1

Poslovni broj: 14 Gž-4597/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 14 Gž-4597/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja. po sucu toga suda Sandri Artuković Kunšt univ.spec.iur. u pravnoj stvari I-tužitelja J. T.1 OIB: … i II-tužiteljice J. T.2 OIB: …, oboje iz K., zastupanih po punomoćnicima J. J. i dr., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. i B. u K., protiv tuženika Z. G. OIB: … iz K., zastupanog po punomoćnici I. B., odvjetnici u K., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu posl. br. Psp-40/2020 od 28. listopada 2022., dana 25. travnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

I              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Karlovcu posl. br. Psp-40/2020 od 28. listopada 2022.

 

II              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja posl. br. Psp-40/2020 od 28. listopada 2022. je u stavku I izreke utvrđeno da je tuženik smetao I i II-tužitelje u posjedu nekretnine - funduša na adresi K., time što je:

 

- dana 12. studenog 2020. neosnovano uklonio mrežastu ogradu visine od cca 1 m u dužini od cca 40 m i 22 pocinčana stupića učvršćena u betonski zidić na kojima je ista ograda bila do tada postavljena te sve to odbacio na nekretninu I. i II. tužitelja, prisvajajući si na taj način dio nekretnine 1. i 2. tužitelja u dužini od cca 40 m, u širini od cca 20 cm i u visini od cca 20 cm.

 

- dana 17. studenog 2020. neosnovano uklonio dijelove betonskog zidića i to na dva mjesta svaki u širini od cca 20 cm, visini cca 20 cm i dužini cca 1,5 m, a koji zapisnik o očevidu od 21. travnja 2022. s fotografijama su sastavni dio rješenja,

te mu je zabranjeno svako takovo ili slično smetanje i naložena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja te da porušene dijelove betonskog zidića izbetonira na 2 mjesta u širini cca 20 cm, u visini cca 20 cm i u dužini cca 1,5 m te na isti zidić dužine cca 40 m postavi natrag 22 pocinčana stupića te po njima postavi mrežastu ogradu visine cca 1 m u dužini od cca 40 m, sve u roku od osam dana, kao u stavku I izreke prvostupanjskog rješenja.

 

1.2. U stavku II izreke prvostupanjskog rješenja tuženiku je naloženo da I i II-tužiteljima solidarno naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.895,30 kn/517,00 Eura uz zakonske zatezne kamate tekuće od 28. listopada 2022. do isplate.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima, podredno da ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

3. Žalba tuženika je neosnovana.

 

4. Za razliku od žalbenih navoda, nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) u vezi čl. 438. ZPP jer je rješenje suda prvog stupnja jasno i razumljivo te sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, u njemu nema proturječja između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, dakle u rješenju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama sukladni stanju spisa i rješenje se kao takvo može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskom rješenju i u postupku koji mu je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14  ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Sud prvoga stupnja ispitao je sve činjenice bitne za donošenje odluke o pružanju sudske pravne zaštite zbog smetanja posjeda te je pravilno primijenio mjerodavnu odredbu čl. 22. st. 1. i 2. u vezi čl. 20. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), na temelju utvrđenja da je tuženik neovlaštenim uklanjanjem ograde i zidića na nekretnini tužitelja od 12. i 17. studenog 2020. smetao tužitelja u posjedu njegovih nekretnina te mu je zabranjeno svako takvo ili slično smetanje i naložena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja.

 

6.1. U žalbenoj fazi postupka nije sporno po tuženiku izvršeno uklanjanje ograde i zidića na nekretnini tužitelja od 12. i 17. studenog 2020. u posljednjem mirnom posjedu tužitelja. Sporno je jesu li navedene tuženikove radnje bile samovlasne, s obzirom da tuženik svoju žalbu temelji na osporavanju zaključka suda prvog stupnja kojim se otklanja njegov prigovor da je iste radnje poduzeo u dogovoru sa tužiteljem i po njegovom nalogu.

 

6.2. Prema odredbi čl. 20. st. 2. ZV, tko posjednika bez njegove volje u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

 

7. Kada je odbio prigovor tuženika, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje o navodnom dogovoru i nalogu tužitelja.

 

8. Povodom žalbenih navoda valja ukazati da je tužitelj u svrhu dokazivanja osnovanosti zahtjeva za pružanje posjedovne zaštite postupio u skladu s čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. u vezi čl. 441. ZPP jer je dokazao posljednje stanje posjeda i čin smetanja. U tom se smislu otklanjaju neosnovani žalbeni navodi o potrebi primjene pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP.

 

9.1. U odnosu na žalbeno osporavanje zakonitosti i pravilnosti postupanja prvostupanjskog suda i prvostupanjske odluke u pogledu toga što nije prihvaćen prijedlog tuženika da se sasluša svjedok T. B., prvenstveno valja reći da u skladu sa načelom stranačke istine sud utvrđuje one činjenice koje su odlučne,  primjenom dokaza koje mu stranke ponude, što ne znači da je sud dužan prihvatiti sve predložene dokaze već je sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP ovlašten i dužan ispitati i ocijeniti dokaznu snagu predloženih dokaza.

 

9.2. Razmatranjem predmetnog spisa razvidno je da je tuženik tijekom postupka bio zastupan po punomoćnicima odvjetnicima te je bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu kao i poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje. Ne prihvaća se žalbeni navod tuženika da odlučne činjenice nisu točno utvrđene samim tim što prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze koje je tuženik predložio. Tuženik u postupku pred sudom prvog stupnja nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tužitelja i stoga se kao neosnovan otklanja žalbeni prigovor o povredi prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) kao i žalbeni prigovor o povredi prava iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori". br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006 i 2/2010) niti je u postupku ostvarena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6 ZPP na koju neosnovano ukazuje tuženik u sadržaju svoje žalbe.

 

10.1. Pri ispitivanju i ocjeni dokazne snage predloženog dokaza polazi se od toga da je tuženik na ročištu od 9. srpnja 2021. predlagao provođenje dokaza saslušanjem navedenog svjedoka T. B. navodeći da predlaže njegovo saslušanje s obzirom da je u svojstvu policijskog službenika na uredovanju od 18. studenog 2020. imao neposredna saznanja o činu navodnog smetanja. Nakon što je tijekom postupka čin smetanja posjeda utvrđen nespornim, tuženik je na ročištu od 15. srpnja 2022. naveo da saslušanje ovog svjedoka predlaže jer je prilikom intervencije na licu mjesta izravno razgovarao s jednom od stranaka te je upravo svjedoku T. B. rečeno da je tužitelj tuženiku dao nalog za micanje ograde, stupova i dr.

 

10.2. Pravilno je sud prvog stupnja iz sadržaja iskaza svjedoka D. R. utvrdio da je T. B. razgovarao sa tuženikom, dakle svjedok je saznanja stjecao od tuženika. Ujedno je utvrđeno da je tada tužitelj bio u svom dvorištu. Žalbene tvrdnje o navodnoj grešci u pisanju su netočne jer je utvrđenje suda prvog stupnja u skladu sa sadržajem zapisnika od 21. travnja 2022., kojeg je svojim potpisom i bez primjedaba potvrdila punomoćnica tuženika.

 

11.1. Žalbeno osporavanje pravilnosti činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na izostanak samovlasti nije osnovano. Kao što je navedeno, sud prvog stupnja je, postupajući u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP, na temelju odgovarajuće ocjene rezultata dokaznog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane i o tome dao utemeljene razloge koje prihvaća i ovaj sud, dok žalbeni navodi kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi predstavljaju drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza.

 

11.2. Iz rezultata izvedenih dokaza, ocjenom iskaza svjedoka policijskih službenika D. R. i N. M. sud prvog stupnja je utvrdio kako je njih treći policijski službenik T. B. nakon razgovora sa tuženikom izvijestio da se radi o neriješenim imovinskopravnim odnosima između stranaka te da je tuženiku naloženo da prestane sa radnjama u kojima je zatečen. Stoga je sud prvog stupnja pravilno otklonio dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka T. B. na okolnost suglasnosti i naloga tužitelja za poduzimanje navedenih radnji smetanja, jer da je takva suglasnost postojala onda ne bi bilo razloga da isti T. B. nakon razgovora sa tuženikom izvješćuje svoje kolege o tome da se radi o neriješenim imovinskopravnim odnosima stranaka i da tuženiku nalaže prestanak radnji u kojima je zatečen.

 

11.3. Stoga je sud prvoga stupnja raspravio sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a sukladno odredbi članka 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te se otklanjaju neosnovani suprotni žalbeni navodi.

 

12. Mjerodavno materijalno pravo sadržano u odredbama čl. 22. st. 1. i 2. u vezi čl. 20. st. 2. ZV je slijedom navedenog pravilno primijenjeno pružanjem zatražene posjedovne zaštite tužitelju.

 

13. U odluci suda prvog stupnja nisu stoga ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP tako da je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje potvrđeno, kao u  stavu I izreke ove odluke, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3 ZPP.

 

14. Primjenom čl. 166. st. 2, u vezi čl. 154. st. 1. ZPP tuženika je valjalo odbiti i sa potraživanjem naknade troška sastava žalbe, kao u stavku II izreke.

             

U Zagrebu 25. travnja 2023.

 

 

S u d a c:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur., v.r.