19. stoljeću tužiteljičin pradjed S. M., koji je rođen 1880., a umro prije II. svjetskog rata (kako to proizlazi iz iskaza svjedoka I. M.) i koji je predmetne nekretnine omeđio suhozidom koji je i danas vidljiv na terenu, imao je slamnatu potleušicu, obrađivao je zemlju sadeći povrtne kulture i trajni nasad vinograda čiji se ostaci i danas nalaze na terenu,

-da je tužiteljičin pradjed S. imao ženu T., sinove J. (koji je otišao u Z. i za njega se više nije čulo), M. (koji je umro), D. (tužiteljičinog djeda) i kćer P., te su predmetne nekretnine pripale D. i P. koji su do 1941. dovršili dosjedanje na predmetnim nekretninama,

              -da je P. M. nakon udaje svoj dio očevine, uključujući njen dio predmetnih nekretnina dala svom bratu D.

-da je D. M. (r. 1927.-1992.) imao kćer J. i sinove S., A., M. i I., te je predmetne nekretnine darovao za svog života (1975.) upravo sinu I. (tužiteljičinom ocu),

              -da je I. M. na dijelu predmetne nekretnine, na ostacima potleušice 1975. sagradio kuću (konobu) i bunar, iz kojeg i danas navodnjava kulture koje uzgaja na predmetnim nekretninama (krumpir, fažoli, kapula, trešnje, šipci), dok se na istočnom dijelu unutar suhozida između trešanja nalazi nisko raslinje, makija,

-da su na temelju Ugovora o darovanju od 16. kolovoza 2021. sklopljenog između tužiteljice i njenog oca I. M. predmetne nekretnine pripale tužiteljici u cijelosti, te da ona s ocem i danas obrađuje vrt, a konobu upotrebljava za odlaganje poljoprivrednih alata,

              -da su tužiteljičini prednici, počevši od njenog pradjeda S. M. koji je živio u 19. stoljeću posjedovali sporne nekretnine toliko dugo da su iste među mještanima poznate po nazivu S. (D.) draga" o čemu uvjerljivo iskazuju svi svjedoci navodeći da se radi o obiteljskom nasljedstvu koje se nasljeđivalo s koljena na koljeno, te da ni tužiteljicu ni njezine pravne prednike nikada nitko nije smetao u posjedu,

-da tužbenim zahtjevom nije obuhvaćen pojas uz cestu, što proizlazi iz skice identifikacije nekretnina, a sud je isto utvrdio uviđajem na licu mjesta

 

7. Očevidom na licu mjesta i geodetskim vještačenjem je utvrđeno slijedeće:

              -predmet spora predstavlja zemljište položeno sjeverno u odnosu na županijsku cestu S. – V. te istočno u odnosu na lokalni put prema zaseoku M.

-da je nekretnina u većem dijelu omeđena suhozidom i to sa sjeverne i istočne strane s kojih je suhozid visine cca 1 m, koji s obzirom na izgled kamena koji je na dijelovima izblijedio a na drugim dijelovima ima karakterističnu sivu boju do koje dolazi uslijed višegodišnje izloženosti suncu, zasigurno izgrađen prije više desetljeća, unutar pokazane nekretnine nalazi se obradivi dio također omeđen suhozidom do kojeg dijela se pristupa sa lokalnog puta iz pravca zapada, a sud uočava u sjevernom dijelu izgrađeni objekt u visini prizemlja uz koji se nalazi gustirna – čatrnja za vodu, dok se s istočne strane predmeta spora nalazi se višegodišnje raslinje (stabla smokava, trešanja, šljiva, dok uz rub obradive površine zasađena raštika), a drugi obradivi dio je uzoran (pripremljen za daljnju obradu)

              -da navedena utvrđenja potvrđuje identifikacija nekretnina iz srpnja 2021., koju je sačinio vještak Z. P., vještak za geodeziju koji je naveo da je predmet spora u naravi kuća sa sarnačem, dvorište, dijelom oranica, istočnim dijelom šuma, sveukupne površine 3921 m², da je omeđena trajnim i vidljivim oznakama i to suhozidom te granicom cestovnog pojasa, te je na položajnom nacrtu stvarnog stanja označio brojevima 1-4,34,11-33,1 (dio č. zem. 2/1, k.o. O.) i brojevima 5-10,5 (dio č. zem. 117/4, k.o. O.)

-da je iz navedene skice vidljivo da su utužene nekretnine i sa sjeverne i istočne strane omeđene suhozidom, a da su od asfalte ceste (državne ceste V.-S.) odvojene pojasom zemljišta koje nije predmet spora.

 

8. Na utvrđene činjenice sud prvog stupnja je primijenio materijalno pravo iz § 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811,1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine", broj: 73/91, dalje: OGZ-a), sukladno kojem je propisano da se vlasnost na nepokretnim stvarima, koje nisu upisane na ime posjednikovo u javne knjige, može u odnosu na državnu imovinu steći samo posjedom od 40 godina.

 

9. Osim toga, sve da i nije dokazano stjecanje prije 1941. sud prvog stupnja zaključuje da su tužiteljičini prednici stekli vlasništvo dosjelošću po pravnom shvaćanju izloženom u više odluka Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, i drugim), te odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. da: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.". Osim toga, ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja-da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona", budući da u ono vrijeme, 1. siječnja 1997. nitko drugi osim tužiteljičinih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno takvo što ne proizlazi iz nijednog dokaza. Pritom se poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZON-a).

