Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: 11 -305/2023-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 11 -305/2023-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E 

 

P R E S U D A 

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog D.O., zbog kaznenog djela protiv osobne slobodeprijetnja – iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj 9 K-144/2021-18 od 13. siječnja 2023. podnio optuženi D.O., u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog D.O. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru proglasio je krivim optuženog D.O. zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude i na temelju istog zakonskog propisa osudio ga je na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te mu je primjenom članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu i odredio da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 118/18, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeni D.K. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08, optuženom D.O. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka i to paušalne svote u iznosu 66,36 eura / 500,00 kuna i putnog troška svjedoka u iznosu 24,02 eura / 181,04 kune, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude. O troškovima oštećenika biti će odlučeno posebnim rješenjem, po pravomoćnosti presude.

 

              2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi D.O. po braniteljici D.N., odvjetnici iz K., a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

2.2. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

3. Žalba optuženog D.O. nije osnovana.

 

4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i povrede kaznenog zakona, međutim, sadržajno u žalbi navedene žalbene osnove ne obrazlaže već polemizira s analizom i ocjenom dokaza kako ju je to iznio prvostupanjski sud u razlozima svoje odluke i smatra da nije dokazano da bi počinio inkriminirano mu kazneno djelo za koje je proglašen krivim. U bitnome optuženik navodi da je sud presudu donio na proizvoljnim tvrdnjama koje nisu utemeljene na dokazima i da niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da je počinio kazneno djelo. Iz navedenog proizlazi da se optuženik u stvari žali samo iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, optuženik svojim žalbenim navodima nije osporio pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda.

 

4.1. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Optuženik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Naime, optuženik ne osporava da se inkriminiranog dana prilikom izlaska iz dućana sreo s oštećenikom i da ga je pitao kada će mu njegova supruga, koja je jedno vrijeme radila kod njega (optuženika), vratiti 1.600,00 kuna. Osporava da ga je tom prilikom fizički napao i verbalno mu prijetio. Supruga optuženika, svjedokinja M.O., navodi da je iz stana vidjela inkriminirani događaj, zbog udaljenosti nije čula što optuženik i oštećenik pričaju, ali je vidjela da oštećenik cijelo vrijeme maše rukama i nakon toga ulazi u vozilo i odlazi. Iz iskaza oštećenika proizlazi da ga je optuženik prvo udario s obje ruke u prsa, nakon toga mu je uputio inkriminirane riječi da je gotov, da će ga izmasakrirati i razbiti, a zatim ga je s obje ruke počeo gušiti toliko jako da je skoro izgubio svijest. Iz kontrolnih dokaza i to iskaza svjedokinje V.J., zaposlenice u trgovini P. u čijoj blizini se događaj zbio, proizlazi da događaj nije vidjela, međutim, ističe da je ošećenik ušao u dućan, vidjela je da je bio sav izvan sebe i da se držao za vrat, te joj je rekao da ga je vani napao neki čovjek. Vidjela je da je bio jako uplašen i da mu je vrat bio crven. Iz oštećenikove medicinske dokumentacije od inkriminiranog dana proizlazi da su mu na donjem dijelu vrata, obostrano, konstatirane ogrebotine, da je uznemiren i utvrđeno je da se ugrizao za jezik. Prema tome, iz ovakvih utvrđenja proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno analizirao i ocijenio provedene dokaze jer je iskaz oštećenika potkrijepljen iskazom svjedokinje V.J., koja za razliku od supruge optuženika, svjedokinje M.O., niti na koji način nije zainteresirana za ishod ovog postupka. Iskaz oštećenika je isto tako potkrijepljen i s njegovom medicinskom dokumentacijom. Suprotno tvrdnji optuženika činjenično stanje je u potpunosti utvrđeno i bez provođenja medicinskog vještačenja. Naime, optuženik treba imati na umu da mu se ne inkriminira da je oštećenika tjelesno ozlijedio pa da je potrebno utvrditi radi li se o ozljedama u sudskomedicinskom smislu i mehanizmu nastanaka tih ozljeda, već u konkretnom slučaju medicinska dokumentacija predstavlja kontrolni dokaz na temelju kojeg je sud ocijenio vjerodostojnost iskaza oštećenika, ali i optuženika u svezi dinamike inkriminiranog događaja, odnosno okolnosti je li optuženik fizički napao oštećenika. Nije sporno da činjenično inkriminirane riječi, uz fizički napad na ošećenika, predstavljaju ozbiljnu prijetnju smrću pa je slijedom svega navedenog prvostupanjski sud pravilno optuženika proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećenika i optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti, te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je u potpunosti i ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika nije osnovana.

 

4.2. S obzirom na činjenicu da se optuženik nije žalio zbog odluke o kazni, međutim, žalio se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, ovaj drugostupanjski sud je, imajući na umu odredbu članka 478. ZKP/08, razmotrio i odluku o kazni. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je optuženiku izrekao uvjetnu osudu na način da je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci uz vrijeme provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine. Tako izrečena kazna primjerena je svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

 

5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08).

 

6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

 

 

7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 25. travnja 2023.

 

 

 

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

 

 

 

Lidija Vidjak,v.r.

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu