Poslovni broj: P-40/2021-18

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P  R  E  S  U  D  A

   I  

R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u Kutini, po sucu pojedincu D. S., u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz K., A. M. 150, OIB:, zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz K., protiv tuženika P. banka d.d. OIB:,  zastupanog po punomoćnicima iz O. društva L.&P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 14. ožujka 2023., u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, te objave presude,  temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 25. travnja 2023.

 

r i j e š i o    j e

 

              I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti uložen od strane tuženika.

 

              II. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva tužitelja, kako je to naznačeno u podnesku od 13. svibnja 2022.

 

p  r  e  s  u  d  i   o     j  e

 

              I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: xxx koji su dana 2. kolovoza 2006. sklopili tužitelj M. M. iz K., A. M. 150, OIB:, kao korisnik kredita i tuženik P. banka d.d., OIB, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

 

                            II.              Nalaže se tuženiku P. banka d.d.,  OIB, da tužitelju M. M., OIB:, K., A.M. 150, isplati iznos od 2.148,90 eura/16.190,85 kuna[1], sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:

                            - 10,42 kuna/1,38 eura od 30.9.2006.

                            - 4,82 kuna/0,64 eura od 31.10.2006.

                            - 4,09 kuna/0,54 eura od 30.11.2006.

                            - 5,91 kuna/0,78 eura od 31.3.2008.

                            - 84,76 kuna/11,25 eura od 31.10.2008.

                            - 2,89 kuna/0,38 eura od 30.11.2008.

                            - 90,27 kuna/11,98 eura od 31.12.2008.

                            - 103,63 kuna/13,75 eura od 31.1.2009.

                            - 109,49 kuna/14,53 eura od 28.2.2009.

                            - 91,08 kuna/12,09 eura od 31.3.2009.

                            - 94,00 kuna/12,48 eura od 30.4.2009.

                            - 70,03 kuna/9,29 eura od 31.5.2009.

                            - 49,56 kuna/6,58 eura od 30.6.2009.

                            - 54,14 kuna/7,19 eura od 31.7.2009.

                            - 65,93 kuna/8,75 eura od 31.8.2009.

                            - 64,62 kuna/8,58 eura od 30.9.2009.

                            - 53,36 kuna/7,08 eura od 31.10.2009.

                            - 74,41 kuna/9,88 eura od 30.11.2009.

                            - 89,78 kuna/11,92 eura od 31.12.2009.

                            - 114,48 kuna/15,19 eura od 31.1.2010.

                            - 108,04 kuna/14,34 eura od 28.2.2010.

                            - 139,94 kuna/18,57 eura od 31.3.2010.

                            - 132,96 kuna/17,65 eura od 30.4.2010.

                            - 147,52 kuna/19,58 eura od 31.5.2010.

                            - 244,08 kuna/32,39 eura od 30.6.2010.

                            - 223,46 kuna/29,66 eura od 31.7.2010.

                            - 279,11 kuna/37,04 eura od 31.8.2010.

                            - 261,22 kuna/34,67 eura od 30.9.2010.

                            - 223,32 kuna/29,64 eura od 31.10.2010.

                            - 296,61 kuna/39,37 eura od 30.11.2010.

                            - 387,86 kuna/51,48 eura od 31.12.2010.

                            - 324,96 kuna/53,13 eura od 31.1.2011.

                            - 347,79 kuna/46,16 eura od 28.2.2011.

                            - 317,12 kuna/42,09 eura od 31.3.2011.

                            - 321,73 kuna/42,70 eura od 30.4.2011.

                            - 443,68 kuna/58,89 eura od 31.5.2011.

                            - 10.758,78 kuna/1.427,27 eura od 30.6.2011.

 

sve do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

 

              III. Nalaže se tuženiku P. banka d.d., OIB:, da naknadi tužitelju M. M. iz K., A. M. 150, OIB:, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.132,52 eura/16.067,47 kuna1, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 1. ožujka 2021., podnio tužbu ovom sudu protiv tužene, radi preplate zbog ugovorene valutne klauzule u CHF po ugovoru o kreditu od 2. kolovoza 2006. (list 6 spisa). Tužitelj smatra da su odredbe iz članka 6. navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena valutna klauzula, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. U tijeku postupka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 13. svibnja 2022. (list 52 spisa), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka. 

 

              2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva, te je uložila i prigovor zastare.

 

              3. Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 2. kolovoza 2006. (list 6 spisa), temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu  od 25.551,51 CHF. U članku 6. ovog Ugovora, ugovorena je valutna klauzula, te otplata kredita u 84 mjesečnih rata. Provedenim financijskim vještačenjem, po vještaku mr. sc. J. F., utvrđeno je da razlika u otplati kredita koja se odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita iznosi 16.190,85 kuna. To je prikazano u koloni broj 8 u pismenom nalazu vještaka na strani 3-4 nalaza (list 44-45 spisa). 

 

              4. Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 2. kolovoza 2006., što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o valutnoj klauzuli sadržao u članku 6. Ugovora, koji je tužitelju predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužitelju tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

 

              5. Po pitanju valutne klauzule u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužitelj kao korisnik kredita nije upozoren o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede valutne klauzule dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da primjena valutne klauzule bude ovisna isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da utječe na to. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

              6. Na temelju svega iznijetog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, kako je to naznačeno pod točkom II. izreke, a imajući u vidu da je tužitelj precizirani tužbeni zahtjev, u cijelosti uskladio sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka mr. sc. Jasmine Fijačko.

 

              7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer je isti izrađen na temelju dokumentacije tuženika, koja i nije sporna.

 

              8. Sud je u tijeku postupka saslušao tužitelja kao stranku na okolnosti zaključenja ugovora. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tekst ugovora sačinila banka te da tužitelj nije sudjelovao u kreiranju ovog ugovora. Također tužitelju nisu razjašnjene pojedine  odredbe ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu.  Tužitelj je po zanimanju policajac, te nije stručnjak za ekonomska pitanja. Sud je u cijelosti prihvatio navode tužitelja kao jasne i uvjerljive, a iz istih je vidljivo da između stranaka nije bilo pregovora i dogovora oko primjene valutne klauzule u predmetnom ugovoru.

             

              9. Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Potraživanje tužitelja zastarijeva protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/2005), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Kako je tužitelj podnio tužbu 1. ožujka 2021. vidljivo je da nije došlo do zastare njegove tražbine.

 

              10. Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu financijskog vještaka u svojem podnesku od 13. svibnja 2022. (list 52 spisa), pa je sud u cijelosti usvojio ovako precizirani zahtjev tužitelja.  Nije usvojen prijedlog tuženika za saslušanje osobnog bankara tuženika kao svjedoka, s obzirom da tuženik nije precizirao o kojoj osobi se radi.

 

11. Nije osnovan niti prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda. Odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega trgovac nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Identične odredbe sadrži članak 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07), kao i članak 49 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14), a navedeni Zakoni usklađeni su s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ  od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Odredba članka 12. Ugovora, kao odredba unaprijed formuliranog ugovora nije bila posebno pregovarana, te tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, jer bi on čije je prebivalište u Kutini, radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Zagrebu bio podvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, što se ne odnosi na tuženika, s obzirom da se njegovo sjedište nalazi upravo u Zagrebu. Na temelju svega iznijetog, valjalo je odbiti prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

 

11. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva tužitelja iz podneska od 13. svibnja 2022. (list 52 spisa), imajući u vidu da je tužitelj mogao precizno odrediti visinu tužbenog zahtjeva, tek nakon provedenog financijskog vještačenja.

 

12. Tužitelju je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podnesaka od od 2.10.2021., 13.5.2022., 3.10.2022. i 10.3.2023., te zastupanja na ročištima od 1.3.2022. i 14.3.2023. sve po 199,08 eura/1.500,00 kuna, te trošak pristupa na ročište za objavu presude od 99,54 eura/750,00 kuna, što sve zajedno sa PDV-om iznosi 1.866,41 euro/14.062,50 kuna. Tužitelj je imao i troškove financijskog vještačenja 199,08 eura/1.500,00 kuna, te pristojbi na tužbu 33,18 eura/250,00 kuna i presudu 33,85 eura/255,00 kuna, što ukupno iznosi 2.132,52 eura/16.067,47 kuna.

 

Kutina, 25. travnja 2023.

 

S u d a c

D. S.

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pismenim podneskom u tri primjerka.               

 

Dna

1. O.. Z. K., K., T. kralja T. 10/I

2. O.. društvo L. i partneri, Z., D. 18