 

10. Odluku suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

11. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju sadržajno tužena ističe u žalbi, jer su u presudi suda prvog stupnja navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

12. Nadalje, nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, a u vezi sa čl. 8. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tužena. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP-a) valjano utvrdio činjenično stanje, pa odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužiteljice nije pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, niti je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno i nepotpuno izveo zaključke kod donošenja pobijane presude. Pri tome valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a ako ocjenjuje izvedene dokaze drugačije nego što smatra tužena i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego to čini sud prvog stupnja.

 

13. Na temelju izvedenih dokaza sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima pravilno zaključuje da je tužiteljica putem svojih prednika nalazi u posjedu predmetne nekretnine više od 40 godine do 6. travnja 1941. te da ni tužiteljicu ni njezine prednike nitko nije smetao u posjedu.

 

14. Na tako utvrđeno činjenično stanje koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

15. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da nije utvrđeno tko je i kada posjedovao predmetno zemljište niti na koji način je posjedovano, niti vrijeme dosjedanja.

 

16. Iz iskaza svjedoka M. T. (rođ. 1976.), I. M. (rođ. 1953.), A. M. (rođ. 1956.) M. M. (rođ. 1963.), R. V. (rođ. 1937.) saslušanih tijekom postupka u bitnom proizlazi da su tužiteljičini prednici, počevši od njezinog pradjeda S. M. koji je rođen 1880., a umro prije II. svjetskog rata (kako to proizlazi iz iskaza svjedoka I. M.) posjedovali sporne nekretnine toliko dugo da su iste među mještanima poznate po nazivu "S. (D.) draga" i da se radi o obiteljskom nasljedstvu koje se nasljeđivalo s koljena na koljeno, te da ni tužiteljicu ni njezine pravne prednike nikada nitko nije smetao u posjedu.

 

17. Iako svjedoci nemaju neposrednih saznanja o tome da su pravni prednici tužiteljice predmetne nekretnine posjedovali od 1901., jer zbog svoje životne dobi to ni ne mogu imati (neživotno je da bi netko od osoba osobe koje su bile rođene 1901. još uvijek bio živ). iskazivali su jasno, suglasno i logično, o svojim posrednim saznanjima (iz priče svojih prednika) glede posjedovanja predmetne nekretnine, i koji iskazi su suglasni iskazu tužiteljice, te ostalim izvedenim dokazima.

 

18. Osim toga radi se o mještanima koji su tu rođeni ili stanuju u neposrednoj blizini predmetne nekretnine koju su pravilno identificirali u geografskom prostoru. Suprotno tome tuženica nije tvrdila ni dokazivala da je i na koji način ona posjedovala predmetnu nekretninu.

 

19. Osim toga, očevidom na licu mjesta je utvrđeno da predmet spora predstavlja zemljište položeno sjeverno u odnosu na županijsku cestu S. – V. te istočno u odnosu na lokalni put prema zaseoku M., da je nekretnina ju većem dijelu omeđena suhozidom i to sa sjeverne i istočne strane s kojih je suhozid visine cca 1 m, koji s obzirom na izgled kamena koji je na dijelovima izblijedio a na drugim dijelovima ima karakterističnu sivu boju do koje dolazi uslijed višegodišnje izloženosti suncu, zasigurno izgrađen prije više desetljeća, unutar pokazane nekretnine nalazi se obradivi dio također omeđen suhozidom do kojeg dijela se pristupa sa lokalnog puta iz pravca zapada, a sud uočava u sjevernom dijelu izgrađeni objekt u visini prizemlja uz koji se nalazi gustirna – čatrnja za vodu, dok se s istočne strane predmeta spora nalazi se višegodišnje raslinje (stabla smokava, trešanja, šljiva, dok uz rub obradive površine zasađena raštika), a drugi obradivi dio je uzoran (pripremljen za daljnju obradu), što potvrđuje i identifikacija predmetne nekretnine sačinjana od strane geodetskog vještaka Z. P.

 

20. Pored iznesenih utvrđenja okolnost da su svjedoci djelom različito iskazivali (o postojanju šume na dijelu predmetne nekretnine, samonikle-grab, hrast,) ne dovodi u sumnju vjerodostojnost njihovih iskaza u pogledu odlučnih koje se odnose na osobe koje su posjedovale, način posjedovanja i vrijeme posjedovanja predmetne nekretnine, a time niti pravilnost zaključka suda prvog stupnja o stjecanju prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

 

21. Činjenica što je sud prvog stupnja slijed nasljeđivanja i diobu prednika tužiteljice utvrdio iskazima svjedoka i tužiteljice nije odlučna budući da je posjed faktično stanje i, u pravilu, se ne dokazuje rješenjem o nasljeđivanju (časom smrti ostavitelja vlasništvo prelazi s pretka na nasljednika čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju).

 

22. U odnosu na žalbene navode da u spis nije dostavljen povijesni zemljišnoknjižni izvadak valja reći da tužena u odgovoru na tužbu nije sporila da je predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi bila upisana kao općenarodne imovina, pa su utoliko žalbeni navodi neosnovani.

 

23. Točno je da okolnost da u zemljišnoknjižnoj knjizi nije upisana zabilježba podnošenja zahtjeva nije dokaz da takav zahtjev nije podnesen, pri čemu je tu činjenicu trebala dokazati upravo tuženica.

 

24. Slijedom iznesenog, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, proizlazi pravilnost zaključka suda prvog stupnja da su prednici tužiteljice, dosjelošću stekli pravo vlasništva prije 6. travnja 1941.

 

25. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovu tako i po visini dosuđenih troškova (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a),a tužena u žalbi određeno ne navodi u čemu bi se nezakonitost odluke o troškovima postupka sastojala.

 

26. Stoga je, budući nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalbu tužene valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.

 

27.  Tuženica nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

 

U Zagrebu 25. travnja 2023.

 

 

       Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.